- Učlanjen(a)
- 11.02.2009
- Poruka
- 8.070
Iz 55, 10-11
„Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.“
Upravo tako, no citirano se pre svega odnosi na Krista, utelotvorenu Reč.
Naime, primenimo li to na Sveto Pismo, postavlja se opravdano pitanje koji je plod onih koji ga (Pismo) kasape i izvrću. Da li je to Božiji naum s rečima koje nam je rekao? Da li je izrvtanje reči, datumarenje iako je On izričito poručio da "dana i časa nitko ne zna", da li je tretiranje Njega samog kao lažova obistinjivanje onoga zbog čega je Bog poslao?
Nije.
Pročitala sam prući, kad ono ti stavio i na ćirilici.
Da, Riječ Božja je duhovna poruka i kao testament i nije pretjerano reći-poruka ljubavi.
Greškom sam prebacio na ćirilicu.
Naravno da je poruka Ljubavi, poruka Nade, i poruka Vjere.
Uostalom, pravo značenje naziva prve knjige Starog Zavjeta nije Postanje, nego Uzrok.
Što opet pokazuje kolko je Bog uticao na one koji zapisaše predanje prenošeno s kolena na koleno stoljećima.
Neznam jesi li primjetila to, ali svaka knjiga, svaki redak teksta je propovjed, priča. Čitajući Sveto Pismo stalno su mi pred očima bile scene mnoštva što mladih, što djece, što starijih okupljenih oko mudrih staraca (i žena i muškaraca) koji im propovedaju.
Naravno, sva ova moja oduševljenost Pismima, nikako nije niti u to vjerujem, potvrđivanje blasfemije da Pismo samo sebe tumači.
Tumači ga Duh koji ga je i inspirisao.
Shodno tome, propovjedati i nametati blasfemije koje Duh Sveti nije poručio (a to čine upravo oni kojih na mirijade nastaše držanjem da samo Pismo sebe tumači) nisu ništa drugo do Hula na Duha Svetoga.