Sola Scriptura- da li je dovoljno

[Isabeleta]

Ljudski faktor je jednako zastupljen kod protestanata kao i kod tradicinalnih, samo što je forma tog faktora drugačija.

Onda bi to značilo da je s Biblijom kao i sa svakom drugom stvari, može biti na dobro ili zlo, zavisno o ljudskom faktoru? Ne bih rekla da je tako. Točno je da čovjek može sve zloupotrijebiti, pa u tom smislu i Bibliju. Da ne ulazim previše u detalje, ali primjeri prevođenja Biblije za vlastite interese idu tome u prilog. Jel' istina da postoji i sotonska Biblija? Nešto sam čula o tome, ali ne znam. Čula sam da homoseksualci također imaju Bibliju u kojoj su izbacili neke dijelove i dodali fusnote -kako Isus voli gayeve. Pritom aludiraju na centuriona i njegovog slugu (koji su kao bili u vezi), a po svom pomračenom umu govore jednako o Gospodinu i svetom Ivanu, ljubljenom apostolu. Ma, grozno.
Kad sam nekada uzimala Bibliju u ruku često sam se sjećala opisa Viktora Hugo-a. Napisao je negdje kako je gledao i gladio Bibliju kao što djeca glade i miluju malo ptiče što je ispalo iz gnijezda. Ima na You-tube-u jedan video u kojem kineski kršćani prvi put dobivaju Bibliju -i plaču i ljube ju. Božja Riječ!
A mi? Skoro da jedan drugog tučemo po glavi s Biblijom. Mislim da protestanti u tome prednjače.

Kao što rekoh Katolik ili Pravoslavni će zanemariti lično izučavanje te će se rado osloniti na "autoritete", čak i kada su u pitanju izuzetno jasni tekstovi Pisma, dok kod Protestanata problem može biti u prebrzom zaključivanju na osnovu pročitanog teksta ili par tekstova najčšće.

Moguće da je tako bilo prije, ali danas nije tako. Mi i danas imamo svećenike, ispovjednike, duhovne pratitelje...koje možemo konzultirati, ali pitanja nisu vezana uz biblijske teme, već za moralne i duhovne probleme. Biblijske grupe, seminari i duhovne vježbe su postojeće forme biblijskog i teološkog obrazovanja za laike, a za bogoslove, redovnice i teologe to je bogoslovija, katolički fakultet, katehetski tečaj. Molitva Časoslova također je jedan od načina upoznavanja s Božjom Riječi.
Tako da to ne stoji da će jedan katolik ovisiti o autoritetu kad je u pitanju jasan tekst sv. Pisma. Nameće mi se pitanje kako to da vi protestanti ne razumijete jasan tekst sv. Pisma nego ga tumačite svaki po svom?

Zato je za pravilno razumevanje Pisma potebno, vreme, intenzivno izučavanje i upotredba svih relevantnih tekstova koji govore o datoj temi.

I oživotvorenje Riječi.
Ako to što čitam, razumijem i razmatram u Bibliji ne postaje dio mene, ako me ne mijenja i ne suoblićuje s Isusom, stvarno ne znam čemu služi.
Drugim riječima, ako po Duhu Svetome pojedinac u svojoj nutrini ne spozna istinu Božje Riječi i ne uzljubi je, neće mu značiti ništa ni autoritet ni najpametniji teolog. To je ono što vrijedi za katolike.

Za protestante će uvijek biti problem princip koji su sami postavili. Ti se nikada nećeš moći složiti s katolikom, pravoslavcem, mormonom...jer ćeš kao advetist imati samo svoj kriterij po kojem je tebi nešto važno ili najvažnije (npr. subota),a mormon će imati sasvim drugi kriterij. A mi imamo jedinstvo, imamo kanon, imamo učiteljstvo kroz stoljeća=kontinuitet, pa prema tome i kongruenciju.
Znaš li što navode protestanti kao glavni razlog svog obraćenja i povratka u Katoličku Crkvu? Čitanje svetih otaca.
A oni ne predstavljaju samo učiteljstvo Crkve, nego i tradiciju.

 

[Jovan Prezviter]

Onda bi to značilo da je s Biblijom kao i sa svakom drugom stvari, može biti na dobro ili zlo, zavisno o ljudskom faktoru? Ne bih rekla da je tako. Točno je da čovjek može sve zloupotrijebiti, pa u tom smislu i Bibliju. Da ne ulazim previše u detalje, ali primjeri prevođenja Biblije za vlastite interese idu tome u prilog. Jel' istina da postoji i sotonska Biblija? Nešto sam čula o tome, ali ne znam. Čula sam da homoseksualci također imaju Bibliju u kojoj su izbacili neke dijelove i dodali fusnote -kako Isus voli gayeve. Pritom aludiraju na centuriona i njegovog slugu (koji su kao bili u vezi), a po svom pomračenom umu govore jednako o Gospodinu i svetom Ivanu, ljubljenom apostolu. Ma, grozno.
Kad sam nekada uzimala Bibliju u ruku često sam se sjećala opisa Viktora Hugo-a. Napisao je negdje kako je gledao i gladio Bibliju kao što djeca glade i miluju malo ptiče što je ispalo iz gnijezda. Ima na You-tube-u jedan video u kojem kineski kršćani prvi put dobivaju Bibliju -i plaču i ljube ju. Božja Riječ!
A mi? Skoro da jedan drugog tučemo po glavi s Biblijom. Mislim da protestanti u tome prednjače.




Moguće da je tako bilo prije, ali danas nije tako. Mi i danas imamo svećenike, ispovjednike, duhovne pratitelje...koje možemo konzultirati, ali pitanja nisu vezana uz biblijske teme, već za moralne i duhovne probleme. Biblijske grupe, seminari i duhovne vježbe su postojeće forme biblijskog i teološkog obrazovanja za laike, a za bogoslove, redovnice i teologe to je bogoslovija, katolički fakultet, katehetski tečaj. Molitva Časoslova također je jedan od načina upoznavanja s Božjom Riječi.
Tako da to ne stoji da će jedan katolik ovisiti o autoritetu kad je u pitanju jasan tekst sv. Pisma. Nameće mi se pitanje kako to da vi protestanti ne razumijete jasan tekst sv. Pisma nego ga tumačite svaki po svom?




I oživotvorenje Riječi.
Ako to što čitam, razumijem i razmatram u Bibliji ne postaje dio mene, ako me ne mijenja i ne suoblićuje s Isusom, stvarno ne znam čemu služi.
Drugim riječima, ako po Duhu Svetome pojedinac u svojoj nutrini ne spozna istinu Božje Riječi i ne uzljubi je, neće mu značiti ništa ni autoritet ni najpametniji teolog. To je ono što vrijedi za katolike.

Za protestante će uvijek biti problem princip koji su sami postavili. Ti se nikada nećeš moći složiti s katolikom, pravoslavcem, mormonom...jer ćeš kao advetist imati samo svoj kriterij po kojem je tebi nešto važno ili najvažnije (npr. subota),a mormon će imati sasvim drugi kriterij. A mi imamo jedinstvo, imamo kanon, imamo učiteljstvo kroz stoljeća=kontinuitet, pa prema tome i kongruenciju.
Znaš li što navode protestanti kao glavni razlog svog obraćenja i povratka u Katoličku Crkvu? Čitanje svetih otaca.
A oni ne predstavljaju samo učiteljstvo Crkve, nego i tradiciju.

Najvažniji princip u razumevanju Pisma, da li "lakih" ili "težih" tekstova jeste razumevanje tih tekstova u celini. To znači da njihov smisao ne protivurečni ostalim tekstovima koji govore o istoj temi.

Čim vidimo da naše razumevanje datih tekstova protivureči jasno je da moramo dalje istraživati. U svakom slučaju, nije teško a pogotovo nije nemoguće razumeti Bibliju bez ljudskih autoriteta. Naravno, to ne znači da ne treba usvojiti dato učenje dok nismo osvedoleni u drugačije i da ne trebamo u zajednici sa istražujemo,te usvojimo stav. Ali pečat na kraju mora biti naše lično osvedočenj će kroz proučavanje.

 

[Jovan Prezviter]

Ps. Što se tiče ovih Biblija koje si pominjala, naravno da ne postoje odobrene ni od jednog Biblijskog društva, a moguće da postoje tzv."biblije", od strane pomenutih. No, to su njihovo delo.

 

[Isabeleta]

Ps. Što se tiče ovih Biblija koje si pominjala, naravno da ne postoje odobrene ni od jednog Biblijskog društva, a moguće da postoje tzv."biblije", od strane pomenutih.

Ne radi se samo o lošem i krivom prijevodu Božje Riječi već o krivom shvaćanju i primjeni. Svi smo mi pročitali da je Isus ozdravio slugu rimskog satnika, ali nitko ne misli da su oni bili u nekom odnosu, ali gayevi će reći upravo to, da je Isusovo ozdravljenje bio blagoslov za tu vezu, pa onda i za njih. To je već ekstremno i skandalozno, ali nisu ni protestanti u boljoj situaciji kad su nadahnutim Božjim riječima dali svoje ograničeno i varljivo tumačenje, kao npr. Antikrist je Papa, Babilon je Vatikan/ Katolička Crkva ili što već. Mene za to briga nije, ali ne vjerujem ni jednom takvom čovjeku da je Božji čovjek kad mu Biblija služi da nekog drugog sudi i pogrđuje.
A i adventisti se opasno poigravaju kad proriču datume, imaju proroštva i znaju tko će biti osuđen. To nije pristup Božjoj Riječi u Duhu Božjemu, čovjek koji ima i malo mozga to će shvatiti.

Običavamo reći da je neka knjiga, djelo, film- klasik. To znači da vrijedi za sva vremena i generacije. Ima takvu vrijednost da će je razumjeti svi bez tumačenja. Koliko više Božja Riječ!

Najvažniji princip u razumevanju Pisma, da li "lakih" ili "težih" tekstova jeste razumevanje tih tekstova u celini. To znači da njihov smisao ne protivurečni ostalim tekstovima koji govore o istoj temi.

Ne znam što točno želiš reći, jer ja ne nalazim na proturječnosti u Bibliji. Doduše, čitam/razmatram samo Novi zavjet, a Stari čujem samo u Crkvi ili kad molim Časoslov. U njemu su svakodnevno čitanja iz Starog zavjeta.
Ali, meni je sve to jasno. Možda zato što ne tražim nikakve posebne znakove, osim poruku za samu sebe.

Čim vidimo da naše razumevanje datih tekstova protivureči jasno je da moramo dalje istraživati. U svakom slučaju, nije teško a pogotovo nije nemoguće razumeti Bibliju bez ljudskih autoriteta.

Ima dobrih teologa i bibličara i ja se ne zamaram s tim. Ako nešto ne razumijem, potražim dodatno objašnjenje, ima tolikopuno opcija da se sazna i nauči. Hvala Bogu, internet nam je u tom smislu stvarno dar Božji.

 

[Jovan Prezviter]

Ima dobrih teologa i bibličara i ja se ne zamaram s tim. Ako nešto ne razumijem, potražim dodatno objašnjenje, ima tolikopuno opcija da se sazna i nauči. Hvala Bogu, internet nam je u tom smislu stvarno dar Božji.

Dobro je što tražiš objašnjenja. Sve je to uredu. I treba.

No, za mene je Reč Božija neiscrpna riznica, zato je uvek proučavam. Moj pristup je neposredan, direktan i zato sam zahvalan Bogu. Ne bojim se da ću nešto "pogrešno" razumeti, jer iako se to desi, vremenom znam da ću uz druge tekstove toj temi imati celovitiju sliku. To jeste tako. Što je više proučavamo, naš um postoje "biblijski". Čak i mnoge ideje recimo, koje nisu isključivo verskog narativa, su se razvile kod mene na jedan poseban, dublji nivo, koji se ne može dobiti ni u jednoj obrazovno ustanovi na svetu, a vidim da je to uticaj Biblijskog sazrevanja te iskustva u dubokom proučavanju, koji samo po sebi razvija kognitivne funkcije. To je onaj sa kažem "posredan" uticaj Pisma ili sekundarni uticaj. Ono širi vidike, daje sadržajniji smisao u svemu.

Baš sam zahvalan Bogu na tome. Vrednost Reči Božije je neporocenjiva. Baš kao što kaže:"reči tvoje kad se jave prosvetljuju...".

 

[Isabeleta]

No, za mene je Reč Božija neiscrpna riznica

Kao dijamant...što ga više okrećeš u ruci, više sjaja otkrivaš. To su rekli za svetu Tereziju Av,, naučiteljicu Crkve. Neizmjerno više vrijedi za Riječ Božju.

Moj pristup je neposredan, direktan i zato sam zahvalan Bogu.

Upravo tako. I imati stav poučljivosti, to je jako važno.

.Što je više proučavamo, naš um postoje "biblijski". Čak i mnoge ideje recimo, koje nisu isključivo verskog narativa, su se razvile kod mene na jedan poseban, dublji nivo, koji se ne može dobiti ni u jednoj obrazovno ustanovi na svetu, a vidim da je to uticaj Biblijskog sazrevanja te iskustva u dubokom proučavanju, koji samo po sebi razvija kognitivne funkcije. To je onaj sa kažem "posredan" uticaj Pisma ili sekundarni uticaj. Ono širi vidike, daje sadržajniji smisao u svemu.

Naravno. Učinci Božje Riječi na dušu su uvijek blagotvorni. Postajemo smireniji i mudriji.

Baš sam zahvalan Bogu na tome. Vrednost Reči Božije je neporocenjiva. Baš kao što kaže:"reči tvoje kad se jave prosvetljuju...".

" Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Bože nad Vojskama." ( Jr, 15, 10)

 

[DarthShone]

Naravno. Učinci Božje Riječi na dušu su uvijek blagotvorni. Postajemo smireniji i mudriji.

Da, ali im moramo prиći kao duhovnoj poruci.

Ne smemo tražiti doslovnosti i tretirati ih kao bedeker, manual.

Ako i samo ako Sveto Pismo tretiramo kao Božiju, duhovnu poruku, ako ne tražimo fizičkih dokaza za opisano, ne posedamo se time da ćemo "istražujući" Pisma spoznati "karakter" Boga, samo Sveto Pismo je lek.

Priđemo li mu forenzički, doslovno, onako kako to čine idolatri Pisama, Pismo postaje otrov, koji vodi ili u sektašenje i zlo, ili u apostazu i negiranje Boga. ***

*** čitaj Maura Biglina, njegovu "Biblija nije sveta knjiga" i videćeš jedan od konačnih proizvoda Sola Scriptura blasfemije.

" Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Bože nad Vojskama." ( Jr, 15, 10)

Poznat mi je taj osjećaj. Rector sam u crkvi.

Uzgred, što poručuje pisac citiranih redova? Što je činio s rečima Božijim?

Gutao ih je.

Jeo ih je. Kao kada mi "gutamo" knjigu koja nas oduševljava.

Ps. Eto još jedne Svetopisamske, Staro Zavjetne najave Euharistije.

Sve je tako lako, tako jasno, samo treba otvoriti oči, uši i srca svoja predati Duhu Svetom.

 

[Jovan Prezviter]

Kao dijamant...što ga više okrećeš u ruci, više sjaja otkrivaš. To su rekli za svetu Tereziju Av,, naučiteljicu Crkve. Neizmjerno više vrijedi za Riječ Božju.



Upravo tako. I imati stav poučljivosti, to je jako važno.

Pogledajte prilog 142731






Naravno. Učinci Božje Riječi na dušu su uvijek blagotvorni. Postajemo smireniji i mudriji.



" Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Bože nad Vojskama." ( Jr, 15, 10)

Da, reč Božija zaista čini čoveka mudrijim i razboritijim. Hvala Bogu kada osetimo taj blagotvorni uticaj. Amin.

 

[Isabeleta]

Da, ali im moramo prиći kao duhovnoj poruci.

Pročitala sam prući, kad ono ti stavio i na ćirilici.
Da, Riječ Božja je duhovna poruka i kao testament i nije pretjerano reći-poruka ljubavi.

Sve je tako lako, tako jasno, samo treba otvoriti oči, uši i srca svoja predati Duhu Svetom.

Da, zapravo je lako.
Nego, da ti ispričam nešto...
Sjećam se jedne korizme koja me je zatekla sasvim nepripravljenu. I dok sam tako razmišljala kako ću postiti, moliti, čega se odreći, kakvo djelo milosrđa izvršiti, kome milostinju udijeliti...osjećala sam se da nemam snage ni za što. Onda sam pročitala kod sv. Augustina kako je najbolja žrtva i Bogu najugodnija činiti ono što me najviše ujedinjuje s Njim. Misao mi se svidjela, ali još uvijek mi nije bilo jasno što trebam napraviti. Onda sam počela čitati Bibliju, onako... dok se ne zbrojim. I tako je počelo, jedan dan, pa drugi, pa peti...i tako sve do Uskrsa. U početku po dva sata, onda tri sata, a bilo je dana kad sam čitala i razmatrala Bibliju po cijele dane.
Mogu ti reći da mi je to bila najbolja korizma. Osjećala sam se tako dobro, jako i moćno,
kao poslije dobre kupke. Uglavnom, osjetila sam promjenu u sebi, a i drugi su je primjetili.

 

[Isabeleta]

Da, reč Božija zaista čini čoveka mudrijim i razboritijim. Hvala Bogu kada osetimo taj blagotvorni uticaj. Amin.

O učincima čitanja Božje Riječi na čovjekovu dušu moglo bi se puno govoriti, ali jedno je sigurno-uvijek donosi promjenu. Svi imamo iskustvo da, nakon razgovora s nekim mudrim i dragim prijateljem, ostajemo pod dojmom tog susreta i razmišljamo o onome što je rekao. I poslušamo ga, ako nam je nešto važno rekao ili savjetovao.
Ako je tako s ljudima, koliko će više biti u susretu s Gospodinom i Njegovom Riječi, a ovaj tekst to potvrđuje:


Iz 55, 10-11
„Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.“