Sola Scriptura- da li je dovoljno

[stvarnoslap]

Sola Scriptura- da li je dovoljno, pita se u naslovu

Oni koji zagovaraju, i prakticiraju, princip "Sola Scriptura" nisu apostolska Crkva, i nemaju se uopće pravo pozivati na apostole i apostolsku predaju. Prva Crkva, još za života apostola, uopće se nije držala principa "Sola Scriptura". A i kako bi mogla? Crkva je rođena na dan Pedesetnice (silazak Duha Svetoga), i u tom trenutku apostoli su imali samo Stari zavjet i to grčku verziju - Septuagintu. Dakle, protestanti i dan danas u svom Starom zavjetu nemaju knjige koje su apostoli imali u svom Starom zavjetu. Drugo, na dan silaska Duha Svetoga Bog nije apostolima poslao tiskane Biblije i razaslao ih da ljudima dijele te Biblije. Prvi novozavjetni spisi počet će se pisati tek nekoliko desetljeća nakon rođenja Crkve, a najmlađi novozavjetni spis nastaje koncem 1. stoljeća. A sve to uobličit će se u Bibliju kakvu danas imamo tek koncem 4. stoljeća. O kakvom principu "Sola Scriptura" još u vrijeme apostola se uopće može govoriti? A evo zgodnog primjera iz Biblije kakva je praksa bila u apostolsko vrijeme:

2 Tim 2,1-2: Ti se dakle, dijete moje, jačaj milošću u Kristu Isusu i što si od mene po mnogim svjedocima čuo, to predaj vjernim ljudima koji će biti podobni i druge poučiti.

Pogledajte što sveti Pavao piše Timoteju i kako se Radosna vijest predavala, prenosila i čuvala. U samo jednoj Pavlovoj rečenici sadržane su četiri generacije, i način kako se prenosi Božja riječ. Pavao je predstavnik prve generacije, Timotej, druga generacija koja usmeno prima Radosnu vijest, opet usmeno vjernim ljudima (treća generacija) i četvrta generacija su oni koje će "ovi vjerni" podučiti. Gdje je ovdje "Sola Scriptura"? Da su apostoli prakticirali princip Sola Scriptura i tako naučili druge, doživjeli bi i oni tisuće "crkava".

 

[Jovan Prezviter]

Oni koji zagovaraju, i prakticiraju, princip "Sola Scriptura" nisu apostolska Crkva, i nemaju se uopće pravo pozivati na apostole i apostolsku predaju. Prva Crkva, još za života apostola, uopće se nije držala principa "Sola Scriptura". A i kako bi mogla? Crkva je rođena na dan Pedesetnice (silazak Duha Svetoga), i u tom trenutku apostoli su imali samo Stari zavjet i to grčku verziju - Septuagintu.

Ja bih rekao da je Sola Scriptura i Stari Zavet a ne samo Novi ili ukupno Stari i Novi.

Kao drugo Novi zavet nije postojao..tačno..no Novi Zavet tj. knjige Novog Zaveta su bili sami apostoli...jer je preko njih rečeno sve što imamo u Novom Zavetu..oni su bili tada"živa knjiga"..te tako je Sola Scriptura od samog početka...

No, tada sam temu nazvao "Sola Scritura" ili samo Pismo. Ne zato što na taj način smatram da je samo Pismo bez ičega potrebno. Naravno da usmena tradicija nakon apostola ima svoju vrednost..ali "živo Pismo" tj. apostoli su najvažniji a nakon njih svakako je ono što može biti od koristi svakom verujućem ali ne u istom rangu.

Zato da ne bi ispalo da potirem tradiciju nakon apostola kao potpuno nepotrebnu...ne ima svoju primenu i ulogu..ima svoje praktične koristi i vrednosti samo bih je stavio u ispravan odnos...njena važnost nije u istom rangu kao važnost iskaza samih utemeljivača vere (apostola) i stuba Isusa Hrista.

Sve ima svoj rang važnosti. Samo da ne pobrkamo te prioritete.

Dakle, postapostolska tradicija da..ali prema svom poretku.

 

[Servius Tullius]

Ovo sam ranije pisao na temi Pravo za tumacenje Svetog Pisma koja je po svojoj suštini povezana sa Sola scriptura i samim tim se i odnosi na bogoslovsku doktrinu koja zagovara dovoljnost i isključivost Sv. Pisma kao jedinog nepogrešivog autoriteta po pitanju vere .
U ranoj Crkvi Sveto Predanje i Pismo nisu se razmatrali i doživljavali odvojeno već kao jedinstvena celina Hristovog Učenja, istovetni po svojoj suštini, celovit temelj, izvor Božijeg otkrovenja i Reči.
Samo Sveto Predanje i nije bilo ništa drugo do Nauk, Učenje, doktrina koju je Hristos predao Svojoj Crkvi – učenicima prvenstveno. Sadržaj Pisma i Predanja je bio istovetan i istoznačan. Pismo se oslanjalo na Predanje jer je iz njega i proisteklo dajući mu formu, književni oblik, koherentan i razumljiv.
Medjutim tekstovi koji su postepeno uključivani u korpus Svetog Pisma svoju potvrdu, dogmatsku ispravnost poruke koju su u sebi sadržavali i prenosili morali su imati u samom Predanju. Dakle Sveto Predanje je bilo vredonosni normativ dogmatske ispravnosti jer je ono, Sveto Predanje, ispočetka bilo standard ispravnog verovanja. Samim tim Predanje je bilo i normativni, kvalitativni sud dogmata i samo pravilo vere.
Već kod Tertulijana nalazimo jasno odredjen stav po ovom pitanju – za njega je Predanje a ne Biblija pravilo vere ( grč. kanon pisteos, lat. regula fidei). Dakle iako Biblija jeste autoritet po pitanju Nauka, verovanja i samog života svakog hrišćanina ona se ipak mora tumačiti u skladu sa pravilom vere odn. Svetim Predanjem.
Rana Crkva je insistirala na ovome stanovištu jer su Crkveni Oci dobro znali poreklo i suštinu Nauka kojeg je Hrist doneo, apostoli proširili a u obliku nekog pisanog teksta i usmenog učenja sakupila i čuvala apostolska Crkva. Dakle Sveto Predanje treba posmatrati kao veru koju je ispovedala apostolska Crkva i sveukupnost biblijskog Nauka prenetog od strane sv. Apostola i njihovih učenika . U tom smislu pravilo vere koje je zasnovano na ovoj sveobuhvatnosti Crkvenog učenja neizostavno jeste jedini ispravan i pravoveran eklezijastični mehanizam za usmeravanje i odredjivanje egzegeze i jamstvo harmonizacije tumačenja Pisma sa doktrinarnim pravoverjem.
Zahvaljujući ovako jasnom i čvrsto koncipiranom stavu prema tumačenju tekstova ili celokupnog Pisma Crkva je uspela da sačuva ispravan Nauk i izbegne konfuziju koja je mogla nastati da je Pismo samo sebi ostalo jedini tumač i procenitelj ispravnosti. U tom slučaju Crkva ne bi mogla ni opstati kao jedinstvena celina jer ne bi ni bilo jedinstvenog učenja. Teološki raskoli i podele medju Hrišćanima su nastali upravo zbog različitog tumačenja i intepretiranja Svetog Pisma, zbog jedne reči ili rečenice nastajali su raskoli tako da tumačenje Pisma po principu egzegetskih pravila koji počivaju na pravilu vere i koja su dogmatski tj. kanonski ispravna jesu zapravo odredjujuće pitanje samog učenja.
Stoga je vrlo bitno razlikovati ono što je suštinsko kada se radi o tumačenju celine ili delova Sv. Pisma – ako neko tvrdi da je Pismo neprikosnoveni autoritet po nekom pitanju moramo znati na čemu se taj autoritet zasniva tj. na koji se način i uz pomoć kakvog tumačenja došlo do toga šta se tvrdi.
Sa stanovišta PC bilo koje tumačenje Sv. Pisma koje nije u skladu sa pravilom vere nije valjano i pravoverno i samim tim je neprihvatljivo.

 

[DarthShone]

Oni koji zagovaraju, i prakticiraju, princip "Sola Scriptura" nisu apostolska Crkva, i nemaju se uopće pravo pozivati na apostole i apostolsku predaju. Prva Crkva, još za života apostola, uopće se nije držala principa "Sola Scriptura". A i kako bi mogla? Crkva je rođena na dan Pedesetnice (silazak Duha Svetoga), i u tom trenutku apostoli su imali samo Stari zavjet i to grčku verziju - Septuagintu. Dakle, protestanti i dan danas u svom Starom zavjetu nemaju knjige koje su apostoli imali u svom Starom zavjetu. Drugo, na dan silaska Duha Svetoga Bog nije apostolima poslao tiskane Biblije i razaslao ih da ljudima dijele te Biblije. Prvi novozavjetni spisi počet će se pisati tek nekoliko desetljeća nakon rođenja Crkve, a najmlađi novozavjetni spis nastaje koncem 1. stoljeća. A sve to uobličit će se u Bibliju kakvu danas imamo tek koncem 4. stoljeća. O kakvom principu "Sola Scriptura" još u vrijeme apostola se uopće može govoriti? A evo zgodnog primjera iz Biblije kakva je praksa bila u apostolsko vrijeme:

Ako nisu apostolska, onda nisu ni Crkva, uostalom oni i to prestaju da budu nasilnom secesijom od Crkve i uspostavljanjem sopstvenih zajednica nastalih na samovoljnom tumačenju Svetog Pisma.

Dakle, nema govora da se radi o nekakvom ispravnom putu. Ponoviću po ko zna koji put, ovim ne negiram Pismo, ali negiram Sola Scriptura.

Razlog zašto Sola Scriptura nije po Bogu, niti su apostoli bili Sola Scriptura si ti Slape ukratko objasnio, na šta bih ja dodao sledeće. Svi koji se kunu u Sola Scriptura svoju "teologiju" zasnivaju na dvema jasno vidljivim stvarima:

1. Odbacivanje Svetog Predanja, i držanje da je Pismo starije od Usmenog Predanja, iako je svakome ko se bavi istorijom nastanka bilo kog teksta, posebno tekstova sakralne prirode jasno da oralno predanje prethodi zapisanom tekstu.

2. Sama doktrina i iz nje nastala "teologija", a to se može primetiti kod svih desetina hiljada zajednica, "crkava", sekti i kultova koji ispovedaju Sola Scriptura, je zasnovana isključivo na držanju Starog Zaveta kao primarnog.

Ovo drugo se može videti i iz činjenice da Novi Zavet, ne često nego skoro uvek ove nabrojane "zajednice", vere, "crkve", sekte, i kultovi, tumače metaforički, posebno one delove istog koji su po njima u suprotnosti sa bukvalističkim tumačenjem Starog Zaveta. Da bi ovo pojačale već navedene, služe se i apokrifima Novog Zaveta, nekanonskim, ili čak heretičkim knjigama (ovome su posebno skloni neo protestanti, nastali u američkom "revivalu" krajem XVIII i početkom XIX stoleća.

Dok za svoj kanon Starog Zaveta (koji tumače skoro uvek doslovno, uostalom odakle verovanje i uporno "naučavanje" da je Bog stvorio sve u doslovnih šest zemaljskih dana? Upravo iz doslovnog držanja Starog Zaveta) koriste, ne prevod Septuaginte (koji su koristili Apostoli i Evanđelisti, i na koju uostalom i poziva Sveti Apostol Pavle kada govori o Pismima ili Jeronimove Vulgate nego Luterov Mažoretski tekst, ili skraćeni kanon.

Dok sa druge strane svi znamo da autori Novog Zaveta, koji bi nama Hrišćanima trebao biti važniji od Starog Zaveta, upravo često citiraju knjige kojih nema u Mažoretskom, Sola Scriptura kanonu, i koje sledbenici Sola Scriptura odbacuju ili ih drže apokrifima.

 

[Jovan Prezviter]

Teološki raskoli i podele medju Hrišćanima su nastali upravo zbog različitog tumačenja i intepretiranja Svetog Pisma

Ja bih ovde samo izvukao ovaj tekst ostalo mislim da bismo mogli kasnije..samo da naglasim da podele i raskoli među hrišćanima nisu nastali isključivo zbog tumačenja Pisma već upravo zbog različitih tradicija određenih središta ili oblasti hrišćanstva te su Pismo koristili kao potvrdu svog učenja. Recimo pitanje slavljenja Pesaha da li na 14. nisan(kvatrodecimani) u Maloj Aziji i Siriji ili na prvi dan u nedelji..naime kvatrodecimani su praktikovali stariju praksu da se slavi na 14 nisan kao i Pasha kod Jevreja dok Rim i Aleksandrija su napravili novu praksu da to bude u nedelju..pa je kasnije ovo preovladalo.

Ali zato je bilo spora između pape Aniceta i Polikarpa Efeškog...i jedni i drugi su se pozivali na Pismo...međutim Pismo nije bilo problem već različite prakse ili tradicije..doduše kvatrodecimanska praksa je imali čvršće utemeljenje na Pismu i starijoj tradiciji.

Ovo je samo jedan primer..i za Arijanski spor nije Pismo bilo problem već učenje Aleksandrijske škole od Origena i njegovih sledbenika koji su uveli jednu tradiciju po poitanju Troličnosti Boga ka poricanju..iz te tradicije je proizišao Arije...itd.

Dakle, ovde bih istakao samo to da su sporovi nastajali ne zbog tumačenja Pisma(ono je drugorazredni ili indirektni razlog jer se ono koristilo za opravdanje ili opovrgu tradicija) već zbog tih tradicija.

No ona prava tradicija tj. izvorna je u naučavanju apostola. Ta tradicija je merilo ostalih tradicija...jer jedino kada znamo tu tradiciju možemo promeriti vrednost i vanapostolskih tradicija.

 

[Marko1932]

Sola Scriptura- da li je dovoljno, pita se u naslovu
Slape:
Oni koji zagovaraju, i prakticiraju, princip "Sola Scriptura" nisu apostolska Crkva, i nemaju se uopće pravo pozivati na apostole i apostolsku predaju. Prva Crkva, još za života apostola, uopće se nije držala principa "Sola Scriptura".

Zao mi je Slape, ali toja izjava se suporoti Hiristovom ucenju.
Hristos je savetovao: "Pregledajte Pisma, jer vi mislite da u njima imate vecni zivot; i ona svedoce za mene." Jovan 3, 29.

Vidis Slape da Isus savetuje da pregledavamo, citsmo Pisma. A ti Mu se protivis. Pa onda ko pripada Hristovoj Crkvi, oni koji slede Njegov primer ili oni koji Mu se suprotstavljuaju?

Apostol Petar savetuje: "Imamo najpouzdaniju perorocku rec i dobro cinite sto pazite na nju kao na svetlo videlo koje svetli u tami dok ne dodje pravi dan." 2. Petrova 1,19.

"Ovi pak bijahu plemenitiji ( u Verejei) od onih u Solunu; oni primise rijec sa celim srcem i svaki dan istrazivhu po PISMU JELUI TO TAKO." Dela 17,11.
Oni koji se protive Svetom Pismu nisu hriscani niti mogu pripadati Hristovoj crkvi.
Posto svi videimo da je tako, onda Slape razmisli malo kome ti pripadas?

 

[DarthShone]

No ona prava tradicija tj. izvorna je u naučavanju apostola. Ta tradicija je merilo ostalih tradicija...jer jedino kada znamo tu tradiciju možemo promeriti vrednost i vanapostolskih tradicija.

Dobro veče Jovane, dugo te nije bilo.

Mogao bih da se složim, da nije jednog problema. Apostolska tradicija je zapisana u četiri kanonska Evanđelja, Djelima apostolskim, Poslanicama, i Apokalipsi. Ujedno sam apostol i evanđelist Jovan - Ivan - Yohanan (najmlađi od dvanestorice) piše u svom evanđelju, onom najhristoioškijem od svih (zato mu je simbol Orao, zbog blizine Nebesima) da je Isus činio mnoge stvari koje nisu zapisane.

"A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojima, koja nijesu pisana u knjizi ovoj.
A ova se napisaše da vjerujete da Isus jeste Hristos Sin Božji, i da vjerujući imate život u ime Njegovo“ (Jov. 20, 30-31).

Upravo ovo govori o tradiciji - predanju.

Naravno, pitaće se mnogi, pa gde je tu problem?

Ne bi ga ni bilo da neko nije Tradiciju - Sveto Predanje koga se Crkva Božija drži, odbacivao, i da isti nije započeo da u apokrifima, posebno gnostičkim, ili onim od Crkve odbačenim tekstovima, traži zapisanu "Tradiciju" apostola.

Upravo tu leži problem, jer ta, iznađena "apostolska" tradicija, prihvatana i tumačena kao "izvorna" jer je drugačija od onoga što Crkva naučava, je mlađa od kanonizovane i zapisane Tradicije, upravo one koju Crkva naučava.

Kada se jednom ta "izvorna", iznađena, "tradicija" ubaci u tumačenja, onda sledi ono što pojedini zagovornici te i takve "tradicije" redovno rade, Proof Texting, ili unakrsna jurnjava po Svetom Pismu (posebno Starom Zavetu) da bi se "dokazala" ideja, doktrina, ili čak dogma zajednice, zbog koje je i nastala potraga za "izvornom apostolskom tradicijom".

 

[Servius Tullius]

Ja bih ovde samo izvukao ovaj tekst ostalo mislim da bismo mogli kasnije..samo da naglasim da podele i raskoli među hrišćanima nisu nastali isključivo zbog tumačenja Pisma već upravo zbog različitih tradicija određenih središta ili oblasti hrišćanstva

Crkvena tradicija tj Sveto Predanje jeste fundament i kanon pisteos , ostale "tradicije" su jeresi.

Dakle, ovde bih istakao samo to da su sporovi nastajali ne zbog tumačenja Pisma(ono je drugorazredni ili indirektni razlog jer se ono koristilo za opravdanje ili opovrgu tradicija) već zbog tih tradicija.

U filozofiji ovakav iskaz se naziva aporija.

No ona prava tradicija tj. izvorna je u naučavanju apostola. Ta tradicija je merilo ostalih tradicija...jer jedino kada znamo tu tradiciju možemo promeriti vrednost i vanapostolskih tradicija.

Da , to je Sveto Predanje koje odredjuje moj prvi stav.

 

[Jovan Prezviter]

Dobro veče Jovane, dugo te nije bilo.

Mogao bih da se složim, da nije jednog problema. Apostolska tradicija je zapisana u četiri kanonska Evanđelja, Djelima apostolskim, Poslanicama, i Apokalipsi. Ujedno sam apostol i evanđelist Jovan - Ivan - Yohanan (najmlađi od dvanestorice) piše u svom evanđelju, onom najhristoioškijem od svih (zato mu je simbol Orao, zbog blizine Nebesima) da je Isus činio mnoge stvari koje nisu zapisane.

"A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojima, koja nijesu pisana u knjizi ovoj.
A ova se napisaše da vjerujete da Isus jeste Hristos Sin Božji, i da vjerujući imate život u ime Njegovo“ (Jov. 20, 30-31).

Upravo ovo govori o tradiciji - predanju.

Naravno, pitaće se mnogi, pa gde je tu problem?

Ne bi ga ni bilo da neko nije Tradiciju - Sveto Predanje koga se Crkva Božija drži, odbacivao, i da isti nije započeo da u apokrifima, posebno gnostičkim, ili onim od Crkve odbačenim tekstovima, traži zapisanu "Tradiciju" apostola.

Upravo tu leži problem, jer ta, iznađena "apostolska" tradicija, prihvatana i tumačena kao "izvorna" jer je drugačija od onoga što Crkva naučava, je mlađa od kanonizovane i zapisane Tradicije, upravo one koju Crkva naučava.

Kada se jednom ta "izvorna", iznađena, "tradicija" ubaci u tumačenja, onda sledi ono što pojedini zagovornici te i takve "tradicije" redovno rade, Proof Texting, ili unakrsna jurnjava po Svetom Pismu (posebno Starom Zavetu) da bi se "dokazala" ideja, doktrina, ili čak dogma zajednice, zbog koje je i nastala potraga za "izvornom apostolskom tradicijom".

Dobro veče Darth. Hvala ti..evo malo da se javim..malo da dam doprinos.

Mogu reći da se slažem u vezi onoga što kažeš za gnosticizam. Da i gnostička tradicija ima uticaja na neke pojave u hrišćanstva...naravno negativnog. Jedna je poricanje Hristov og stvarnog utelovljenja. Zato kažem tradicije treba razmotriti i proveriti.

Što se tiče Jovanovog diskursa...u vezi Hristov ih dela koja nisu zapisana da prema jednom od tekstova Pisma stoji da sve ono što je preneseno jeste dato zarad našeg spasenja. Ono što nije dakle nije važno samo po sebi. Zašto Jovan nije zapisao ta ostala dela..jednostavno što je Duh Sveti odabrao ono najvažnije i najbitnije za naše razumevanje. Dakle to nisu da kažem dela "koja nedostaju" i treba da ih istražujem već da bi se pojačao utisak u vezi govora oko Hristove misije. Tako smatram da taj tekst u Jovanu ne govori o potrebi za istraživanjem nepisanih ili nerečenih od samih apostola izveštaja o Hristovim delima jer je odabrano ono što treba.

Kao što rekoh i ranije tradicija apostola je u onom pisanom a to je isto ono što su pričali...apostoli su ponavljali uglavnom iste formulacije u usmenoj propovedi a zapisano je ono što predstavlja sublimaciju svega što su govorili. Zato je ta pisano-usmena tradicija suština te ništa ne nedostaje njoj ono što bi bilo potrebno dodati.

Usmena postapostolska tradicija pak ima svoj značaj i ulogu s tim da je treba samo posmatrati baš kao što joj je i naziv..."postapostolska". Ne sa ciljem da se negira njena važnost već da joj se da prava uloga.

Pozdrav.

 

[Marko1932]

Naravno, pitaće se mnogi, pa gde je tu problem?

Ne bi ga ni bilo da neko nije Tradiciju - Sveto Predanje koga se Crkva Božija drži, odbacivao, i da isti nije započeo da u apokrifima, posebno gnostičkim, ili onim od Crkve odbačenim tekstovima, traži zapisanu "Tradiciju" apostola.

Nije tu problem, nego je problem sto su neki hriscani odbacili ucenje Svetog Pisam u kom se nalazi pravo apostolsko predanje, i zamenili ga gnosticki i mnogobozackim ucenjem.

"Ovi pak bijahu plemenitiji ( u Verejei) od onih u Solunu; oni primise rijec sa celim srcem i svaki dan istrazivhu po PISMU JELUI TO TAKO." Dela 17,11.