Sobne biljke

[Nostradamus]

Zahvaljujući svom obliku i bojama, muholovka je jedna od najinteresantnijih i najdekorativnijih sobnih biljaka.

Nega muholovke (Dionaea muscipula)

Zemljište: mešavina treseta (najbolje sfagnum) i perlita u odnosu 70:30. Моže i mešavina treseta i čistog silikatnog peska (ne onaj sa gradilišta ili rečnih i morskih obala, jer sadrži minerale koji su štetni za biljku!). U tom slučaju je proporcija 50:50.

Presadjivanje: vrši se godišnje ili svake druge godine u rano proleće. Biljka se presadjuje u svež substrat za muholovke.

Zalivanje: upotrebljava se isključivo destilovana, odnosno, dejonizovana voda ili kišnica. Voda sa česme ili drugih izvora ne dolazi u obzir. Zemljište mora stalno biti vlažno, ali ne i suviše natopljeno. Najbolje je saksiju držati u tankoj posudici, sa oko 2cm vode. Tako će zemljište uvek biti vlažno, a i neznatno će se povećati vlažnost vazduha oko saksije.

Prihrana: kao i kod svih mesožderki, prihrana djubrivima je nepotrebna i često štetna. Ipak, ukoliko su insekti hronično nedostupni, može se upotrebiti djubrivo kisele reakcije (za zimzeleno drveće) , s tim što se ono razblažuje tri puta više od propisanog (razblaživanje se vrši destilovanom vodom). Biljka se time prska, ali prethodno treba zaštiti zemljište oko nje, kako bi ono bilo u što manjem kontaktu sa djubrivom u toku prskanja.

 

[Nostradamus]

Hrana: dve do tri muve mesečno će biti dovoljne za normalan rast i razvoj muholovke.
Više muva (ili nekih drugih insekata te veličine) doprineće da biljka bude jača, lepša i izdržljivija. Previše muva može dovesti do prejedanja, kada listovi počinju da crne i otpadaju. I usled normalnog obroka, ako je plen bio prevelik u odnosu na sam list, može doći do zacrnjenja lista i njegovog otpadanja. To je normalno. Ukoliko se slučajno na listu pojavi trag budji, treba odmah iseći ceo list, kako se gljivice ne bi raširile! Nikako ne hraniti muholovku mesom!

Svetlost : muholovke tokom perioda rasta (proleće -leto) traže dosta svetlosti i direktnog sunca. Ukoliko se želi postići delimično crvena boja lista, biljka mora biti izložena direktnom suncu barem 4 sata dnevno. U suprotnom, ona će ostati u celosti zelena. Muholovke najbolje uspevaju na južnom i jugo-istočnom prozoru. U vreme letnjih vrućina, poželjna je istočna strana, kako bi se izbegle opekotine na listovima.

Vazduh i klima: vlažnost mora biti velika, pa ako je držimo na prozoru, van terarijuma ili staklenika, orošavanje (destilovanom vodom) je obavezno i to minimum dva puta dnevno – ujutru i uveče. Tokom perioda rasta muholovka voli topla mesta, a u vreme zimskog mirovanja izrazito hladna (ali ne ispod nule!).

Zimsko mirovanje : manje svetlosti i niža temperatura inicira ovaj period, koji je za biljku izuzetno važan, takoreći obavezan. Muholovka mora proći period hibernacije od oko 3 meseca. To znači da mora biti na niskim temperaturama (ali nikako ispod nule) i sa malo svetlosti. Zalivanje se tada znatno redukuje i potrebno je da zemlja bude samo blago vlažna (nikako suva!). Ukoliko je temperatura niža (otprilike 1-5 stepeni), biljka će ući u stadijum duboke hibernacije, pa se može držati na potpuno mračnom mestu (frižider ili garaža), a svi listovi će verovatno otpasti. Ukoliko je temperatura viša (otprilike 6-12 stepeni), potrebna je izvesna količina svetla, a listovi će se verovatno održati i tokom zime.

Metoda sa frižiderom ima svoje prednosti ukoliko nemate adekvatnih uslova za drugi vid hibernacije. Tada je potrebno izvaditi lukovicu, skinuti sve listove, uvaljati je u tanak sloj vlažnog treseta, isprskati sa razblaženim fungicidom (opet sa destilovanom vodom) i staviti u zip-lok kesicu, pa u frižider . U kasnu zimu/rano proleće lukovicu zasadite u uobičajeni substrat za muholovke.

 

[Nostradamus]

Razmnožavanje: muholovka se može razmnožavati na 3 načina:

1. Prirodnom podelom lukovice
Ovo je najbrži način da se dodje do oformljenih novih biljaka. Na to se, na žalost, ne može uticati, već biljka to radi po svom nahodjenju. Kada dodje do podele lukovica, nikako ih ne smete odmah rasadjivati i razdvajati, već sačekajte oko godinu dana da mladi izdanci dobiju sopstveni korenov sistem. Najbolje je razdvajati biljke u proleće.

2. Preko listova/reznica
U proleće i rano leto mogu se uzimati listići, iz kojih će se kasnije razviti mladice. Uzimaju se samo najjači i najzdraviji listovi i to bez sečenja - moraju se pažljivo otkinuti direktno iz lukovice, da na svom kraju imaju belog tkiva. List se postavlja na substrat horizontalno, a samo krajevi lista se pokrivaju tresetom u tankom sloju. Drže se na toplom, vlažnom i svetlom mestu (saksiju je najbolje držati u kesici ispod lampe). Mladice će se pojaviti posle par nedelja na krajevima lista, a rasadjivanje se vrši posle par meseci.

3. Preko semena
Ujedno najsporija i najrizičnija varijanta. Cvetanje samo po sebi slabi matičnu biljku (može dovesti i do letalnog ishoda!), a semenke se moraju odmah posaditi ili se drže u frižideru mesec dana radi stratifikacije. Dovoljno ih je samo posuti po vlažnom tresetu (vodite računa da oko sebe imaju dovoljno prostora za rast) i blago utisnuti. Drže se na toplom, vlažnom i svetlom mestu (u kesici ispod lampe). Transplantacija mladih biljaka se vrši tek posle godinu dana, a za odrasle jedinke treba čekati 3-5 godina.

Autori:

Ivan Jekić - Turin_Turambar

Biljana Stefanović - Bili

Milica Lazarević - Mizza

Maja Jokanović - Maja_J

 

[Nostradamus]

Stephanotis floribunda (Madagaskarski jasmin)

Ova biljka je poznata i kao “nevestin venac”.

Danas znamo za 13 vrsta ove biljke, od kojih su najpoznatije one koje potiču sa Madagaskara (S. acuminata, s. floribunda, S. grandiflora, S. isaura and S. Thouarsii). Ipak, postoje i vrste koje su nađene u Kini (S. nana and S. Yunnanensis), Japanu (S. japonica and S. Lutchuensis) i na Kubi (S. longiflora and S. Vincaeflora).

Naziv ove biljke vodi poreklo od grčke reči stephanos, što znači kruna i otos, što znači - uvo. Ako pogledamo ovu biljku u toku cvetanja, videćemo da njen cvet podseća upravo na krunu sa pet latica, čiji oblici zaista liče na uvo.

Madagaskarski jasmin je stekao veliku popularnost kod hobista, ali i kod profesionalaca zbog lepog, “voštanog” i trubastog cveta koji širi prelep miris. Ova biljka neodoljivo podseća na Jasmin (Jasminum officinale) , ali ipak, ove dve biljke nisu ni u kakvom srodstvu, jer Stefanotis pripada porodici mlečika - Asclepiadaceae , dok Jasmin pripada porodici maslina - Oleaceae .

I pored svoje privlačnosti, Stefanotis je često vrlo teška biljka za gajenje, jer ne voli nagle promene u temperaturi, potrebna joj je konstantna hladnoća preko zime i lako je napadaju paraziti.

Stefanotis spada u zimzelene penjačice i puzavice. Ima tanko, drvenasto stablo i uske, kožaste, glatke i tamnozelene listove, koji su dugački od 8 do 10 cm. Gaji se kao saksijska biljka, s tim što joj je potreban plastičan luk oko koga ćete je obmotavati ukrštajući joj grane kako bude rasla. Isto tako joj se može postaviti i rešetka od drvenih letvica, po kojima će se pesti.

Nega:

Razmnožavanje

Stefanotis se razmnožava semenom (vrlo teško) ili reznicama, što je daleko bolji i uspešniji način. Reznice se uzimaju na proleće ili leto i sade u zemlju da se zakorene. Koristite hormone za zakorenjivanje, kako bi razmnožavanje bilo brže.

Svetlost

Najbolje je da biljku stavite na severni prozor. Ona voli dosta svetlosti, ali nikako direktno sunce. U toku zime joj je takođe potrebna svetlost, pa joj dajte najviše svetlosti koju u ovom periodu godine može da dobije.

Cvetanje

Stefanotis cveta od maja do novembra. Cvetovi su čisto beli, cevasti i imaju po pet latica. Grupisani su u grozdove, njihov miris je opojan i oseća se na nekoliko metara. U toku cvetanja nemojte biljku nikako pomerati, jer se može desiti da joj cvetovi otpadnu.

Zemlja

Za gajenje se može koristiti obična, baštenska zemlja, ali i mešavine treseta, perlita i velmikulita.

Zalivanje

Za zalivanje i orošavanje koristite meku vodu. Stefanotis je potrebno zalivati na otprilike svaka 3 dana, posebno u toku cvetanja. U zimskom periodu treba smanjiti zalivanje – tada je zalivajte na svakih 8 do 12 dana. Vodite računa kada je zalivanje u pitanju, jer ova biljka ne voli previše vode. Neka zemlja uvek bude vlažna. Ipak, nemojte nikada ostavljati previše raskvašen supstrat u kome se biljka nalazi. Takođe, Stefanotis voli povremeno orošavanje - i do tri puta nedeljno.



Đubrenje

Ukoliko budete dodavali đubrivo vaša biljka ce biti zdrava i duže će cvetati. Đubrite biljku u toku cvetanja - od aprila do kraja avgusta, po jednom mesečno, jer joj je u ovom periodu zbog cvetanja potrebno puno hrane. Za Stefanotis su najbolja ona đubriva koja su namenjena tropskim biljkama.

Presađivanje

Biljku je potrebno presađivati svake godine. Najbolje je da to uradite u aprilu. Sa svežom zemljom biljka će biti spremna da cveta!

Zimski period

Od oktrobra do februara biljci je potrebno da miruje, posebno ako hoćete da daje puno cvetova narednog proleća. U ovom periodu je čuvajte od promaje i stavite je na što svetlije mesto. Takođe, neka prostorija bude sveža, a zemlja suvlja nego obično.

Može se desiti da neki od dužih i nežnijih izdanaka u toku ovog perioda otpadne, ali to je normalna pojava.

Orezivanje

Da biste podstakli cvetanje, na proleće isecite slabe i tanke grančice. Takođe, uklonite I sve mrtve ili ostećene grančice.

Životni vek

Dužina života vaše biljke zavisiće od uslova u kojima živi, ali i od toga kako je provodila zimski period, predviđen za mirovanje. Životni vek Stefanotisa može biti i do 10 godina!

Štetočine i bolesti

Najčešći neprijatelji Stefanotisa su vunaste vaši, kojih ćete se uspešno rešiti uz pomoć insekticida.



Madagaskarski jasmin se danas dosta koristi i u cvećarstvu za pravljenje aranžmana za venčanja, ili kakvu drugu svečanu priliku. Iako je često vrlo naporno raditi sa njim na ovaj način, zbog njegove osetljivosti, mnogi cvećari ga vole upravo zbog njegovoj nežnog, zvezdastog, ali čvrstog oblika cveta, kao i zbog prelepog mirisa.

Autor: Milica Lazarević - Mizza

Pripremila: Biljana Stefanović - Bili

 

[Nostradamus]

Božićna zvijezda ( krasna mlječika)

Latinski nazivi: Euphorbia pulcherrima, Poinsettia

Euforbija potječe iz Meksika. Prema legendi prastanovnika Meksika, svoj privlačan izgled zahvaljuje asteškoj boginji kojoj je zbog nesretne ljubavi prepuklo srce, a iz kapljice njene krvi izrastao je ovaj ''vatreni'' cvijet. U prvoj polovici 15. stoljeća španjolski su konkvistadori doplovili do Yucatana. Tamo su ugledali biljku nepoznatu u Europi, a koju su stari Asteci zajedno s ostalim cvijećem i plodovima nosili vladaru Montezuma na dar. No, konkvistadori nisu ovu biljku ponijeli sa sobom na povratku u domovinu. Prodor na svjetsko tržište duguje američkom veleposlaniku u Meksiku, Joelu Roberts Poinsetteu, koji ju je 1833. godine donio u Ameriku. Njemu u čast zovemo je i Poinsettia.

Legenda koja ovu biljku povezuje s Božićem govori o siromašnoj djevojčici Pepiti. Pepita nije imala novaca za poklon koji bi odnijela u crkvu na Badnjak. Rođak Pedro joj je savjetovao da odnese skroman dar, glavno je da je poklonjen od srca. Pepita je na putu prema crkvi ubrala stručak korova. Kad je pristupila oltaru dogodilo se čudo – korov se pretvorio u prekrasno crveno cvijeće. Od tada ovu biljku u Meksiku nazivaju i 'cvijetom Svete noći'.

Euforbija je i danas u Meksiku cijenjena kao u vrijeme Montezuma i gotovo je sveta biljka. U domovini se koristi za dekoraciju crkvi, za ukrašavanje sobe mlade te za oživljavanje dječjih sobica.

Sve do 1950. godine ta se biljka teško održavala u kući duže vrijeme, jer bi listovi otpali čim bi bila izložena suhom zraku. Razvojem nove sorte biljka je postala neizostavnom pratiljom Božića.

 

[Nostradamus]

Izgled



Euforbija je biljka krupnih, ovalno izduženih, tamnozelenih listova. Na vrhu biljka ima sitne žute cvjetiće skupljene na vrhu grančica. U doba cvjetanja, listovi oko cvjetića, koji se brakteje, oblikuju zvijezdu žarko crvene boje. Ima i hibrida sa šarenim lišćem ili onih čije su brakteje ružičaste, bijele, krem ili svjetlozelene. Funkcija brakteja je da privlači kukce koji ju oprašuju.



Božićna zvijezda spada u porodicu mlječika (Euphorbiaceae) a odaje ju mliječni sok koji curi pri oštećenju ili obrezivanju biljke. Sok je otrovan i nadražuje osjetljivu kožu. Stoga treba paziti da mala djeca i kućne životinje ne dođu u kontakt s njim. Curenje tog otrovnog soka može se zaustaviti ako plamenom svijeće ili upaljača spalimo oštećeni dio stabljike.

 

[Nostradamus]

Nega



Smještaj i svjetlo: dosta jarkog, indirektnog svjetla, dovoljno udaljena od izvora topline, jer ne podnosi suh zrak, smeta joj propuh

Temperatura: zimi od 13-16°C, a ljeti od 16-21°C; idealna temp. je 18-21°C

Razmnožavanje : 7.5 – 10 cm duge vršne reznice s barem dva para listova i rastućim vrhom. Što se reznice uzmu ranije, to će biljka biti zimi veća, kad joj je i vrijeme cvatnje

Zemlja: mekana, pognojena zemlja kojoj se dodaje nešto pijeska za bolju drenažu.

Zalijevanje: zimi treba stalno održavati vlagu, gotovo svaki dan zalijevati odstajalom mlakom vodom (osjetljiva je na hladnu vodu, naročito izravno iz vodovoda). Preporučuje se i prskati, jer ova biljka voli veliku vlagu ali ne po braktejama i cvjetovima. Nakon cvatnja zalijevati samo jedanput tjedno i održavati prilično suhom. Nakon obrezivanja i presađivanja opet pojačati zalijevanje.

Gnojenje: u vrijeme kad su brakteje crvene svakih 14 dana tekućim gnojivima.

Vrijeme cvatnja: od kasne jeseni do zime, ponekad i do ranog proljeća

Presađivanje: u proljeće

Ponovni uzgoj

Kad završi s cvatnjom, božićna zvijezda prelazi u mirovanje koje traje cca. 3 mj. Zalijevanje se smanjuje na najmanju mjeru, treba samo paziti da se zemlja potpuno ne osuši. Neki preporučuju i potpuni prestanak zalijevanja. Treba ju smjestiti u hladniju prostoriju (16-18°C). Brakteje će otpasti otprilike u 4.mj., a potom i sve ostalo lišće. Biljku treba podrezati veoma nisko, na visinu od 10cm da bi se potakla cvatnja za iduću godinu. Novi cvat pojaviti će se samo na jednogodišnjim granama. Odrezane grane mogu se koristiti kao reznice koje će se veoma lako zakorijeniti. Postupno se počinje zalijevati. Tada potjeraju mladi izboji, a kad su oni dugi oko 2,5 cm, biljku treba presaditi. Sredinom 5.mj. može se s teglom ukopati u vrtu na sunčano i zaštićeno mjesto. I u vrtu se mora redovito zalijevati i jedan do dva puta tjedno nadohranjivati. Redovito sve do sredine 8.mj. uštipavajte vrhove svih novih izbojaka pa će božićna zvijezda ostati niska i kompaktna.

Problemi koji se mogu pojaviti

Listovi žute, uvijaju se i otpadaju zajedno s cvjetnim glavicama - suviše je toplo, zrak je suh i pretamno je.
Biljka vene i otpadaju listovi - pretjerano zalijevate ili je zemlja suha.
Listovi otpadaju, a biljka ne vene - preniska temperatura ili izloženost propuhu.

Kupovina euforbije

Treba kupovati samo zdrave biljke svjetlozelenih svježih listova, s izrazitom bojom brakteja i više cvjetnih glavica, od kojih su neke otvorene, a ostale su u pupu. Ako žute komuške otpadaju, to znači da će i brakteje biti kraćega vijeka. Ne treba kupovati takve biljke, kao ni one kojima lišće žuti i otpada ili su bile određeno vrijeme izložene hladnoći i propuhu na otvorenim štandovima. Takve će se biljke vrlo teško prilagoditi uvjetima u stanu i vrlo vjerojatno ubrzo će uginuti.






Autor: Peach

Pripremila: Biljana Stefanović - Bili

 

[Nostradamus]

BOUVARDIA ( Bouvardija )

Značajke : Cvijet bouvardia nazvan je po francuskom , doktoru Charlesu Bouvardu, koji je bio osobni doktor Louisu XIII i direktor botaničkom vrtu( Jardin des plantes ).

Porijeklo : iz Mexica, 1854 prvi je put predstavljena u velikoj Britaniji, ali prvenstveno se uzgaja u staklenicima u Holandiji i u subtropskim krajevima.

Opis : Bouvardia ne spada u običajene sobne biljke. Cvijetovi koji se sastoje od lijepo oblikovanih pupoljaka čine biljku specifičnom jer u kombinaciji s listovima cjelokupna biljka izgleda poput lijepo aranžiranopg buketa.Boje cvijeta su od veliki broj nijansi roze, crvene, bijele i cvijetaju najčešće na jezen i zimu.


Rod : Najbliža je rodu gardenija, a često ih nazivaju " ružičasta sreća ", " Albatros ", " Kraljevska Katica ". Spada u rod Rubiaceae. Danas je poznato i jako mnogo hibrida Bouvardije.

Njega bouvardije : Jako je bitno da biljka nikada ne ostane bez vode. Takodjer je, radi konstantnog cvijetanja bitno biljku prihranjivati odgovarajućim gnojivom. U vrijeme kad biljka prestane cvjetati, treba smanjiti zalijevanje i pustiti je da se " odmori " do veljače ( februara ).

Preporučljivo ih je saditi u malo pjeskovitu zemlju koja bolje može očuvati njihov korijen posebno u fazi mirovanja ali mora imati jako dobru drenažu. Voli puno svjetlosti, ali joj ne škodi ni lagana sjena, a zimi je preporučljiva minimalna temperatura od 13 C. Nikako je ne stavljati na direktno sunce.

Nakon ljeta ( od sredine kolovoza - augusta ) treba je " pospremiti " na hladnije i prozračno mjesto sve do sredine rujna ( septembar ). Nakon tog perioda, ponovno ih se mora vratiti u toplu prostoriju. Toplina potiče cvijetanje ( samo ne pretjerivati !! ). Ne stavljati je na vjetrovita mjesta jer joj vjetar može uništiti osjetljive listove. Osjetljiva je na štitaste uši stoga biljku treba često pregledavati.

Suhe cvijetove treba redovito odstranjivati kao i listove, a može se razmnožiti pelcerima.

 

[Nostradamus]

ACHIMENES

Porodica Gasnerija, poreklo Centralna Amerika.
Ima maljave listove duge oko 4cm, cvetove sa dužom cevi od sraslih kruničnih listića, koji se na vrhu naglo tanjirasto šire.
Boje bele, crvene, ljubičaste, žute
Gaji se na toplom mestu, ne previše sunčanom (terasa, bašta, čak i soba).
Zaliva se mlakom vodom po ivici saksije, ne voli kvašenje listova i cvetova.

Cveta od juna do kasno u jesen. Kad precveta, obustaviti zalivanje i odseći biljke kad se osuše. Mogu se povaditi rizomi iz zemlje i čuvati na suvom mestu, ali ne moraju.

Nekoliko savjeta prikupljenih iz vlastitih iskustava :
Najbolje je posaditi ga u saksiju, pa se po potrebi može seliti. I spasiti od kiše koja u određenim periodima u godini zna biti obila, a samim time i štetna za biljku.
Uspješno se može presadjivati pomoću tih malih rizomčića ( liče na roze šišarkice ), pre početka vegetacije (oko Nove godine), ili već kao izrasle biljke.
Oko Nove Godine preseliti je na toplo mesto (u blizinu radijatora i sl.), jer se tako potiče vegetacija i ranije cveta. Flekice na listovima znace da je list dosao u dodir sa vodom, ali, nista se nece desiti, moze se otkinuti lisce koje ti se ne svidja, nici ce novo.

Biljka se ponovo sadi u rano proleće na 2-3cm dubine. Zemlja: pola šumski lisnik, pola treset.

 

[Nostradamus]

GLOKSINIJA ( Sinningia speciosa lat.)

drugi nazivi: Gloxinia
Porodica: Gesneriaceae

Gloksinija potječe iz Južne Amerike, točnije Brazila. U Europu je stigla u 19. stoljeću. Pripada istoj porodici kao i afrička ljubičica stoga imaju sličnu njegu.
Vrlo je osjetljiva, loše podnosi stres. Stres će utjecati na rast biljke te smanjenje cvjetanja. Neće cvjetati ako nema svjetla, naravno ne direktnog. Moja ja stajala podalje od prozora no nije cvjetala. Tek kad sam je stavila na zapadni prozor počela je cvjetati.
Nakon što je završila s cvjetanjem zalijeva se manje. Kad listovi požute gloksinija ulazi u fazu mirovanja. Potrebno je pustiti da se da zemlja osuši na 2-4 mjeseca. Promatrajte. Kad se na proljeće pojave maleni listovi treba ponovno početi zalijevati.