Religija - rasprave o nedoumicama

Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.400
A sta mislis da pogledam gde ima "najfriskije" prolivene krvi, pa da otuda bezim? U kojoj to denominaciji preko 60% verskih vodja su homoseksualci, pa da otuda begam!? Tvoja denominacija sigurno prednjaci u jednom, a to je po kolicini novca kojim je platila skandale svojih razuadanih predvodnika.
Ne bih dalje od ovog, dovoljno je!

I ne idi dalje. Kako ti je laž omiljela, drži se ti nje, s njom se očito najbolje osjećaš.

Hrist kaze 'ocem' ne zovite nikog na zemlji, tvoja denominacija ide preko Hristovih reci pa ima 'svetog oca' na zemlji. Sta ja sad da mislim? Imamo jasne Hristove reci koje se gaze a ti me upucujes na tu adresu.

A sveti Pavao kaže:

1 Kor 4,14-17: Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim.Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih! Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite. Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi učim.

Pogledaj, sveti Pavao korintskim kršćanima piše da ne mogu imati više otaca – on Pavao ih rodi, on im je otac. A što da ti misliš? Ništa, nemoj ti ništa misliti, drži se ti neistine, ona ti je ionako omiljela.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Sudjelujući i čitajući po raznim religijskim forumima, ja sam došao do sebi prihvatljivog objašnjenja, definicije, što bi to bilo sektaštvo i tko su to sektaši. Glavna poruka kršćanstva je Radosna vijest, ali ne bilo kakva radosna vijest, nego Radosna vijest o dolasku kraljevstva Božjeg.
A ja, vodeći ovaj forum, i čitajući mnoge doktrinarne i druge rasprave o pitanjima religije i vjere uopšte, a uz to kao, uslovno rečeno, neutralni posmatrač koga religija interesuje prvenstveno iz filozovskog i naročito sociološkog aspekta, došao sam do zaključka da je uvrštavanje Starog zavjeta u Bibliju, kao njenog sastavnog dijela, u najmanju ruku zbunjujuće i da izaziva nedoumice kod mnogih vjernika. Jeste da su tamo (u Starom zavjetu) proročanstva koja su nagovijestila dolazak mesije, ali ona ni u kom slučaju nisu bila presudna za Njegovu pojavu, jer po logici stvari, mesija bi se pojavio i uradio ono što je uradio, i bez tih proročanstava. S druge strene, u Starom i Novom zavjetu figuriraju dva Boga, potpuno različita po svojim karakterima i osobinama, čak nose i različita imena, a o njihovom potpuno različitom odnosu prema čovjeku da i ne govorimo. Dok je Jehve ili Jehova okrutan, sebičan, genocidan i osvetoljubljiv Bog, koji svoj autoritet zasniva na strahu i prijeti drastičnim kaznama onima koji ga ne budu poštovali, dotle je Isus oličenje dobrote i ljubavi, koji svoj autoritet zasniva upravo na tim vrlinama i potencira ljubav kao vezu između Boga i čovjeka! I ne samo to. Isus se žrtvuje za čovjeka, preuzimajući na sebe sve njegove grijehe i time uvodi u filozofiju vjere "instituciju" oprosta i milosrđa, za razliku od Jehove koji upravo zbog grijeha, uništava potopom cijeli svijet!
Radosna vijest koju Isus kroz Evenđelja donosi ljudima o kraljevstvu Božijem, nije selektivna i odnosi se na sve ljude koji povjeruju u njega, dok se Jehova obraća i komunicira samo sa jednim "odabranim narodom", praveći tako nerazumljivu diskrimanciju prema ostalim ljudima - takođe Božijim stvorenjima.
Kako se god uzme, Bog iz Starog zavjeta nije isti Bog koga srećemo u Novom zavjetu, pa je otuda zbunjujuća odluka nekadašnjih svetih otaca, da se u Bibliji te dvije ličnosti integrišu u jednu, odnosno, da Stari zavjet čini sastavni dio Biblije, kao hrišćanskog ustava.
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.400
A ja, vodeći ovaj forum, i čitajući mnoge doktrinarne i druge rasprave o pitanjima religije i vjere uopšte, a uz to kao, uslovno rečeno, neutralni posmatrač koga religija interesuje prvenstveno iz filozovskog i naročito sociološkog aspekta, došao sam do zaključka da je uvrštavanje Starog zavjeta u Bibliju, kao njenog sastavnog dijela, u najmanju ruku zbunjujuće i da izaziva nedoumice kod mnogih vjernika.

I ovaj tvoj dojam, točnije zaključak, najbolji je pokazatelj razornosti sektaštva na samu Božju riječ i njenu poruku. Sektaštva u kršćanstvu u pravilu su utemeljena na biblijskom fundamentalizmu. Zbog potrebe dokazivanja kako nitko nije u pravu osim njih, sektaši pribjegavaju traženju specifičnih mjesta (citata) u Bibliji koji će potvrditi kako su oni u pravu. To obično izgleda ovako. Oni pikiraju citat, koji kao dokazuje njihove teze, citiraju ga i pitaju: "Laže li Biblija"? Kako će se jedan neupućen, ili poluupućen, kršćanin usuditi dovesti u pitanje ono što u Bibliji piše. Zbog toga najprije treba znati što je Biblija. Biblija jest Božja riječ, ali njen autor je i čovjek. Biblija jest Božja riječ čovjeku, ali ona je i čovjekova riječ o Bogu. Bibliju jesu pisali nadahnuti ljudi, ali Biblija nije skup riječi koje je isključivo Bog piscima citirao. Slikovito, Božja riječ jest "zlata vrijedna", ali kao što tragač za zlatom nalazi zlato u grumenu, pomiješano i sa drugim primjesama a ne u obliku zlatnog prstena ili zlatnih poluga, tako je i sa Božjom riječi (Pismom). I kao što tragač neće odbaciti zlatni grumen, jer mu se neda "prosijavati" da dođe do zrna čistog zlata, tako i Božju riječ (Pismo) treba "prosijavati", jer je ono što je unutra Božje vrijedno svakog truda.

Gdje nastaje problem, koji si i ti uočio? Nastaje svaki put i nastaje kod onih koji nisu ni voljni ni sposobni "prosijavati" i tražiti ono što je "autentično Božje". Kada se ovome, njihovoj komociji i lijenosti, doda još jedan njihov "dobitak" - prokazivanje drugih - evo nas na terenu koji si i ti izvrsno detektirao. Osim prokazivanja drugih, sektašima je karakteristična i "mimikrija", skrivanje. Oni sebe pokušavaju ugurati u "malene kojima je Bog otkrio istinu". Eto, "maleni" su baš oni koji ne priznaju ni Crkvu ni autoritet Crkve. "Maleni" su baš oni koji su tek nakon dva tisućljeća ispravno preveli i razumijeli svetopisamski tekst, prije njih niti je to tko znao niti htio. "Maleni" su baš oni, pa je tek njima, nakon dvotisućljetnog sna, Duh Sveti objavio istinu. Naravno, nije ovdje riječ o "malenosti", nego o najvećoj oholosti. A oholost je parazit, zahtjeva tkivo na kojem će parazitirati, pa su izabrali Kristovu Crkvu za svoje parazitiranje, obilježavajući kršćane koji su za pakao.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Vedrina treba da bude odlika svakog Hrišćanina.
Vedrina nema veze sa šalom, humorom, satirom ili šegačenjem na na bilo čiji račun.
Hristos je bio vedar - ali se nikada nije šalio, pričao viceve, neartikulisano smejao ili nekog ismevao, smejao se ljudskim glupostima..i slično.

Prema tome, ovakvo shvatanje nije fanatičn, već potpuno biblijsko, a biblija daje slobodu da svako čini po savesti na svoju štetu ili na pak na dobro.
 
Član
Učlanjen(a)
05.11.2010
Poruka
1.246
Ne bi trebali mnogo da se odupiremo našim sklonostima čak i ako te sklonosti teže nekom obliku greha. Recimo u ovom slučaju ako neko ima potrebu za humorom ne bi trebao da ga cementira i postane ili glumi da je postao ono što u stvari nije. Naravno da to ne treba da bude razuzdani humor koji se zasniva na ismejavanju nekog drugog ali umeren humor po mom shvatanju može da bude lekovit.
Ovo može da se poveže i sa odupiranjem nekim drugačijim sklonostima koje mogu da se pronađu baš kod onih kod kojih bi najmanje trebalo da bude tj. sveštenika. Oni će da se odupiru svojim seksualnim sklonostima do granice uništenja tih sklonosti ali efekat je baš suprotan tako da kod sveštenika ima veoma visok procenat pedofila i homoseksualaca što smatram da ne bi bio slučaj da su se manje odupirali sklonostima koje su u stvari prirodne.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Ako je ljudski mentalni sklop Božija kreacija, onda i porivi i nagoni koji su svojstveni tome sklopu predstavljaju Božiju datost, pa otuda i ljudsku potrebu za humorom i smijehom, ne treba smatrati nikakvim grijehom, nite nečim što je nedostojno čovjeka. Naprotiv, smijeh je ne samo ukras ljudskog lica, nego i psihička terapija koja pomaže u oslobađanju od stresa i čovjeka čini vedrijim i veselijim, pa samim tim i njegov život podnošljivijim i ljepšim.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Čovek je nemoćan da se sam izbori sa svojim grešnim sklonostima i sa silom koja postoji u njemu a koja ga navodi na greh, ali ako se preda Bogu i dopusti da ga on promeni i oslobodi tih sklonosti i od sile koja ga navodi na greh- čoveku će greh postati mrzak i sila greha će izgubiti svoju moć.
Čoveku su u Bogu date velike mogućnosti, samo je pitanje da li je voljan da iskoristi ove mogućnosti.
Biblija - odnosno Bog nikako ne laže kada nešto izjavi.
Ako on kaže da budemo sveti kao on - onda je to mogućež, a ostvaruje se u zajednici sa njim.
Sa druge strane - greh može da omili čoveku, da on u suštini i ne želi da ga se oslobodi, več ga smatra nečim normalnim ili čak neminovnim sa čime će živeti kroz ceo život.
Takvom čoveku je potrebno potpuno predanje Bogu potčinjavanjem svoje volje, isvojih misli njemu - kako bi on izvršio promenu u čovečijem biću da čovek više ne bi robovao grešnim strastima.

U ovo se posebno podrazumevaju pojave kao što su homoseksualizam, pedofilija, prekomerno gojenje i nezaustavljiva želja za hranom i ostale vrste telesnih strasti, kao i neozbiljnost, koja je jedna od glavnih vidljivih pokazatelja čovekovog nepredanja i neposvećenosti.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Čovek je nemoćan da se sam izbori sa svojim grešnim sklonostima i sa silom koja postoji u njemu a koja ga navodi na greh, ali ako se preda Bogu i dopusti da ga on promeni i oslobodi tih sklonosti i od sile koja ga navodi na greh- čoveku će greh postati mrzak i sila greha će izgubiti svoju moć.
Laodikeja, mnogo je toga diskutabilnog i kontradiktornog u ovoj tvojoj rečenici! Prvo što se iz ovih tvojih riječi može zaključiti jeste da Bod nije stvorio savršeno stvorenje (čovjeka), iako Biblija tvrdi da ga je stvarao prema svom liku i naličju - tijelu i duhu, pa Bog mora naknadno intervenisati kod svakog čovječijeg stvorenja, da bi ga sačuvao od grijha. Ima li to smisla? Drugo, ima li, u tom slučaju, smisla Isusova žrtva i njegovo preuzimanje ljudskih grijehova na sebe? Ne. Ispada da se Isus uzaludno žrtvovao! Treće, zbog čega je Bog dao čovjeku razum, ako ne radi toga da sam može razlikovati dobro od zloga, grešno od negrešnoga..., što će reći, da čovjek nije nemoćan da se sam izbori sa silama zla, ukoliko njegov razum funkcioniše na način kako ga je Bog kreirao!
Društvene moralne norme, koje su uglavnom sankcionisane i zakonima, ljudska su kreacija koja je nastala upravo djelovanjem ljudskog razuma i shvatanja da su one (moralne norme), uslov za opstanak i funkcionisanje društvenih zajednica i odnosa među ljudima uopšte.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Laodikeja, mnogo je toga diskutabilnog i kontradiktornog u ovoj tvojoj rečenici! Prvo što se iz ovih tvojih riječi može zaključiti jeste da Bod nije stvorio savršeno stvorenje (čovjeka), iako Biblija tvrdi da ga je stvarao prema svom liku i naličju - tijelu i duhu, pa Bog mora naknadno intervenisati kod svakog čovječijeg stvorenja, da bi ga sačuvao od grijha. Ima li to smisla?

Ima smisla.

Bog je u početku stvorio čoveka kao savršeno moralno biće, sa svim obeležjima fizičke i duhovne snage koje je posedovao, i sa mogućnošću da se razvija kroz čitavu večnost u zajednici sa tvorcem u savršenom svetu koji je on stvorio.
Ipak, prvi čovek nije izdržao ovaj ispit vernosti, već je iskazao neposlušnost i tim činom doživeo pad i postao grešnik.
Kao takav - grešan, on nije mogao prebivati u prisutnosti Božjoj i jesti plodove sa drveta života, što je dovelo do toga - da bude izagnan iz Edemskog vrta.
Čovek je tokom vremena toliko unizio svoju savršenu moralnu prirodu, da je potuno izgubio svest o Bogu, i jedino je Bog imao moć da čoveka spasi iz ovog stanja greha i smrti kao posledice greha.

On je iz tog razloga stvorio plan spasenja - pronašavši zamenu za njegovu smrt.
Naime, on je obećao da če u određenom trenutku poslati spasitelja koji će preuzeti čovekov greh na sebe - pa time i smrt kojom je on trebao umreti, kako bi ga spasio od greha i večne propasti i vratio u izgubljeni raj.
Bog je ovo obećanje ispunio - poslavši svog jedinorodnog sina na ovaj svet, koji se rodio na ovoj zemlji kao čovek, živeo među ljudima životom poniznosti i umro mučeničkom smrću raspet na krstu, tom smrću preuzevši na sebe grehe celog sveta, i time omogućivši da verom u njega i prihvatanjem njegove žrtve kao otkup za svoje grehe - čovek ipak može večno živeti.


Drugo, ima li, u tom slučaju, smisla Isusova žrtva i njegovo preuzimanje ljudskih grijehova na sebe?

U ovome se ostvaruje smisao Isusove žrtve, jer čovekov greh je neko morao ukloniti ili preuzeti na sebe, a to nije mogao ni jedan čovek ili stvoreno biće - već samo Bog, i princip spasenja je upravo - da čovek prihvati ovu žrtvu kao otkup za svoje grehe, da ih preda Isusu i da uz Božju pomoć više ne greši.

Treće, zbog čega je Bog dao čovjeku razum, ako ne radi toga da sam može razlikovati dobro od zloga, grešno od negrešnoga..., što će reći, da čovjek nije nemoćan da se sam izbori sa silama zla, ukoliko njegov razum funkcioniše na način kako ga je Bog kreirao!
Društvene moralne norme, koje su uglavnom sankcionisane i zakonima, ljudska su kreacija koja je nastala upravo djelovanjem ljudskog razuma i shvatanja da su one (moralne norme), uslov za opstanak i funkcionisanje društvenih zajednica i odnosa među ljudima uopšte.

Bog je čoveku dao razum da prepozna i razlikuje dobro od zla, ali razum nije dat kao sistem samospasenja u kome će čovek sam po sebi razlikovati dobro od zla i činiti samo dobro, bez ikakve misli ili vere u Boga.
Biblija kaže da "DA NI JEDNOG NEMA PRAVEDNOG, NI JEDNOG DOBRO DA TVORI"
Takođe - da nas naša najpravednija dela nikada ne mogu spasiti ako nisu učinjena u veri ili nisu proizvod vere.

Dakle, jedino kroz veru - prihvatanjem Isusove žrtve na krstu kao otkup za naše lične grehe mi možemo biti proglašeni pravednima, jer Isus ne koriguje naša dela kao fizičke postupke - već nas čisti iznutra potpuno, čisti naše misli, naše srce, naše najskrivenije pobude, i iz takvog spasenja koje on obavlja U nama - proizilazi i naš posvećen život u skladu sa Božjim moralnim zakonom.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
05.11.2010
Poruka
1.246
Ima smisla.

Bog je u početku stvoren kao savršeno moralno biće, sa svim obeležjima fizičke i duhovne snage koje je posedovao, i sa mogućnošću da se razvija kroz čitavu večnost u zajednici sa tvorcem u savršenom svetu koji je on stvorio.

Ovde ću reći jednu svoju konstataciju pošto su ovo ozbiljna pitanja koja se rešavaju vekovima a još nisu rešena. Zanemariću jednu gramatičku grešku u citatu gde se kaže da je Bog stvoren umesto da je čovek stvoren... hahaha. :dance2:Made in Laodikeja. Odmah zatim prva nelogičnost gde se kaže da je Bog stvorio čoveka savršenog. Nađite mi gde to piše u svetom pismu da je Bog čoveka stvorio savršenog ili bilo šta drugo u "šest dana stvaralačkog razdoblja". Nađite mi gde sveto pismo kaže da je čovek ili nešta drugo na zemlji stvoreno savršeno. Stvoreno je "veoma dobro" po svetom pismu ali to nije savršeno i može da ima više značenja zašto je nešta što nije savršeno stvoreno u datom vremenu veoma dobro. Sledeća nelogičnost koja se nadovezuje na ovo a što je Laodikeja spomenuo je da čovek kroz vekove treba da se usavršava.... a zašto bi se usavršavao ako je stvoren savršen ? Kakav paradoks o_O u tumačenju.
 
Natrag
Top