Razlike izmedu pravoslavne i katolicke crkve i šta smo to zaboravili?

Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.331
Stvarnoslap, to se uci u osnovnoj skoli.

I nije bitan naziv izvora, jer ljudi pisu na osnovu istorijskih podataka koji su proverljivi i poznati, posebno ako ti podaci postoje u vise nezavisnih izvora.


DA LI JE KRST HRIŠĆANSKI SIMBOL?

Krst se smatra jednim od najvažnijih simbola Rimokatoličke crkve. ....

Iako se krst smatra hrišćanskim simbolom, nije tačno da potiče iz hrišćanstva, jer je u nekom od oblika bio sakralni simbol davno pre hrišćanske ere, i to među mnogim nehrišćanskim narodima. Prema An Expository Dictionary of New Testaments Words, krst je nastao među Vaviloncima, stanovnicima drevne Haldeje. „Crkveni oblik krsta, sastavljen od dve grede… poreklom je iz drevne Haldeje, a bio je korišćen kao simbol boga Tamuza (pošto je u obliku mističnog slova Tau, inicijala njegovog imena) u toj i u susednim zemljama, uključujući i Egipat…

IZVOR: centar za religijska istrazivanja

Zavirimo malo na Laodikejin izvor: centar za religijska istrazivanja

115536


Konstatirajmo da je Laodikeja točno kopirao sa stranice koju sam ja gore priložio. Pogledajte prvu rečenicu teksta: Krst se smatra jednim od najvažnijih simbola Rimokatoličke crkve. .... Dakle, to je to.

A sada pogledajmo što ovo točno je:

115538
115539

Dakle, tekst koji je Laodikeja u svom postu postavio, točno je i kompletno poglavlje 6. Da li je krst hrišćanski simbol? - iz knjige Ralpha-a Woodrow-a - "Vavilonska misterija religija".

Recimo da je sam autor Ralph Woodrow još 1996. godine (prije 23 godine) ovo svoju knjigu povukao iz daljnjeg izdavanja i tiskanja. Evo pojašnjenja samog Ralph-a Woodrow-a tim povodom:

Na moj raniji doživljaj kršćanstva, da je znatna količina babilonskog poganstva bila pomješana s kršćanstvom, svakako je utjecala literatura koja mi je dopala u ruke. U tim kritikama primarni cilj je bila Rimokatolička crkva, a mogle su se naći i paralele poganskih običaja i vjerovanja i sa drugim crkvama. Veliki dio onoga što sam našao bilo je na temelju knjige pod nazivom Dva Babilona od Alexander-a Hislop-a.

Godinama je knjiga Dva Babilona utjecala na razmišljanje mnogih ljudi, sve od onih u radikalnim kultovima (primjerice, Jehovini svjedoci) do vrlo predanih kršćana koji su gladni Boga, ali i zabrinuti zbog mogućnosti gašenja Njegova Duha. Osnovna Hislopova premisa bila je da se poganska religija drevnog Babilona nastavila u našim danima prerušena u Rimokatoličkoj crkvi, što je prorečeno u knjizi Otkrivenja kao "Misterija Babilon veliki" (dakle, ideja o Dva Babylons - jedan drevni i jedan moderni ). Budući da je Hislopova knjiga bila detaljna s mnoštvom bilješki i referenci, pretpostavio sam, kao i mnogi drugi, da su to činjenice. Citirao smo "Hislopa" kao autoritet za pitanja poganstva, kao što se "Webster" citira.

Kao mladi propovjedniki počeo sam propovijedati o mješavini poganstva s kršćanstvom, i na kraju sam napisao knjigu na temelju Hislopove knjige, pod nazivom Babilonska Misterija Religija (Ralph Woodrow, 1966.). Vremenom je moja knjiga postala vrlo popularna, doživjela je mnoga izdanja te je preveden na korejski, njemački, španjolski, portugalski, i nekoliko drugih jezika. Stotine su citirali iz nje, a neki su me smatrali autoritetom po pitanju "mješavine poganstva i kršćanstva".

Većina ljudi je radije čitala moju knjigu nego Dva Babilona, jer je bila lakša za čitanje i razumijevanje. Ponekad dvije slične knjige zbunjuju ljude, pa sam jednom čak imao iskustvo da sam pozdravljen kao "uvaženi Hislop"! Kako je vrijeme prolazilo do mene su počele dolaziti glasine da Hislop nije bio vjerodostojan povjesničar. Čuo sam to od profesora povijesti i raznih ljudi koji su mi to pisali u pismima. Čak su i u Worldwide Church of God počeli zauzimati drugi pogled po ovom pitanju. Kao rezultat toga, shvatio sam da se trebam vratiti samom Hislopovu radu, mom temeljnom izvoru, i uz molitvu provjeriti.

Kad sam to učinio stvar je postala jasna: Hislopu je "povijest" bila samo proizvoljno slaganje antičkih mitova. Tvrdio je da je Nimrod bio veliki, ružni i deformirani crnac. Njegova supruga, Semiramida, bila je lijepa bjelkinja plave kose i plavih očiju. Također, bila je poznata po nemoralnom načinu života, kao izumiteljica soprano pjevanja i kao začetnica svećeničkog celibata. Hislop je tvrdio da su Babilonci krštavani u vodi, zbog vjerovanja da će tako ojačati jer su Nimrod i Semiramida trpjeli za njih u vodi. Tvrdio je da je Noin sin Šem ubio Nimroda, da je Semiramida stradala tako da joj je jedan od njenih sinova odsjekao glavu, i tako dalje. Shvatio sam da vjerodostojne povijesne knjige ne potkrijepljuju ništa od ovoga i mnoštva drugih njegovih tvrdnji.

Podnaslov u Hislopovoj knjizi bio je: "Papino bogoslužje pokazuje se bogoslužjem Nimrodu i njegovoj supruzi." Međutim, kada sam prošao referentnu literaturu, kao što je Enciklopedija Britannica, The Americana, židovske enciklopedije, Katoličku enciklopediju, Worldbook Enciklopediju - pažljivim čitanjem njihovih članaka o "Nimrodu" i "Semiramidi" – nisam našao ništa što bi govorilo o Nimrodu i Semiramidi kao mužu i ženi. Oni nisu čak ni živjeli u istom stoljeću. Niti postoji temelj da je Semiramida majka Tamuzu. Shvatio sam da su sve te ideje bili Hislopovi izumi.

Tražeći da osudi Rimokatoličku crkvu za poganstvo, Hislop je stvarao svoje vlastite mitove. Postupajući tako, on je teoretizirao da je Nimrod, Adonis, Apolon, Attes, Baal zebub, Bacchus, Amor, Dagon, Hercules, Januis, Linus, Lucifer, Mars, Merodach, Mitra, Moloch, Narcis, Oannes, Odin, Orion, Oziris , Pluton, Saturn, Teitan, Tifon, Vulkan, Wodan, i Zaratustra. Svi su oni za Hislopa bili jedno te isto. Miješanje mitova Hislopu je trebalo da pokaže Semiramidu kao Nimrodovu suprugu, te da je izjednači sa Afroditom, Artemis, Astarte, Aurora, Bellona, Ceres, Dianom, Easter, Irene, Iris, Juno, Mylitta, Proserpine, Rhea, Venus i Vestom.

Graditi na sličnosti i istovremeno ignorirati razlike, je nezdrava i nevjerodostojna praksa. Upravo ateisti već dugo koriste ovu metodu u pokušaju da se diskreditiraju kršćanstvo općenito. Navode primjere pogana koji su imali slična vjerovanja o općem potopu, pogubljenju i uskrsnuću spasitelja, Majkama djevicama, uzašašću na nebo, svetim knjigama, i tako dalje.

Biblija spominje stvari kao što je klečanje u molitvi, uzdizanje ruku, skidanje obuće na svetom tlu, svetu planinu, sveto mjesto u Hramu, stupove ispred Hrama, prinos žrtve bez mane, sveti kovčeg, gradove-utočišta, vodu iz stijene, zakone napisane na kamenu, vatrene konje, prinos prvih plodova. Sve ovo na sličan način nalazimo u poganstvu. Znači li to da je Biblija poganska? Naravno da ne!

Ako tražimo dokaze u paralelama s poganstvom, sam Gospodin će biti poganski. Žena se zove Tajna Babilon i ima čašu u ruci; Gospodin ima čašu u ruci (Ps 75:. 8). Poganski kraljevi su sjedili na prijestoljima i nosili krunu; Gospodin sjedi na prijestolju i nosi krunu (Otk 1: 4; 14:14). Pogani su štovali Sunce; Gospodin je "Sunce pravednosti" (Mal 4:. 2). Poganski bogovi su poređeni sa zvijezdama; Gospodin se zove "sjajna zvijezda Danica" (Otkrivenje 22:16). Poganski bogovi su imali hramove posvećene njima; Gospodin ima hram (Otk 7,15). Pogani su štovali lažne stupove; Gospodin se pojavio kao stup vatre (Izlazak 13:. 21-22). Poganski bogovi su na slici s krilima; Gospodin je na slici s krilima (Ps 91:. 4).

Kako je Hislop pisao sredinom 1800-ih, knjige koje je on citirao već su stare. Ipak sam uz znatan napor pronašao ove stare knjige i provjerio Hislopove reference. Knjige poput Layard’s Nineveh and Its Remains, Kitto’s Cyclopedia of Biblical Literature, Wilkinson’s Ancient Egyptians, as well as old editions of Pausanias, Pliny, Tacitus, Herodotus, i još mnogo toga. Kad sam provjerio njegove reference, u brojnim slučajevima sam otkrio da ne podržavaju Hislopove tvrdnje.

Hislop kaže, na primjer, da je "okrugla" hostija koja se koristi u rimokatoličkoj Euharistiji došla iz egipatskog poganstva. Za to citira Wilkinson-a - Ancient Egyptians (vol. 5, 353, 365) o korištenju tankih okruglih kolača na svojim oltarima. Kad sam provjerio Wilkinsonov rad, našao sam da Wilkinson piše da su Egipćani koristili ovalne i trokutaste kolače, presavijene kolače, torte u obliku lišća, životinja, krokodilske glave, i tako dalje. Hislop navodi samo okrugle kolače, uopće ne spominje ništa od svega drugoga.

Hislop je učio da je Tamuz (za kojega kaže da je bio i Nimrod) rođen 25. prosinca, pa je to i podrijetlo datuma na koji se slavi Božić. Ipak, za dokazom Hislop je morao posegnuti vađenjem iz konteksta. Nakon što je konstatirao da su Izida i njen sin Horus egipatska verzija Semiramide i njezina sina Tamuza, Hislop navodi referencu da je Izidin sin rođen "u vrijeme zimskog solsticija." Kada sam pogledao referencu koju je naveo Hislop (Wilkinson, Ancient Egyptians, sv. 4, 405), našao sam da Izidin sin koji je rođen "otprilike u vrijeme zimskog solsticija" nije bio Horus, nego njezin mlađi sin Harpocrates. Dakle, ovo nema nikakve veze sa slavljenjem Božića u prosincu.

U jednom drugom pozivanju na Wilkinsona, Hislop kaže da korizma od 40 dana potječe iz Egipta. Međutim, kada pogledamo Hislopovu referencu, Wilkinson kaže da su egipatski postovi "trajali od sedam do četrdeset dva dan, a ponekad čak i dulji period, tijekom kojih su se u cijelosti uzdržavali od stočne hrane, od bilja i povrća, i prije svega od užitka i strasti". (Wilkinson, starih Egipćana, sv. 1, 278). S koliko vjerodostojnosti možemo reći da je post trajao 7 dana, 10 dana, 12 dana, ili 42 dana? Ako temeljimo tvrdnje na djelomičnoj informaciji, onda čak Biblijom možemo dokazati da Bog ne postoji: "... 'Nema Boga'« (Psalam 14:. 1). Kada se pročita cijeli tekst, imamo potpuno drugačije značenje: "'. Nema Boga' budala kaže u svom srcu."

Zbog ovih, i brojnih drugih razloga, povukao sam iz daljnjeg tiskanja svoju knjigu Babilonska Misterija Religija, unatoč svoj njenoj popularnosti. To nisam učinio jer sam bio ugrožen na bilo koji način ili progonjen. Ova odluka donesena je zbog uvjerenja, a ne kompromisa.

Ovu knjigu zamijenio sam knjigom Babylon Connection?, na 128-stranica knjige sa 60 ilustracija i 400 referenci. Ovo je poziv svoj mojoj braći i sestrama u Kristu, koji smatraju da je pronalaženje Babilonskog podrijetla u današnjim običajima i vjerovanjima od velike važnosti. Moj savjet, na temelju vlastitog iskustva, oprezno se krećite na ovom području, da ne bismo bili veliki u malom. Ako postoje stvari u našem životu ili crkvama koje su uistinu poganstvo i uvreda Gospodinu, treba ih rješavati, naravno. No, u pokušaju ublažavanja Babilonske zbrke, moramo se čuvati da mi sami ne izgradimo svoj vlastiti novi „Babilon“.
------------------------------------------------------------------------------------------------------

Dakle, sve se vrti oko Alexandera Hislopa. Pa čujmo još nešto o njemu:

Arheološka otkrića nakon njegove [Hislopove] smrti, i u 20. stoljeću do danas pokazuju da ne postoji takva osoba kao Semiramida, kraljica u Babilonu. U stvari, žene nisu mogle biti na prijestolju u Babilonu. Babilonom su vladali samo kraljevi. To proizlazi iz službenog popisa kraljeva iz Kraljevskog arhiva u palači u Babilonu. Osvrćući se kao istraživač zaključio sam da je Hislopovo ponašanje sramotno. Pogreške su mu toliko jadne, toliko obimne, toliko daleko od činjenica, da sada znamo kako se možemo samo pitati je li Hislop bio promišljeno podmukli agent Iluminata? On je napredovao u hijerarhiji Škotskog obreda slobodnog zidarstva, budući da je i sam Škot. Arheološki nalazi nedvojbeno dokazuju da je ovakvo nešto kao u slučaju Hislopa mogao napraviti samo patološki lažov beskrajnih razmjera. (R.A. Coombes; A Handbook of Basic Information About The Identity Of “Mystery Babylon” In Bible Prophecy)
 

Prilozi

  • 1563806007856.png
    1563806007856.png
    271,3 KB · Pregleda: 0
Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
14.297
Vama je svakako masonski i okultan jer obožaavte krst. Imate magijski stav prema njemu.
 
Učlanjen(a)
01.05.2019
Poruka
668
Nešto malo o Tamuzu.

Tamuz tj. akadsko-sumerski Damu-zidu a mesopotamski Dumuzi je prvobitno bio lokalno božanstvo vezano za grad Bad-tibira i bio je stočarsko božanstvo, zaštitnik pastira.
Kada se kult Dumuzija proširio na područje Asirije negde izmedju I i II milenijuma pne. Dumuzi poprima karakteristike poljoprivrednog božanstva koje je povezano sa usevima. Često je simbolično predstavljan kao snop, klas ili zrno žita. Verovalo se da se radja sa setvom a umire sa žetvom što je ustvari odraz davnog sumerskog mita o njemu i njegovoj ljubavnici Ištar, kod Sumera Inana, koja ga je izvela iz podzemnog sveta, a u koji ga je ona po kazni i poslala, uz pomoć Dumuzijeve sestre Geštinane. Inana-Ištar je nakon toga odlučila da se Geštinana i Dumuzi neizmenično smenjuju u podzemnom svetu itd.
Koga zanima cela priča neka pogleda izvorne Sumerske tekstove

http://etcsl.orinst.ox.ac.uk/section1/tr143.htm - Dumuzijev san
http://etcsl.orinst.ox.ac.uk/section1/tr141.htm - Inanin silazak u podzemni svet
http://etcsl.orinst.ox.ac.uk/section1/tr1411.htm - Dumuzi i Geštinana odn. Dumuzijev povratak

U Vaviloniji, a potom i Grčkoj, u koju je stigao preko Feničana, gde je poistovećen sa Adonisom a Ištar sa Afroditom, Dumuzi tj. Tamuz dobija sve jasnije obrise agrarnog božanstva povezanog sa ciklusom vegetacije.
Njegov kult i praznici koji su mu bili posvećeni nemaju nikakve veze sa krvnom žrtvom već sa prinošenjem poljoprivrednih plodova, meda, voća i sadnjom malih povrtnjaka ili vinove loze u keramičke saksije više ili manje ukrašenih različitom ornamentikom. Postojala su i dva praznika u toku godine posvećena Tamuzu – Adonisu tkz Adonije.
Kult Adonisa je bio raširen i u Rimu gde je i opstao negde do sredine III veka a zatim potpuno i zamro. Kod potomaka Sabejaca, područje današnjeg Jemena, zadržali su se neki oblici obožavanja Adonisa-Tamuza sve do kraja IX veka ne.
Stari Jevreji su takodje došli u dodir sa ovim kultom, štaviše i raširio se medju narodom, preko Asiraca u vreme judejskoga kralja Manašea.

Na praktikovanje kultnih radnji povezanih sa Tamuzom osvrnuo se i Jezekilj, u glavi 8
14. I odvede me na vrata doma Gospodnjeg koja su sa severa; i gle, žene seđahu i plakahu za Tamuzom.

Takodje i Isaija se osvrće na praksu kultnog poštovanja Tamuza u glavi 17
10. Jer si zaboravio Boga spasenja svog, i nisi se sećao Stene sile svoje; zato sadi krasne sadove i lozu stranu presađuj;

dok Jeremija pominje Ištar tj „caricu nebesku“ u glavi 7
18. Sinovi kupe drva, a očevi lože oganj, i žene mese testo, da peku kolače carici nebeskoj, i da liju nalive drugim bogovima, da bi mene dražili.

i glavi 44
16. Šta nam kaza u ime Gospodnje, nećemo te poslušati;
Nego ćemo činiti sve što je izašlo iz naših usta kadeći carici nebeskoj i lijući joj nalive, kao što smo činili mi i oci naši, carevi naši i knezovi naši po gradovima Judinim i po ulicama jerusalimskim, jer bejasmo siti hleba i beše nam dobro i zlo ne viđasmo.
A od kad prestasmo kaditi carici nebeskoj i liti joj nalive, ništa nemamo i ginemo od mača i od gladi.
I kad kadimo carici nebeskoj i lijemo joj nalive, eda li joj bez glavara svojih pečemo kolače služeći joj i lijemo joj nalive?


Jedan mesec u jevrejskom kalendaru, tada su se zapravo i održavali praznici posvečeni Tamuzu – 10 mesec odn jun-jul, takodje nosi ime po ovom izvorno Akadskom božanstvu.

Tamuz nema nikakve veze ni sličnosti sa Mitrom, Hristom niti Hrišćanstvom. Velika Hriščanska Crkva je bila veoma oprezna po tom pitanju a to se naročito odnosi na period kada su potomci Asiraca počeli u velikom broju da primaju Hriščanstvo posle III vne. Medju prvima koji je uočio neke ostatke Tamuzovog kulta medju novoobraćenim hrišćanima sa područja koje je nekada bilo Asirsko carstvo, je Jeronim Stridonski lat. Eusebius Sophronius Hieronymus koji je i pisao o tome.
Ipak danas se smatra da je ipak došlo do nekih inkorporiranja delova himni posvećenih Inani i Domuzija, npr. kod Jakova Saruškog lat. Iacobus Sarugiensis i Romana Slatkopojaca lat. Romanus Melodist, obojica poete i Sirijci koji su to uradili pre iz estetskih nego li nekih drugih pobuda. U dogmatskom ili bogoslovskom smislu teško je na smislen način bilo koje verovanje ili crkvenu praksu povezati sa kultom Tamuza.
Jedina eventualna povezanost koja je koliko-toliko razložno obrazložena od nekog priznatog naučnika bila je ona izneta od strane antropologa Džejmsa Džordža Frejzera u njegovom monumentalnom delu „Zlatna grana" u kojoj on uporedjuje Tamuza tj, Dumuzija sa Isusom u smislu povratka iz sveta mrtvih, podzemnog carstva, i pobede nad smrću. Frejzer je tvrdio da je Tamuz samo jedan primer arhetipa „boga koji umire pa vaskrsava" a koji se da nači i prepoznati u svim kulturama, religijama i vremenima. Ovakvo stanovište je još od početka XX v. uglavnom odbačeno kao neutemeljeno u akademskim krugovima ali je danas rado prihvačeno i navodjeno kao argument od strane nekih new age autora.
Koga zanima antropološko-komparativni pristup i Frejzerove teze o religiji kao jednog dela kulturne evolucije može to pronači ovde

https://www.scribd.com/document/323084739/Džejms-Džordž-Frejzer-Zlatna-Grana
u poglavlju „Adonis, Atis i Oziris“

O Mitri, mitraizmu i njegovom „uticaju na tradicionalno Hrišćanstvu može i neki drugi put.
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Razlike izmedju Crkve Pravoslavne sa jedne strane i Rimokatolika sa druge, postoje.
Razlike nisu brojne ali jesu ozbiljne. Šta raditi po tom pitanju?
Mudriji od mene su pisali, obrazovaniji predlagali moguće korake,
pozvaniji od mene razgovarali sa cenjenim neistomišljenicima.

Šta preostaje meni, "običnom", malovernom pravoslavcu koji teži ka Hristolikosti?
Pa da volim. Da volim sabrata rimokatolka, i to na one načine koji bi se mogli
svrstati u Gospodnju rečenicu: "Po ljubavi će vas pozanti".
Da se trudim da ispunim Hristovu zapovest: "U malome budite verni".
Da li je ovo malo s moje strane? Ili mnogo? Ne znam, ne uporedjujem.

Ostavljam Bogu da On nadahnjuje, čini, vodi i pomaže, a ja... ja sam samo nepotrebni sluga.

Bog te Svevišnji u svemu iznennadio i blagoslovio puteve tvoje

Toliko malo, a toliko mnogo rečenog u Iskrenosti.

Da, brate, samo u malom, u ljubavi se možemo poznati da smo verni. Sve one velike, ili bolje je reči "velike" stvari Njemu, Gospodu važne nisu, po onim malim, svakodnevnim, onim ljudskim, bogočovečnim će poznati ko je Njegov, a ko nije.

Posebno sada, kada smo više nego ikada okruženi vucima u jagnjećoj koži, kada na sve strane se oseća "Duh" onihj koji Njega na Krst prikovaše, jer ga u svojoj mržnji perma svetlosti odbaciše.

Samo voleći jedni druge, bićemo označeni znakom Njegovim, jer kako si već i rekao "po Ljubavi će vas poznati da ste Moji učenici"
 
Učlanjen(a)
01.05.2019
Poruka
668
Arheološka otkrića nakon njegove [Hislopove] smrti, i u 20. stoljeću do danas pokazuju da ne postoji takva osoba kao Semiramida, kraljica u Babilonu. U stvari, žene nisu mogle biti na prijestolju u Babilonu. Babilonom su vladali samo kraljevi. To proizlazi iz službenog popisa kraljeva iz Kraljevskog arhiva u palači u Babilonu.

Ovo ne mora biti tačno.

Neka novija otkrića ukazuju da bi legendarna Semiramida mogla biti Shammu-ramat, žena Asirskog kralja Shamshi-Adad V koja je faktički, ne i formalno jer za Asirce je to zaista bilo neprihvatljivo, bila regent maloletnom sinu koji je u vreme smrti svog oca, kralja, imao 12 god. Pošto je na presto mogao stupiti kada napuni 15 god. ostaje tri - četiri godine za koje bi se moglo reći da su neke godine namesništva i regenstva Shammu-ramat koje je izgleda bila vrlo umešna i uspešna u tome da Asirski presto sačuva za svoga sina koji je postao kralj 811g. pne. pod imenom Adad-nirari III.

Odatle možda i potiče legenda o Semiramidi koju je do nas okićenu i nakićenu preneo Diodor sa Sicilije ali čak i ona takva, ulepšana i romantizovana bajkovita priča, nema veze sa onim što je gore navedeno kao nekakav istorijski fakat.
 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Krstaški pohodi u Evropi

Cesto se veruje da su krstaški pohodi bili samo protiv muslimana, ali to nije tako. Još su krvolocniji bili pohodi katolika protiv Slovena, Jevreja i istocnih hrišcana u Evropi.

Treba pomenuti i Severni pohod koji je imao za cilj pokatolicavanje Slovena na severu i severo-istoku Evrope, pa Vendski pohod protiv Lužickih srba 1147. u istcnoj Nemackoj, pomenimo i pohod krstaša na Baltik 1198. za nasilno pokrštavanje Švedana i Finaca, zatim nekoliko pohoda Tevtonskih vitezova za pokatolicenje Poljaka i Litvanaca nakon 1226. koji su bili uspešni sve dok Tetvonci nisu udarili na Ruse i bili potpuno poraženi u bici na ledu.
bishop_absalon_topples_the_god_svantevit_at_arkona-1

U Vendskom pohodu
Sloveni su nasilno pokršteni. Slika katolicki biskup Absalona ruši slovenskog boga Svetovida kod Arkone 1168. godine.

Nikako ne treba zaboraviti krstaške pohode protiv hrišcana jeretika. Najpoznatiji je pohod krstaša protiv Katara u Francuskoj. Katari su hrišcani u Francuskoj koji su inspirisani pokretom starim gnostickim ucenjima poznatim pod nazivom Bogumili medu slovenskim narodima. Razocarani praksom katolicke crkve ti ljudi su se okretali starom tumacenju hrišcanstva. Stravican je bio broj ljudi koji su ubijeni, procene govore
da je u ovom pohodu moglo da strada oko 1.000.000 ljudi.

Ne možemo ne pomenuti krstaški pohod u Španiji kojim su muslimani i jevreji izbaceni iz Španije. Krstaško-inkvizicijski pohodi su se nastavili u sledecim vekovima odnoseci milione novih žrtava posebno na teritorijama Severne i Južne Amerike i Afrike.
IV krstaški rat – okupacija i pljacka Carigrada.


Milos Stanic
 
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Neka novija otkrića ukazuju da bi legendarna Semiramida mogla biti Shammu-ramat, žena Asirskog kralja Shamshi-Adad V koja je faktički, ne i formalno jer za Asirce je to zaista bilo neprihvatljivo, bila regent maloletnom sinu koji je u vreme smrti svog oca, kralja, imao 12 god. Pošto je na presto mogao stupiti kada napuni 15 god. ostaje tri godine za koje bi se moglo reći da su neke godine namesništva i regenstva Shammur-amat koje je izgleda bila vrlo umešna i uspešna u tome da Asirski presto sačuva za svoga sina koji je postao kralj 811 gpne. pod imenom Adad-nirari III.

Odatle možda i potiče legenda o Semiramidi koju je do nas okićenu i nakićenu preneo Diodor sa Sicilije ali čak i ona takva, ulepšana i romantizovana bajkovita priča, nema veze sa onim što je gore navedeno kao nekakav istorijski fakat.

Za Asirce je to možda i bilo neprihvatljivo, ali za narod sa kojim su Hebreji imali najviše kontakta, za Egipćane (rometu khemi, rometu ta mary) nije. Istorijski su poznate žene vladari, od kojih je možda najpoznatija Ka Maat Ra Hatschepsut. Uz to nakon prerane smrti Tehutimesa IV, nekih 5 godina je ulogu regenta njegovog maloletnog sina Amenhatpa III - Neb Maat Ra (imao je svega sedam godina kada mu je otac umro) vršila njegova majka, sporedna supruga pokojnog kralja, Mutnemuya.

Što se tiče priče o Semiramidi, sasvim je moguće da iz regenstva Shammur-amat potiče legenda o njoj. Ali kako si lepo rekao, čak ni to nema nikakve veze sa anti istorijskim bulažnjenjima Aleksandra Hisklopa i njemu sličnih autora.
 
Učlanjen(a)
01.05.2019
Poruka
668
Taj Hislop je izgleda bio veoma maštovit autor i na kraju ću uzeti i pročitati tu njegovu knjigu.
Možda je tako i treba razmatrati - kao zanimljivu fikciju.
Nešto kao Čovek u visokom dvorcu od Filipa K. Dika.
 
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Taj Hislop je izgleda bio veoma maštovit autor i na kraju ću uzeti i pročitati tu njegovu knjigu.
Možda je tako i treba razmatrati - kao zanimljivu fikciju.
Nešto kao Čovek u visokom dvorcu od Filipa K. Dika.

Dikova knjiga je iz podžanra naučne fantastike , alternativna istorija. I na tim osnovama je pisana. Hiskslop je sa druge strane pisao sa jasnom namerom da svoje radove predstavi kao čvrsto ustanovljene činjenice.

Čitajući Dika, znaš da se radi o tome "šta bi bilo da je bilo", dok je kod Hisklopa, i njemu sličnih osnovna premisa: "ovako je bilo i nikako drugačije" a svako ko tvrdi da nije, podržava "katoličku" zaveru.
 
Učlanjen(a)
01.05.2019
Poruka
668
Pa i ovde znamo da je to "šta bi bilo da je bilo" . Čovek je izmislio žanr, bio ispred svog vremena, neshvaćen...
Vidiš da i Dejvid Ajk uzima njegove zaključke kao premise u svojim radovima samo što je dodao malo melanža high tech-a i horora, tu su i Linkoln, Bejdžent i Li, Den Braun takodje.
I autori Zeitgeist -a naravno.
 
Natrag
Top