simi,polako ne zuri,ne zakljucuj pre vremena,ono sto nisi joj procitao
Biblijski opis Hristove crkve
Apostol Pavle Crkvu uporedjuje sa telom: ,I on je dao jedne apostole, a jedne proroke, a jedne pastire i ucitelje, da se sveti priprave za delo sluzbe, na sazidanje tela Hristova; dokle ne dostignemo svi u jedinstvo vere i poznanje sina Bozjega, u coveka savrsena, u meru rasta visine Hristove... Iz kojega je sve telo sastavljeno i sklopljeno svakojakim zglavkom da jedno drugome pomaze dobro po meri svakoga uda, i cini da raste telo na popravljanje samoga sebe u ljubavi., (Efescima 4,11-16)
Kao sto vidimo, apostol Pavle ne predvidja mogucnost nikakve podele Crkve na delove. Svi zajedno treba da rade na zidanju Hristovog tela. Za pravilno i uspesno delovanje Crkva mora da ima ,jedinstvo vere,, a ne da istinsko jedinstvo zameni nekakvim ljudskim, vestackim. Ovaj opis Crkve ne dozvoljava nikakvo nezavisno delovanje. Svaki ud u telu mora biti usko povezan sa telom, jer ako se odvoji, umire. Samo tako povezani udovi Tela, pomoci ce Crkvi da raste i popravlja se. U razdoblju podele dveju Crkava do danas nicega od gore navedenoga nije bilo, a ni danas ne postoji, sto pokrece pitanje, da li je to zaista Hristova crkva?
Apostol Petar Crkvu uporedjuje sa gradjevinom Hrama kome je temelj sam Isus Hristos. ,Kad dodjete k njemu, kao kamenu zivu, koji je, istina, od ljudi odbacen, ali od Boga izabran i pribran; i vi kao zivo kamenje zidajte se u kucu duhovnu i svestenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni, koji su Bogu po volji, kroz Isusa Hrista. Jer u pismu stoji napisano: evo mecem, u Sionu kamen krajeugalan izabrani i skupoceni; i ko njega veruje nece se postideti., (1. Petrova 2,4-6)
Ni apostol Petar ne predvidja dva temelja, niti dve nezavisne organizacije, vec poziva sve vernike da kao zivo kamenje budu uzidani u jednu Gradjevinu kojoja je utemeljena na Hristu. Prema tome podela se nicim ne moze odobriti, a jos manje opravdati. Svako zidanje izvan temelja je besmisleno. Medjutim, cinjenice pokazuju da, ipak, postoje dve odvojene organizacije, a ne jedna nedeljiva Crkva.
Hristos je Glava telu Crkve, a nije nijedan covek: ,I sve pokori pod noge njegove, i njega dade za glavu crkvi, nad svima, koja je telo njegovo, punina onoga koji se ispunjava u svemu., (Efescima 1, 22.23)
,Crkva je kroz istoriju, otako ju je Hristos osnovao,, nastavlja Afanasjev, ,uvek bila ista. U njoj nije bilo niti moze biti promena. Medjutim, nase shvatanja Crkve nije bilo uvek isto. Ucenja o Crkvi su se menjala., (Isto, str. 3) Bila bi velika sreca, ne samo za hriscanstvo, vec i za ceo svet, da se Crkva zaista nije promenila. Kad bi bilo tako, ondam bi mnoga prorocanstva, posebno iz Otkrivenja apostola Jovana, bila neistinita.
Kada uzmemo u obzir sta se sve u Crkvi desavalo od vremena cara Konstantina pa do danas - promene su mnogobrojne i ogromne. Setimo se progonstava bogumila, valdenzana, hugenota, albinzana, pokoljau Vartolomejskoj noci, inkvizicije, prodavanja oprostajnica u crkvi, krstaskih ratova, podvala i fizickih obracuna medju episkopima, patrijarsima i papama zbog prestiza i neslaganja, uvodjenja mnogih novotarija i zabluda, spaljivanja zivih hriscana na lomacama, samo zato sto malo drugacije veruju. Zar i posle svega ovoga jos uvek mozemo reci, da se Crkva od samog osnivanja do danas nije izmenila, ili svi oni koji su cinili nasilja i zlodela nikada i nisu pripadali Crkvi? Ako je tako, ko je onda u tom vremenskom razdoblju bio Crkva ili ko ju je predstavljao?
Izgleda da nas ovim putem, Afanasjev, mozda i nesvesno, vodi do jedne vazne istine izrazene u Otkrivenju apostola Jovana. Govoreci upravo o tom razdoblju, apostol Jovan istice da je Bozja crkva onoga vremena bila progonjena i da je morala da bezi u pustinju. ,I kad vide azdaja da zbacena bi na zemlju, gonjase zenu... I zeni dana bise dva krila orla velikoga da leti u pustinju na svoje mesto, gde ce se hraniti vreme i vremena i po vremena, sakrivena od lica zmijina. I razgnevi se zmija na zenu i otide da se pobije sa ostalim semenom njezinim, koje drzi zapovesti Bozje i ima svedocanstvo Isusa Hrista., (Otkrivnje 12,13.14.17) U ovom opisu azdaja je sotona, zena je Crkva. Azdaja sa svojim pristalicama progoni Crkvu, onu koja drzi sve Bozje zapovesti i veruje onako kako je Hristos ucio. ,Vreme vremena i po vremena,, predstavlja razdoblje od 538-1798 godine. To je vreme u kome su oni koji su mislili da su Crkva, vrsili su progonstva verujuci da progone jeretike.
,sta je bio uzrok velikog otpada? Kako se Crkva u pocetku udaljila od jednostavnosti Jevandjelja? - crkva se prilagodila obicaju mnogobozaca da bi im olaksala prihvatanje hriscanstva... Dok su apostoli bili zivi, Crkva je bila cista. Ali prema svrsetku drugog veka, vecina crkve dobilo je novi oblik. Nestalo je ranije jednostavnosti. Neprimetno, kada su stari ucenici pomrli, dosla su njihova deca i novoobraceni... i nastalo je novo stanje. Da bi pridobili vise pristalica, snizili su uzvisena nacela hriscanske vere i kao rezultat toga dosla je ’neznabozacka poplava koja je prodrla u Crkvu i sa sobom donela svoje obicaje, ceremonije i idole’., (Kosmicki konflikt, str. 315.316)
,Tajna bezakonja razvijala se malo - pomalo, najpre kradom i tiho, a kad je ojacala i zadobila vlast nad ljudskim umovima, pokazivala je sve otvorenije svoje lazno i bogohulno delo. Neznabozacki obicaji su se skoro neosetno uvukli u Crkvu., (Isto, str. 41)
,Isti uzroci imaju uvek iste posledice. Onaj koji namerno ugusuje osecaj svoje duznosti zato sto ona smeta njegovim naklonostima, konacno ce izgubiti moc da razlikuje istinu od zablude. Razum oslabi, savest otupi, srce odrveni, dusa se odvoji od Boga. Gde se omalovazava i prezire vest bozanske istine, onde ce Crkva biti zavijena u tamu; vera i ljubav hladne, nastaje otudjenost i razdor., (Isto, str. 311) Prema tome, ne mozemo reci da je Crkva uvek bila ista. U njoj su se desavale ogromne i sudbonosne promene i te promene predstavljaju uzrok raskola.
Afanasjev za Crkvu upotrebljava i neke metafore: ,Ako je nevesta Hristova zatvoren vrt, onda on ne moze biti otvoren za one koji su napolju., (Isto, str. 5) Crkva kao Hristova nevesta ne moze biti zatvoren vrt i izolovana od sveta, jer ju je Hristos poslao u svet. ,Idite dakle i naucite sve narode krsteci ih va ime Oca i Sina i Svetoga Duha., (Matej 28,19) Ako je tako, u kome smislu Crkva moze biti zatvoren vrt?
Bilo bi idealno i pozeljno da je Crkva u svom zivljenju i ucenju odvojena od sveta, da obavljajuci svoju misiju u svetu, utice na svet, ali da svet ne utice na nj. Medjutim, cinjenice govore suprotno ovome. Kada kroz prizmu istorije posmatramo Crkvu, zapazicemo da to nije bilo tako, svet je sa svojim verovanjima i obicajima usao u Crkvu i potisnuo apostolsko ucenje. Uvedene su dogme koje se suprote Hristovom ucenju, a koje su i danas najveca prepreka na stazi pravog jedinstva Crkava.
Raskol 1054. godine
Ako se Crkva od apostola nikad nije menjala zbog cega je onda doslo do raskola ili sizme? Crkveni istoricar Jevsevije Popovic ovako pise o promenama u Crkvi: ,Odmah posle sredine IX stoleca doslo je do mnogosilnog sudara izmedju Istoka i Zapada., Zbog uprave nad pravoslavnim crkvama u Siciliji doslo je do sukoba izmedju pape i carigradskog patrijarha. ,Mihajlo Kiluralije (patrijarh) veoma netolerantno je postupio prema latinima, da je latinske crkve u Carigradu zatvorio, a latinske monahe, koji su imali manastire u Carigradu i oko Carigrada, isterao iz njihovih manastira., (Jevsevije Popovic, Opca crkvena istorija, sveska I str. 793)
Papa Lav IX poslao je delegaciju na celu sa kardinalom Humbertom da u Carigradu uspostavi red. Patrijarh Kiluralije odbio je da sa papinom delegacijom raspravlja o spornim pitanjima, izjavivsi da ce s njima raspravljati samo na saboru.
,Na to se Humberto tako razgnevio da je sastavio dekret na latinskom jeziku u kome je zestok prekor bacio na patrijarha Mihajla Kirularija i na sve njegove jednomisljenike. S tim dekretom dodjose papini legati 16. jula 1054. godine u crkvu Svete Sofije, gde bese na okupu kler i narod, te ga metnuse na svetu trpezu, otresose na vratima prah sa svojih nogu i napustise hram vicuci: ’Neka vidi Bog i sudi!’ Ali kad kler i narod doznade da je to ekskomunikacija puna pogrda, obuze ih grozno osecanje... Ali Kiluralije odmah sazove sabor, i ovaj resi da se anatema, koja se nalazi u ostavljenom ekskomunikativnom dekretu, baci na glavu onih koji je izrekose., (Isto, str. 794)
Prema istorijskim podacima, vatikanska delegacija iskljucila je carigradskog patrijarha i sve one koji su ga potpomagali, a tu su ubrojani svi episkopi i cela istocna Crkva. Ovo iskljucenje su sa papinim pristankom nad istocnom Crkvom izrekli hirotonisani lideri, episkopi, kardinali. Da li je ovo iskljucenje istocne Crkve punovazno? Sa pravne strane izgleda da jeste. Kad god su hirotonisana lica izrekla presudu bila je punovazna.
Medjutim, patrijarh Kiluralije sazvao je sabor i iskljucio zapadnu Crkvu. Da li je to iskljucenje punovazno? Ako je prvo punovazno onda je drugo jos vise.
Antiohijski patrijarh Petar je izjavio: ,Dok god se latini drze dodatka Simbolu Vere, Filioljue, o nikakvoj zajednici s njima ne moze biti rec., (Isto, str. 795) Medjutim, u ono vreme bilo je samo filioljue, a od tada do danas nagomilalo se mnogo kojesta sto zaista predstavlja nepremostiv ponor izmedju dveju Crkava.
,Na celom Istoku smatrani su Latini dostojnim da se iskljuce iz crkvene zajednice... i do danas se na Zapadu Fotije iznosi kao jedini krivac, lukavi i prevarljivi osnivac sizme, a Mihajlo Kirularije kao jedino odgovorni, netolerantni, ograniceni i gordi dovrsitelj raskola., (Isto, str. 795) Sve u svemu, obe Crkve iskljucile su jedna drugu i sta sada ostaje?
Kako Afanasjev gleda na iskljucene?
,Svi oni koji su izvan Crkve ne pripadaju Crkvi, niti joj mogu pristupiti. Ona (Crkva) je u potpunosti unutar sebe. ZATO SU JERETICI I sIZMATICI IZVAN CRKVE, jer bi se inace moralo priznati da su oni jedina Crkva. Medjutim, tada pravoslavni nemaju Crkvu, jer ne mogu postojati dve Crkve. Prema tome, ili su pravoslavni Crkva ili su to jeretici, ali ne mogu biti i jedni i drugi. Jeretici i sizmatici nisu u Crkvi, nego su izvan nje., (Studija, str. 5)
Ovo predstavljae veliku i ozbiljnu izjavu u kojoj je istaknuto da jeretici i sizmatici nisu Crkva i da su izvan Crkve. Prema izjavi koju daje Afanasjev izgleda da smatra da su katolici sizmatici i jeretici koji su stvorili postojecu podelu. Problem je u tome veci, sto i katolici misle o Carigradu i pravoslavlju kao i pravoslavni o njima. Ko je u pravu? Posto su obe strane svestrano ucestvovale u raskolu, obe su krive. I jedni i drugi, u medjusobnim optuzbama imaju izvesnog prava. To znaci da su pravoslavni i katolici ucestvovali u raskolu, i jedni i drugi krivi, jer su prihvatili sizmu i tako su svi postali sizmatici i jeretici kojima nema mesta u Crkvi, jer ih Afanasjev naziva iskljucenim, onima koji su izvani Crkve. U ovom slucaju, prema tome niko od njih nije ostao u Crkvi.
Ovde se ne radi samo o tadasnjem papi, njegovom kardinalu Humbertu i delegaciji koja je posetila Konstantinopolj, vec o celoj Katolickoj crkvi, jer je cela pristala na odluku koju je urucio Humbert. Isto tako, ova primena se ne odnosi samo na carigradskog patrijarha Kirularija, vec na sve episkope koji su izglasali ekskomunikaciju zapadne Crkve, a prema tome i na celu pravoslavnu Crkvu.
sizmatici i prenos hirotonije
Hirotonija je posvecenje ili rukopolozenje crkvenih sluzbenika i odvajanje istih za posebnu sluzbu. Neki pravoslavni i katolicki teolozi smatraju da su samo te dve Crkve primile vlast od apostola da postavljaju i posvecuju nove vodje u Crkvi, a da druge Crkve, koje su kasnije osnovane nemaju to pravo koje potice od apostola. Zapravo, katolici smatraju da je samo njihova Crkva preko apostola Petra primila to apostolsko nasledje, a Pravoslavna, tvrdi da je Katolicka crkva otpala i da je pravo apostolske hirotonije ostalo samo u njihovoj Crkvi. Da li je to ispravan zakljucak? Svakako da nije. Obe Crkve su jedna drugu iskljucile i obe su izgubile horotoniju. Iskljuceni episkop ne moze na druge preneti hirotoniju, jer ju je i sam izgubio.
Jos u Starom zavetu Bog je posredno ili neposredno birao svoje vesnike proroke, careve i svestenike. Bog se neposredno javio Mojsiju u pustinji iz grma koji je neprekidno goreo. Tada je Bog pozvao Mojsija: ,Sada hajde da te posljem faraonu, da izvedes narod moj., (2. Mojsijeva 3,4.10) Dok se Mojsije izgovarao da nije recit, Bog mu je izabrao pomocnika, Arona (2. Mojsijeva 4,14). Mojsije ni od koga nije primio hirotoniju; niko ga nije pomazao uljem i tako mu dao odredjenu punomoc. Medjutim, u skladu sa Bozjom naredbom Mojsije saziva narodni zbor, odvaja Arona da bude prvosvestenika, a njegove sinove da budu svestenici. Ovde onaj koji nije hirotonisan, prenosi hirotoniju na svestenstvo. Mojsije ,izli ulja pomazanja na glavu Aronu i pomaza ga da se osveti,. (3. Mojsijeva 8,12) Prema tome, u svakom slucaju vazno je koga je Bog izabrao za sluzbu, a ne ljudi.
Mojsije je cinio ono sto mu je Bog rekao. Ako je zaista hirotonija toliko vazna ona onda potice od Arona. Medjutim, videcemo da Bog ne gleda ni na kakav akt hirotonie
Jovan Krstitelj i hirotonija
Ako je samo vazno rukopolozenje ovlascenih svestenika, kao sto je bio Aron ili svaki prvosvestenik, i ako se hirotonija samo onda prenosi, a rukopolozeni samo tada po Bozjoj volji prima hirotoniju, onda Jovan Krstitelj nije u toj grupi ovlascenih Bzjih poslanika.
Medjutim, jos kao detetu njemu je receno: ,A ti, dete, nazvaces se prorok najvisega, jer ces ici pred licem Gospodnjim da mu pripravis put., (Luka 1,76) Moze li covek primiti visu duznost ili pocast od ove? Mozda ce neko reci, ali Jovan Krstitelj nije bio svestenik, vec prorok. Mozda ste u pravu, bio je i jedno i drugo, jer je vrsio sluzbu i svestenika i proroka. On je bez hirotonije propovedao, pozivao na pokajanje i krstavao.
,I dodje u svu okolinu Jordansku propovedajuci krstenje pokajanja za oprostenje greha. Tada izlazase k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina Jordanska. I on ih krstavase u Jordanu., (Luka 3,3; Matej 3,5.6) Ako bi Bog uvazavao potrebu hirotonije, onda bi Jovana Krstitelja poslao poglavaru svestenickom da ga rukopolozi i pomaze uljem, medjutim, Bog to nije savetovao Jovanu zato sto hirotonija nema presudni znacaj. Neposredan Bozji poziv veci je od hirotonije.
,O uspehu Hristovog dela koje je Krstitelj primio sa takvom redoscu, bile su obavestene i vlasti u Jerusalimu. Svestenici i rabini ljubomorno su pratili Jovanov uticaj, kada su videli narod kako napusta sinagoge i okuplja se u pustinji, ali ovde je bio Jovan koji je imao vecu silu da privuce mnostvo. Ove vodje u Izrailju nisu bile voljne da sa Jovanom kazu: ’Onaj treba da raste, a ja da se umanjujem.’ Podigli su se sa novim odlukama da ucine kraj delu koje je odvlacilo ljude od njih., (ceznja vekova, str. 139.140) Tako i danas cine oni koji se bore za hirotoniju koju su ipak sami izgubili.
,U pripremanju puta za Prvi Hristov dolazak, on je bio predstavnik onih koji ce pripremiti narod za Drugi Hristov dolazak., (Isto, str. 68)
,Po prirodnom redosledu, Zarijin sin bi bio vaspitan za svesetenicku sluzbu. Medjutim, vaspitanje u rabinskim skolama ucinilo bi ga nesposobnim za njegovo delo. Bog ga nije poslao uciteljima teologije da ga nauce da tumaci Pisma. Pozvao ga je u pustinju da bi mogao da uci o prirodi i Bogu te prirode., (Isto, str. 69) Prema tome, Jovan Krstitelj nije bio hirotonisan, a obavljao je najuzvisenu sluzbu, krstio je i Gospoda Isusa Hrista.
Isus Hristos i hirotinija
Gospod Isus radja se, raste i pocinje svoju sluzbu potpuno odvojeno od postojece hijerarhije, koja je bila odredjena Bozjom voljom. Hristos ni u cemu nije saradjivao sa postojecim svestenickim sistemom, niti je od prvosvestenika trazio da odobri NJegov rad i na NJega prenese svestenicku hirotoniju, koja je poticala od Arona. Zbog toga su svestenici i fariseji osudili Gospoda Isusa Hrista da svoja cuda cini uz pomodj demona. ,Ovaj drugacije ne izgoni djavole do pomocu Veelzevula kneza djavolskoga., (Matej 12,24) ,A kad dodje u crkvu i stade uciti, pristupise k njemu glavari svestenicki i staresine narodne govoreci: kakvom vlasti to cinis? i ko ti date vlast tu?, (Matej 21,23) Bili su gnevni sto od njih nije zatrazio hirotoniju. Isti duh postoji i danas u ponasanju i delovanju nekih crkvenih vodja, koji teze da ucenjem o bezuslovnoj hirotoniji odbrane svoj autoritet isto kao sto su pokusavali i cinili svestenici iz Hristovog vremena.
Umesto da se obrati poglavaru svestenickom, Hristos se obratio samostalnom vesniku, koga niko nije rukopolozio ni pomazao uljem i od njega zatrazio da Ga krsti, da ucini upravo ono sto je bila prvosvestenicka duznost. ,Tada dodje Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da se krsti. I Jovan branjase mu govoreci: ti treba mene da krstis, a ti li dolazis k meni? I krstivsi se Isus izadje odmah iz vode; i gle, otvorise mu se nebesa, i vide duha Bozjega gde silazi kao golub i dodje na njega., (Matej 3,13-16) Da li je krstenje Jovana Krstitelja, koji nije bio hirotonisan bilo punovazno? Jeste. To potvrdjuje silazak Svetoga Duha na Hrista, a kao uzviseni zakljucak izjava kojom je sam Bog Otac potvrdio vaznost ovog obreda: ,Ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji., (stih 17) Da li jos uvek mislite da je u svim slucajevima hirotonija neophodna?
Isus odvaja ucenike za sluzbu
,I dozvavsi svojih dvanaest ucenika dade im vlast nad duhovima necistim da ih izgone, i da isceljuju od svake bolesti i svake nemoci., (Matej 10,1.8) Ni svoje ucenike Hristos nije poslao da od prvosvestenika dobiju hirotoniju.
,Sada je treblo da preduzme prvi korak u organizaciji Crkve, koja ce nakon Hristovog odlaska biti NJegov predstavnik na Zemlji., (^eznja vekova, str. 238)
Isus bira i sedamdesetoricu
,A potom izabra Gospod i drugih sedamdesetoricu, i posla ih dva i dva., I njima je dao istu vlast kao i dvanaestorici da propovedaju, lece i izgone djavole. (Luka 10,1.9) U ovim izvestajima nema izvestaja ni o kakvom rukopolozenju (prenosenju hirotonije). Medjutim, kada su se vratili pricali su o istim iskustvima kao i dvanaestorica: ,Vrativsi se pak sedamdesetorica s radoscu govoreci: Gospode! i djavoli nam se pokoravaju., (Luka 10,17)
Da li se ovo ovlascenje odnosi samo na Hristove ucenike ili i na sve koji iz cistoga srca sluze Bogu? Mogu li svi da obavljaju uzvisenu sluzbu, koju je Hristos poverio svojim ucenicima? Mogu. Evo dokaza: ,Odgovori mu Jovan govoreci: ucitelju! videsmo jednoga gde imenom tvojim izgoni djavole koji ne ide za nama; (nije hirotonisan) i zabranismo mu, jer ne ide za nama., (Marko 9,38) Dobro je da zapazimo da sve sto je nehirotonisani cudotvorac cinio je isto ono sto je Hristos dao dvanaestorici i sedamdesetorici ucenika, da propovedaju, lece i izgone djavole. I ovaj samostalni propovednik u Hristovo ime cinio je cuda, izgonio djavole.
Da li je onda apostol Jovan bio u pravu sto je nehirotonisanom cudotvorcu zabranio da cini cuda i izgoni djavole, samo zbog toga sto nije primio hirotoniju? Spasitelj odgovara: ,Ne brani mu... jer ko nije protiv nas s nama je., (Luka 9,39.40) Isus je tako izrekao osudu onih koji bi sablaznili jednog od najmanjih NJegovih slugu.
,Niko nije smeo biti odgurnut ko je na bilo koji nacin pokazao prijateljstvo prema Hristu...cinjenica da se neko ne uskladjuje sa nasim licnim zamislima i shvatanjima nece opravdati sto mu zabranjujemo da radi za Boga., (Isto, str. 375.376)
Ovlascenje u Novozavetnoj Crkvi
Posle Hristovog raspeca, vaskrenja i vaznesenja, apostoli su se sa vernim zenama i Marijom majkom Isusovom kao i ostalim vernicima Crkve sastali u Gornjoj sobi u Jerusalimu. ,I kad udjose, popese se u sobu... svi jednodusno bejahu jednako na molitvi i moljenju sa zenama, s Marijom materom Isusovom i bracom njegovom., (Dela 1,13.14) Apostol Petar predlozio je prisutnima da umesto Jude izaberu drugog ucenika. Svi su se molili Bogu, bacili kocku i za novog apostola izabrali su Mateja (Dela 1,15-26). Ne postoji nikakav izvestaj o Matejevom rukopolozenju (hirotoniji). Izvestaj jednostavno glasi: ,I primise ga medju jedanaest apostola., (Matej 1,26) Matej je izabran na zboru apostola i vernika Crkve, jer su pre toga raspravljali o potrebama Crkve.
Izbor crkvenih sluzbenika
Posle izlivanja Svetog Duha, Crkva je brzo napredovala i ubrzo se ukazala potreba za novim sluzbenicima. Ko je birao sluzbenike Crkve? Neki ucitelji misle da su to cinili apostoli, medjutim, obratimo paznju na izvestaj koji postoji u Bibliji: ,Onda dvanaestorica dozvase mnostvo ucenika, rekose: nije prilicno nama da ostavimo rec Bozju pa da sluzimo oko trpeze. Nadjite dakle, braco, medju sobom sedam postenih ljudi, punih Duha Svetoga i premudrosti, koje cemo postaviti nad ovim poslom. A mi cemo u molitvi i sluzbi reci ostati., (Dela 6,2-4)
Svakako ste primetili izraze: ,Dozvavsi mnostvo ucenika, nadjite medju sobom, (a ne mi cemo naci) i ova rec bi ugodna svemu narodu i izabrase...,
,Ove postavise pred apostole i oni pomolivsi se Bogu metnuse ruke na njih., (Stih 6) U Crkvi nisu potrebni samo djakoni, vec i ucitelji, proroci i apostoli. Proroke je uvek birao Bog, Hristos je izabrao ucenike (jedanaestoricu), a Mateja su izabrala jedanaestorica zajedno sa sakupljenim vernicima. Medjutim, staresine, episkope i djakone, birao je zbor Crkve.
,Ispod ili pokraj apostola, proroka i ucitelja, koji su svoj poziv primali direktno od Boga i koji su uglavnom bili putujuci sluzbenici, svaka mesna crkva je morala iz svoje sredine izabrati lokalne sluzbenike, staresine (prezbyteroi), episkope (episkopoi, nadglednike) i djakone (diaconoi, sluge)., (Golubic, Istorija crkve, str. 31)
,Matej je medju apostole primljen izborom... jer apostoli pozvase celu opcinu (zbor crkve)... Kasnije je opcina i sedam djakona po naredbi apostola izabrala... nikad bez preporuke i bez predpostavljene privole opcine. I apostolski ucenik Kliment kaze u svojoj poslanici Korincanima, da su apostoli crkvene nadstojitelje postavljali privolom cele crkve, sto ovde svakako znaci cele opcine, i da tako cine i njihovi naslednici., (Jevsevije Popovic, Opca crkvena istorija sv. I, str. 281)
Apostol Pavle ovako je opisao karakteristike episkopa, odnosno sluzbenika Crkve: ,Istinita je ova rec: ko zeli episkopstvo, lepu sluzbu zeli. Episkop, dakle, treba da je neporocan, jedne zene muz, trezan, razborit, pristojan, gostoljubiv, kadar pouciti, ne pijanica, nego blag, ne naklonjen svadji, ni srebroljubac, koji dobro upravlja svojim domom i ima poslusnu decu sa svakom cestitoscu; jer ko ne zna upravljati svojim domom kako ce se starati za Crkvu Bozju?, (1. Timotiju 3,1-5; ^arnic) Uzoran hriscanski zivot i stabilna porodica preduslov su za uspesno delovanje pravog episkopa. Prema tome, crkve koje za episkope biraju ljude bez porodicnog iskustva, cine veliku gresku i njihov izbor suprotstavlja se bibliskom ucenju, jer episkop, koji ne zna sta je porodica i briga o deci, ne moze se uspesno starati o crkvi u kojoj se pojavljuju mnogobrojni i porodicni problemi.
Zakljucak:
Uzrok za raskol bila je gordost i oholost poglavara pravoslavne i katolicke Crkve. Raskol je pojacan dogmatskim razlikama koje nijedna Crkva ne zeli da promeni iako priznaju da u njima ima zabluda. Crkva nije podeljena na delove, a ostala ujedinjena, vec je podeljena na dve odvojene organizacije. Pravoslavni nemaju nicega sa papom niti katolici sa patrijarhom.
Posto su dve Crkve podeljene i odvojene, time svedoce da ne veruju u ,jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu,, koje ispovedaju u Sibolu vere, niti ijedna od njih njoj pripadaju. Govoriti o jedinstvu Crkve, a nehteti ni diskutovati o dogmama, koje sadrze zablude i koje su uzrok podele, ne svedoci da Crkve zaista zele da se pokaju i vrate Hristovoj Crkvi od koje su se odvojile, vec zanemaruju cinjenice i mastaju o kulama u oblacima.
Biblija Hristovu Crkvu opisjuje kao telo koje ima jednu Gglavu kojoj pripadaju svi udovi. Odvojeni udovi od Glave, umiru. Crkva je utemeljena na jednom temelju na kome je cela Gradjevina, a nijedan deo nije na pesku. Tvrdnja da se ,Crkva nikada nije menjala, svakako ne odnosi se na pravoslavnu Crkvu niti na katolicku, koje su dozivele mnoge promene.
Raskol 1054. godine nije bio samo masta ili zelja pojedinih prelata, nego definitivna cinjenica - Crkva je podeljena u dve nezavisne organizacije koje nemaju nicega zajednickoga. Zapadni hirotonisani episkopi iskljucili su pravoslavnu Crkvu, a pravoslavni katoluicku. Tako su obe Crkve iskljucene i iskljucenjem izgubile su hirotoniju. Iskljuceni episkop ne moze preneti hitrotoniju na novu generaciju, a ako moze onda je imaju i iskljuceni.
Ako su svi sizmatici i jeretici izasli iz Crkve, kao sto tvrdi Afanasjev, onda su obe Crkve odvojile se od Hristove Crkve, i obe su izgubile hirotoniju.