Prvi Greh ?

[Jokshir]

Evo šta kaže Don Miguel o ovome
(preuzeto iz knjige ‚‚Glas znanja")

‚‚Legenda kaže da su se usred raja uzdizala dva stabla. Jedno je bilo Stablo života, koje je svemu što postoji
davalo život, a drugo Stablo smrti, poznatije kao Stablo spoznaje. Stablo spoznaje bilo je prekrasno drvo sa
sočnim plodovima. Vrlo izazovno. A Bog nam je rekao: »Ne približavajte se Stablu spoznaje. Jedete li voće s
toga stabla, mogli biste umrijeti.«

Dakako, to nije bio nikakav problem. No, mi smo po prirodi skloni istraživanju i sigurno smo otišli pogledati
to stablo. Sjećate li se priče, mogli biste pogoditi tko je živio u tome stablu. Stablo spoznaje bilo je dom velike,
otrovne zmije. Zmija je samo još jedan simbol onoga što Tolteci nazivaju nametnikom, a i sami možete
zamisliti zašto ima takav naziv.

Priča kaže da je zmija što je živjela u stablu spoznaje bila pali anđeo koji je nekoć bio najljepši. Kao što znate,
anđeo je glasnik koji prenosi Božje poruke - poruke istine i ljubavi. No, iz tko zna kojih razloga, pali anđeo više
ne prenosi istinu, što znači da je predao pogrešnu poruku. Poruka paloga anđela bijaše strah umjesto ljubavi, laž
umjesto istine. Zapravo, priča opisuje paloga anđela kao Princa laži, što znači da je bio vječni lažljivac. Laž je
bila svaka njegova riječ.

Prema priči, Princ laži živio je u Stablu spoznaje, a plodovi toga stabla - koji su bili znanje - bili su ukaljani
lažima. Otišli smo do toga stabla i upustili se u nevjerojatan razgovor s Princem laži. Bili smo bezazleni. Nismo
znali. Svima smo vjerovali. A razgovarali smo s Princem laži, prvim pripovjedačem, vrlo pametnim momkom.
Sada priča već postaje zanimljivija jer je ta zmija imala svoju priču.

Taj je pali anđeo govorio bez prestanka, a mi smo ga samo slušali. Kao što znate, dok smo bili djeca kojoj su
bake i djedovi pričali priče, željno smo slušali sve što su nam govorili. Učenje je vrlo zavodljivo: uvijek želimo
saznati više. No, tada nam je govorio Princ laži. Nema nikakve dvojbe: lagao je i njegove su nas laži zavele.
Vjerovali smo priči paloga anđela i to bijaše naša velika pogreška. To je značilo jesti plodove Stabla spoznaje.
Složili smo se s njim i njegovu riječ prihvatili kao istinu. Vjerovali smo njegovim lažima i svoju vjeru temeljili
na njima.

Kad smo zagrizli jabuku, pojeli smo i laži koje dolaze sa znanjem. Sto se dogodi kad pojedemo laž?
Povjerujemo u nju i, bum! Ta laž sada prebiva u nama. Lako je to razumjeti. Um je jako plodno tlo za ideje,
zamisli i mišljenja. Ako nam netko kaže laž, a mi povjerujemo u nju, ta se laž ukorijeni u našemu umu. Ondje
izraste velika i snažna, upravo poput stabla. Jedna mala laž može biti vrlo zarazna a, kada je podijelimo s
drugima, njezino se sjeme širi od jedne do druge osobe. Laži su se smjestile u našemu umu i ondje stvorile
cijelo Stablo znanja koje jest obuhvaća sve što znamo. No, što doista znamo? Uglavnom laži.

Stablo spoznaje moćan je simbol. Legenda kaže da će svatko tko pojede plod Stabla spoznaje posjedovati
znanje o dobru i zlu, da će znati razliku između dobrog i lošeg, prekrasnog i ružnog. Prikupit će znanje i početi
prosuđivati. Upravo se to događa i u našoj glavi. Simbolizam jabuke jest u tome što je svaka ideja, svaka laž
nalik na plod sa sjemenkama. Kada plod stavimo u plodno tlo, sjeme ploda stvara novo stablo. To stablo donosi
plodove, a prema plodovima prepoznajemo stablo.

Svatko od nas posjeduje vlastito Stablo spoznaje, a to je naš osobni sustav uvjerenja. Stablo spoznaje jest
ustrojstvo svega u što vjerujemo. Svaki pojam, svako mišljenje oblikuje grančicu toga stabla i na kraju imamo
čitavo Stablo. Čim to Stablo oživi u našemu umu, čujemo glasan govor paloga anđela. Onaj isti pali anđeo,
Princ laži, prebiva u našem umu. S toltečkoga stajališta, u plodu je živio nametnik; mi smo pojeli plod, a s
njime i nametnika. Sada nametnik živi naš život. Pripovjedač, nametnik, rađa se u našoj glavi i preživljava
ondje, jer ga hranimo vlastitom vjerom.

Priča o Adamu i Evi objašnjava kako je čovječanstvo palo iz sna o raju u san o paklu; pripovijeda nam kako
smo postali onakvi kakvi smo sada. Priča najčešće kaže da smo zagrizli samo jedan zalogaj jabuke, ali to nije
istina. Mislim da smo pojeli sve plodove toga stabla i razboljeli se od tolike količine laži i emocionalnog otrova.
Ljudska su bića progutala svaku ideju, svako mišljenje i svaku priču koju nam je lažljivac ispričao.

U tom su se trenutku sklopile naše duhovne oči i više nismo mogli promatrati svijet očima istine. Počeli smo
ga zamišljati na potpuno drugačiji način i za nas se sve promijenilo. Stablo spoznaje raslo je u našoj glavi i
mogli smo zamjećivati samo znanje i samo laži. Više nismo živjeli u raju jer lažima tamo nije mjesto. Tako su
ljudska bića izgubila raj: sanjamo laži. Cjelokupni san o čovječanstvu, san koji stvaramo i individualno i
kolektivno, temelji se na lažima.

Prije no što smo pojeli plod Stabla spoznaje, živjeli smo u istini. Govorili smo samo istinu. Živjeli smo u
ljubavi, bez ikakva straha. Nakon što smo pojeli plod, osjetili smo krivnju i stid. Prosudili smo da više nismo
dovoljno dobri, a i druge smo, dakako, prosuđivali jednako. S prosudbom je nastala i polarnost, razdvajanje te
potreba da kažnjavamo i budemo kažnjeni. Prvi puta više nismo bili blagi jedni prema drugima; više nismo
poštovali i voljeli sve što je Bog stvorio. Počeli smo patiti i okrivljavati sebe, kao i druge, a počeli smo
okrivljavati i Boga. Više nismo vjerovali da je Bog prepun ljubavi i pravedan; povjerovali smo da će nas kazniti
i ozlijediti. To je bila laž. To nije bila istina, ali mi smo joj povjerovali i odvojili se od Boga.

S toga je stajališta lako razumjeti što se rnisli prvobitnim grijehom. Prvobitni grijeh nije seks. Ne, to je još
jedna laž. Prvobitni grijeh je vjera u laži koje je izgovorila zmija u stablu, taj pali anđeo. Riječ grijeh znači »suprotstavljanje«. Sve što kažemo, sve što radimo protiv nas samih jest grijeh. U grijehu nije riječ o krivnji ili
moralnoj osudi. Grijeh je vjerovati u laži i koristiti se tim lažima protiv samoga sebe. Iz toga prvog grijeha, te
izvorne laži, rađaju se svi drugi grijesi.
Koliko laži čujete u svojoj glavi? Tko prosuđuje, tko govori, tko je onaj koji ima mišljenje? Ako ne volite, to
je stoga što vam glas u glavi ne dopušta da volite. Ako ne uživate u svom životu, to je zato što vam taj glas ne
dopušta da uživate.

I ne samo to - lažljivac u našoj glavi ima potrebu ponavljati laži, pripovijedati svoju priču. Plod vlastita Stabla
dijelimo s drugima, a budući da i drugi imaju u glavi istoga lažljivca, naše laži, udružene, imaju veću moć. Sada
možemo još više mrziti. Sada možemo nanijeti još više boli. Sada možemo braniti svoj život i postati fanatici
koji slijede vlastite laži. U ime tih laži ljudska bića uništavaju jedni druge. Tko živi našim životom? Tko donosi
naše odluke? Mislim da je odgovor očit.

Sada znamo što se događa u glavi. Ondje se smjestio pripovjedač; on je taj glas u našoj glavi. Taj glas govori
bez prestanka, a mi slušamo i vjerujemo u svaku riječ. Taj glas nikada ne prestaje prosuđivati. Prosuđuje sve što
radimo, sve što ne radimo, sve što osjećamo i ne osjećamo, sve što rade drugi. U glavi neprestano čujemo
njegovo ogovaranje. I, što nam govori taj glas? Laži, uglavnom samo laži.

Te nam laži privlače pozornost pa tako posvuda oko sebe vidimo laži. Zbog toga ne vidimo da stvarnost raja
postoji na ovome istom mjestu, upravo sada. Raj nam pripada jer smo djeca raja. Onaj glas u glavi nam ne
pripada. U trenutku našega rođenja, toga glasa još nije bilo. Glas se pojavljuje tek kada počnemo učiti - prvo
jezik, zatim različita stajališta, a onda i sve prosudbe i laži. Kad tek naučimo govoriti, govorimo samo istinu.
No, malo po malo, cijelo Stablo spoznaje u glavi nam raste kao programirano i veliki lažljivac na kraju
preuzima san našega života.

Vidite, u trenutku kada smo se odvojili od Boga, počeli smo tragati za njim. Prvi smo put počeli tragati za
ljubavlju za koju smo vjerovali da je nemamo. Počeli smo tragati za pravednošću, za ljepotom, za istinom. Ta je
potraga počela prije nekoliko tisuća godina, a ljudska bića još tragaju za rajem kojeg su izgubila. Tragamo u
nadi da ćemo biti onakvi kakvi smo bili prije nego što smo počeli vjerovati lažima: izvorni, iskreni, prepuni
ljubavi i radosti. Istina jest da tragamo za vlastitim Ja.

Znate, ono što nam je Bog rekao bijaše istina: ako jedemo plodove sa Stabla spoznaje, mogli bismo umrijeti.
Pojeli smo ih i umrli smo. Mrtvi smo zato što naše izvorno ja više nije ovdje. Onaj koji živi našim životom
veliki je lažljivac, Princ laži, onaj glas u našoj glavi. Vi ga nazivate razmišljanjem. Ja ga nazivam glasom
znanja."

 

[peko71]

Ako je ovo tačno onda svi imamo po malo Kainove krvi i lako je doći do odgovora odakle zlo u čoveku. Po tome nemamo čistu krv i dok je god tako bićemo grešni i nasavršeni. Drvo spoznanja dobra i zla u Jezekilju je opisano kao najlepše drvo u Edenskom Vrtu. Opis iz Jezekilja je ujedno personifikacija za Satanu.

Jezekilj 31.7. Lep je bio zbog svoje veličine zbog svoje široke krošnje jer se njegovo korenje pružalo nad velikim vodama.8. Drugi kedrovi u božijem vrtu nisu mu bili ravni Smreke se nisu mogle uporediti s njegovim granama.Platani nisu imali grane poput njegovih.Nijedno se drvo u božijem vrtu nije moglo s njim uporediti 9. Ukrasio sam ga velikom krošnjom. Zavidelo mu je sve ostalo edensko drveće koje je bilo u vrtu Božijem.

 

[nikeprodaja]

Ja uopšte ne mislim da imam neko posebno pravo na šalu. Da li sam tebi zabranio da se šališ? Ti samo umišljaš i etiketiraš, kad nemaš pravog odgovora. A pravi odgovor bi od tebe bio, kada si već počeo raspravu o mojoj šali, da odgovriš o izboru koji sam postavio pred tebe. Da li bi rađe bio zdravo kopile, (ti si ovo pomenuo) ili degenerisano dijete incesta? No zamukao si, jer si, valjda, shvatio, da ti je utuk bio čisti promašaj, pa počinješ neosnovanu priču o prepotenciji.
Hrišćenine, u tebi nema ni H od hrišćanske ljubavi, nego si pun mržnje prema neistomišljenicima, a poznatio je da mržnja ponekad pomuti pamet, pa se izvale i onakvi nonsensi kao onaj o bludu i kopiladi.

s tobom uci u rasravu je jalov posao.Nisi ti u mogucnosti da postavis nikav izbor ispred mene,zato sto ti kao ateista si ogranicen,pa stoga i incest stvaljas kao merilo kada on kao takav nije postojao.Tako da izbor ostaje tebi,a te price o ljubavi...cista patetika

 

[Jurivaka]

s tobom uci u rasravu je jalov posao.Nisi ti u mogucnosti da postavis nikav izbor ispred mene,zato sto ti kao ateista si ogranicen,pa stoga i incest stvaljas kao merilo kada on kao takav nije postojao.Tako da izbor ostaje tebi,a te price o ljubavi...cista patetika

Ja sam u pravu kada kažem da mržnja ponekad pomuti razum čovjeku. Čak ne vidiš ni da si ti počeo sa izborom, a ne ja. Ja sam rekao, da te podsjetim, da bi bilo dobro da je Eva imala švalera, jer onda ne bi smo bilio djeca incesta. Ti si izabrao da bi to bilo gore jer bi tada bili djeca bluda i tad. Samo sam se nadoveza na tvoju "kolosalnu" misao, i pitao te šta bi više vilio biti: degenerisaano dijete incesta ili zdravo kopile? Naravno, kada si vidio kako si zaglibio, vrdaš sada i pričaš desete stvari.
E, sad, da su ateisti ograničeni, pa moguće je, jer nemaju nikakve uzde na mislima, niti su ograničeni bilo kakvim kanonima, pa otuda tvoja pamet izvlači zaključak da su takvi ograničeniji od onikh koji to imaju. Inače, logika ti je slaba strana. Ako u tvojoj Bibliji stoji da smo svi nastali od Adama i Eve, kako bi to bilo moguće bez incesta. Neko laže...

 

[nikeprodaja]

Onaj koji stoji na brdu vidi vise od onoga koji stoji ispod brda.ENDE.

 

[Jurivaka]

Onaj koji stoji na brdu vidi vise od onoga koji stoji ispod brda.ENDE.

Opet ti o "Markovim konacima". Zašto se oupšte upuštaš u raspravu o nečemu, kada to ne umiješ? Uzgred, Njegošev stih glasi: "Ko na brdo ak i malo stoji, više vidi no onaj pod brdom." Na kom brdu ti stojiš?
Dao si opasku na moju šalu o Evinom švaleru i incestu. Ustvrdio si da je gore od djeteta incesta biti dijete bluda, odnosno kopile. Ponovo te pitam šta bi rađe bio - degenerisano dijete incesta ili zdravo kopile? Drugo, kako to tvrdiš da incesta nije bilo a u Bibliji piše da smo svi nastali od dva roditelja - Adama i Eve? Ako imaš namjeru ostati dosledan, onda to pokaži. Ako nemaš, nemoj pričati o brdima, ateistima i koječemu.

 

[peko71]

Za Jurivaka : A šta ćemo što je taj švaler bio satana i što je uneo svoje gene u Evu.

 

[Jurivaka]

Za Jurivaka : A šta ćemo što je taj švaler bio satana i što je uneo svoje gene u Evu.

Zašto satana? Zar nije mogao biti i neki anđeo?
Inače, taj prvi grijeh je vrlo čudna biblijska tvorevina, kao, uostalom i mnogo toga drugoga. Ništa tu nema logike, počev od toga da svi ljudi ispaštaju radi greške jednog od njih, pa do žrtvovanja vlastitog djeteta za iskup grijeha..., i to čijeg djeteta? Onoga koji je i prvog čovjeka osudio i prokleo, da bi kasnije žrtvovao sina da to iskupi?!

 

[peko71]

Nema logike za tebe zato što si ateista i čak smatraš ako postoji Bog da je nepravedan. Hočeš da kažeš da si ti pravedan a Bog nepravedan. Za mene sve ovo ima logike. U tome što si postavio pitanje zašto satana a ne neki anđeo primećujem da nemaš dobro zapažanje ili možda nisi dobro razmotrio temu. Kažeš nema logike, reci mi gde ima logike? Ljudi ispaštaju, jeli misliš da nisu mogli još gore da ispaštaju?Znaš li da Bog obećava večan život u raju na zemlji. E to ne može baš lako da se dobije. Da, Bog je žrtvovao svog najvoljenijeg sina ali zaboravljaš da se taj isti sin Isus nalazi kod njega sa desne strane i živi u svu večnost. Ništa tu nije nepravedno dokaži jesi li za život ili nisi. Ako osetiš bilo kakvo zadovoljstvo to ti je dar od Boga a ti čak i ne veruješ u njega a možda ga i psuješ.
U Edenskom vrtu je bilo neko stvorenje koje ne znamo kakvo je bilo pre prokletstva koje je izrekao Bog. Duhovne osobe imaju moć da uzimaju materijalna tela to se desilo u edenu.To je uradio i Isus i to više puta bio je u ljudskom telu. Pred potop anđeli su uzimali ljudska tela da bi imali sex sa ženama.Deca koja su se rađala bili su nefilimi Bog je uništio takav rod. Tim anđelima je bog oduzeo svu ljubav jer su sami to tražili zbačeni su na zemlju kao demoni sad se kaju i strašno pate jer vide da je ljubav mnogo lepša. Ovo ti je sažeto da znaš o čemu se radi ako uopšte to možeš da shvatiš.
Pošto sam u stalnom kontaktu sa ljudima i to onim koji idu u večernje izlaske ja u njima vidim demonsko ponašanje. Govor im je demonski provod im je isto demonski, ja u njima vidim demone. To me uopšte ne čudi ako su u njima preovladali Kainovi geni a Kajin je od zlog. Znači otac im je Đavo.

 

[Jurivaka]

Nema logike za tebe zato što si ateista i čak smatraš ako postoji Bog da je nepravedan. Hočeš da kažeš da si ti pravedan a Bog nepravedan. Za mene sve ovo ima logike.

Aha, ti misliš da ateisti ne razmišljaju logično? Razmišljaju, peko, itekako. Evo šta ja ću sada da razmišljam sa pozicije teiste: Ako nas je Bog stvorio, stvorio je i naš razum, zar ne? A, još ako nas je stvorio, kako piše u svetim knjigama, prema svome liku i obličju, reci mi hrišćanine, šta li si, imaš li ti pravo sumnjati u Božiju tvorevinu? Imaš li pravo sumnjati u razum koji nam je Bog dao? Nemaš, jeli tako? E, a možeš li pretpostaviti da je Bog dao jednu vrstu razuma teistima, a drugu ateistima? ne možeš ni to. Šta nam, dakle, kaže taj razum? Da je logično nekoga osuditi, pa posle toga žrtvovati vlastito dijete da tu osudu iskupi? Neće biti. To se kosi sa razumom, onim razumom, napominjem, koji nam je taj isti Bog dao. Pošto je Bog sveznajući, znao je kad je osudio, da će kasnije žtrvovati svoje dijete radi teo osude. Onda je to namjerno uradio, unaprijed je osudio i vlastito dijete, koje nije imalo nikakvog grijeha. I tebi je to logično? Logično ti je da je Bog takav? Dakle, i teista i ateista imaju isti alat, (čitaj, razum), alat koji potiče od istog "majstora", ali ga različito upotrebljavaju. Prvi ga koriste samo u onoj mjeri u kojoj im to kanoni dozvoljavaju i zato je za njih logika ono što tamo piše, pa makar bilo i razumski apsurdno, kao što i jeste.

U tome što si postavio pitanje zašto satana a ne neki anđeo primećujem da nemaš dobro zapažanje ili možda nisi dobro razmotrio temu.

Ovo su tvoje riječi: "Pred potop anđeli su uzimali ljudska tela da bi imali sex sa ženama." Šta je ko razumio, neka prosude oni koji ovo budu čitali. Ono što u citiranoj rečenici negiraš, ovdje potvrđuješ. Sam sebe dementuješ. Nije više potrebno da to činim ja.

Pošto sam u stalnom kontaktu sa ljudima i to onim koji idu u večernje izlaske ja u njima vidim demonsko ponašanje. Govor im je demonski provod im je isto demonski, ja u njima vidim demone. To me uopšte ne čudi ako su u njima preovladali Kainovi geni a Kajin je od zlog. Znači otac im je Đavo.

Hej, bre, pa ti govoriš o normalnim ljudima i normalnom ljudskom ponašanju i u tome vidiš demone i demonsko ponašanje! Da si mi neko bliži, ozbiljno bih se zabrinuo za tebe.