Propast svijeta
Opasnost atomskog rata pobudila je ozbiljnu sumnju u to, postoji li za veliku većinu ljudskog roda uopće neki izgled za budućnost. Kada je godine 1945. po prvi puta upotrijebljena u ratu atomska bomba, u jednom je trenu izgubilo živote preko 70.000 . Mnoge daljnje tisuće ljudi umirale su u velikim mukama u dolazećim danima i godinama.
A danas, samo jedna tipična atomska glava raspolaže razornom snagom kakovu su posjedovale zajedno sve bombe bačene u Drugom svjetskom ratu. Desetine tisuća atomskih bombi stoji danas spremno za trenutnu akciju. Unatoč tome, svijet izdaje dnevno preko 3.000.000.000 dolara za naoružanje.
Dođe li samo do »ograničenog atomskog rata«? Posljedice bi još uvijek bile vrlo neugodne, pustošeće. Kad bi narodi upotrijebili samo dio raspoloživog atomskog potencijala, bila bi — prema riječima poznatog znanstvenika Carla Sagan-a — »naša globalna civilizacija sigurno uništena. ... Postoji realna mogućnost da bi čovjek bio istrijebljen.« Mnogi ljudi pokušavaju potisnuti tu mogućnost iz svojih misli, ali time ne biva odstranjena opasnost. Drugi — i to u sve većem broju — osnivaju društva za preživljavanje. U nadi da će biti preživjelih, podigli su u udaljenim područjima skloništa, snabdjeli ih zalihama živežnih namirnica i lijekova, naoružali se pištoljima i puškama.
Znanstvenici upozoravaju na mogućnost katastrofe prouzročene zloupotrebom svijeta koji nas okružuje. Zagađivanje zraka kojeg udišemo dostiglo je zabrinjavajuće razmjere. Šume bivaju desetkovane u zastrašujućem omjeru, a toliko su životovažne za kružni tok kisika i vode, te za očuvanje tla. Zbog neznanja i lakomosti uništava se životovažna obradiva zemlja. Rezerve vode često se zagađuju smrtonosnim kemikalijama. A sva ta zemljina blaga preduvjet su za dalje postojanje čovječjeg života.
Danas znamo više o prirodnom okolišu nego što smo znali stoljeće unazad. Ali ovaj uvid nije bio dovoljan da bi se zaustavilo nemilosrdno uništavanje.
Šteta zbog čovjekovog lošeg gospodarenja
Što je s daleko vjerojatnijom mogućnošću da bi sam čovjek mogao potpuno uništiti Zemlju svojim lošim gospodarenjem i pohlepom? Nema sumnje da je veliko uništavanje pojedinih dijelova Zemlje već uzelo maha zbog pretjeranog krčenja šume, nekontroliranog zagađivanja atmosfere i narušavanja vodenih tokova.
Prije nekih 35 godina to su na prikladan način saželi pisci Barbara Ward i René Dubos u svojoj knjizi Only One Earth (Jedina Zemlja): ”Tri bitna područja zagađivanja koja moramo razmotriti — zrak, voda i tlo — čine, dakako, tri glavna sastavna elementa života na našoj planeti.“
Otada se situacija u biti nije promijenila nabolje, zar ne?
Uzimajući u obzir mogućnost da čovjek uništi Zemlju zbog svoje vlastite nerazumnosti, možemo biti ohrabreni ako razmišljamo o čudesnoj moći regeneracije i obnavljanja koju ima planeta Zemlja.
Opisujući tu sposobnost čudesnog oporavljanja, René Dubos iznosi ova ohrabrujuća zapažanja u drugoj knjizi The Resilience of Ecosystems (Sposobnost brzog oporavka ekosistemâ):
”Mnogi se ljudi pribojavaju da se svjesnost o ekološkoj degradaciji pojavila prekasno jer je šteta koja je već nanesena ekosistemima velikim dijelom nenadoknadiva.
Po mom mišljenju, takav pesimizam je neopravdan budući da ekosistemi posjeduju golemu moć oporavljanja od traumatskih aktivnosti.
Ekosistemi posjeduju nekoliko mehanizama za samoizlječenje. (...) Oni omogućuju ekosistemima da prevladaju posljedice poremećaja jednostavno tako što ponovno postepeno uspostavljaju izvorno stanje ekološke ravnoteže.“
Jedan istaknuti primjer toga u novije vrijeme jest postupno čišćenje poznate londonske rijeke Temze. Knjiga The Thames Transformed (Preobrazba Temze), autora Jefferya Harrisona i Petera Granta, obrazlaže taj izvanredan uspjeh koji pokazuje što se može postići kad ljudi složno rade za opće dobro. Britanski vojvoda od Edinburgha napisao je u svom predgovoru te knjige: ”Konačno imamo priču o uspjehu koji je tako velik da je vrijedi objaviti unatoč riziku da bi neke mogla navesti na zaključak da problemi očuvanja okoliša i nisu tako veliki kao što im se govorilo da jesu... Svi oni mogu biti ohrabreni onim što je postignuto na Temzi. Dobra vijest je ta da se to može postići te da i njihovi planovi mogu uspjeti.“
Naravno, to opisuje samo jednu preobrazbu na samo jednom malenom predjelu zemaljske kugle. No ipak možemo izvući vrijedne pouke iz ovog primjera.
On pokazuje da ne moramo misliti kako je planeta Zemlja osuđena na propast zbog lošeg gospodarenja, pohlepe i čovjekove nerazumnosti. Prikladna poduka i zajednički napor za opće dobro čovječanstva može pomoći Zemlji da se oporavi čak i od velikog oštećenja svog ekološkog sustava, okoliša i kopnene površine.
No što je s uništenjem do kojeg bi moglo doći zbog vanjskih sila, kao što je zalutala kometa ili asteroid?
Neki astronomi smatraju da oko 2 000 nebeskih tijela, koja su dovoljno velika da bi prouzročila globalnu katastrofu, juri putanjama koje se ili križaju sa Zemljinom orbitom ili joj se približavaju. Čak i kad bi neko relativno malo takvo tijelo udarilo o Zemlju, kažu istraživači, eksplozija bi bila jednaka snazi istovremene eksplozije mnogih nuklearnih bombi. Takav bi sudar imao katastrofalne posljedice po našu planetu i njene stanovnike, kako ljude tako i životinje.
Postoje geološki dokazi koji govore o tome da su veliki komadi kamenja iz svemira udarali o Zemlju u predljudskoj povijesti. No hoće li se takav događaj ikada zbiti na našoj planeti sad kad je nastanjena? Što bi se moglo dogoditi kad bi se, naprimjer, asteroid promjera 1,5 kilometara sudario sa Zemljom?
Astronom Jack Hills predviđa da bi se kod tog udarca oslobodila energija milijunima puta veća od energije bombe koja je Hiroshimu sravnila sa zemljom. Kad bi asteroid pao u ocean, plimni bi valovi poplavili obalna područja. ”Tamo gdje su prije bili gradovi“, kaže Hills, ”prostirali bi se samo muljeviti sprudovi.“ U najcrnjem scenariju predviđa se potpuno uništenje ljudskog roda.
Slikoviti opis ”smaka svijeta“
Znanstvenika, Paula Daviesa, profesora na Sveučilištu u Adelaidei (Australija). Washington Times opisao ga je kao ”najboljeg međunarodno poznatog znanstvenog pisca“. Izdao je knjigu The Last Three Minutes (Posljednje tri minute), koja je nazvana ”majkom svih knjiga o smaku svijeta“.
Naslov prvog poglavlja te knjige je ”Smak svijeta“, i ono opisuje zamišljeni scenarij koji bi se mogao odigrati ako kometa udari u planetu Zemlju. Pročitaj dio njegovog opisa od kojeg se ledi krv:
”Planeta podrhtava jačinom od deset tisuća potresa. Udarni valovi istisnutog zraka rasprostiru se površinom zemaljske kugle, sravnjujući sa zemljom sve objekte, pretvarajući u prah sve pred sobom. Ravno tlo oko mjesta udara komete podiže se u obliku prstena rastaljenih planina nekoliko kilometara uvis, otkrivajući utrobu Zemlje kroz krater promjera 150 kilometara. (...) Nepregledni stup smrvljenog materijala uzdiže se u atmosferu, zaklanjajući Sunce preko cijele planete. Zatim je Sunčevo svjetlo zamijenjeno kobnim treperavim blještavilom milijardi meteora, koji prže tlo ispod sebe svojom usijanom vrućinom dok istisnuta materija ulijeće nazad iz svemira u atmosferu.“
Vjeruješ li da je taj zastrašujući izgled realan?
Iznenađujuće mnogo ljudi vjeruje da jest. No oni se uopće ne žele time zabrinjavati, uvjeravajući se da se to neće dogoditi dok su oni živi.
Međutim, zašto bi uopće planeta Zemlja ikad morala biti uništena — bilo to uskoro bilo tisućljećima daleko u budućnosti?
Zasigurno, Zemlja sama po sebi nije glavni uzrok nevolje za svoje stanovnike, ljude ili životinje. Umjesto toga, zar nije sam čovjek odgovoran za većinu problema ovog 20. stoljeća, uključujući i mogućnost potpunog ’uništenja zemlje‘? (Otkrivenje 11:18).
Kako se to pretkazivanje propasti svijeta slaže s voljom našeg Stvoritelja s obzirom na Zemlju?
Biblija pokazuje da ova planeta ima posebno mjesto u Stvoriteljovom naumu.
Zemlja — stvorena sa svrhom
U vezi s našom planetom psalmist kaže: ”Nebo je nebo Gospodinovo, a zemlju je dao sinovima čovječijim“ (Psalam 115:16). Izaija opisuje Boga kao onog koji je ”oblikovao (...) zemlju, koji ju je učvrstio i nije je stvorio pustu, već ju je uobličio za obitavanje“ (Izaija 45:18).
Stvoritelj je dao Zemlju ljudima u nasljedstvo. A budući da naš Stvoritelj misli na vječnu budućnost bogobojaznih ljudi, Zemlja će zauvijek postojati kao njihov trajni dom. Psalam 104:5 pruža nam jamstvo: ”Zemlju [je Bog] stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova.“
Istina, Bog je dopustio da na našoj planeti dođe do nekih velikih katastrofa, koje su znale prouzročiti smrt velikog dijela čovječanstva. Neke od tih katastrofa — kao što su ratovi, gladi i epidemije — u cijelosti su ili pak djelomično prouzročile ljudska pohlepa, nerazumnost i okrutnost (Propovjednik 8:9).
Druge katastrofe — kao što su potresi, erupcije vulkana, poplave ili oluje — prouzročile su neke prirodne pojave koje čovječanstvo ne razumije u potpunosti. Suprotno Božjem prvobitnom naumu, ljudi više nisu savršeni; oni su grešni. Zbog toga u današnje vrijeme ne možemo kao pojedinci računati na božansku zaštitu od takozvanih prirodnih katastrofa.
Međutim, Bog nipošto nije dopustio da se ozbiljno ugrozi čovjekov opstanak na Zemlji. Otkako je čovjek stvoren, dokumentirana povijest nije zabilježila niti jedan slučaj da je neka prirodna katastrofa ugrozila opstanak čitavog čovječanstva.
Preživljavanje ljudskog roda je zajamčeno
Od početka ljudske povijesti naum našeg Stvoritelja bio je da čovjek ’napuni zemlju i vlada njome‘ (1. Mojsijeva 1:28; 9:1). On je obećao da će ’pravednici naslijediti zemlju i živjeti na njoj do vijeka‘ (Psalam 37:9, 11, 22, 29). U vezi sa svojim obećanjima Bog daje potvrdu: ”Namjera moja stoji i učiniću sve što mi je volja“ (Izaija 46:10; 55:11; Psalam 135:6).
Biblija ne isključuje potpuno mogućnost da na Zemlji dođe do nepogode koja bi bila uzrokovana kozmičkim fenomenima, ratovima i svime ostalim...
Međutim, možemo biti uvjereni da Bog neće dopustiti da bilo kakva kozmička katastrofa osujeti njegov objavljeni naum sa Zemljom i čovječanstvom. Na temelju biblijskih obećanja možemo biti sigurni da će se na našoj planeti zauvijek moći živjeti — da, ona će čovječanstvu biti dom do nedoglednog vremena! (Propovjednik 1:4; 2. Petrova 3:13).
