Pravoslavlje VS Katoličanstvo
Piše: Dina BRALIĆ
Rijetki su oni koji na današnji pozdrav Hristos se rodi ne ustuknu, jer kako se to običava reći, srpski je to pozdrav, srpski je danas Božić. Istina je da se većina Srba izjašnjava kao pravoslavci, a većina Hrvata kao katolici, ali kao što znamo - vjeroispovijest i nacionalnost dvije su različite stvari. Potrebno je naglasiti da je Božić samo jedan, Krist se nije rodio dvaput, ne postoji više Isusa Spasitelja!
Pravoslavlje i katolicizam dio su kršćanstva, dionici vjere u Isusa Krista kao Sina Božjega.
Do 1054. godine kršćanstvo je bilo jedinstveno, no tada se dogodio takozvani Veliki raskol ili Velika šizma. Kako su Bizant i Zapad politički bili razjedinjeni tako je i Crkva koja je bila sastavni dio političke vlasti sve više postojala razjedinjena a napetosti i nesporazumi su postojali sve češći. Odnosi su se zaoštrili kad se carigradski patrijarh Cerularije prepao papina presizanja u njegovu crkvenu vlast na jugu Italije. Dao je zatvarati latinske crkve i samostane u Carigradu, te osudio neke običaje na zapadu.
Da bi riješio spor papa je poslao u Carigrad poslanike na čelu s kardinalom Humbertom. Na kraju neuspjelih pregovora, carigradski patrijarh Cerularije i papa Leon IX. međusobno su se izopćili (anatemizirali). Tako su nastale Zapadna - Katolička te Istočna - Pravoslavna crkva.
Naime, obje Crkve vjeruju u jednog Boga, nebeskog Oca svih ljudi. Bog je jedan, no tri su božanske osobe - Otac, Sin i Duh Sveti. Obje Crkve vjeruju da je Isus Krist pravi Sin Božji, došao na zemlju te rođen od Bogorodice - Marije, postao Spasitelj svih ljudi.
Što se tiče Marije Bogorodice, dok se mnogi katolici mole izravno Djevici, pravoslavci to ne čine. Odnosno, oni samo mole Mariju da traži za njih pomoć od Boga.
Rođenje Isusovo slavi se u obiteljima pravoslavne vjeroispovijesti kao i kod katoličke - u krugu obitelji uz svečani ručak, čestitanje, te naravno euharistiju.
Sličnu ulogu rimskom papi ima carigradski patrijarh, koji je prvi po časti među pravoslavnim episkopima. Glasnogovornik je pravoslavlja, predsjeda saborima pravoslavnih crkvenih poglavara, no nema jurisdikciju nad drugim patrijarsima kao što papa ima nad biskupima, svećenstvom te katoličkim narodom.
Svećenička služba dijeli se u Istočnoj crkvi na đakone, svećenike (jereje) te episkope. Paralelu možemo povući s katoličkim đakonima, svećenicima te biskupima.
Napomenimo kako pravoslavci mnogo pažnje posvećuju svecima, a slični su nam i pri sakramenetima gdje je bitno naglasiti kako postoji samo jedno krštenje. Dakle, osoba pravoslavne vjeroispovijesti pri prelasku u rimokatoličku Crkvu nije dužna ponavljati sakrament krštenja.
Temelj pravoslavlja je Sveto pismo, Novi i Stari zavjet, što je slučaj i kod katolika. No, pravoslavci smatraju kako je njihova vjera utemeljena na Svetom pismu ona prava, odakle izvode i svoje ime, često se nazivajući pravovjernima.
Tradicija katolika i pravoslavaca nakon prvih sedam zajedničkih sabora razvijala se u suprotnim smjerovima, s godinama stvarajući sve veći jaz. Tako je sada uobičajeno da pravoslavni jereji nose bradu, crkve su im pune ikona (slika) koje krasi zlatna boja, a obredi su dosta bogatiji od katoličkih. Velika tradicionalna razlika javila se i kod celibata, kojeg jereji ne prakticiraju.
Dakle, pravoslavci i katolici dijele jednu vjeru, a zbog nepoklapanja gregorijanskog i julijanskog kalendara Njegovo rođenje se ne slavi isti dan...
