Pravo za tumacenje Svetog Pisma

[stvarnoslap]

Ujedno, čemu to kopiranje?

I ja se to pitam. Mislim, pa ne misli valjda da će svoju pamet pokazati prokazujući "naše gluposti". A opet, možda baš tako i misli.

 

[DarthShone]

I ja se to pitam. Mislim, pa ne misli valjda da će svoju pamet pokazati prokazujući "naše gluposti". A opet, možda baš tako i misli.

Sve to možda i stoji, ali pod isključivim uslovom da je ono što mi izjavljujemo zaista "glupost". Ali, kao što svi znamo, to nije slučaj, jer se u određivanju da li je ili nije nešto glupost, ne koriste apsolutna merila. A ono što njemu slični smatraju apsolutnim, apsolut nije. Tako da, uzalud kopiranje i ismevanje.

Ono što se iz svih tih egzamplara ponašanja, i svega što prati delovanje akolita hereze, može zaključiti je da su oni posednuti u toj meri da više ne mogu da razlikuju istinu od laži, niti da u dovoljnoj meri iskoriste od Boga dani razum. Primera za takve posledice Bibliolatrije imamo toliko mnogo, a možda najsvežiji jesu hipoteze Davida Rohla, navodnog agnostika, koji se dao na lavovski zadatak da ispravlja hronologiju, tvrdeći i to pogrešno da je čitava hronologija Starog Egipta zasnovana na pominjanju Sheshonka u knjizi Letopisa, naravno u Bibliji. Radiokarbonsko datiranje, šta je sa njime pitaće se neko? Bacimo to, jer navodno nije tačno. Tačno je ono što on tvrdi, a njegova agnostička predavanja su začinjena sa malo, malo pozivanjem na čitanje Biblije.

Publika mu je, kao i publika ovog ovdašnjeg "pametnjakovića" uglavnom sačinjena od onih koji slepo veruju da je Biblija isključvii autoritet za sve.

Shodno tome, takođe se ruši čitava konstrukcija "naprednosti" nazovi Protestantskih država, jer tamo gde vlada opsesija Bibliolatrijom, tu nauka jednostavno beži kroz prozor. NEMA JE.

 

[tripo 41]

Kad ne možeš argumentima osporiti, samo ti kopiraj.

Nvo tvojih odg. je takav da i ne trebaju da se ospore mnogi, meni je dovoljno da ih dam, nekada za zabavu, iako su u stvari oni žalosni.

Jadni kao i vaše bijedne države.

Kad ne možeš argumentima Biblije osporiti tvrdnje oponenta, nazoveš ga "bezobraznim i nečasnim". Ti si čak puno kulturniji od braće ti Marka i Laodikeje. Marko me u ovakvim prilikama nazove nepopravljivim lažovom, a Laodikeja kaže da sam zvijer.

Pa ti se uopšte ne osvrćeš na ono što sam ja rekao, a osporio sam tvoju nauku. JS su bar formalisti, a ja sam samo konstatovao ovo što si spomenuo.

 

[piramida4]

kako bi ovo PRO (profesionalno) TUMAČIO?
_


IVAN 20,17

Kaže joj Isus:

"Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh

Ocu, = BOGU JHVH

nego idi mojoj braći i javi im:

Uzlazim Ocu = BOGU JHVH

svomu

i

Ocu = BOGU JHVH
vašemu,

Bogu = OCU JHVH

svomu

i

Bogu =OCU JHVH

vašemu.
..........................
????????????????????

ja bih ovako :

__
SIN G Yehošua ima svoga Boga i Oca.
Bog OD SINA je i Bog OD ljudi.
Otac OD SINA je i OTAC OD ljudi.
TKO je TAJ Bog Otac OD SINA G Yehošue i OD ljudi?
JHVH Bog Otac Jedini!
------------------------------------

 

[tripo 41]

Sebi dali za pravo na tumačenje a drugima nisu dali. zato su tu gdje jesu.

 

[piramida4]

Sebi dali za pravo na tumačenje a drugima nisu dali. zato su tu gdje jesu.

IVAN 20,17
Kaže joj Isus:
"Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh
Ocu, = BOGU JHVH
nego idi mojoj braći i javi im:
Uzlazim Ocu = BOGU JHVH
svomu
i
Ocu = BOGU JHVH
vašemu,
Bogu = OCU JHVH
svomu
i
Bogu =OCU JHVH
vašemu.

__________________________________________
SIN G Yehošua ima svoga Boga i Oca.
Bog OD SINA je i Bog OD ljudi.
Otac OD SINA je i OTAC OD ljudi.
TKO je TAJ Bog Otac OD SINA G Yehošue i OD ljudi?
JHVH Bog Otac Jedini!

 

[Marko1932]

Ono što se iz svih tih egzamplara ponašanja, i svega što prati delovanje akolita hereze, može zaključiti je da su oni posednuti u toj meri da više ne mogu da razlikuju istinu od laži, niti da u dovoljnoj meri iskoriste od Boga dani razum.

Darh, zar ti ovde priznajes da si AKOLITA HERETIK.
To smo upravo i pruimetili kod tebe da ne mozes da napravis razliku izmedju istine i lazi.
Samo nisam znao da takav ne moze ni dovoljno da iskoristi razum. To je zaista zalosno stanje!

Tek sada sam razumeo, zbog cega ti studente Biblije nazivas Bibliolatrima? Jel to zbiog toga sto ne mozes da razlikujes jedno od drugoga?

 

[tripo 41]

Oni zabranjivali čitanje i tumačenje. zato su ostali nazadni.

 

[stvarnoslap]

Crkva je tako i utvrdila koje su knjige Starog Zaveta i Novog Zaveta kanonske a koje su deuterokanonske ili apokrifne pa samim tim i ne zaslužuju da se nađu u korpusu Svetog Pisma. Sveto Predanje pomaže nam da pravilno shvatimo Sveto Pismo jer se autoritet samog Pisma gradi na autoritetu Predanja. Priznajući kanon Svetog Pisma priznaje se neimnovno i Sveto Predanje a ako neko priznaje kanon Svetog Pisma i knjige koje se nalaze u njemu kao bogomnadahnute postavlja se pitanje zašto ne priznaje i druge kanone Crkve kao takve jer ako sumnja u bilo koji kanon Velike Crkve, konkretno Sveto Predanje, postavlja se pitanje zašto i kanon Sv. Pisma ne dovodi pod sumnju jer isti proističe iz prethodnog.

Upravo sam se i ja često pitao, kako je moguće držati kanon Pisama kao svet bogomnadahnut, a odbacivati ostale kanone Crkve. Tačnije kako je moguće sumnjati i napadati kanone Crkve, samu Crkvu, a istovremeno držati Sveto Pismo, koje je ista i stvorila zapisujući i kanonizujući Sveto predanje.

Apostoli su živjeli i pisali svoje spise prije 2.000 godina. Te spise mi danas imamo i čitamo u knjizi koju nazivamo Biblijom, ili Svetim Pismom, jer je mi kršćani smatramo svojom svetom knjigom. Nemoguće je i zamisliti kakve strašne posljedice bi bile i za kršćanstvo i za kršćane kada bi netko ozbiljno doveo u pitanje autentičnost i samih apostola i njihovih spisa. Most između nas i apostola dugačak je 2.000 godina. Na jednoj strani mosta su apostoli kao početni upornjak, a mi smo na drugoj strani udaljeni 2.000 godina. Znamo svi da prije 2.000 godina nije bilo diktafona pa nemamo niti jednu Isusovu riječ snimljenu audio-zapisom. Nije bilo ni kamere, pa nemamo ni jedan video-zapis iz vremena Isusova života i djelovanja. Što imamo? Imamo samo pisane tekstove koji su se na različite načine prenosili, pa tako i do nas došli. Sve tekstove koji spominju povijesnog Isusa možemo podijeliti u dvije grupe. Jedni su čisto i isključivo povijesni, napisani od rimskih i židovskih autora, a drugi su religijsko-povijesni koji su nastali unutar Crkve i vezano uz Crkvu. Prva grupa, povijesni spisi, ovdje nam nisu niti interesantni niti predmet teme. U drugoj grupi je mnoštvo spisa, i kao što rekoh nastali su unutar Crkve i vezano za događanja oko Crkve. Od svih ovih spisa nastalih u Crkvi, ono što mi nalazimo u Bibliji je samo jedan mali dio tih spisa. Također valja znati da su ovi spisi koje imamo u Bibliji (novozavjetni spisi) pisani u drugoj polovici 1. stoljeća (50.-100.), a da su u Crkvi uokvireni u "zbirku" Novog zavjeta tek koncem 4. stoljeća (397. god u Kartagi). Tako uokvireni u Novi zavjet i dodani Starom zavjetu Septuaginte, čine knjigu koju mi kršćani smatramo svojom svetom knjigom i nazivamo ju Biblijom ili Svetim Pismom.

Očito je, ako netko ovu našu Bibliju smatra i prihvaća kao nadahnutu Božju riječ, mora vjerovati Crkvi, točnije, mora vjerovati ljudima koji su vodili Crkvu u vrijeme "formiranja novozavjetnog kanona" i koji su upravo taj i takav kanon formirali, nema mu druge. Ne možete vodstvo Crkve iz tog perioda proglasiti "odavno otpalim", a ono što su oni oformili kao Novi zavjet prihvatiti kao svoju svetu knjigu. I ne samo zbog toga što su oni formirali novozavjetni kanon, nego i zbog toga što nitko drugi iz tog perioda ne svjedoči i ne jamči da su novozavjetne knjige bogonadahnuti spisi. Zapravo možete ih proglasiti "otpalima", ali samo ako ste imbecil, jer onda se oprostite od Svetog Pisma, nitko drugi ne jamči i ne svjedoči da su to "sveti Spisi". U tom slučaju slobodno možete Bibliju i u vatru baciti.

Vidjeli smo da je neophodno ljude koji su vodili Crkvu i koji su odredili novozavjetni kanon prihvatiti vjerodostojnima, jer ostadosmo bez Svetog Pisma, ali je li to ujedno i dovoljno? Ne, nije dovoljno. Ako od Isusa i apostola pa sve do njih nemamo neprekinuti lanac vjerodostojnih prenositelja onoga što je naučavao Isus a onda apostoli, uzalud nam povjerenje u ove koji su formirali novozavjetni kanon. Oni su mogli biti najbogobojazniji i najpošteniji ljudi, ali ništa nam to ne vrijedi ako lanac prenositelja do njih nije vjerodostojan. Dakle, i prethodna "karika" kojom se prenosilo ono što su naučavali Isus i apostoli morala je biti neupitno vjerodostojna. Jednako vrijedi i za svaku prethodnu kariku, jer to je jedini način da smo sigurni da u Svetom Pismu imamo zaista ono što su naučavali Isus i apostoli.

Ako Isusa i apostole, koje sam slikovito prikazao upornjakom mosta, predstavimo "izvorom istine", onda su prve karike lanca prenositelja istine "apostolski oci" i iza njih "sveti oci". Dovodeći u pitanje vjerodostojnost, bilo apostolskih bilo svetih otaca, ništa nam ne vrijedi što je bilo poslije njih. Ako ne vjerujemo apostolskim i svetim ocima, Bibliju ponovo možemo slobodno baciti u vatru. Naprosto, osim apostolskih i svetih otaca nemamo baš nikoga drugoga iz tog perioda tko jamči za bogonadahnutost onoga što su naučavali i napisali apostoli.

Vidjeli smo neophodnost "neprekinutog lanca vjerodostojnih prenositelja istine" sve od Isusa i apostola pa do onih koji su formirali novozavjetni kanon koncem 4. stoljeća. A što dalje? Možemo li reći: OK, koncem 4. stoljeća imamo "Knjigu", i dalje nam ne trebaju ni prenositelji istine ni tumačitelji Knjige (Pisma)? Neki su upravo ovo i rekli, pa i danas imaju svoje nasljednike i sljedbenike. Luther je to zapravo napravio svojim principom "Sola Scriptura" (Samo Pismo). Već sam na drugim temama obrazlagao pa ću samo ukratko. Ovaj princip je iznjedrio današnjih pedesetak tisuća protestantskih denominacija i raznih zajednica, iako istu knjigu čitaju i iako ih, po njihovim tvrdnjama, isti duh nadahnjuje u tumačenju. Neslganja u tumačenju Svetog Pisma nisu im na nivou neslaganja oko toga pjeva li ljepše slavuj ili kos, nego su takva da bi nerijetko jedni druge najrađe proždrli.

Vratimo li se na onu početnu sliku o mostu dugačkom 2.000 metara, mogli bismo ga definitivno i skicirati. Početni upornjak su Isus i apostoli, sve spomenute karike "neprekinutog lanca vjerodostojnih prenositelja" možemo nanizati kao čvrste stupove i oslonce mosta, a na kraju je živa Crkva kao drugi upornjak mosta. Jedino je prelaz preko ovakvog mosta siguran. Jedino u istini možemo biti ako smo u toj živoj Crkvi do koje je ovakvim neprekinutim mostom prenesena autentična Radosna vijest. Adventističke priče kako su istinu "po šumama i gorama" prenosili Albigenzi, isto je kao da vam vozač automobila kada dođe na Krk priča da je s automobilom preplivao morski zaljev.

 

[DarthShone]

Vratimo li se na onu početnu sliku o mostu dugačkom 2.000 metara, mogli bismo ga definitivno i skicirati. Početni upornjak su Isus i apostoli, sve spomenute karike "neprekinutog lanca vjerodostojnih prenositelja" možemo nanizati kao čvrste stupove i oslonce mosta, a na kraju je živa Crkva kao drugi upornjak mosta. Jedino je prelaz preko ovakvog mosta siguran. Jedino u istini možemo biti ako smo u toj živoj Crkvi do koje je ovakvim neprekinutim mostom prenesena autentična Radosna vijest. Adventističke priče kako su istinu "po šumama i gorama" prenosili Albigenzi, isto je kao da vam vozač automobila kada dođe na Krk priča da je s automobilom preplivao morski zaljev.

Naravno, ali adventisti će ti odgovoriti da su oni taj most i da oni poznaju prečicu preko samog morskog zaliva. Mnogo je načina na koje će oni svoju imbecilnost pokušavati da odbrane i nametnu.

Vidjeli smo neophodnost "neprekinutog lanca vjerodostojnih prenositelja istine" sve od Isusa i apostola pa do onih koji su formirali novozavjetni kanon koncem 4. stoljeća. A što dalje? Možemo li reći: OK, koncem 4. stoljeća imamo "Knjigu", i dalje nam ne trebaju ni prenositelji istine ni tumačitelji Knjige (Pisma)? Neki su upravo ovo i rekli, pa i danas imaju svoje nasljednike i sljedbenike. Luther je to zapravo napravio svojim principom "Sola Scriptura" (Samo Pismo). Već sam na drugim temama obrazlagao pa ću samo ukratko. Ovaj princip je iznjedrio današnjih pedesetak tisuća protestantskih denominacija i raznih zajednica, iako istu knjigu čitaju i iako ih, po njihovim tvrdnjama, isti duh nadahnjuje u tumačenju. Neslganja u tumačenju Svetog Pisma nisu im na nivou neslaganja oko toga pjeva li ljepše slavuj ili kos, nego su takva da bi nerijetko jedni druge najrađe proždrli.

Tačno tako, ali oni kojima to nikako ne može biti jasno poverovali su da se lanac neprekinuti lanac prenosilaca istine nalazi isključivo u Pismima, da su ista dovoljna sama po sebi. Što je naravno otvorilo pandorinu kutiju gomilanja zajednica, "crkava", denominacija, sekti koje same sebe proždiru napadajući se oko tumačenja jednog te istog retka iz iste Knjige. Da ne govorim o tome da su pojedine "zajednice" nastale na takvom tretiranju "istine" istu kitili "vizijama" svojih osnivača.

Sve ovo samo po sebi jeste kako zloupotreba Pisama, tako i stvaranje zabluda i hereza. No, čak i to nije ono što je ovde najgore. Oni koji slede takvu "nauku" napadaju sam izvor, kako teološki, tako i verbalno, namečući svoju viziju kao ispravnu i istinitu. Igrajući na nezadovoljstvo, nepoznavanje, ili bilo koji drugi razlog oni nasrtljivo i nametljivo, uporno pokušavaju da "evangeliziraju" one koji pripadaju živoj Crkvi.