Prava istorija Srba?!

MODERATOR
Učlanjen(a)
17.11.2012
Poruka
3.070
Mnogo pricas...a i sam kazes da nisi neki poznavalac istorije. Vidim da neznas odgovore na osnovna pitanja. Savetujem ti da kreiras posebnu temu za svoja pitanja, jer ona ne pripadaju ovde. Ostavi ljude da diskutuju o temi "Prava Istorija Srba".

Mislim da je svima dozvoljeno komentarisati bilo koju temu na forumu. Nisam poznavalac istorije, tacno je, jer smatram da to nije bitna oblast, dovoljno je znati ponesto. Ono sto sam rekao jesu cinjenice, mi imamo slovenske obicaje i kulturu, sto nas cini slovenima, ma kakvo drugo poreklo imali. Ako nam je dosadilo da budemo sloveni, pa hocemo da budemo nesto drugo morali bi da naucimo neki zaboravljeni jezik i obicaje, inace cemo i dalje biti slovenski narod. Niko ne tvrdi da nismo izmesani sa starosedeocima i turcima, i ko zna sa cime jos, medjutim, mi te obicaje nismo sacuvali. Takodje nismo ni isti onim slovenima koji su dosli ovde, nismo sacuvali ni sve slovenske obicaje, postali smo hriscani, prihvatili dosta tudjih obicaja ali ipak slovenstvo je dominantno kod nas. Kao sto italijani nemaju pravo da se nazovu rimljanima, mislim da i mi nemamo pravo da se nazovemo necim drugim. U stvari u vremenima o kojima izgleda pricamo, nacije nisu ni postojale, vec samo narodi, npr nisu svi germani nemci, vec ih ima raznih, a srbi nisu zaseban narod, vec deo jednog naroda. Mozda su bili deo nekog drugog naroda ali taj narod vise ne postoji, nestao je kada su izumrli njihova kultura, jezik i obicaji. Covek moze za par godina da postane Amerikanac sta mislis sta vekovi mogu da urade?


Sto se tice pitanja ne znam na koja to pitanja nisam znao odgovor, postavi ih pa cu da probam da odgovorim, jer kao sto rekoh posedujem neko osnovno znanje, nisam strucnjak, doduse istoriju sam ucio iz knjiga, ne sa interneta. Takodje posedujem i jedan primerak knjige, "Srpski obicaji i kultura" sa kraja 19tog veka ili pocetkom 20tog, kada jos nije bilo tih stranih uticaja zapadnih sila, ili crvenih. I mogu ti reci da se ta knjiga slaze sa zvanicnom istorijom oko mnogo cega...
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
02.02.2013
Poruka
33
Историја није битна област????:banghead::banghead::banghead:
Немој више да се бламираш молим те, хвала.
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
17.11.2012
Poruka
3.070
Историја није битна област????:banghead::banghead::banghead:
Немој више да се бламираш молим те, хвала.

Moje pravo je da mislim tako. Iskreno mene bi bilo sramota iznositi neke nelogicne cinjenice i lazne, a nije me sramota reci sta mislim. Kazi mi do kojih to velikih otkrica je dovela istorija? Arheologija jeste, ali istorija nije... Senazcionalno otkrice hanibal presao alpe 218. pne? i ne zvuci kao nesto sto mozes iskoristiti u buducnosti zar ne?
Istorija sluzi pojedincima, uglavnom pobednicima da ispricaju svoju stranu price i opravdaju svoje postupke, tesko da to moze dovesti do nekog napretka....
 
Član
Učlanjen(a)
17.12.2010
Poruka
222
pravu istoriju srba nikad necemo saznati.jedino kad bi citavu vatikansku biblioteku zarobili e onda bi mozda i nesto saznali jer dosta se istorije srpske kao i srpskog zlata nalazi u vatikanu.siguno je da smo jedan velik narod koji ima veliku istoriju i sigurno je postojalo nesto prije srbije iz 9 vijeka.
 
Član
Učlanjen(a)
30.09.2010
Poruka
24
Evo informacija sa predvanja dr Kljosova, ako budem postavio neki link molim moderatore da ga ne obrišu.
----------------------------------

Umesto da se suoče sa otkrićima dr Kljosova, profesora sa Harvarda, i da ih, ako imaju naučne argument demantuju ili prihvate, srpski istoričari ćute na ona naučna otkrića koja se ne uklapaju u interese stranih mentora.

Negde između 1113. i 1118. godine, u ruskom manastiru Vidubickij nastao je iz više različitih izvora letopis ,,Povest minulih leta”. Autorom je dugo smatran monah Nestor, po kome je ova hronika i dobila svoje drugo ime. ,,Nestorova hronika” počinje sa:
Evo povesti minulih leta:
Otkud je pošla Ruska zemlja,
Ko u Kijevu poče prvi da knezuje i
Otkad je postala Ruska zemlja

Odmah posle toga, autor daje istoriju ruskog naroda od biblijskog Jafeta, sina Nojevog, do njegovih dana. Na jednom mestu, međutim, autor piše kako su se Jafetovi potomci naselili prvo u donjem toku Dunava, današnjoj Srbiji, da bi zatim neki od njih otišli na sever.
Ruska istoriografija je ove podatke oduvek uzimala za ozbiljno, pa se u ruskim školama učilo kako su oni došli “sa one strane Karpata”. Za njih su “one strane Karpata” ovaj deo gde danas žive Srbi, koji su, u eri ljubavi sa Sovjetima, ovu lekciju iz istorije doslovno prepisali i preneli u svoje udžbenike. Za Srbe, međutim, Nestorove “sa one strane Karpata” treba da glase “sa ove strane Karpata”. Taj deo ovde nikada nije shvaćen.
U međuvremenu se pojavila jedna mlada nauka – genetika. Ona istražuje poreklo pojedinaca, a samim tim može da istražuje i poreklo celih naroda. Kako je to jednostavnije i jeftinije, za uzorak se uzima muški Y hromozom i preko njega se utvrđuje poreklo muških predaka.
Određeni gen se, naime, prenosi isključivo sa oca na sina i to skoro bez ikakvih izmena. Ovo “skoro bez izmena” znači da do mutacija, ipak, dolazi, ali polako. Prve se statistički pojavljuju posle 40 godina, odnosno posle dve generacije, ali su zanemarljive. One nešto značajnije nastaju posle prosečno – 450 godina. Ta promena naučnicima pokazuje starost jednog od markera (delova gena koji mutira), jer što je više registrovanih promena, to je veća i vremenska razdaljina od prvog zajedničkog pretka (onog od koga su potekli svi ispitani potomci).

Srbi Arijevci

U dinarskim predelima bivše Jugoslavije primećena je velika učestalost gena koji je, zbog svog nalazišta, među laicima poneo ime “ilirski”. Stručnjaci su mu, međutim, dali dosta suvoparan naziv I2a2-dinarik (ovo se zove haplo grupa, skraćeno hpg). Na osnovu ovog laičkog naziva (“Ilirski gen”), muftija Zukorlić se zaleteo i počeo da tvrdi kako su Bosanci naslednici Ilira, jer je na njihovom području ova hpg najzastupljenija.







Posle toga se otkrilo da je isti taj I2a2 u istoj meri zastupljen i u Ukrajini. Nordvejd, najveći današnji stručnjak za hpg I2a2 utvrdio je, na osnovu postojećih mutacija, da je ukrajinski rođak stariji od ovog našeg. Po njemu se prvinosilac I2a2 na ove prostore doselio pre otprilike 2.600 godina. Znači: ništa od Ilira koji bi nosili ovu haplo grupu.


Doktor nauka Anatolij Aleksejevič Kljosov je predsednik naučne konsultantske uprave Međunarodnog geneološkog biroa i professor biologije na Harvardskom univerzitetu. Najveći je živi stručnjak za hpg R1a1 koja je tipična za sve Slovene. Ova haplo grupa je u većoj ili manjoj meri zastupljena među svim slovenskim narodima, ali u značajnoj meri i među najvišim kastama u Indiji.
Na osnovu postojećih mutacija, koje je veoma studiozno proučavao, Kljosov je došao do zaključka da svi Sloveni potiču sa Balkana. I to ne bilo gde sa Balkana, već iz današnje Srbije i Bosne. Starost naših primeraka R1a1 je – 12.000 godina. Od tada smo, znači, mi na ovim prostorima.
Starost primeraka R1a1 kod najviših indijskih kasta je daleko mlađa – negdeoko 3.850 godina, što odgovara vremenu dolaska arijevaca na te prostore. Kljosov dalje zaključuje da su Arijevci, u stvari, Sloveni koji su sa područja Srbije stigli do Indije.
Koristeći najnovija naučna saznanja iz genetike, profesor Kljosov zaključuje da su se pre oko 4.800 godina Praevropljani iz Podunavlja podelili. Oni koji su pošli na istok postali su kasnije Sloveni, oni koji su krenuli na zapad postali su govornici takozvanog Kentum jezika, nekada zajedničkog indoevropskog govornog područja.
Ovaj metod je omogućio da se ubedljivo pokaže kako nisu “indoevropski jezici” prvobitni, već praslovenski, arijevski, tvrdi Kljosov, i nastavlja u istom stilu:
“Indoevropski jezici” – taj eufemizam je svojevremeno nastao usled neshvatanja šta to povezuje sanskrit i njegove varijante, s jedne strane, i evropske jezike, s druge. Sada je to postalo sasvim jasno. Arijevski jezici predstavljaju osnov i evropskih jezika, i sanskrita, i “indoevropskih” iranskih jezika. Na Dnjepru, Donu i reci Ural nisu živeli “narodi koji su govorili na iranskim jezicima”. Sloveni su tamo živeli, prasloveni, arijevci, i to je bio njihov jezik. To su oni svoj jezik doneli u Indiju, Iran, Avganistan”.


Vinčanci prvi

Ako je R1a1 osnovna slovenska haplog rupa, zaočekivati je da su pra sloveni imali istu tu haplog rupu. A ako su prasloveni postojali pre 10.000 godina, dakle daleko pre nego što su nastali indoevropski jezici, kako smatra današnja nauka, onda znači da su se ovi jezici razvili iz slovenskog prajezika, smatra Kljosov.
Ovaj njegov stav naizgled je u koliziji sa dosadašnjim teorijama, koje je prva postavila Marija Gimbutaš uvodeći kategoriju Staroevropljana koje su pokorili Indoevropljani. U suštini, Marija Gimbutaš je govorila o nosiocima kurgan kulture, a tek su kasniji istoričari ove “Kurgance” zamenili Indoevropljanima konfrontirajući ih sa Staroevropljanima.

Ako se prihvati mogućnost da su i jedni i drugi imali isto kulturološko poreklo i sličan jezik, ali dva različita oblika društvenog organizovanja nastala specifičnim potrebama u različitim okruženjima, vidi se da Kljosov ne demantuje Mariju Gimbutaš, već je dopunjuje.
Kljosovljeva saznanja imaju uporište i u radovima jednog od najvećih lingvista prošlog veka, Svetislava Bilbije, koji je koristeći svoja poznavanja različitih slovenskih jezika uspeo da prevede Zlatne pločice iz Pirga pisane na etrurskom jeziku. Do tada se smatralo da etrurski ne spada u indoevropske jezike, već da je ostatak staroevropskog.
Istovremeno je Bilbija dokazao da su Etrurci koristili slova prvi put upotrebljena u Vinčanskoj kulturi. Profesor dr Radivoje Pešić je bio prvi koji je tvrdio da je pismenost nastala na prostorima Srbije mnogo pre sumerskog alfabeta i da su simboli pronađeni na mestu neolitskih naselja iz Vinčanske kulture u stvari prva slova koja su ljudi u Postpotopnoj istoriji koristili.
Ovim dokazima kompletna svetska istorija pada u vodu. Srbi, po tome, ne samo što se nisu doselili u VII veku na ove prostore, nego su, šta više, preci onih istih arijevaca u čije je ime Hitler ubijao milione Slovena.Doktor Pešić, koji je tvrdio da je celokupna svetska kultura ne samo potekla iz Vinče, već da ju je po sveturaširio isti narod koji ovde i dan-danas živi, ovim posthumno dobija čvrstu naučnu potporu.
Isto kao i kod otkrića profesora Pešića, koji je svoju naučnu karijeru morao da nastavi u inostranstvu, na univerzitetu u Padovi koji je najmerodavniji za istraživanje Etruraca, jer je u tadašnjoj Jugoslaviji bio proganjan od vladajuće kvazi-naučne elite, tako se u domaćoj javnosti ne pridaje nikakav značaj ni poslednjim radovima dr Kljosova. Otkrića i jednog i drugog ovde se guraju pod tepih, jer se ne uklapaju u sliku istorije onih koji preko sumnjivih donacija finansiraju rad članova SANU.

Posle 200 pokolenja

Po Kljosovljevim zaključcima nosioci R1a1 na Balkanu su živeli još pre nekih 12.000 godina. Posle nešto više od dve stotine pokolenja oni odatle izbijaju na istočnoevropsku ravnicu, gde se pre 4.500 godina pojavio predak savremenih Rusa i Ukrajinaca roda R1a1.
Pola milenijuma kasnije ovi prasloveni stižu do južnog Urala, a 400 godina kasnije kreću na Indiju, gde danas živi oko 100 miliona njihovih potomaka.
Jedna grupa tih balkanskih Praslovena uputila se na Bliski istok, gde se takođe i danas nalaze nosioci hpg R1a1. Starost njihovih gena Kljosov datira na 4.000 godina.


------------------------------------------------------------
PS


Ceo tekst "Otkud su se pojavili Sloveni" od autora Ananolja Kljosova objavljenog u ruskom vesniku 2008godine pokušaću da objavim na stranici za knjige u odeljku istorija.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
25.08.2010
Poruka
2.919
Историја се веома лако изврће, исписује од стране многих који имају свој интерес, а све раде уз благослов служби који су зацртале кога треба унизити и затрти. Данас је циљ затрти Србе и све што може пробудити осећај српства. Српство не укључује мржњу према другим народима, већ супротно од тога. А пре свега, српство укључује осећај хришћанске припадности, јер Србију и српство је изнедрила Црква, иако су Срби били у Божијој промисли много раније.

Много тога се прикрива и чува у ватиканским подземним архивама, јер пресудни момент настаје када су Немањићи одбацили римокатоличку цркву и пригрлили православље. За то је најзаслужнији Растко, који је свога брата Стефана (тадашњег краља Србије који је круну добио управо из Рима) на срећу убедио да останемо бедем православља, да се подигне аутокефални погранични православни зид који су многи покушавали да сруше. То је била велика одлука која је аутоматски значила почетак напада са запада, као и са истока.


Зато и данас траје та вишевековна битка за очување, како православља, тако и српског идентитета. Са свих страна иду оптужбе, а у самој Србији се од унутрашњих фактора стварају жаришта која ће наставити да растурају српску државност, историјско право, територијалну целовитост итд. Да се не би десила нека јача реакција српске интелигенције или можда политичара (што је скоро немогуће данас какви су превртљиви и непостојани), Срби су обележени као злочинци, тирани који друге желе да потлаче, окупирају, униште и др. Та пресија не јењава, већ се појачава паралелно са неким одређеним политичким актом. Следећа фаза је Санџак и све је спремно.

Прво се припрема терен лажном историјом, медијском "обрадом" света да не реагују на даље цепање "злих Срба", за шта се користе покатоличени и потурчени - Срби! Дакле, Србе против Срба. Покатоличени и потурчени Срби више нису Срби, али су погодни за растурање једног непокорног народа који никако да потпуно прихвати Рим или ислам. Зато га ваља напасти заједно: из Рима и из Цариграда (Истамбула).


TheSandzak-ahistory_zps560507ad-600x330.jpg

(Фото: sandzacke.rs)
[h=1]Шта је српска елита игнорисала: Британска промоција књиге The Sandžak History[/h] у Актуелно, Вести 17. новембар 2013. 33 Коментара







Нови Пазар – Недавно је у Великој Британији из штампе изашла прва књига о Санџаку на енглеском језику под насловом “The Sandzak – a History”, аутора Kenneth Morrison и Elizabeth Roberts у издању Хурст -а.


Na web blogu There Must be Justice објављен је негативан коментар ове књиге који у целини преносимо без интервенција.
“У сижеу The Sandzak – a History се каже да је књига писана са циљем да расветли историју ове ,,граничне области између две независне државе, Србије и Црне Горе, чија се историја ,,оспорава и која је под окупацијом и у перманентном стању тињајућег сукоба”. Ту се, између осталог, може прочитати и да су Србија и Црна Гора поделиле ‘Санџак’ по окончању Балканских ратова.
Затим је ‘Санџак’ био укључен у Краљевину СХС, затим је, по ауторима, уследио период аутономије ‘Санџака’ 1943. од партизана, али да је неправедно 1945. подељен између Србије и Црне Горе, али је остало снажно урезано сећање на тај кратак период слободе, и како се Југославија распадала деведесетих, тако је и сан о поновној слободи поново пробуђен” (!!!)


Ту се може прочитати да је ‘Санџак’ требало да добије статус републике, али да су најжешћи противници тога били Србија и Црна Гора, те да је идеја о аутономији (слободи) и даље и те како жива у ‘Санџаку’. Скоро истовремено на Оксфорду је гостовао Бакир Изетбеговић, где је, између осталог изјавио како је Ислам у ‘Санџак’ и Босну стигао два века пре хришћанства, те да је ,цела Босна један мезаристан (гробље) невино побијених муслимана а ‘река Дрина је њихова највећа масовна гробница’, те како је Аустроугарска окупација била спасоносан за ‘Бошњаке’ јер су били на ивици истребљења (опет геноцидни Срби), и све у том стилу.
,,Бошњаци су од 1918. до 1992, од завршетка Првог светског рата до почетка агресије на БиХ, живели у четири различите јужнословенске заједнице које су их игнорисале, асимилирале и допуштале агресивне нападе на њихове животе и имовину“, рекао је Изетбеговић…


У времену прве Југославије, којом су доминирали Срби, Бошњацима је одузето преко милион хектара земље, забрањено је име Бошњак, укинут назив босански за језик, чак је и вјера називана мухамеданском умјесто исламом. Читава села су поклана“, навео је, између осталог.


Занимљиво је да се снимак са ове промоције која је одржана на Лондонској школи за економију и политичке науке (ЛСЕ); сем на Твитер налогу ЛСЕЕ, нигде се не може наћи.


Истовремено се на сајту локалних власти Новог Пазара појавила верзија историје ‘Санџака’ која нема благе везе ни са историјском науком ни са истином. Савршена координација. На сајту Н.Пазара се, између осталог каже да Бошњаци, попут Албанаца, воде порекло од Илира, и да су неколико векова старији народ од Срба, те да Рас нема везе са Србијом, а камо ли да је икада био њена престоница, ту су затим богумили и наравно, геноцид!


Геноцид који је над њима извршила Православна црква., итд итд.. Сва места страдања Срба у том делу Србије, како под Турцима и потурицама, тако и под Немцима, су сасвим изостављена и о њима нећете наћи ни слова.


Ипак, овај фалсификат и полуистина ће се у САД појавити већ 1. децембра, а издавач је ни мање ни више него Оxфорд University press. За сада званичне реакције из Србије – нема.”

theremustbejustice.wordpress.com





dru-EFENDIJA-1_620x0-620x330.jpg

(Фото: Новости)
[h=1]„Санџак“ хоће своју историју[/h]




Нови Пазар – Градски оци у Новом Пазару одлучили су да на званичном сајту локалне заједнице испричају своју верзију историје и шта се дешавало у Санџаку и на Балкану.


На интернет-презентацији, поред општих информација о локалној заједници, налазе се историјски подаци и важни датуми, који се у појединим деловима не слажу са званичном историјом која се налази у уџбеницима које је одбрила Република Србија.

У спорним текстовима наводи се да су Бошњаци као народ старији од Срба, који су име добили тек током 10. века, односно 300 година касније по доласку на Балкан.


Срби се оптужују да су, након што су примили хришћанство, кренули у „србизацију“ осталих народа, односно словенизацију Илира и Влаха. У делу који се односи на средњи век, пише да су Рашани били посебно словенско племе, као и да се немањићки Рас не може сматрати раном престоницом Србије. Према написаном тексту, Илири су најстарији народ на Балкану, а значајан број Бошњака управо води од њих порекло. Да би се нашла копча народа из средњег века са данашњим Бошњацима, наводи се да су босански богомили имали слично веровање као што је ислам?!


Текстови из новије историје обилују информацијама о угњетавању, расељавању и убијању бошњачког живља. Без иједне речи о страдањима других народа који насељавају ове просторе. Жестоко је нападнута и православна црква, која се оптужује да је 1711. године организовала геноцид на северу Црне Горе, када је уочи Бадње вечери, извршена „истрага потурица“. По њиховим наводима, тада је убијено око 1.000 људи.


На питање који су историјски извори коришћени приликом писања ове историјске читанке, Азем Хајдаревић, начелник Одељења за друштвену делатност Новог Пазара каже да је то литература неколицине доктора наука са простора бивше Југославије, међу којима се издвајају Ејуп Мушовић и Мустафа Мемић.


Српски историчари оштро негирају неке делове текстова. Милутин Живковић, истраживач и сарадник Института за српску културу, посебно се осврнуо на део који је посвећем Аћифу Хаџиахметовићу Бљути, кога део бошњачке јавности посматра као хероја.


„Хаџиахметовић има и контроверзну страну свог политичког деловања, која у тексту није наведена. Он је припремио свечани дочек немачким окупационим снагама у Новом Пазару 16. априла 1941. године и банкет у част окупаторске власти. Био је члан Албанског народносног савеза са Косова и Метохије који је радио на присаједињавању ових крајева Великој Албнији, организотор митинга на којем је проглашено припајање Новог Пазара Великој Албанији у јуну 1941. године“, каже Живковић.


Историчар Урош Шешум осврнуо се на део који каже да је муслиманско становништво на простору Београдског пашалука почетком 19. века било већинско, односно да су у једанаест нахија овог пашалука они представљали 58 одсто становништва.


„Смедеревски санџак, односно Београдски пашалук, како се колоквијално назива, састојао се од 12. нахија. Проценат муслиманског становништва у пашалуку пред избијање Првог српског устанка 1804. грубо је надувавање бројева. Према тврдњама аутора, испало би да је српска мањина у Београдском пашалуку, подигла побуну и протерала већинске муслимане који су контролисали сва стратешка и утврђена места и располагали несагледиво већим арсеналом и финансијским ресурсима“, каже Шешум.


Према проценама српске историографије, пашалук је насељавало између 250.000 и 350.000 Срба, до 30.000 Турака и још неколико хиљада муслиманских и православних Цигана, Јевреја, Грка и Цинцара.


Краљ Твртко
Према неименованим, али „најновијим“ научним истраживањима са новопазарског сајта, каже се да босански бан Твртко И Котроманић није крунисан у Милешеви, за краља „Србљем, Босне, Приморија и Западних страна“, већ да га је за краља Босне крунисао „дјед босанске (богумилске) цркве“. На сајту се наводи и да је према „неким“ историјским подацима Нови Пазар у другој половини 17. века имао око 30.000 становника и да је био један од највећих градова тадашње континенталне Европе.



М. Т. Ковачевић / Новости
 
Član
Učlanjen(a)
19.12.2012
Poruka
219
ma svako moze da napise sta mu volja..... moguce da su pazarci nasli neki "istorijski dokument" da je i Kolumbo bio iz Sandžaka, i da ga je "djed" nekakve bosanske crkve blagosiljao da otkrije Ameriku
 
Član
Učlanjen(a)
19.12.2012
Poruka
219
profimedia-0010616415.jpg


03.06.2015. • 07:57h
Foto: Profimedia
DOKUMENT STAR 5 VEKOVA: Neoborivi dokaz da je Kosovo SRPSKO i da je uvek bilo!
Albanci na KiM uglavnom koriste srpske toponime, počev od imena samoproklamovane države Kosovo koje na albanskom jeziku ne znači ništa, odnosno, imena koje je srpskog porekla, pa sve do naziva prestonice – Prištine).
lg.php



Ovo je nepobitan dokaz da Albanci falsifikuju istoriju jer shvataju da je istorijsko pravo jednako važno kao i faktično stanje. Stoga, ne možete reći da je sadašnjost bitnija od prošlosti.

Prema poslednjem popisu stanovništa na teritoriji AP Kosovo i Metohija koji je sproveden početkom aprila 2011. godine, tamo je živelo 1,7 miliona ljudi. Ovaj broj uglavnom obuhvata Albance, pošto popis nije sproveden u četiri opštine na severu pokrajine, a i najveći deo Srba južno od Ibra ga je bojkotovao.

Ova ogromna albanska većina koja je trenutno činjenično stanje, zajedno sa ilirskom hipotezom o albanskom poreklu, predstavlja temelj prava koje taj narod polaže nad tlom o kome se govori.

Do te većine došlo je, naravno, samo i isključivo terorom, genocidom i progonom koji su u poslednjih pet stotina godina sistematično sprovodili Turci, dok su ovim predelima vladali, i Albanci muslimanske veroispovesti.




Foto: Profimedia


Osmanlijski dokument potvrđuje srpsko pravo na KiM

Zato je neobično da srpsko istorijsko pravo na Kosovo i Metohiju brani upravo jedan osmanlijski dokument, koji dokazuje ne samo da su Albanci relativno rečeno novopridošlice na tu zemlju, već ujedno dovodi i u pitanje ilirsku hipotezu o kojoj je više reči bilo u zasebnom tekstu.

Naime, otomanski defter (odnosno opšti katastarski poreski popis) iz 1455. godine koji je skupljen u zemlji Brankovića (drugim rečima, otprilike isto što je danas teritorija Kosova i Metohije) zabeležio je neverovatnu stvar: situacija tada je bila obrnuta u odnosu na današnju, i to drastično.

Osmanlijski popisivač je zabeležio da na KiM postoji 480 naseobina u kojima živi 13.696 odraslih muškaraca, 12.985 kuća, i još 14.087 nosioca domaćinstava (pošto je postojalo i 480 udovica). Neki odrasli muškarci nisu imali svoje kuće, pa su tako zabeleženi kao siromasi. Neke kuće su deljene na više domaćinstava.

Pažljivim proučavanjem onoga što je zabeležio osmanlijski popisivač na KiM ustanovljena je frapantna etnička struktura stanovništa.

13.000 srpskih kuća i samo 46 albanskih

Sredinom 15. veka postojalo je skoro 13.000 srpskih kuća u svih 480 sela i varoši na Kosovu i Metohiji. Pored naših, tu je bilo i 75 vlaških domaćinstava u 34 sela, 46 albanskih u 23 sela, 17 bugarskih u 10 sela, pet grčkih u Lauši i Vučitrnu, jedno jevrejsko u Vučitrnu i jedno hrvatsko.

Od svih imena i prezimena koja se pominju u popisu, 95,88 odsto su bila srpskog porekla, 1,90 odsto romanskog, 1,56 neutvrđenog, 0,26 albanskog, 0,25 grčkog, i tako dalje.

Dakle, pre 500 godina, postojalo je na Kosovu samo 46 albanskih domaćinstava u 23 sela (u proseku dve kuće po selu, nijedno jedino čisto albansko), dok je srpskih bilo skoro 13.000 u svih 480 naseobina. Slovima: trinaest hiljada u četiri stotine i osamdeset mesta naspram četrdeset i šest u dvadeset i tri. I ne samo to nego ne postoji zabeležen čak ni jedan jedini toponim albanskog porekla (uostalom, i danas Albanci na KiM uglavnom koriste srpske toponime, počev od imena samoproklamovane države Kosovo koje na albanskom jeziku ne znači ništa, odnosno, imena koje je srpskog porekla, pa sve do naziva prestonice – Prištine).

U 14. veku etnička struktura je bila još dramatičnija; naime, Dečanska hrisovulja iz 1330. godine sadrži detaljan spisak domaćinstava koja su popisana u Metohiji i današnjoj severnoj Albaniji, na metohu manastira Visoki Dečani, pa tako znamo da su od 89 sela samo tri bila albanska, te da su od 2.166 zemljoradničkih gazdinstava i 2.666 stočarskih samo 44 bila albanska, drugim rečima 1,8 odsto.

Ne-srpsko stanovništo na teritoriji Kosova i Metohije do kraja tog veka nije prelazilo 2 odsto.




Foto: Facebook/ilustracija


Ovo su muška imena na Kim u 15. veku

Najpopularnija muška imena na KiM 1455. godine su bila Radislav, Bogdan, Radica, Stepan i Nikola, dok su ženska bila Olivera, Radislava, Stojislava, Jelena, Stanislava, Vladislava i Vlkosava (odnosno Vukosava, jer je “l” vremenom prešlo u “u”; isto se desilo i sa imenicom “vlk” koja je postala “vuk”). Vek ranije, najpopularnija muška imena na istom tlu su bila Rajko, Miloš, Radoslav, Bogoje, Doroslav, Bogdan, Priboje i Milovan.

Inače, zvanični naziv ovog za nas važnog osmanskog dokumenta je bio “Defter za Vukovu oblast”. Veličine je 30 dž 12 centimetara, uvezan je u kožni povez i predstavlja jednu celinu bez ikakvih interpolacija. Obuhvata 240 folija, odnosno 480 stranica. Pisan je na belom papiru crnim mastilom, i to veoma lepim rukopisom, piše Telegraf.rs.

Posebno je interesantno srpsko-slovensko ime Brajan čije je postojanje među Srbima zabeleženo na dosta mesta u našem srednjem veku. Čak se jedan župan tako i prezivao: u pitanju je bio župan Petar Brajan koji je iza sebe ostavio i zadužbinu, Belu crkvu u selu Karanu u blizini Užica, koja postoji i danas (jedan kuriozitet za kraj: njegova žena se zvala Struja).
 
MODERATOR
Učlanjen(a)
28.05.2009
Poruka
6.661
Kad kamen progovori sve ostalo ćuti, a na kamenu su zapisi na srbskoj slovarici, tako da to ne može niko da opovrgne, mada su se jadni templari ubijali pokušavajući da izmene slova na tim natpisima i to im je bila glavna svrha bitisanja, a ne onako kako tvrdi zvanična istorija.
Sve je poteklo ovde, na prostoru današnje Srbije i odavde je sve krenulo, a ovde će uskoro sve i da se završi.
 
Natrag
Top