Postati ateista

[Isabeleta]

...
Zanima li vas nastavak?

Mene zanima.
Da pogađam? Imao si osobno iskustvo Krista i povjerovao na temelju tog iskustva?

 

[tmaks65]

Samo da napravim malu ispravku - niko ne postaje ateista nego se vraća ateizmu.

Ili reci to na malo drugaciji nacin:
Svi se radjamo kao Ateisti !!!

 

[Ultravoxx]

Hramovi su mladi ako poredimo sa starosti homo sapiensa kao vrste. Niko nije rekao da ljudi ne mogu da osete ono sta oni zovu onostrano, ali to osecaju i muslimani kao i hriscani, u svakoj religiji postoje zapisi i izjave o cudima i slicno, samo se svi ponasaju kao da se to desava samo u njihovoj veri.

Apsolutno si u pravu,svi to osjećaju,pa i oni koji se zovu ateistima.Svima nam je dano da iz svoje perspektive gledamo na duhovnu stvarnost.Međutim,postoji samo jedna realna istina.Sve vjere na onostrano gledaju kroz maglu,neki kroz gušću,neki kroz rjeđu.

Iskustvo ljudi koji su preživjeli kliničku smrt govore o istim zapažanjima,bez obzira na vjeru i podneblje.Uvijek postoji obrazac,kao što su odvajanje duha i svijesti(duša) od tijela,tunel,put ka svjetlu,pooštrena čula,ugoda u svjetlu,kontakt bićima u svjetlu...
Ako ta iskustva vratimo u prošlost,onda svi oni crteži počevši od Sumera i prije,preko Egipta,Babilona,Grčke,Rima dobivaju smisao kroz tumačenje ljudi kroz tadašnje znanje i spoznaju stvarnosti.

Danas,nam je kroz Izraela došla objava sa one strane da je Bog jedan,i na kraju u Isusu Kristu da je tom jednom Bogu stalo do nas.I sada dolazimo do toga kako ti kažeš da svi govore kako su u pravu.Moje mišljenje je da su u pravu oni koji nude oprost i ozdravljenje.Ona vjera koja nudi priče i zakone,a ne liječi čovjeka je lažna.Ako je Isus liječio,praštao i tjerao zlo od ljudi i to po Pismu ostavio Crkvi preko apostola,onda i današnja Crkva,ako je istinska to daje ljudima sada u 21 stoljeću.

Mene zanima.
Da pogađam? Imao si osobno iskustvo Krista i povjerovao na temelju tog iskustva?

Tako je!
Prvo me je ozdravio u jednom Marijanskom svetištu u kojem sam se našao slučajno,drugo kad sam shvatio da mi je sve oprošteno,promijenilo se preko noći moje poimanje stvarnosti.Nakon par godina sam dobio napast da je sve to autosugestija,dok nisam sa svojim djetetom koje je šepalo, došao u drugo svetište,gdje je ono prohodalo normalno...

Onda sam shvatio da se to nebi nikad dogodilo u parku,u kinu ili neznam gdje,nego baš tamo gdje treba i kad treba,da povjerujem.
Bog me poznaje i ljubi.Nakon toga sam shvatio što je Crkva i danas me bez obzira na bezumnike unutar klera,a još više unutar onih koji se zovu Katolicima,ne može nitko odvojiti od nje...Jer rekao je Petar:"Kamo da idem Gospodine,kad ti imaš riječi života vječnoga."
Ovo je samo dio onoga što sam doživio...

 

[JokerMMA]

Apsolutno si u pravu,svi to osjećaju,pa i oni koji se zovu ateistima.Svima nam je dano da iz svoje perspektive gledamo na duhovnu stvarnost.Međutim,postoji samo jedna realna istina.Sve vjere na onostrano gledaju kroz maglu,neki kroz gušću,neki kroz rjeđu.

Iskustvo ljudi koji su preživjeli kliničku smrt govore o istim zapažanjima,bez obzira na vjeru i podneblje.Uvijek postoji obrazac,kao što su odvajanje duha i svijesti(duša) od tijela,tunel,put ka svjetlu,pooštrena čula,ugoda u svjetlu,kontakt bićima u svjetlu...
Ako ta iskustva vratimo u prošlost,onda svi oni crteži počevši od Sumera i prije,preko Egipta,Babilona,Grčke,Rima dobivaju smisao kroz tumačenje ljudi kroz tadašnje znanje i spoznaju stvarnosti.

Danas,nam je kroz Izraela došla objava sa one strane da je Bog jedan,i na kraju u Isusu Kristu da je tom jednom Bogu stalo do nas.I sada dolazimo do toga kako ti kažeš da svi govore kako su u pravu.Moje mišljenje je da su u pravu oni koji nude oprost i ozdravljenje.Ona vjera koja nudi priče i zakone,a ne liječi čovjeka je lažna.Ako je Isus liječio,praštao i tjerao zlo od ljudi i to po Pismu ostavio Crkvi preko apostola,onda i današnja Crkva,ako je istinska to daje ljudima sada u 21 stoljeću.

Ljudi koji su preziveli klinicku smrt nisu preziveli smrt, tako ne vredi pominjati to uopste, mozak nije bio mrtav . A to da je tvorac univerzuma sisao u pustinju u izrael da se razapinje jer nije mogao da nadje bolji nacin da nesto uradi, to je tek smesno.

 

[100Dinara]

Mene zanima.
Da pogađam? Imao si osobno iskustvo Krista i povjerovao na temelju tog iskustva?

Sad bez namere da ismevam ili vređam želim da postavim sledeće pitanje - ako je osobno iskustvo Krista validan dokaz za postojanje boga i svega što hrišćanska vera propoveda (zapravo, nemoguće je da bude dokaz svega jer postoji dosta kontradikcija, ali da kažemo većine stvari) da li to znači da bi moje osobno iskustvo, recimo jednoroga ili Odina, značilo da su sve bajke o jednorozima istinite, kao i čitava Nordijska mitologija? Šta ako, npr. imam osobno iskustvo Šive ili Ozirisa? Razumeš šta želim da pitam, zar ne?

 

[Ultravoxx]

Ljudi koji su preziveli klinicku smrt nisu preziveli smrt, tako ne vredi pominjati to uopste, mozak nije bio mrtav . A to da je tvorac univerzuma sisao u pustinju u izrael da se razapinje jer nije mogao da nadje bolji nacin da nesto uradi, to je tek smesno.

Kliničku smrt spominjem,jer je i ona dio mog iskustva,a što se tiče silaska"tvorca univerzuma u pustinju",slažem se da bi bila još jedna priča,možda i smiješna,da se njegov silazak ne događa i danas.Čak i na Balkanu između ostalih lokacija.

Najlakše je odmahnuti rukom na iskustva drugih ljudi,jer se tebi nije dogodilo ništa slično.
Relativizirati ljudsku povijest koja je prepuna religijskog iskustva u svim periodima,je u krajnju ruku neozbiljno.
Religioznost kao spona između materijalne stvarnosti i duhovne je činjenica.

 

[JokerMMA]

1000 dinara ne zaboravi hiljade ljudi koji tvrde da su ih oteli vanzemaljci sto je najgore vecina njih stvarno misli da su imali to iskustvo.

Kako mislis da se hristov silazak desava i danas , gde to ? Religijsko iskustvo ne znaci nista, jer svaki vernik ima to iskustvo sa svojim bogom, isto iskustvo muslimani imaju sa alahom.

 

[Ultravoxx]

Sad bez namere da ismevam ili vređam želim da postavim sledeće pitanje - ako je osobno iskustvo Krista validan dokaz za postojanje boga i svega što hrišćanska vera propoveda (zapravo, nemoguće je da bude dokaz svega jer postoji dosta kontradikcija, ali da kažemo većine stvari) da li to znači da bi moje osobno iskustvo, recimo jednoroga ili Odina, značilo da su sve bajke o jednorozima istinite, kao i čitava Nordijska mitologija? Šta ako, npr. imam osobno iskustvo Šive ili Ozirisa? Razumeš šta želim da pitam, zar ne?

Moje iskustvo je dokaz meni i ja samo svjedočim.Ista stvar je i sa apostolima,oni svjedoče da su Krista vidjeli nakon smrti.Možeš im povjerovati,ali i ne moraš.Samo ima jedna kvaka,ako pročitaš Novi Zavjet vidjeti ćeš da sve počinje od vjere čovjeka.Ako nemaš vjere,sve će proči,cijeli život,kraj tebe,kao kraj sljepca.
Nemoj ovo shvatiti kao uvredu...
Ovo je dobar primjer današnjeg čovjeka.
Marko 10

Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. [SUP] 47[/SUP]Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« [SUP] 48[/SUP]Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!« [SUP] 49[/SUP]Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« [SUP] 50[/SUP]On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. [SUP] 51[/SUP]Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« [SUP] 52[/SUP]Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.

Što bi bilo s njim da nije vikao.Tako i mi,čujemo nešto,ali mahnemo rukom,nije ništa.Ali što ako je?

 

[Jurivaka]

[WARNING]Ne postavljajte uzastopne postove![/WARNING]

 

[Isabeleta]

Ultravoxx;1161409]
...
Prvo me je ozdravio u jednom Marijanskom svetištu u kojem sam se našao slučajno, drugo kad sam shvatio da mi je sve oprošteno, promijenilo se preko noći moje poimanje stvarnosti. Nakon par godina sam dobio napast da je sve to autosugestija,dok nisam sa svojim djetetom koje je šepalo, došao u drugo svetište, gdje je ono prohodalo normalno...

Onda sam shvatio da se to nebi nikad dogodilo u parku,u kinu ili neznam gdje,nego baš tamo gdje treba i kad treba, da povjerujem.
Bog me poznaje i ljubi. Nakon toga sam shvatio što je Crkva...
Jer rekao je Petar:"Kamo da idem Gospodine, kad ti imaš riječi života vječnoga."

Jako lijepo svjedočanstvo. Uoćavam dvije stvari: Bog ti je oprostio, oslobodio te tereta i otvorio ti oči za novu stvarnost. Povjerovao si Bogu da to nije bio samo osjećaj već Božja ljubav koja se očitovala konkretno, jer ozdravilo je tvoje djeteta. I treće: pripadnost Crkvi kao obitelji, zajednici ljudi koji se sabiru u Ime Božje.
Mogu samo reći: slava Bogu koji je divan u svim svojim djelima.