Vid mi je odličan, hvala Bogu. Stvar je u tome što prostim okom vidimo iste stvari, a "očima" duše različito.
Bog je Počelo i izvor života. Nema početka ni kraja...e, da ovo zadaje izvjesne teškoće ljudskom mozgu. Mi smo ljudi (stvorenja) s ograničenim rokom trajanja, bačeni na zemlju, ograničeni vremenom i prostorom, trajemo dok trajemo. Kako pojmiti beskonaćnost?
Ne znam. Kako to zamisliti kad u našoj svijesti sve stvari imaju svoj početak i kraj. Čitala sam životopis jedne svetice koju je zaokupljala misao o vječnom životu s Bogom koji neće imati kraja, nego će biti zauvijek...para siempre...para siempre...
2. Da, mislim i vjerujem da je čovjek centar Božje preokupacije, da čitav svemir ne znači Bogu kao njegovo stvorenje i da je misao, riječ, molitva koju ćovjek uputi Bogu vrednija od čitavog svemira.
Da, mislim i ovo: Bog je svemir načinio lijepim da nas razveseli: da zaljubljeni,(a i svi drugi) mogu gledati mjesec i zvijezde. Učinio ga je beskonačnim da u ljudima probudi (znati)želju za njegovim Tvorcem. Učinio ga je misterioznim da ga znanstvenici istražuju i u svom istraživanju otkriju tajne. Ali, nas ne zanima svemir, osim kao Božje djelo koje govori o svom Tvorcu.
"Gospodine, divno li je ime tvoje po svoj zemlji.
Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mesec i zvijezde štoih učvrsti.
Pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohađaš?..." (psalam od prije par tisuća godina)
3. Nije mu bitno. Parafrazirat ću nekoliko mjesta iz Biblije kad Bog govori Izraelcima: ne trebam vaše žrtve, ovce i telad koje prinosite kao paljenice, ni vaše sastanke, ni rituale, ni post, ni pokoru...ni vaše subote, niti da se čovjek trapi... mrsko mi je to, ne tražim to, nego srce od krvi i mesa, ne kameno, ne egoistično, nepravedno, preljubničko, koje ugnjetava siromaha,udovicu, pridošlicu...itd.
milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Puna je Biblija takvih poruka. Pa, što Bog traži od čovjeka? Da bude čovjek: zreo, razuman, radišan, odgovoran, solidaran, milosrdan...da Mu bude suradnik i prijatelj. Ali, čovjek to neće, nego se slijepo drži (skriva) iza svoje religije, požnosti i vjerskih običaja i sve će učiniti, ali neće otvoriti Bogu svoje srce. To je moja viđenje i življenje vjere. Drugi imaju neku drugu
viziju, kako ćemo se složiti. Pa, nikako, osim ako svaki u svom srcu ne doživi obraćenje, prosvjetljenje i ne zadobije milost da shvati što je to što doista Bog od kršćanina traži.
4. Da, Nazaret, selendru u Palestini je Bog izabrao za mjesto svog silaska na zemlju, Isusovim utjelovljenjem. Zašto baš Nazaret?
Haha, možda je Božji kapric.. Zafrkavam se. To je nebitno. Moralo se dogoditi među izabranim narodom (Iraelcima). Sve što je povezano s Kristovim dolaskom na zemlju, njegovo rođenje u štali ili nekoj potleušici, Njegovo djelovanje i odabir neukih ribara prljavih nogu...uglavnom siromaštvo i primitivnost, sve to govori o Bogu koji je uao u ljudsku povijest da bi ljudima bio u svemu sličan.
Uopće nije važno što je On radio, jeo, kako se oblačio i da li imao dugu kosu...nego istina da je Bog hodio ovom zemljom i da je po Isusovoj Radosnoj vijesti objavio ljudima koliko je Bogu stalo do njih. Ta Božja ljubav je išla sve do križa...
4. Taman posla da Bog očekuje da Ga stalno hvalimo i da Mu se stalno klanjamo i zahvaljujemo, ali ja ovo zadnje činim, jer hoću. (Nezahvalne osobe su ružne.)
Ja sam takva, gane me kad me netko iznenadi i veseli kad mi netko daruje nešto...kako onda ne bih bila zahvalna Bogu od kojeg sam dobila sve?!
Sve je milost. Okreni se unazad i pogledaj, analiziraj uzroke i posljedice, vidjet ćeš...pratila te je Božja milost. Nisi bio sam...
:lol: Ovaj post je ispao jako pobožan, nisam baš tako htjela, ali što napisah, napisah.