Pitanja za ateiste???

[Jurivaka]

Hehehe! Svi smo u pravu?! Znači svi ostajemo u svojim rovovima!

 

[harrybonnot]

Da, ali se moze napredovati unutar rova, samo treba kopati dalje, ko zna gdje ce doci do susreta?.

 

[Isabeleta]

Ako mislite kopati rovove, onda kopajte u sebi, i to što dublje. Što si više ukopan, to ćeš biti bliže Bogu. A ako si bliže Bogu, bit ćeš i ljudima bliže. Znači; kopaj, samo kopaj...

 

[Jurivaka]

Ako mislite kopati rovove, onda kopajte u sebi, i to što dublje. Što si više ukopan, to ćeš biti bliže Bogu. A ako si bliže Bogu, bit ćeš i ljudima bliže. Znači; kopaj, samo kopaj...

Ima li kakva granica? Da se ne probušimo kopajući?!:dtyste:

 

[Isabeleta]

Ima li kakva granica? Da se ne probušimo kopajući?!:dtyste:

Nema granice ako kopaš u Bogu. To kaže jedan duhovni pisac: Krist je kao rudnik u kojem treba iskopavati blago. Jedan drugi, pak, kaže da je čovjekova duša kao kristalni dvorac sa sedam stanova. U najzadnjoj odaji stanuje Bog. Znači treba ići duboko u unutrašnjost.

Ne razumijem, tko će se probušiti? Vi, koji biste htjeli kopati rovove ili netko drugi? :dtyste:

 

[Jurivaka]

Nema granice ako kopaš u Bogu. To kaže jedan duhovni pisac: Krist je kao rudnik u kojem treba iskopavati blago. Jedan drugi, pak, kaže da je čovjekova duša kao kristalni dvorac sa sedam stanova. U najzadnjoj odaji stanuje Bog. Znači treba ići duboko u unutrašnjost.

Ne razumijem, tko će se probušiti? Vi, koji biste htjeli kopati rovove ili netko drugi? :dtyste:

Eh, svi smo mi u svojim rovovima, koje smo utvrdili zidovima naših misli i sopstvenog poimanja stvarnosti. Ovo što ti govoriš da trebamo kopati i Boga tražiti u sebi, samo je lijepa metafora. Kada bi te kojim slučajem svi ljudi poslušali i počeli kopati po svojim dušama, srcima, mislima..., "iskopali" bi svega i svašta - velike i male ljubavi, velike i male mržnje, velike i male strahove, velike i male sumnje... E, sad ti razmisli, može li Bog stanovati u takvom ambijentu?

 

[harrybonnot]

Bog nas je dao takvima. Da je htio svi bi bili andjeli.
Zavisi od nas u kojem rovu kopamo: zli kopaju u rovovima zla, dobri kopaju u rovovima dobra.
Ako se probusimo nije problem, ta nismo savrseni kako god da pogledas.

 

[Jurivaka]

Bog nas je dao takvima. Da je htio svi bi bili andjeli.
Zavisi od nas u kojem rovu kopamo: zli kopaju u rovovima zla, dobri kopaju u rovovima dobra.
Ako se probusimo nije problem, ta nismo savrseni kako god da pogledas.

U tome i jeste "kvaka" - nismo savršeni to je više nego očigledno. Sada se nameće krucijalno pitanje zašto nismo savršeni, ako smo Božija kreacija? Zar Bog stvara nesavršenost? Nemojte na ovo odgovarati floskulom o slobodnoj volji, molim vas! Ali, znam... Ako izostavite slobodnu volju, pozvaćete u pomoć đavola!:dtyste: Njime ćete sve objasniti???

 

[Isabeleta]

Eh, svi smo mi u svojim rovovima, koje smo utvrdili zidovima naših misli i sopstvenog poimanja stvarnosti. Ovo što ti govoriš da trebamo kopati i Boga tražiti u sebi, samo je lijepa metafora. Kada bi te kojim slučajem svi ljudi poslušali i počeli kopati po svojim dušama, srcima, mislima..., "iskopali" bi svega i svašta - velike i male ljubavi, velike i male mržnje, velike i male strahove, velike i male sumnje... E, sad ti razmisli, može li Bog stanovati u takvom ambijentu?

Ovo je dobro pitanje koje zasluđuje i dobar odgovor. :dtyste:
Pa, ovako: Bog se ne "plaši", niti prezire ništa, nije mu stran pojam ljudsko. Možda je to sinonim za bijedno i nesavršeno, lako pokvarljivo, u Njegovim očima, ali Bog se nad zlom ražali. Samo Bog to može jer zna kako je stvoreno ljudsko srce. Covjek se razljuti i kažnjava, a Bog ima samilosti.
Dakle, moj odgovor može li Bog stanovati u takvom ambijentu? MORA stanovati, čovjek nema drugu opciju, bez Boga ništa ne može. Gledaj malog Isusa gse se rodio?! U štali, bez obzira koliko mi stvarali kičasti božićni ugođaj, istina je da se Bog u tijelu pojavio u ekstremno siromašnim uvjetima, gotovo bismo mogli reći na smetlištu. Već je kao beba osjetio smrad jedne štale, neprijateljsko okružje da ni ne spominjem. Jednostavno, nisu Ga htjeli i progonili su Ga čim se rodio. Ali, trebao je doći. Ljudima je trebao Spasitelj!

Ovo si sasvim dobro primjetio, ako čovjek počne "kopati" u svojoj nutrini, može se i prestrašiti od svega onoga što vidi u svojoj duši, ali bolesni trebaju liječnika, ne zdravi. Ako immao rane i ozljede na duši, a svi ih imamo, ne smijemo ih sakrivati, same od sebe neće proći, nego ih treba liječiti. Zato imamo Boga, zo Mu se treba obraćati da nas ozdravi i zacijeli naše rane. Još nešto, poniznost. Poniznost je melem za naše rane.
Što ti podrazumjevaš pod rječju poniznost? Zvuči jako zastarjelo...
Jednom sam proičitala jednu misao o poniznosti koja mi je bila rasvjetljenje.
Poniznost je hod (život) u istini.

 

[Jurivaka]

Dakle, savršeni Bog, stvara nesavršeni svijet, da bi se posle o jadu zabavio, ispravljajuući tu nesavršenost. Logično, da logičnije ne može biti.:dtyste: