Pitanja za ateiste???

[harrybonnot]

Allah je rekao Sotoni: Onima koji budu u Mene cvrsto vjerovali, neces moci nauditi. (Kur'an)

 

[Jurivaka]

Zanimljivo je da se u svim svetim knjigama - navodnim Božijim objavama, nalazim i negacija samog Boga!? Šta mislite, zbog čega je to rako?

 

[infamous111]

To je bilo davno i uobičajeno u to vreme da se komunicira sa duhovima. Prvo nisam verovao da to može ali ispostavilo se da je tačno.Predstavljali su se kao naši umrli. Sa njima smo vodili razgovore noćima i noćima. Postavljali smo im pitanja a oni su nam odgovarali o svemu i svačemu. Kasnije sam saznao da su to demoni a ne naši umrli. Više to ne radim niti imam nekih problema zbog toga ali eto ti događaji mi služe kao neoboriv dokaz. I toliko o tome. Ima detalja ali ne bih o tome više da govorim.

znaci ti ih nisi vide ni cuo nego si preko necega komunicirao sa njima?

 

[harrybonnot]

Zanimljivo je da se u svim svetim knjigama - navodnim Božijim objavama, nalazim i negacija samog Boga!? Šta mislite, zbog čega je to rako?

U islamu Sotona (Iblis) ne negira Boga!
On dobro zna Ko je Jedini Gspodar.

I na vratima Pakla reci ce: Nisam ih ja doveo ovdje, oni su sami to ucinili.

Sto je blizu istini, ili cak cijela istina koju ce izgovoriti ovaj put.

 

[infamous111]

to je ono sto ja pricam ljudima, ne sudi tebi ni bog ni djavo, ti sudis sam sebi na tebi je sve, znas pravila igre pa se odluci sta ces

 

[Jurivaka]

U islamu Sotona (Iblis) ne negira Boga!
On dobro zna Ko je Jedini Gspodar.

I na vratima Pakla reci ce: Nisam ih ja doveo ovdje, oni su sami to ucinili.

Sto je blizu istini, ili cak cijela istina koju ce izgovoriti ovaj put.

Čim se tamo pominje njegovo postojanje, to je automatski negacija Boga, jer je đavo Božiji neprijatelj br.1 i sve suprotno od onoga što Bog znači. Ako Bog obznanjuje svoju objavu, neshvatljivo je da se u toj objavi javlja i đavo.

 

[Isabeleta]

Ne samo da je nelogično nego i materijalno netačno! Čovjek bez zazora kaže da je Toma Akvinski i drugi dokazao da Bog postoji?!
O čemu se onda ovdje može raspravljati. Rekao sam, od te pogrešne premise, proizašli su i svi zaključci kao pogrešni. Mi možemo diskutovati o eventualnom postojanju ili nepostojanju Boga, ali, ako neko eksplicitno tvrdi da je dokazano da Bog postoji, ja bih se zabrinuo za njegovo zdravstveno stanje.

Da pojasnim. Sv.Toma Akvinski, kao i mnogi drugi, prije i poslije njega, odgovorili su na pitanje o Božjoj opstojnosti. Naravno, ne radi se o materijanim dokazima, Toma je imao blistavi um i njegov odgovor je filozofski.
Ne znam koliko će ovo neoga zanimati, danas se razmišlja na drugačiji način, no poanta je u ovome:
razumom se može spoznati Božja opstojnost , a to je već i sv. Pavao napisao u poslanici Rimljanima: "razmišljanjem se otkrivaju nevidljiva Božja svojstva".


Ima pet putova kojima se može dokazati da Bog postoji.
Prvi je jasniji od ostalih, a polazište mu je zbivanje (= ovdje se riječ latinska riječ 'motus', koja je prevedena kao 'zbivanje', ne odnosi samo na 'kretanje', tj. 'pomicanje' već također i na svaku vrstu promjene: mjesnu, fizikalnu, kemijsku, osjećajnu, duševnu, individualnu, društvenu, povijesnu, itd.). Sigurno je, naime, i to ustanovljujemo osjetilima, da se u ovome svijetu nešto zbiva. A sve što se zbiva, prima gibanje od nekog drugog bića. To znači da gibanje prima ono biće koje se nalazi u stanju mogućnosti (im potentia) prema drugom biću ka kojemu se giba, a začinje gibanje ono biće koje se nalazi u stanju zbiljnosti (actu). Začeti gibanje zapravo nije ništa drugo nego izvesti nešto iz mogućnosti u zbiljnost. A izvesti nešto iz mogućnosti u zbiljnost može samo neko zbiljsko biće. Na primjer, ono što je zbiljski toplo, recimo vatra, stvarno prenosi svoju toplinu na drvo, koje je u mogućnosti da je primi, te ga tako stavlja u gibanje i mijenja ga. A nemoguće je da jedno te isto biće bude istodobno u istom pogledu u stanju zbiljnosti i mogućnosti, već samo s različitih gledišta: što je naime, zbiljski toplo ne može biti istodobno i u mogućnosti takvo, već je istodobono u mogućnosti hladno. Prema tome, nemoguće je da nešto bude istodobno i u istom pogledu začetnik i primalac gibanja, odnosno da samo sebe stavlja u gibanje. Iz toga slijedi da sve što se zbiva, nužno prima gibanje od nekog drugog bića. Ako je sada to drugo biće, koje začinje gibanje, i samo pokrenuto, onda mora i ono primiti gibanje od drugog bića, a ovo opet od drugoga. Ali na tome putu je nemoguće ići u beskraj, jer tada ne bi postojao neki iskonski začetnik zbivanja, niti bi, dosljedno tome, postojao bilo koji pokretač, jer drugi pokretači začinju gibanje samo ukoliko ga primaju od iskonskog začetnika: na primjer, štap začinje gibanje ukoliko ga prima od ruke. Prma tome, nužno moramo doći do nekog iskonskog zaključka zbivanja koji nije podložan gibanju. A to svi ljudi razumijevaju pod riječju 'Bog'.
Polazište drugog puta je pojam proizvoditelja ('Cause efficiens', doslovno 'proizvodni uzrok'). Ustanovljujemo, naime, da u ovome svijetu osetilnih bića postoji sustav (ordo) proizvoditelja, ali ne opažamo, niti je to moguće, da nešto bude proizvoditelj samoga sebe, jer bi tada moralo postojati prije sebe, a to je nemoguće. Ali sustav proizvoditelja ne može ići u beskraj. Naime, u sustavu međusobno ovisnih proizvoditelja prvi član je uzrok posrednog, a posredni posljednjega, bez obzira na to ima li više posrednih proizvoditelja ili je jedan. Ukloni li se pak uzrok, uklanja se i učinak. Prema tome, kad u sustavu proizvoditelja ne bi postojao prvi član, ne bi bilo ni posljednjega, ni posrednoga. Ali, kad bi sustav proizvoditelja išao u beskraj, onda ne bi postojao iskonski proizvoditelj, a dosljedno tome ni posljednji učinak, ni posredni proizvoditelji. A to je, očigledno, u raskoraku sa zbiljom (falsum). Prema tome, nužno moramo tvrditi da postoji neki iskonski proizvoditelj, kojega svi nazivaju Bogom.
Polazište trećeg puta je razlikovanje između mogućeg i nužnog bića, a razvija se ovako: ustanovljujemo da neka bića mogu biti i ne biti, to jest da nastaju i nestaju: prema tome, mogu biti i ne biti. A takva bića mogu postojati svagda, jer ono što može ne biti, jednom, bilo kad, zaista ne postoji. Kad bi, dakle, sva bića bila takve mogućnosne prirode, slijedilo bi da nekoć nije bilo ničega. Kad bi pak to bilo istinito, onda ni sada ne bi bilo ničega, jer ono čega nema, može nastati tek posredovanjem nečega što postoji. Prema tome, ako nekoć nije bilo ničega, onda takoe ništa nije moglo nastati, niti bi sada ičega bilo. A to je očigledno u raskoraku sa zbiljom. Iz toga slijedi da nisu sva bića mogućnosne prirode, već mora u zbilji postojati i neko nužno biće. A nužnost nužnih bića ili potječe od drugih nužnih bića ili ne potječe. U prvom slučaju ponavljam ono što sam prije dokazao, naime, da slično sustavu proizvoditelja, ni sustav međusobno ovisnih nužnih bića ne može ići u beskraj. Prema tome, nužno moramo tvrditi da postoji neko samostalno (per se) nužno biće, čija nužnost ne potječe ni od kuda, već od njega potječe nužnost ostalih bića. To biće svi ljudi nazivaju Bogom.
Polazište četvrtog puta su različiti vrijednosni stupnjevi koji se pojavljuju u stvarima. Ustanovljujemo naime da su neka bića više ili manje dobra, istinita, plemenita i slično. A te stupnjeve 'više' ili 'manje' izričemo o različitim stvarima, prema tome koliko se približuju nekoj punini: na primjer, toplije je ono što je bliže punini topline. Dakle, postoji neka punina istine, dobrote i plemenitosti i dosljedno tome punina bivstvovanja, jer sve što je istinito u punom smislu riječi, to je također, kako je rečeno u drugoj knjizi 'Metafizike' i biće u punom smislu riječi. Ali ona jedinka neke vrste kojoj pripisujemo puninu određene kvalitete, uzrokuje tu kvalitetu u svim ostalim jedinkama koje pripadaju toj vrsti: na primjer, vatra koja posjeduje najviši stupanj topline, uzrokuje toplinu u svim toplim tijelima, kao što je rečeno u spomenutoj knjizi. Prema tome, postoji nešto što svim bićima uzročno priopćuje postojanje, dobrotu, i bilo koje savršenstvo. A to nazivamo Bogom.
Polazište petog puta je svrhovitost u svijetu. Vidimo, naime, da neka bića kojima nedostaje spoznajna moć, to jest prirodna tijela, djeluju svrhovito, što se pokazuje u tome da svagdja ili vrlo često na isti način izvode svoje radnje da bi polučila najbolji učinak. Iz toga vidimo da svoj cilj postižu namjerno a ne slučajno. Ali bića kojima nedostaje spoznajna moć teže prema određenom cilju samo ako ih je tamo usmjerilo neko spoznajom obdareno umno biće, kao što strijelac usmjeruje strelicu. Prema tome, postoji neko umno biće koje sva bića prirodnog svijeta usmjeruje prema određenoj svrsi. To biće nazivamo Bogom.'

Toma Akvinski 'Izabrano Djelo – "O Bogu: postoji li?''​

 

[harrybonnot]

Čim se tamo pominje njegovo postojanje, to je automatski negacija Boga, jer je đavo Božiji neprijatelj br.1 i sve suprotno od onoga što Bog znači. Ako Bog obznanjuje svoju objavu, neshvatljivo je da se u toj objavi javlja i đavo.

Kur'an je Knjiga jkoja daje odgovore na sva pitanja.
Stvar je razmatranja negicija, tamo se pominju i ljudi, kao i neka nevidljiva bica (cetvrta dimenzija!) koji ne vjeruju.
Bog je Sotoni dao vrijeme do sudnjeg dana, dakle Jedini Gospodar je Stvoritelj svega, Bog Uzviseni.
Ako pustis nekoga da grijesi razlozi mogu biti drugima nedokucivi, pa i samome onome ko grijesi.

Isabeleta:

razumom se može spoznati Božja opstojnost , a to je već i sv. Pavao napisao u poslanici Rimljanima: "razmišljanjem se otkrivaju nevidljiva Božja svojstva".

rekao bih: jedino razumom!

Kur'an je Knjiga za razumom obdarene!

Najprije ce ucenjaci spoznati da je Kur'an Istina! (obadva citata su iz Kur'ana. "Zasto se odmecete?" - takdoje)

 

[JokerMMA]

ja ne znam kako vi ne vidite da postoje hiljade verovanja , cak i u vasoj religiji se delite na razlicite crkve i ostalo, ali bitno je da ste svi 100% u pravu

 

[harrybonnot]

I ti si u pravu 100%

(Uciterlju, rekao si onom covjeku da je u pravu, ali si rekao takodje da je i on u pravu. Kako to moze biti?
I ti si u pravu!)