Prije nego postavim pitanje atistima, voljela bih znati zasto ljudi ne vjeruju u Boga. Koliko znam, kao razlozi nevjerovanja obicno se navode:
- oholost (arogancija, samodostanost..)
- iskrivljena slika o Bogu (Bog je sudac koji gleda samo ceka da uhvati covjeka u grijehu da ga kazni..Bog je Gospdar koji ima vlast nad covjekom, a ja mu se ne zelim podvrgavati, jer zelim biti slobodan)
- nepoznavanje istina krscanske vjere, nedostatak iskustva u darovima Duha Svetoga (koji se ne daje onima koji Mu se opiru)
- razocaranost vjernicima i crkvenim poglavarima (sablazan)
- posvemasnje odsustvo Duha, tj. cisti materijalizam; vjerujem samo ono sto vidim, cujem, osjetim na svojoj kozi
- patnja i zlo u svijetu i ljudima, nedostatak roditeljske ljubavi.
- komoditet, ravnodusnost, lijenost: lakse mi je zivjeti po svom, nego po Bozjim zapovjedima
- znanost, znanstvena dostignuca, razum. Iako razum stavljam na kraju, za mnoge ateiste je on upravo glavni krivac, pa kazu: pored zdravog razuma, ja ne vjerujem u Boga, nego nauku.
Dakle, moje prvo pitanje; Zasto ne vjerujes u Boga?
2) Kako opravdavas i kako se miris s cinjenicom smrti bez vjecnog zivota?
3) Nijedan covjek ne zeli zauvijek nestati tj. kad umre vratiti se u nistavilo, nego zivjeti vjecno. Gdje je tvoja nada?
4) Pored svih znanstvenih dostignuca i svemirskih otkrica (koje nisu u suprotnosti s vjerom) ostaje pitanje: tko stoji iza svega? Slucajnost? Svijet je nastao slucajno...? Samo nemojte to reci, jer i malo dijete, kojemu razum jos ne funkcionira najbolje, zna da beskrajnost svemira nadilazi ljudsku pamet. Govoriti da je svijet nastao sam od sebe, slucajno je taaako glupo, kao da kazes da je slijepi urar napravio Bing Bang.
5) Krhkost covjeka. Velik, jak, pametan, zdrav, lijep covjek koji se uzda u svoju moc, snagu, pamet, uziva zivot, ne misli na sutra, ali dodje jedan mali virus i obori ga. I nema ga vise. Gdje je je tu smisao? Sto uopce covjek moze sam
6) Ljubav. Ne moze se zivjeti bez ljubavi. Prva i najveca covjekova potreba: ljubiti i biti ljubljen. Ljubav muza, zene,djece, prijatelja...divna je, ali nosi karakteristije ljudske ljubavi, pa je i varljiva, bolna, prolazna. A ljubav Bozja vjecna je. I tko jednom osjeti u srcu ljubav Bozju, zna da vece ljubavi od nje nema.