Parada ponosa ili srama?

[100Dinara]

Ali kada je tako, zašto se po pravilu ogromnoj većini članova društva nastoji silom zakona nametnuti prihvatanje nečega protiv čega je cijelo njihovo biće, nešto što je u dubokoj suprotnosti i sa njihovim vaspitanjem, moralnim vrijednostima, religijom i cjelokupnim vrjednosnim sistemom?

Zato što ta "ogromna većina" (mada je upitno koliko je tačan postotak) samim tim što ima izgrađene određene "moralne vrednosti, religiozni i vrednosni sistem" ne znači da je on kao takav dobar za čovečanstvo. Moram opet da pomenem nacističku Nemačku. Zamisli da smo sada ti i ja u 30-im godinama 20-og veka i da ti meni daješ iste argumente u prilog proterivanju, zatvaranju i ubijanju Jevreja i komunista. Potpuno je ista stvar; da li bi ti, zbog toga što imaš "ogromnu većinu stanovništva koja duboko, iskreno i apsolutno mrzi Jevreje i komuniste" bio u pravu? Jevreji i komunisti tada, kao ni homoseksualci sada NIKOME ništa loše ne rade, nikoga ne ugrožavaju i ničiju slobodu ne umanjuju. Ovde se samo radi o prihvatanju različitosti i ničemu više.

Moja riječ na ovom forumu nije napad nego odbrana, odbrana od nasilja kojim mi se želi devalvirati moje seksualno opredjeljenje stavljanjem u istu ravan sa nečim devijantnim i bolesnim. Odbrana od svim silama i svim sredstvima nametane "jednakosti" u pogledu sklapanja braka, prava na djecu, prava na nasljeđivanje iz tako prihvaćenih brakova između istopolnih, odbrana od promjena u obrazovnom sistemu koje treba da afirmišu homoseksualnost i prikažu je ravnopravnom u vaspitnom procesu.

Vidiš, ovde se radi o "iracionalnim uverenjima". To što se ti osećaš napadnutim ne znači da zaista i jesi. Ako se ti osećaš devalviranim to nikako ne znači da i jesi. To je samo tvoja (pogrešna) percepcija stvari, a kognitivisti bi rekli da je to "tvoj problem". I zaista, ako promeniš način razmišljanja možeš stvari postaviti u drugačiji kontekst. Ne moraš ti da voliš homoseksualce, niti da se družiš sa njima. Probaj samo da o njima razmišljaš kao o ljudima koji su malo drugačiji od tebe i koji traže svoja prava. Oni nikoga ne ugrožavaju, niti pokušavaju da unište društvo. Samo traže svoja prava koja smatraju da imaju. Samo zato što se to nama, možda, ne sviđa ne znači da mora biti po našem. Na kraju krajeva, pošto se pozivaš na religioznost, zar nije tvoj bog rekao da su svi ljudi božja stvorenja i da samo bog ima pravo da sudi?

Istraživanja pokazuju i da veliki deo srpskog stanovništva u Srbiji ima loše mišljenje o Romima. Hoćemo li da ih proteramo zbog toga? Većina ljudi u Srbiji se izjašnjavaju kao vernici, hajde onda da proteramo i ateiste, jer se oni usuđuju da žive kao nevernici i samim tim "devalviraju naš život pravednih hrišćana". Kada stvari postavimo u taj kontekst, onda i one dobijaju smisao, zar ne?

 

[PYC]

Zato što ta "ogromna većina" (mada je upitno koliko je tačan postotak) samim tim što ima izgrađene određene "moralne vrednosti, religiozni i vrednosni sistem" ne znači da je on kao takav dobar za čovečanstvo.

Ovo je vrlo indikativna tvrdnja kojom ustvari posredno potvrđuješ da se vrjednosni sistem neke grupe (etnos, konfesionalna pripadnost... čovječanstvo) ne mijenja u spontanom procesom sazrijevanja svijesti i usvajanja novih vrednosnih sudova što bi bilo logično za vladavinu većine nad manjinom (demokratija) nego naprotiv, vladavinom manjine a ja ću dodati elite koja osmišljava i represijom provodi svoju volju. Dakle taj neko ko je sebi dao za pravo da prosuđuje i mijenja vrjednosni sistem i vaskolike norme po kojima funkcioniše većina smatrajući da one, kako kažeš, ne moraju biti dobre za čovječanstvo, se praktično sam i ni od koga izabran stavio i nametnuo kao vrhovni arbitar i novo božanstvo. Pošto si sam ustvrdio da je svaka klasifikacija mentalnih poremećaja stvar dogovora, jer jednostavno ne postoji drugačiji način da se one klasifikuju, ne možemo govoriti ni o čvrstoj, egzaktnoj naučnoj podlozi koja je ugrađena u temelje njihovih odluka. Tvoja misao o kriterijumima kojima se društvo treba voditi u procjeni normalnosti ne drži vodu, jer ispada da društvo ni o čemu i ne odlučuje. To se vrlo dobro vidjelo i na srpskom i na hrvatskom primjeru gdje izabrani poredstavnici vlasti pod pritiskom iz vana donose odluke suprotne volji većine koja čini ta dva društva.

Pokušaj upoređivanja sa Hitlerovom Njemačkom da bi pokazao kako mišljenje većine nije uvijek dobro za tu većinu je djetinjast. Ako uđemo u raspravu o "Jevrejskom pitanju", o tome ko je financirao Hitlerov dolazak na vlast i pomagao Njemačku tokom čitavog rata do samog kraja, ako dotaknemo problem najcrnje do tada poznate manipulacije individualnom i društvenom svješću, pitanje bestijalnog savezničkog bombardovanja upravo stambenih zona a ne industrijskih objekata, udomljavanje u SAD nacističkih naučnika koji su vršili eksperimente na živim ljudima, zagrebaćemo samo vrh ledenog brijega i udaljićemo se previše od ove teme.

Vidiš, ovde se radi o "iracionalnim uverenjima". To što se ti osećaš napadnutim ne znači da zaista i jesi.

Hmmm... ovde već prelaziš na lični plan. To isto sam mogao i ja ustvrditi za tebe... da su tvoja uvjerenja po pitanju homoseksualizma iracionalna i da to što se ti ne osjećaš napadnutim ne znači da zaista nisi. Pa na kraju da začinim kao ti sa ovom: "To je samo tvoja (pogrešna) percepcija stvari". Pravo da ti kažem ne vidim čemu služe ovako paušalno plasirani lični sudovi a vezano za ovu temu.

Oni nikoga ne ugrožavaju, niti pokušavaju da unište društvo.

Ne uništavaju oni društvo, ni svojim postojanjem ni sami po sebi, bilo ih je i biće ih, ali su upravo takvi kakvi jesu, sa svojim zahtjevima za bračnom zajednicom, usvajanjem djece, zahtjevima za egalizacijom i legalizacijom, jedan od instrumenata pomoću kojeg se razara društveno tkivo. Instrument u rukama malobrojne elite koja je sebi dala za pravo da razara postojeće vrednosne sudove i uspostavlja nove po svojoj volji i interesima.

Ovde se samo radi o prihvatanju različitosti i ničemu više.

Ova je najjača. Niko ovde pa ni ja. ne spori njihovu različitost. Devijacija je više nego očigledna.
Homoseksualci nastoje da sjede na dvije stolice. Na jednoj strani je tvrdnja: "Takvi smo rođeni", a na drugoj dijametralno suprotna teza:" o pravu izbora seksualne orijentacije". U posljednjih par godina naroćito je popularna teza da problem ne predstavlja sama priroda homoseksualizma (bolest ili ne) nego "društvena percepcija u odnosu na njih". Znači oni nisu problem, nego je problem 90 procentna većina zaostalih i netolerantnih koji ih "uporno pogrešno percipiraju".
Da nije žalosno bilo bi smješno.

 

[dumspirospero]

Spadam u veoma objektivne osobe...Dala sam već neko mišljenje na ovu temu...Evo sada malo opširnije...

Kao student upoznala sam devojku koja je studirala mašinstvo...Bila je neverovatan talenat za crtanje i umetnost, ali je ipak odabrala mašinstvo...Kada sam je pitala, zašto nije upisala likovnu akademiju, nije mi istog momenta odgovorila...Nismo se baš često družile, nismo bile toliko bliske, ali mi se često poveravala...Na završnoj godini studija ispričala mi je da oduvek gaji ljubav prema ženama...One je mnogo više privlače u svakom pogledu...Mašinstvo je upisala, jer su tu uglavnom muškarci i smatrala je da će joj to probuditi želju za ''normalnim'' emocijama..Međutim, ta bliskost sa muškim svetom ju je više udaljila..
Prethodno je već išla na psiho terapije, a činjenica da je drugačija od drugih, potpuno je bacila u očaj njene roditelje koji su po profesiji lekari..., a kojima je ona ''jedinica''...Cela ta situacije oko nje, za mene je bila neobična i prilično teška...Devojka je bila veoma emotivna i vrlo kulturna, ali nažalost ''rođena je drugačija''...Nakon studija, otišla je u Montreal...Nije mogla da podnese pritisak okoline, a najviše roditelja, koji su bili ubeđeni da će sa psiho-terapijama rešiti svoj problem...

Ovu priču sam ispričala, jer sam želela da pokažem da znam šta znači, ''rođen drugačiji'' i da to uopšte nije jednostavno...i nije za osudu...

Nemam ništa protiv ljudi koji imaju drugačije sexualno opredeljenje..Jednostavno, to je njihova priroda...I ne smeta mi nešto posebno, što se ''dve ljube'' na ulici ili što se ''dvojica ljube'', neću to primetiti, niti ću gledati...Na ulici se moiže svašta videti, pa i to...

Imam protiv ''propagiranja'' takvog ponašanja kao normalnog, jer nije.... i imam protiv maximalnog podržavanja takvog odnosa, jer će na taj način to ohrabriti one koji još uvek nisu sasvim sigurni u svoju sexualnu opredeljenost...Umesto da utičemo na to, da takvih slučajeva ima manje, mi ih ''ohrabrujemo''...To je smešno...

Ima toliko ljudi sa nekim ''invalidnim'' nedostacima, bez ruke, noge...ali od njih niko ne propagira, da je to ''super''...Možda nije neka komparacija, ali su i ti ljudi ''rođeni drugačiji''...A njima nije posvećena ''parada ponosa'', a oni je baš kao takvu zaslužuju...Jer živeti život kao takav, za mene je pravo herojstvo...

Druga stvar koja je za mene šokantna, je usvajanje dece od strane homosexulaca...I to se sada podržava...Dva muškarca da usvoje dete...Pa kakav je njima to osećaj...Materinski? Sa kakvom psihologijom odrasta njehovo dete? To su stvari nedopustive...
Ima mnogo brakova koji ne mogu da imaju decu...Jednostavnu ne mogu...Ljudi su se sa tim pomirili..Sve pokušali i to je to...Ali i njima je teško da usvoje dete, procedura je teška..Pa mi se sve čini da ćemo biti bolji prema homosexualcima, kad je usvajanje dece u pitanju, samo da bismo licemerno dokazali našu tolerantnost...

Kažem još jednom, nemam ništa protiv ''različitosti'', ali imam protiv propagiranja takvih odnosa kao normalnih...

 

[100Dinara]

Ovo je vrlo indikativna tvrdnja kojom ustvari posredno potvrđuješ da se vrjednosni sistem neke grupe (etnos, konfesionalna pripadnost... čovječanstvo) ne mijenja u spontanom procesom sazrijevanja svijesti i usvajanja novih vrednosnih sudova što bi bilo logično za vladavinu većine nad manjinom (demokratija) nego naprotiv, vladavinom manjine a ja ću dodati elite koja osmišljava i represijom provodi svoju volju. Dakle taj neko ko je sebi dao za pravo da prosuđuje i mijenja vrjednosni sistem i vaskolike norme po kojima funkcioniše većina smatrajući da one, kako kažeš, ne moraju biti dobre za čovječanstvo, se praktično sam i ni od koga izabran stavio i nametnuo kao vrhovni arbitar i novo božanstvo.

Nema razloga da preteruješ i dovodiš do apsurda ovakve stvari. Niko se nije nametnuo kao vrhovni arbitar a pogotovo ne novo božanstvo. Društvo se ne razvija samo kroz evoluciju, niti se sme razvijati samo kroz evoluciju; ponekad je potrebna i revolucija. Da nije bilo toga, da se nije manji broj osveštenih i naprednih individua kroz istoriju pobunio protiv vladajuće većine mi bismo danas verovatno još bili u mračnom dobu religijske diktature ili nečeg još goreg.

Tvoja misao o kriterijumima kojima se društvo treba voditi u procjeni normalnosti ne drži vodu, jer ispada da društvo ni o čemu i ne odlučuje. To se vrlo dobro vidjelo i na srpskom i na hrvatskom primjeru gdje izabrani poredstavnici vlasti pod pritiskom iz vana donose odluke suprotne volji većine koja čini ta dva društva.

Nije samo kriterijum normalnosti problematičan, problematična je i definicija normalnosti. Ono čemu svako društvo treba da teži jeste sloboda ograničena socijalnom i ličnom odgovornošću, i smatram da je to ultimativni ideal humanog i naprednog društva. Samo zato što se nama neki ljudi ne sviđaju ne znači da im trebamo uskraćivati prava dok god oni nikoga ne ugrožavaju.

Što se tiče ovog drugog, ja samo mogu reći da mi je neopisivo drago što "izabrani predstavnici vlasti pod pritiskom iz vana donose odluke suprotne volji većine" jer bismo u protivnom imali etnički čistu Hrvatsku i etnički čistu Srbiju, ratove, izolaciju i nazadovanje.

Pokušaj upoređivanja sa Hitlerovom Njemačkom da bi pokazao kako mišljenje većine nije uvijek dobro za tu većinu je djetinjast.

Au contraire, upravoj je savršena demonstracija nevaljanosti tvog argumenta.

Ako uđemo u raspravu o "Jevrejskom pitanju", o tome ko je financirao Hitlerov dolazak na vlast i pomagao Njemačku tokom čitavog rata do samog kraja, ako dotaknemo problem najcrnje do tada poznate manipulacije individualnom i društvenom svješću, pitanje bestijalnog savezničkog bombardovanja upravo stambenih zona a ne industrijskih objekata, udomljavanje u SAD nacističkih naučnika koji su vršili eksperimente na živim ljudima, zagrebaćemo samo vrh ledenog brijega i udaljićemo se previše od ove teme.

Sa ovim se slažem i dodajem da ionako nema nikakve veze sa onim što sam ja rekao.

Hmmm... ovde već prelaziš na lični plan. To isto sam mogao i ja ustvrditi za tebe... da su tvoja uvjerenja po pitanju homoseksualizma iracionalna i da to što se ti ne osjećaš napadnutim ne znači da zaista nisi. Pa na kraju da začinim kao ti sa ovom: "To je samo tvoja (pogrešna) percepcija stvari". Pravo da ti kažem ne vidim čemu služe ovako paušalno plasirani lični sudovi a vezano za ovu temu.

Ovo nisu lični stavovi. Jako veliki broj ljudi verovatno nema razvijenu sposobnost meta-kognicije, odnosno uvida o načinu svog razmišljanja. Još veći broj ljudi živi u zabludi da adekvatno spoznaje realnost i da ta ista realnost uzrokuje njihovo emocionalno stanje i direktno stvara određene stavove, mišljenja i slično. To jednostavno nije tačno. Mi NE vidimo realnost, mi je DOŽIVLJAVAMO. Sve ono što doživimo mi INTERPRETIRAMO i na osnovu tih interpretacija nastaju naša emocionalna stanja, mišljenja, uverenja i slično. Iracionalna uverenja su uverenja koja nemaju uporišta u realnosti nego su proizvod našeg iskrivljenog doživljaja realnosti. Zbog toga sam rekao da je tvoj mišljenje da si "napadnut" zapravo iracionalno uverenje, jer je plod tvoje pogrešne percepcije. Ja, sa druge strane, nemam iracionalna uverenja povodom ove teme. Živim srećnim životom i ovakve stvari me ne nerviraju, niti mi onemogućavaju da racionalno razmišljam.

Ne uništavaju oni društvo, ni svojim postojanjem ni sami po sebi, bilo ih je i biće ih, ali su upravo takvi kakvi jesu, sa svojim zahtjevima za bračnom zajednicom, usvajanjem djece, zahtjevima za egalizacijom i legalizacijom, jedan od instrumenata pomoću kojeg se razara društveno tkivo. Instrument u rukama malobrojne elite koja je sebi dala za pravo da razara postojeće vrednosne sudove i uspostavlja nove po svojoj volji i interesima.

Ja želim slobodno, racionalno, napredno, prihvatajuće društvo zasnovano na principima humanizma i nauke. Ne želim društvo bremenito zastarelim shvatanjima i uverenjima, netrpeljivosti, nacionalizmom, lažnim "religijskim moralom" i ostalim glupostima. Ako će borba homoseksualca to da promeni, ja je podržavam.

Ova je najjača. Niko ovde pa ni ja. ne spori njihovu različitost. Devijacija je više nego očigledna.
Homoseksualci nastoje da sjede na dvije stolice. Na jednoj strani je tvrdnja: "Takvi smo rođeni", a na drugoj dijametralno suprotna teza:" o pravu izbora seksualne orijentacije". U posljednjih par godina naroćito je popularna teza da problem ne predstavlja sama priroda homoseksualizma (bolest ili ne) nego "društvena percepcija u odnosu na njih". Znači oni nisu problem, nego je problem 90 procentna većina zaostalih i netolerantnih koji ih "uporno pogrešno percipiraju".
Da nije žalosno bilo bi smješno.

Homoseksualci traže pravo na javno izražavanje svoje različitosti, i na pravno prihvatanje njihove različitosti. Oni su rođeni kao homoseksualci ali im društvo brani da javno prave homoseksualne izbore. Zbog toga te teze nisu dijametralno suprotne nego se logički nadovezuju jedna na drugu.

Čak iako smatrano da oni imaju dovoljno prava, svejedno smatram da u slobodnoj državi SVAKA, svaka i svaka individua, manja ili veća grupa MORA da ima pravo da JAVNO izražava svoje mišljenje, kad god želi i koliko god želi dok god time ne ugrožava ostale pojedince ili društvo (šireći, npr. mržnju i netoleranciju ili fizički uništavajući privatnu ili društvenu imovinu). Samo zato što se nama to, možda, ne sviđa ne znači da bi to trebalo zabraniti.

 

[PYC]

Jutros sam iščitao ovu temu od početka. Dosta je toga rečeno ali se sve vrti oko suštinski sporedne stvari, navodne ugroženosti jedne manjinske grupe kojoj "agresivna i uskogrudna" većina ne dozvoljava da ostvari svoja prava. Neki od pripadnika te "agresivne i netolerantne" većine u koju i sam spadam su pisali u ovoj temi. U najvećem broju slučajeva pripadnici većine se brane od napada homoseksualaca i onih koji to možda nisu ali ih podržavaju. Objašnjavaju da ne podržavaju nasilje u istoj mjeri kao i paradiranje, dokazuju kako nemaju ništa protiv homoseksualnih, ukazuju i na zakonske odredbe koje ne sankcionišu homoseksualno ponašanje itd. jednom riječju, brane se. Nejasno im je u čemu se sastoji ta ugroženost o kojoj homoseksualni i njihovi zagovornici i pored svih navedenih argumenata odbrane stalno trube i beskonačno, uporno plasiraju nove i nove optužbe i tirade o ugroženosti.

E pa većino... ovde se ne radi ni o kakvoj ugroženosti nego o agresiji jedne vrlo organizovane grupe sa ciljem rušenja dosadašnjih vrijednosti na kojima počiva ovo društvo... brak, porodica, potomstvo. Grupa je regrutovana, financirana i vođena iz jednog centra moći koji već dugo vremena drma ovom planetom, sa ciljem da potpuno ovlada svim resursima na njoj i da uspostavi feudalno društveno uređenje u kojem će odabrane elite vladati a svi ostali će biti svedeni na puke kmetove. Da bi se to postiglo potrebno je srušiti i devalvirati sve vrijednosti na kojima počiva neko društvo, izbrisati međudržavne granice, onemogućiti uticaj vjere, anatemisanjem i sankcijama uništiti osjećaj pripadnosti nekom narodu. Sve to treba izbrisati iz svijesti pojedinca i grupe jer je to objektivna kočnica postizanju zacrtanog cilja. Jednom riječju treba uništiti sve kohezione faktore koji jedan narod drže na okupu sa sviješću o pripadnosti. Paralelno sa urušavanjem potojećih vrijednosti na kojima počiva neko društvo treba uvoditi i stvarati nove vrijednosti koje će odgovarati planovima elite. Mnogi su instrumenti i oruđa kojim se sve to postiže i koji treba da dovedu do željenog cilja. Tako na frontu borbe protiv patriotizma i jasno izgrađene nacionalne svijesti imamo NVO financirane od strane Soroša, na frontu borbe protiv vjere Imamo Svjetski savez Crkava, Ekumenistički pokret, Sajentološku crkvu i čitav niz sekti koje se osnivaju u ogromnom broju pod vidom vjerskih sloboda koje svojom brojnošću treba da otupe i umanje uticaj hrišćanskih crkava sa apostolskim prejemstvom. Da ne dužim i da se ne udaljavam previše od teme jer ova tematika je vrlo opširna i ne može se obuhvatiti u ovako kratkom osvrtu.

U podjeli posla oko rušenja vrijednosti na kojima počiva neko društvo homoseksualni lobi je dobio zadatak da uništi brak i porodicu (nisu jedini na tom zadatku). Dobijanjem prava na osnivanje istopolne bračne zajednice i prava na usvajanje djece biće na korak bliže cilju zbog kojeg su od strane svojih gazda regrutovani i debelo plaćeni.

Radi se o vrlo militantnoj, opskurnoj i besramnoj grupi.

!00Dinara, čitajući od početka ovu temu pročitao sam i tvoje postove. Tvoji stavovi su sve ono čega se gnušam (pretpostavljam da i moji stavovi kod tebe izazivaju sličan osjećaj) i protiv čega se borim. Razmjenili smo nekoliko postova i niko se nije pomjerio ni za milimetar. Jednostavno poslije po tri posta obostrano razmjenjena, obojica smo ostali na početnim pozicijama pa ne vidim više svrhu da odgovaram na tvoja citiranja. Umjesto toga, tebi a i ostalima jedan članak tvog kolege po struci, hrvatskog psihologa Alena Peruška.

Uživaj.

[FONT=&quot]HOMOSEKSUALNOST SA ZNANSTVENOG GLEDISTA[/FONT]​

[FONT=&quot]Saturday, 02 April 2011 [/FONT]
[FONT=&quot]Najveće kolektivno izlječenje u povijesti čovječanstva

[FONT=&quot]Stoljećima je homoseksualnost u normalnim društvima smatrana poremećajem. Ali godine 1973. homoseksualnost je uklonjena sa liste mentalnih oboljenja u SAD – u, a taj primjer slijedile su i zemlje zapadne Europe. Preko noći homoseksualci su postali 'normalni'. Homoseksualni aktivisti pozivaju se na tu odluku američkih psihijatara. Može li jedna politička odluka učiti nekoga zdravim? Poznato je da je u znanosti argument većine najslabiji argument. Tim više što je Američko udruženje psihijatara tu odluku donijelo ne samo pod pritiskom, već i sa jedva natpolovičnom većinom!1 A kako je uopće došlo do tog 'najvećeg kolektivnog ozdravljenja' u povijesti čovječanstva? [/FONT][/FONT]
[FONT=&quot]Da bi odgovorili na to pitanje, potrebno je otići u vrijeme Prvog svjetskog rata. Komunisti su tada povjerovali da je došao njihov trenutak, diljem Europe pozvali su radnike na ustanak. Od Rusije do Njemačke podignuta je revolucija koja je neslavno završila; radnici Zapada, taj mitski proletarijat odbio je odigrati ulogu koju mu je Marx namijenio. I ne samo da su odbili odigrati tu ulogu, već su toljagama umlatili i ustrijelili Rosu Luxemburg i marksističke ustanike u Bavarskoj i srušili nakon samo nekoliko mjeseci komunistički režim Béle Kuna u Budimpešti. Čak i u Rusiji gdje su boljševici nasiljem i prevarom došli na vlast, ruski se narod nije obratio na komunizam, nego ih je mrzio. Ništa od onoga što su marksisti predvidjeli, nije se ostvarilo. Njihov trenutak je došao i prošao, a oni su ispali budale.[/FONT]
[FONT=&quot]
Rušenje temelja društva

Kako su marksisti reagirali? Većina se razočarala, neki su se, poput Mussolinija, okrenuli nacionalističkim idejama, a oni koji su ostali vjerni Marxu kao glavnog krivca za neuspjeh označili su kršćanstvo i tradiciju. Dok god se iz duše zapadnog čovjeka ne iskorijene tradicionalne vrijednosti i kršćanstvo, taj imunitetni sustav Zapada, revolucija će biti nemoguća. Radnici su 'izdali' revoluciju, pa su novi vojnici revolucije pronađeni među homoseksualcima, lezbijkama, feministicama…

György Lukacs, bivši agent Béle Kuna, nakon propasti revolucije pobjegao je iz Mađarske. On je svoje ideje s pravom nazvao 'demonskima'. Promicao je razvrat među ženama i djecom2 koji je imao za cilj rušenje obitelji kao temelja zapadnog društva. Neomarksisti su se odlučili za promjenu strategije: umjesto da prvo osvoje vlast, a onda nameću kulturu, trebaju prvo promijeniti kulturu, a onda će im vlasti sama doći u ruke3. Lukacs i drugi neomarksisti osnovali su 1923. na Frankfurtskom sveučilištu 'Institut za društvena istraživanja', koji će kasnije postati poznat kao Frankfurtska škola. Desetak godina kasnije, bježeći pred nacistima, spakirali su svoju ideologiju i došli u Ameriku. U pedesetim i šezdesetim godinama proveli su tzv. kulturnu revoluciju - preuzeli gotovo cijelu industriju zabave, medije, škole, fakultete. Etiketiranje, proglašavanje protivnika fašistima i mentalno poremećenima bio je način na koji su djelovali. Svaku osudu njihovog djelovanja i iznošenje drugačijih stavova nazvali su 'govor mržnje' iako je mržnja bila ono što je isijavalo iz njihovih knjiga, pamfleta i cjelokupnog djelovanja: mržnja prema obitelji, vjeri, moralu, tradiciji…

Znanost u službi prikrivanja seksualnih izopačenja

U isto vrijeme djelovao je Alfred C. Kinsey, omiljeni ideolog homoseksualnih aktivista. Skrivajući se iza fasade znanstvenika, zagovarao je prihvaćanje homoseksualnosti, ali i nekrofilije, pedofilije, zoofilije... Razlozi za to bili su osobne prirode, budući da je Kinsey bolovao od čitavog niza seksualnih poremećaja i nastranosti, od homoseksualnosti i pedofilije do sado-mazohizma. Kinsey 1947. osniva 'Institut za istraživanje seksualnosti' odakle će krenuti i poznata seksualna revolucija iz šezdesetih. Umjesto da se bavi znanstvenim istraživanjima, iza zidova tog instituta odvijale su se najgore seksualne perverzije, orgije sa suradnicima i njihovim ženama, studentima… a sve uz kamere.4

Za pokretanje seksualne revolucije bilo je potrebno više od udovoljavanja bolesnim seksualnim fantazijama u tajnosti instituta, i Kinsey je to znao. Stoga je napisao dvije knjige i u javnosti uvijek nastupao kao neutralni znanstvenik. Njegova strategija bila je u tome da seksualne devijacija proglašava čestim, a po njegovoj logici kad se nešto događa često, onda je to i normalno. Do danas se poteže njegova tvrdnja da homoseksualci čine oko 10 % populacije. No, malo je poznato da je Kinsey svoje istraživanje proveo uglavnom na zatvorenicima i to seksualnim prijestupnicima, među kojima je kao što i sam priznaje bilo nekoliko stotina muških prostitutki5. Glumeći neutralnog znanstvenika Kinsey je grčevito prikupljao podatke koji bi mu pomogli u prikrivanju vlastitih seksualnih izopačenosti. Tako gospodina X (Kinsey ga tako naziva da mu prikrije identitet) koji je prema vlastitom priznanju imao seksualne odnose sa stotinama mladića i djevojaka predadolescentne dobi opisuje ne kao seksualnog monstruma već:

,,Tih i miran šezdesetogodišnjak ljubazne i blage naravi – uopće jedno divno i nenametljivo čeljade.''6

O pedofiliji Kinsey dalje piše:

,,Teško je shvatiti zašto bi se dijete, osim ako nije kulturalno uvjetovano, uznemirilo što mu netko dodiruje genitalije, kada vidi genitalije kod drugih ili kada doživi neki još specifičniji seksualni kontakt. ''7

Kinseyev institut i Frankfurtska škola proveli su široku revoluciju i utjecali na milijune mladih ljudi Zapada, preko Hollywooda, medija, fakulteta, škola, knjiga… u šezdesetima se revolucija širila kao zaraza.

Već je 1968. pod utjecajem Kinseya homoseksualnost u DSM–u (Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja) izbrisana sa liste sociopatskih poremećaja. Godine 1973., pod prijetnjama i zastrašivanjem homoseksualnih aktivista i drugih lobija, a na prijedlog dr. Roberta L. Spitzera (o ovom uglednom znanstveniku i liječniku, te o njegovim teškim predomišljanjima, biti će još riječi u daljnjem tekstu) homoseksualnost je političkom odlukom izbrisana s liste poremećaja.

Dr. Charles Socarides je autor brojnih knjiga i dobitnik nagrade Distinguished Professor Award (Nagrada za istaknutog profesora), koju mu je dodijelilo udruženje britanskih psihologa i psihoanalitičara (APP). Evo kako on opisuje način na koji je američko udruženje psihijatara promijenila homoseksualnost od patološkog stanja u 'životni stil':

,,Homoseksualni aktivisti nisu tada napadali svećenike. Napadali su članove svjetovnog 'svećenstva', zajednicu psihijatara, i neutralizirali je radikalnim redefiniranjem same homoseksualnosti. Godine 1972. i 1973. uspjeli su pridobiti vodeće ljude u Američkom udruženju psihijatara pa su nizom poteza i izravnih obmana preko noći 'izliječili' homoseksualce – sudskim nalogom. Uspjeli su to udruženje pridobiti da izjavi kako odnos s istim spolom nije poremećaj, nego samo 'stanje' – jednako neutralno kao i ljevorukost. Mi koji se nismo suglasili sa tom novom političkom definicijom ubrzo smo ušutkani na vlastitim stručnim sastancima. Na sveučilištima su ukinuta naša predavanja, a znanstveni časopisi odbijali su nam objavljivati znanstvene radove."8

'Poplava' homoseksualaca u medijima

Šezdesetih i sedamdesetih su studenti Frankfurtske škole i Kinseyevog instituta (dva najpoznatija Kiseyeva studenta su Hugh Hafner, osnivač Playboya, i Harry Hay, osnivač homoseksualnog pokreta) zauzimali svoje pozicije u društvu i vrata medija i fakulteta za homoseksualne aktiviste pomalo su se otvarala. Danas homoseksualci 'preplavljuju' medije, te nastoje relativizirati svoju bolest i svesti sve pod varijantu normalnoga. Još od sedamdesetih godina populariziraju se razne serije i filmovi gdje postoje likovi homoseksualci, koji su osmišljeni kao zanimljivi i pozitivni likovi, što je u suprotnosti sa realnim životom. Dr. Socarides imao je prilike upoznati svu tragediju homoseksualnosti na primjeru vlastitog sina. Pa ipak, upravo je dr. Socarides uz dr. Annu Freud imao najveće uspjehe u liječenju. Četrdeset godina je liječio homoseksualce, te izvješćuje o ¾ uspješnih liječenja. O populariziranju homoseksualnosti u medijima od sedamdesetih na ovamo, on piše:

,,Televizijski i filmski redatelji počeli su snimati filmove i serije koje promiču homoseksualnost kao legitiman način života. Jedan odbor za praćenje homoseksualnosti naredio je Hollywoodu što smije, a što ne smije snimati glede homoseksualnosti. Velike nakladničke kuće odbile su objavljivati knjige koje su bile protivne homoseksualnoj revoluciji. Homoseksualci i lezbijke utjecali su na seksualni odgoj u američkim školama, a homoseksualni aktivisti su zauzeli vodeća mjesta na američkim fakultetima. Zakonodavna tijela saveznih država poništila su zakone protiv sodomije.''9

Zadnjih godina svjedoci smo agresivne kampanje u svim hrvatskim medijima koji slijepo slijedile obrasce rada Hollywooda i MTV-a. U emisijama kao što su 'In magazin', 'Red Carpet', 'Big Brother', 'Farma'... neprestano se propagira bolesno i izopačeno ponašanje. Osobe kojima je potrebna stručna pomoć često su 'zvijezde' ili čak voditelji tih emisija. Takvi sadržaji se emitiraju u popodnevnim i ranim večernjim terminima. Što reći svojoj djeci kad na televiziji vide dva muškarca kako se ljube?! Stjepan Lice bio je član vijeća HRT- a i otvoreno je progovorio o homoseksualizaciji društva:

,,Homoseksualnost sve više postaje stvar pomodnosti, jer se ona postavlja kao kriterij i put u modernost. Svjedoci smo homoseksualizacije našeg društva. Ali homoseksualnost nije način života, već nesnalaženje u njemu.''10

Treba samo pogledati modne piste. Posljednjih godina propagiraju se mršave djevojke bez grudi koje sliče na dječačiće, te ljepuškasti, njegovani i feminizirani manekeni. Trend metroseksualaca nije potrebno izričito ni naglašavati. Modna i farmaceutska industrije pune su homoseksualca. Stoga ne treba čuditi što mnogi imaju nejasne predstave o ovoj bolesti i što je sve više ljudi zbunjeno i zavedeno propagandom i stereotipima iz medija. Neki od najmonstruoznijh masovnih ubojica bili su homoseksualci (A. Cunanan, J. Dahmer, J.W. Gacy…), ali o njima nikad nećete naći ništa u medijima, jer se ne uklapaju u lažnu sliku dobroćudnih i veselih 'gejeva' kakvu nam nameću mediji, u nizu fiktivnih likova iz filmova i serija, koje u pravilu glume heteroseksualci. Zato danas mnogi ljudi kao hipnotizirani ponavljaju da homoseksualnost nije bolest nego 'stanje'. Bivši homoseksualni aktivist i izliječeni homoseksualac, Michael Glatze medije vidi kao jednog od glavnih uzročnika homoseksualnosti:

,,Homoseksualizam je uzeo gotovo 16 godina mog života i ispunio moj život lažima uz pomoć masovnih medija koji ciljaju na djecu i pokušavaju ih uvjeriti u to da je homoseksualizam normalan oblik ponašanja. ''11

Ne može se svakog homoseksualca izliječiti niti se svakog heteroseksualca može učiniti homoseksualcem.

A rabi Rosenberg iz udruge liječenih homoseksualaca i lezbijki 'Jonah' zaključuje:

,,Mnogi bivši homoseksualci kažu da je najdublji razlog za njihovu depresiju bio veliki pritisak kojemu su bili izloženi kako bi svoje osjećaje smatrali urođenim i nepromjenjivim."13

U medijima se s druge strane neprestano napada Katolička crkva zbog pedofilskih skandala u njezinim redovima, ali nećete naći činjenicu da su homoseksualci prema istraživanjima znatno skloniji pedofiliji od heteroseksualaca14,15. Mediji namjerno ignoriraju činjenicu da 97% tih pedofilskih skandala datira iz vremena 1960.- 1985. kada je katolička hijerarhija u SAD i drugdje na Zapadu prešutno dozvolila ređenje homoseksualaca i da je više od 80% žrtava svećenika - pedofila dječaci. Već početkom osamdesetih Crkva je ponovno uvela zabranu ređenja homoseksualaca, što je urodilo plodom. Samo 3 posto slučaja pedofilije u Katoličkoj Crkvi u SAD-u dogodilo se nakon 1990. i ni jedan u razdoblju 2000. – 2004.16

Vidimo da je moguće problem donekle riješiti boljim nadzorom homoseksualaca, ali je li moguće njihovo potpuno izlječenje i uspješna resocijalizacija?

Liječenje homoseksualaca

Spomenuti dr. Robert Spitzer, profesor psihijatrije na Sveučilištu Columbia je znanstvenik koji je potaknuo Američko udruženje psihijatara 1973. na uklanjanje homoseksualnosti kao mentalnog poremećaja iz DSM. Dr. Spitzer je s vremenom pod teretom znanstvenih činjenica promijenio stav. Godine je 2001. i 2003. objavio svoju analizu izlječenja homoseksualaca, i na temelju 200 slučajeva izliječenih homoseksualaca i lezbijki, te zatražio vraćanje homoseksualnosti na listu bolesti. O prijetnjama njegovoj obitelji, koje su tada uslijedile, nerado je govorio.17

Dr. Spitzer nije jedini koji je promijenio mišljenje. Poznati psiholog Richard Cohen je izliječeni homoseksualac, a danas sam uspješno liječi homoseksualce. Talijanskog glazbenika Giuseppea Poviu je izliječio klinički psiholog Joseph Nicolosi, a nakon toga i dvojicu Povijinih prijatelja. Povia je svojedobno izjavio:

,,Ljudi nisu homoseksualci, oni postaju homoseksualci ovisno o tome s kim se druže".18

Osnivačica lezbijskog časopisa Venus (1995) i lezbijska aktivistica, Charlene Cothran je 2006. javno obznanila da je napustila homoseksualni način života. Zanimljivo je i izlječenje vodećeg homoseksualnog aktivista, osnivača magazina Young Gay America (YGA). To je bio 'mainstream' magazin kojeg su naručivale škole, knjižnice i druge javne ustanove, a bavio se promoviranjem homoseksualizma kao načina života. Michael Glatze je prekinuo 10-godišnju vezu koju je imao sa drugim suosnivačem tog magazina, te javno objavio da više nije homoseksualac. Glatze kaže:

,,Iscjeljivanje rana uzrokovanih homoseksualnim ponašanjem nije jednostavno - malo je stvarne podrške. A ona koja postoji je osramoćena, ismijana i ušutkana agresivnom retorikom masovnih medija koji promoviraju homoseksualizam kao normalan oblik ponašanja ili učinjena ilegalnim izvrtanjem zakona. Morao sam proći kroz izrugivanje i 'glasove' neprihvaćanja od svih koji su za to saznali. Cilj homoseksualne agende je učiniti da ljudi prestanu uopće i postavljati pitanje napuštanja homoseksualizma, bez obzira na pitanje je li to moguće.

Dugo vremena sam negirao istinu i još uvijek osjećam krivnju zbog toga. Kao vođa 'gay' pokreta mnogo sam puta imao priliku govoriti javnosti. Da imam priliku povući neke od stvari koje sam govorio, učinio bih to. Sada kad znam da je homoseksualnost pohota i pornografija zamotano u jedno, nikada neću dozvoliti nekome da me uvjeri u suprotno, bez obzira na to koliko fine bile njihove riječi i koliko tužna bila njihova priča. Vidio sam to, znam istinu...

U mom iskustvu 'coming out' od utjecaja homoseksualnog mentalnog sklopa je bila posve oslobađajuća, najljepša i najnevjerojatnija stvar koju sam ikada doživio u vlastitom životu."19

Ovo su riječi predsjednika udruge 'Exodus International' koja okuplja homoseksualce i bivše homoseksualce, Alana Chambersa:

,,Činjenica je da postoje deseci tisuća muškaraca i žena koji su kao i ja nadvladali homoseksualizam... mi smo živi dokaz!“

Unatoč ovim ohrabrujućim riječima, sama pomisao na liječenje homoseksualaca kod homoseksualnih aktivista izaziva agresiju20. Znanstvene činjenice, međutim, govore drugačije od parola tih aktivista. Od onih bolesnika koji pristupe terapiji, oko 30 - 60 % bude potpuno izliječeno21. Samo zadnjih desetljeća u SAD-u i Nizozemskoj je izliječeno više od 25 000 homoseksulaca22. Uspješno su liječili i danas liječe homoseksualce G. V. Ardweg, Ch. Meves, R. Cohen, J. Nicolosi, Ch. Vonholdt, L. Payne, W. Gasser, Anna Freud, V. Frankl, Ch. Sociarides i mnogu drugi. Čak i da prihvatimo zabludu da je homoseksualnost neizlječiva, zar zato nije bolest? Mnoge bolesti su neizlječive, poput side ili shizofrenije, pa nikome ne pada na pamet da shizofreničare proglasi normalnim.

Utemeljitelji psihijatrijske i psihonalitičke znanosti kao i psihologije bilo su po tom pitanju jednoglasni. Već je 1932. profesor Schultz-Hencke napisao da su različiti oblici homoseksualnosti, uključujući i određene karakteristike osobnosti, koje često možemo primijetiti kod homoseksualaca, psihološki poremećaji. Alfred Adler i Wilhem Stekel bili su istog mišljenja. Ni Freud nije imao dileme, za njega je homoseksualnost bila psihički poremećaj, i razrađivao je različite metode liječenja homoseksualaca. Osobito je u tome daleko otišao C. G. Jung koji je objasnio:

,,Homoseksualni muškarac nespoban je pronaći muškost duboko u svojoj nutrini. Stoga je pokušava naći na biološko-seksualnoj razini. "23

Viktor Frankl, otac logoterapije, nazivao je homoseksualnost perverzijom i bolešću24. U novije vrijeme znanstvenici počinju priznavati ono što Freud, Jung, Frankl i ostali nikad nisu ni dovodili u pitanje – homoseksualnost je bolest. U posljednjih nekoliko godina izlaze znanstveni radovi mainstream znanstvenika koji dokazuju povezanost homoseksualnost i psihopatologije, poput onih dr. J. M. Baileya, dr. G. Remafedija i dr. R. Friedmana25. O radovima i studijama prema kojima se homoseksualnost može uspješno liječiti u nas je govorila dr. Verdijana Pavlović26.

Da li se homoseksualcem rađa ili postaje?

Često se u raspravama sa homoseksualnim aktivistima čuje fraza: ,,Mi se takvi rađamo." Je li to istina? Poznati austrijski psihijatar E. Ringel kaže:

,,Homoseksualnost nema nikakve veze sa nasljeđivanjem, predispozicijama ili hormonalnim poremećajem, ona je zapravo neurotski simptom, školski primjer jedne seksualne simptomatike iza koje se zapravo krije neki poremećaj osobnosti.''27

I. Bieber ide još dalje: ,,Ne postoje homoseksualci, samo latentni heteroseksualci.''28

A jedan izliječeni homoseksualac, C. Cook, je primijetio: ,,Naša heteroseksualnost leži zatrpana tisućama strahova. ''29

Isto potvrđuje izliječeni homoseksualac, psiholog dr. R. Cohen: ''Nitko nije rođen kao homoseksualac.''30

Cohen kaže da homoseksualnost nije seksualni problem, nego poremećaj u razvoju s obzirom na vlastiti identitet. Važnu ulogu u razvoju homoseksualnog poremećaja ima odnos sa ocem. Očeva muškost vrlo je važna za razvoj djeteta. To potvrđuju i istraživanja dr. Satinovera, koji je desetljećima istraživao homoseksualnost. Otkrio je da među ortodoksnim Židovima gotovo nema homoseksualaca što govori protiv teze da se homoseksualci takvi rađaju.31

Iako su na to potrošeni milijuni, do sada nikome nije uspjelo dokazati da je homoseksualnost nasljedna. Svi takvi pokušaji su doživjeli neuspjeh, iako su homoseksualni lobiji bogato sponzorirali istraživanja. Najpoznatija takva istraživanja, ona Le Vaya iz 1991. i D. Hamera iz 1998. pokazala su da je 'gay gen' zapravo 'nepostojeći fantom'. Pretpostavimo da bi netko i uspio dokazati da se homoseksualci takvima rađaju. Što bi to promijenilo? Homoseksualnost bi i dalje ostala bolest. Ljudi se rađaju i s maničnom depresijom, shizofrenijom, Downovim sindromom i drugim bolestima.

Homoseksualnost - zlo, a ne varijanta prirode

Zašto je lav sa tri noge deformacija, a ne varijanta prirode? Jer su za normalno funkcioniranje i preživljavanje potrebne četiri noge. Kada bi se samo jedan posto lavova rađalo sa tri noge, ali nekom tehnikom moglo jednako dobro trčati i loviti kao lavovi sa četiri, onda bi tronogi lav bio samo varijanta prirode. No, zbog značenja koje za lava imaju četiri noge, tronogi lav je deformacija, a ne varijanta jer mu nedostaje ono što bi trebao imati. Primijenimo to na homoseksualnost. Zašto je homoseksualnost deformacija? Promatranje spolne strukture muškarca i žene, te analiza njihove svrhe pokazuje da seksualno sjedinjenje dvojice muškaraca nije moguće. Što god ta dvojica radila ostaje sterilno i ne dolazi do stvarnog sjedinjenja.

Životinje kao uzor?

Još jedna česta izlika homoseksualnih aktivista je da se homoseksualnost može naći među životinjama i da je homoseksualnost prema tome prirodna. Ovo je miješanje pojmova. Nije prirodno sve što je u prirodi 'uobičajeno'. Inače bi trebali jesti sirovo meso trgajući ga sa životinja. Tako se, naime, hrane zvijeri. Ali niti u prirodi homoseksualni odnos nije uobičajen, samo je defektnost prirode. Inače bi odavno i sama priroda nestala. U stvari, kada majmun siluje drugog majmuna tu se ni ne radi o homoseksualnosti, već o iskazivanju dominacije. Istu pojavu možemo uočiti i kod pasa i nekih drugih životinja. Očito se pokušava dokazati nedokazivo. Čovjek nije životinja, te se ne može pozivati na životinjske obrasce ponašanja.[/FONT]
[FONT=&quot] Dr. Toševski kaže:

,,Homoseksualci, biseksualci i onaj sloj iz znanstvenih krugova koji 'razumije', ili se indiferentno odnosi prema ovoj zabrinjavajućoj pojavi, nalaze opravdanje za ovu pojavu kod čovjeka u činjenici da se 'homoseksualnost' sreće kod mnogih životinja. Oni apsolutno nisu u pravu, jer ono što liči na homoseksualnost kod nesvjesnih životinja ni po trajnosti ni po štetnim efektima nije isto što i homoseksualnost svjesnog čovjeka.”32

Suvremena ignorancija

Nizozemski liječnik dr. Gerard J. M. van den Aardweg 35 godina istražuje homoseksualnost i ostale seksualne i neurotske poremećaje. Njegovoj individualnoj terapiji podvrgnulo se preko 300 homoseksualaca, uglavnom muškaraca, te mnogi drugi seksualni neurotičari i ljudi sa neseksualnim neurotskim poremećajima. Dr. van den Aerdweg optužuje struku, političare i vjerske vođe za politizaciju i ignoranciju:[/FONT]
[FONT=&quot]
,,Naša saznanja o homoseksualnosti su se u zadnjem stoljeću povećala. Unatoč razlikama u upotrebi terminologije, različiti psihološki i psihoanalitički pravci u shvaćanju i terapiji jedinstveni su glede određenih osnovnih značajki homoseksualnosti i nekih temeljnih uzroka. O tome se malo čuje jer su postojeća saznanja zbog tiranije i politizacije istjerana sa sveučilišta i iz medija, a njeguje se ignorancija.

Predodžbe većine liječnika, psihologa, političara, novinara i vjerskih vođa uglavnom se temelje na neznanju i davno prevladanim teorijama.

Ispravno shvaćanje o homoseksualnosti je onemogućeno jer se ona promatra kao izolirana pojava. Ona spada u veću skupinu poremećaja u kojoj su i egzibicionizam, pedofilija, auto – erotizam…''33

A što je u stvari homoseksualnost i najvažnije kako nastaje taj psihički poremećaj?

Homoseksualizam kao oboljenje: nastanak istospolnih seksualnih poriva

Već iz dobro dokumentirane činjenice da imamo homoseksualce koji imaju identične blizance (tj. braću/sestre sa identičnim genskim zapisom) heteroseksualce, možemo zaključiti da homoseksualne sklonosti nisu urođene. Prikazi slučajeva često ukazuju na čimbenike vezane uz okoliš, koji objašnjavaju razvoj različitih seksualnih sklonosti kod genetski identične djece, i podupiru zaključak da je sklonost istom spolu proizvod uzajamno povezanih utjecaja iz okoliša.34

Kod osoba koje osjećaju seksualnu sklonost prema istom spolu često nailazimo na jedno ili više od slijedećeg:

• Odsutstvo oca, očinske figure ili otuđenje od oca u ranom djetinjstvu, jer je otac doživljen kao neprijateljski raspoložen ili nezainteresiran, nasilan ili alkoholičar;[/FONT]
[FONT=&quot]• Majka je bila previše zaštitnički nastrojena (kod dječaka);[/FONT]
[FONT=&quot]• Majka je previše tražila pomoć i bila zahtjevna (kod dječaka);[/FONT]
[FONT=&quot]• Majka je bila nespremna uspostaviti emocionalnu vezu (kod djevojčica);[/FONT]
[FONT=&quot]• Roditelji su propustili da ohrabre identifikaciju djeteta sa svojim spolom;[/FONT]
[FONT=&quot]• Nedostatak grublje igre (dječaci)[/FONT]
[FONT=&quot]• Neuspjeh u identifikaciji sa vršnjacima istog spola;[/FONT]
[FONT=&quot]• Nesklonost timskim sportovima (dječaci);[/FONT]
[FONT=&quot]• Slaba koordinacija oko/ruka i sa time povezano zadirkivanje vršnjaka (dječaci);[/FONT]
[FONT=&quot]• Seksualno zlostavljanje i silovanje;[/FONT]
[FONT=&quot]• Socijalne fobije ili ekstremna stidljivost;[/FONT]
[FONT=&quot]• Gubitak roditelja zbog smrti ili razvoda;[/FONT]
[FONT=&quot]• Odvojenost od roditelja tijekom kritičnih faza odrastanja35

Ukoliko se na odgovarajući način odgovori na emocionalne i razvojne potrebe djeteta, razvoj sklonosti prema istom spolu je vrlo malo vjerojatan.36

Ako se odjednom javi više gore navedenih čimbenika veća je vjerojatnost nastanka homoseksualnog poremećaja koji se usvaja još u ranom djetinstvu. U nezreloj dobi, razvoj djeteta obilježava upijanje i usvajanje obrazaca ponašanja, bez jake kontrole i filtara svijesti koji kod djeteta još nisu ni razvijeni. Zavođenje je vrlo rijetko uzrok homoseksualnosti, kod žena tek ponekad silovanje.

Prema dr. Richardu Fitzgibbonsu, glavni čimbenici koji dovode do slabog muškog identiteta, kao preduvjeta za razvoj homoseksualizma, je slaba povezanost s vršnjacima - u Americi često uslijed zadirkivanja i odbacivanja zbog slabih sportskih sposobnosti, slaba emocionalna veza sa ocem, te nepovjerenje u žensku ljubav – često zbog iskustva izdajstva od strane majke ili pak prevelikih zahtjeva koje su majke stavljale pred sinove.37

Homoseksualni dječaci su najčešće 'meki', prepasivni, 'dragi'… tu nije riječ o urođenim osobinama već o stečenim navikama. Ako je majka u životu dječaka imala središnju ulogu, onda on u mnogome oponaša svoju majku, njezine interese, način govora i uslijed toga se neće ponašati kao drugi dječaci, a onda će se lako osjećati 'drugačiji od drugih'. Kod žena lezbijki je čest emocionalni odmak od majke.

Homoseksualnost je kompleks manje spolne vrijednosti. Homoseksualci imaju infantilno viđenje sebe, prisutna je tzv. lomljiva identifikacija, najčešće i loša slika oca. Sebe vide kao žrtve što im je zajedničko sa drugim ljudima s emocionalnim neurotskim problemima. Zbog zaostalost u predpubertetu i manjka muškog samopouzdanja ne mogu osjetiti pravu privlačnost prema ženama. Mladić se osjeća manje vrijedan u odnosu na svoje vršnjake, sklon se strastveno diviti i idolizirati vršnjake, a takve su čežnje u predpubertetu lagano erotizirane. Zbog zaostalosti u predpubertetu često je infantilno samosažaljenje - 'jadan ja' jer je autodramatiziranje karakteristično za egocentrično djete u predpubertetu. Jedan od faza sažaljenja obilježena je buntom, bijesom, protestom, sklonošću osveti…

Za homoseksualni izbor partnera vrijedi pravilo 'obrnutosti': kod željenog partnera se kao privlačne vide one osobine za koje adolescent smatra da ih ne posjeduje. Tako većina muških homoseksualaca kod partnera traži 'muškost'.

Posljedice predpubertetske emotivne fiksacije su višestruke; nagon za samosažaljenjem koji se manifestira na različite načine, zadržavanje adolescentnih emocija, razmišljanja, želja, a budući da homoseksualna želja proizlazi iz fiksirane dinamike žaljenja samog sebe nalazi kratkoročno zadovoljenje. Zato Adler homoseksualnost definira kao seksualnu neurozu ili psihički infantilizam.

Kod žena sa lezbijskim sklonostima često nalazimo da su im očevi bili 'emocionalno intenzivni', alkoholičari ili zlostavljači. Takve žene, zbog bolnog djetinjstva i rane mladosti, imaju razloge da se plaše svoje ranjivosti u odnosu na muškarce. Također se i kod žena koje se nađu iznevjerenom od muškarca nakon dugotrajnih veza često plaše vezati s drugim muškarcima i traže izlaz kroz upuštanje u istospolne veze. Žene koje su bile seksualno zlostavljane ili silovane kao djeca ili adolescenti mogu nalaziti teškim ili skoro nemogućim da vjeruju muškarcima.

Drugi važan razlog istospolnim sklonostima kod žena je slabo razvijen ženski spolni identitet; često iskazan u poteškoćama u odnosima s majkom – emocionalno nepristupačnom ili nesklonom da afirmira kćerinu ženskost, zatim odbacivanjem od strane vršnjaka i loše mišljenje o vlastitom tijelu.38

Duhovna degeneracija

Homoseksualnost je duhovna degeneracija ljudskog bića u njegovom najranijem stadiju odrastanja i usvajanja pogleda na stvarnost - a kroz nefiltrirane sadržaje svijesti - reflektiranje bolesti se ne pojavljuje odmah, nego s razvojem seksualnosti. Tek tada iskače ova teška psihička aberacija na scenu svijesti i postaje problem: asocijalno ponašanje, agresivnost i patnja i za okolinu i za bolesnika tj. bolesnicu.

Homoseksualnost ukratko kao kompleks više psihičkih, mentalnih i socijalnih poremećaja možemo definirati kao kompleks nedozrelosti muškarca i bježanja od odgovornosti, nedozrelost, zaostalost u razvoju (infantilnost) s retrogradnim učincima faze djetinjstva od 3. do 9. godine, nemogućnost adaptacija u normalno socijalno i mentalno okruženje. Zato pokušavaju izmijeniti ne sebe, nego svoje okruženje. Time izazivaju učinak otpora i sukoba na svim nivoima.

Definicija lezbijstva je: Seksualna praznina bez penisa i iz toga izvedeni strah i mržnja na muškarca. Mentalna nezrelost, infantilnost i kompleks zavisti prema muškarcu i kompleks krivnje prema ocu. U kompleksu zavisti prema muškarcu skriva se osjećaj niže vrijednosti zbog neposjedovanja penisa kao muškarac, a u odnosu kompleksa krivnje prema ocu - incestuidna žudnja.

To je psihički poremećaj tzv. 'muškobanja' ili 'butch', a psihički poremećaj tzv. 'femme' lezbijki je isto to, ali uz kompleks pridodane krivnje i straha zbog nesvjesne žudnje za penisom. Sve lezbijke 'femme' se straše muškarca i mrze muškarca jer se straše sebe. Filteri svijesti ne dozvoljavaju izlazak stvarnih sadržaja van jer bi to za osobu moglo imati katastrofalne posljedice (Jung je ovo i dokazao na primjerima).

Dakle, homoseksualnost je poremećaj mentalne zaostalosti u procesu psihičke tranzicije od djetinjstva prema seksualnom razdoblju, a poremećaj se reflektira buđenjem seksualnog kompleksa i, kasnije, sve više u obrascu asocijalnog sukoba s okolinom.

Lezbijstvo je poremećaj zavisti na muškost i strah od muškosti u isto vrijeme, stvarajući mentalnu konfuznost i seksualnu disfunkciju u psihičkom razvoju seksualnog kompleksa u skladu s naravnim zakonom morfologije.

Homoseksualnost nije u Sjedinjenim Američkim Državama (od strane American Psychiatric Association) formalno priznata kao mentalno oboljenje. Dio profesionalaca u oblasti mentalnog zdravlja, međutim, ne slaže se sa tim: nekoliko godina nakon uklanjanja homoseksualnosti iz „Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders“ (DSM), većina psihijatara u Americi su gledali na homoseksualnost kao na patologiju, a većina psihijatara širom svijeta i dalje nastavlja gledati na istospolne porive kao znak mentalne bolesti.39

Priroda priznaje samo reprodukciju

Imajući sve gore navedeno u vidu, zamislite kakve štetne posljedice može imati dijete koje odgajaju roditelji homoseksualci. Poznata sociologinja dr. Milanka Vujičić o homoseksualcima kaže:

,,Sa sociološke točke gledišta, za dijete, zdrav razvoj dječjeg identiteta izrazito je štetno
da homoseksualci odgajaju dijete. Priroda priznaje samo reprodukciju, i sve ove varijetete i greške prirode moramo, htjeli - ne htjeli, odbaciti i naša planeta može opstati samo u ravnoteži između plusa i minusa... moramo biti na relaciji stroge spolne određenosti, i ja, kao sociolog i žena, smatram da je to jedini ispravan put i da se treba prema tome opredijeliti... iako je velika medijska kampanja populariziranja homoseksualnosti, i bojim se da će u skorije vrijeme biti sramota ne biti homoseksualac... tako da bi se trebalo okrenuti prirodnom ponašanju, naravno kultiviranom... ja sam za prirodne zakone."40

'Otpadništvo najgore vrste'

Dr. Jovan Toševski, predstojnik katedre za anatomiju na medicinskom fakultetu u Srbiji je deklarirani liberal i vodeći ekspert za pitanja ljudske seksualnosti na ovim prostorima. Kada Toševski govori, znanstvena zajednica sluša. U svojoj knjizi 'Skrivena seksualnost' piše:

,,Muška homoseksualnost predstavlja manjkavost bar jednog od dva glavna nagona muškarca po morfopsihološkom modelu čovjeka, prije svega nagona za seksualnim spajanjem sa ženom. Homoseksualnost je jedna od najopasnijih pojava za našu vrstu… pada u oči utjecaj žena na povećanje broja stečenih homoseksualaca muškaraca kojih je sve više posljednjih desetljeća. Mušku homoseksualnost favorizira jaka biovlast najprije majke, a zatim cijele okoline, a žrtve su one osobe muškog spola koje imaju slabu muškost po rođenju. Te jedinke lako podliježu ženskom utjecaju, preuzimajući čak ženske obrasce ponašanja.

Homoseksualnost čovjeka koja se smatra alternativnom seksualnosti, u stvari je svjesno neopravdano usmjerenje koje se čini lakšim i različitim od obaveza koje muškost nameće. Osim toga, homoseksualnost se ne može podvesti pod kategoriju seksualnosti, jer negira osnovnu premisu seksualnosti (odnos suprotnih spolova). U tom smislu homoseksualnost predstavlja otpadništvo najgore vrste koje može biti stavljeno u grupu patoloških poremećaja i ne zaslužuje da bude stavljeno pod okrilje pojmova vezanih za termin seksualnosti, jer negira najvažniji modus žive prirode - dvospolnost. "41

Polazište da se homoseksualnost proglasi abnormalnom jest činjenica da je čitava ljudska anatomija i psihologija oblikovana u smjeru razmnožavanja; prirodni objekt seksualnosti je dakle drugi spol. Ako se ta evidentnost izgubi iz vida ili potiskuje, javlja se znak mentalnog poremećaja.

Destruktivni izvori zadovoljstva

Homoseksualizam i slične pojave (lezbijstvo, biseksualizam...) su oblici destruktivnih izvora zadovoljstava koji ljude potiču na još destruktivnije i morbidnije aktivnosti. Prema istraživanjima, 83 % homoseksualnih osoba tijekom života ima seksualne odnose sa više od 50 partnera, a od njih 29 % sa više od 1000 partnera, a samo 1/16 živi sa partnerom u vezi neko vrijeme!42

Seksualne perverzije u koje ulaze homoseksualci i njima slične osobe nadilaze najgore horore i najmorbidnije scene holivudske produkcije. Kada se vrše policijska istraživanja vrsta zločina koji se počine u različitim društvenim zajednicama, jasno se dolazi do zaključka da su ubojstva koje se počine u homoseksualnim zajednicama nešto najstravičnije, praćeno strašnim masakrima i iživljavanjima nad žrtvom. To samo dodatno oslikava stanje uma ljudi u takvim zajednicama.

Godine 1998. objavljeni su rezultati znanstvenog istraživanja u kojemu se pokazuje da jedan od tri homoseksualca pokuša samoubojstvo.43 Studija pruža dokaz čvrste povezanosti rizika suicida i bi/homo spolne orijentacije kod muškaraca. I drugi članci govore o tome, kao onaj objavljen u časopisu Pediatrics, o rizičnim faktorima za pokušaj suicida kod homoseksualne i biseksualne mladeži (14-21 god.). Oni homoseksualci koji dožive prirodnu smrt žive u prosjeku 18 godina kraće od heteroseksualaca.44

Homoseksualno ponašanje je samo po sebi opasno i homoseksualci (epidemiološki gledano) se zato uvijek kategoriziraju skupa sa narkomanima, prostitutkama i promiskuitetnim osobama. Homoseksualci u SAD-u imaju 44 puta veću šansu da dobiju AIDS.45 Više od pola milijuna od ukupno milijun ljudi u SAD-u koji imaju SIDU su homoseksualci.46 Homoseksualci imaju veću šansu za zarazu Hepatitisom A i B, isto je i sa sifilisom - 65% svih slučajeva zaraze sifilisom u SAD-u čine homoseksualci iako zasigurno ne čine 65% populacije.47 Homoseksualci su glavni 'prijenosnik' i razlog zašto se sifilis koji je zamalo iskorijenjen prije 10 godina opet pojavio u statistički značajnim brojevima.48 Također 15% homoseksualaca ima klamidiju.49 Pojava gonoreje 3,68 puta češća kod homoseksualaca, ujedno je 14% homoseksualaca njome i zaraženo.50 U istoj je zemlji zabilježeno da Epstein-Barr virus tip 2 ima 39% homoseksualaca. 51

Korištenje lubrikanata 3 puta povećava vjerojatnost za nastanak rektalne spolne infekcije - lubrikant ima toksični učinak na rektalno tkivo i stanice, a koristi ga 90% homoseksualaca. Znanstvenici čak tvrde da je korištenje lubrikanta među homoseksualcima češće od korištenja sredstava za zaštitu od spolno prenosivih bolesti.52 Ali priručnik za prevenciju HIV-a kojeg je izdao 'Iskorak', a financirao grad Zagreb i Ministarstvo zdravstva preporuča upravo suprotno.53

Da je seks kakav oni prakticiraju nezdrav jasno je iz činjenice da homoseksualci imaju 17 puta veću šansu da dobiju karcinom rektuma.54 Treba li uopće spominjati da normalna upotreba organa ne dovodi do oštećenja?! Homoseksualci imaju i 20 puta veću šansu da će konzumirati metamfetamin (sintetičku drugu) od ostatka populacije, to je pak povezano sa HIV-om; naime, 43% novozaraženih HIV-om u LA-u ujedno je bilo na metamfetaminu.55

Homoseksualci imaju smanjenu očekivanu životnu dob za 8 do 20 godina, kronično, moguće i smrtno oboljenje jetre – zarazni hepatitis koji povećava rizik od raka jetre, oboljenje imunološkog sustava koje je gotovo uvijek smrtno – uključujući i popratna tumorna oboljenja, upala pluća, rak debelog crijeva koji je često smrtonosan, različita crijevna oboljenja i druge zarazne bolesti, daleko veći rizik od samoubojstva…56

Infantiline metode za stvaranjem vlastite utjehe (mastrubacija, maštanje) lako dovode do psihičkog zarobljavanja. Budući da je uzrok homoseksualnosti neka neuroza, mnogi slučajevi pate od depresije, psihosomatskih teškoća, strahova, a nisu rijetke ni paranoidne tendencije. Postotak graničnih psihotika je veći nego u općoj populaciji. Česta je i ovisnost o alkoholu, drogi…. Michael Bailey, istraživač koji je na strani homoseksualnih lobija, priznaje da se oni koji žive homoseksualnim načinom života izlažu bitno većem riziku oboljenja od određenih emocionalnih problema, između ostalog i sklonosti samoubojstvu, teškim depresijama i tjeskobnim neurozama.57 Dr. Satinover zaključuje: ,,Povezanost analnog odnosa i neprestanog mijenjanja partnera najopasniji je profil ponašanja!"58

Zbog svih ovih statističkih podataka homoseksualcima je zabranjeno donirati krv (u SAD-u od 1983.). Ne zato jer su vodeći ljudi u Zavodu za transfuziju 'homofobi' nego iz straha za one koji bi primali takvu krv. Diskriminiraju li oni na taj način neselektivno i institucionalno cijelu homoseksualnu populaciju? Pa naravno! Ali homoseksualnim aktivistima ne pada na pamet buniti se protiv toga jer bi onda liječnici iznijeli statističke podatke, a homoseksualni aktivisti ne žele da se o tome govori u javnosti.

Umjesto zaključka

Sveto pismo Novoga zavjeta, nastavljajući se na dosljednu starozavjetnu tradiciju naziva homoseksualne odnose 'sramotnima' i 'protunaravnim'; tako sv. Pavao u Rim 1, 26-28 piše: ,,Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima, te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje”.

Katolička crkva ustraje kod učenja Svetog pisma i Tradicije; pozivajući vjernike da se suzdrže od nepravedne diskriminacije protiv homoseksualaca, naglašava ipak da se homoseksualni odnosi protive naravnom zakonu, te da oni u moralnom pogledu ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni (Katekizam Katoličke Crkve, t. 2357 – 2359).[/FONT]
[FONT=&quot]
Učiteljstvo Katoličke crkve, međutim, daje upute o vjerskim i moralnim pitanjima. Zato ono neće ponuditi odgovor da li homoseksualizam - kao poriv i praksa koja je 'sramotna', 'protunaravna' i 'protivna naravnom zakonu' – imamo smatrati bolešću.

Znanstveno 'učiteljstvo' je, pak, u modernom svijetu odlutalo od milenijskog konsenzusa ljudske misli da je homoseksualnost bolest: imamo jedan znatan dio liječnika i psihologa koji pružaju zdravstvenu pomoć homoseksualcima i koji će tvrditi da homoseksualnost nije bolest. U pravilu će ovi stručnjaci, doduše, također reći da homoseksualnost također nije niti 'sramotna', ni 'protunaravna', ni 'protivna naravnom zakonu'. To jest, reći će ti stručnjaci kako homoseksualizam nije u neskladu sa njihovim vjerskim i moralnim nazorima. U javnosti – koja je često orkestrirana od dobro organiziranih homoseksualnih grupa – ovakvi će stručnjaci u pravilu dobivati pozitivnu i veliku pažnju.

Znatan dio liječnika i psihologa uopće ne želi pružati neku specifičnu psihološku pomoć homoseksualcima kao zasebnoj kategoriji: ako oni imaju problema s alkoholom, drogama, shizofrenijom – liječiti će ih kao i bilo koga drugoga. Otprilike po onoj narodnoj 'ne bi se štel mešat'.

Imamo, naposljetku, nemali broj liječnika i psihologa (i znanstvenika u tim oblastima) koji će homoseksualnim nagnućima pristupiti kao psihičkim bolestima, i voljni su ih liječiti. Tvrde da za takvo što imaju razloga, i da su njihove terapije uspješne. Pišu o toj temi i znanstvene radove, makar najugledniji medicinski časopisi tekstove o njihovim izučavanjima – zacijelo zbog političkih obzira u 'današnjem političkom trenutku' – uglavnom odbijaju objavljivati. Do daljnjega.
[/FONT]
[FONT=&quot]Alen Peruško, psiholog[/FONT]

[FONT=&quot]
[/FONT]

[FONT=&quot]1 R.Cohen, Coming Out Straight. Understanding and Healing Homosexuality
2 Loewy, str. 93
3 C. A. Reich, The Grenning of America, str. 2
4 Kinsey Jones, Kinsey str. 63
5 Judith A. Reisman i Edward W. Eichel, Kinsey, Sex and Fraud
6 Kinsey Jones, Kinsey str. 503
7 A. Kinsey et al., Sexual Behavior in the human Female, str. 121
8 C. Socarides: ‘How America Went Gay’ str 20
9 Isto
10 Okrugli stol o homoseksualnosti, održan pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji u studenom 2002., http://www.ika.hr/bilteni/bilten_48-2002.pdf
11 M. Glatze, How a 'gay rights' leader became straight
12 Okrugli stol o monoseksualnosti, održan pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji u studenom 2002., http://www.ika.hr/bilteni/bilten_48-2002.pdf
13 http://jonahweb.org/index.php
14 K. Freund i R.J.Watson, The Proportions of Heterosexual and Homosexual Pedophiles among Sex Offenders against Children: An Exporatory Study, Journal of Sex and Martial Therapy 18, No. 1, 1992, 34 – 43. str.
15 CiteULike: The proportions of heterosexual and homosexual pedophiles among sex offenders against children: an exploratory study.
16 'John Jay' studija, 2004, Part. 4.2 http://www.usccb.org/nrb/johnjaystudy/
17 http://www.cultureandfamily.org/articledisplay.asp?id=44&department=CFI&categoryid=cfreport
18 Roberto Marchesini, The Ex-Gay Story in the Pop Music World
19 M. Glatze, How a 'gay rights' leader became straight
20 Primjer kod vrlo uglednog znanstvenika dr. Spitzera imamo u reakcijama jednog od dužnosnika njegovog vlastitog sveučilišta, koji Spitzerove spoznaje o tome da je homoseksualizam moguće liječiti naziva 'odvratnim', a dr. Spitzera osobno etiketira riječima „You are an embarrassment to the University and a disgrace to science.“, tj. karakterizira jednog od najuglednijih znanstvenika u oblasti psihoterapije kao „sramotu za Sveučilište i nesreću za znanost“. http://www.cultureandfamily.org/article ... d=cfreport
21 G.v. Ardweg, Terapija homoseksualnosti, iskustva i učinci
22 Narth – Bulletin 1/2000., str 1.
23 J. Nicolosi, Identitat und Sexualitat, Brennenpunkt Seelsorge 4/1997, str. 80
24 V.Frankl, Die Psychotherapie in der Praxis, 2. izd., str. 79.
25 Homosexuality and Mental Illness, John Michael Bailey, Archives of General Psychiatry 1999 vol.56 (10), 883-888
26 Okrugli stol o homoseksualnosti, održan pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji u studenom 2002.
27 E. Ringel, Selbstschadingung durch Neurose, str. 63.
28 J. Nicolosi, Identitat und Sexualitat, Brennenpunkt Seelsorge 4/1997, str. 80
29 Isto
30 Isto
31 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, Grand Rapidis, MI 1996, str. 213
32 J. Toševski, Skrivena Seksualnost, Homoseksualnost muškaraca i žena, str. 100
33 Gerard J. M. van den Aardweg, Terapija homoseksualnosti
34 „Homosexuality and Hope“, Izjava „The Catholic Medical Association“ (CMA), 2000, dio prvi, pogl. 1
35 op. cit., pogl. 2
36 Isto
37 Homosexuality and American Public Life (zbornik radova), Christopher Wolfe, Spence Publishing Company, Dallas, Texas, 1999, članak „Origins and Therapy of Same-Seks Attraction Disorder, By Richard Fitzgibbons, MD
38 Isto
39 Homosexuality: The Use of Scientific Research in the Church's Moral Debate, Stantol L. Jonesm Ph.D. i Mark A. Yarhouse, Psy.D. InterVarsity Press 2000, Summary (prema http://www.narth.com/docs/mentaldisorder.html)
40 M. Vujičić, BN
41 J. Toševski, Skrivena Seksualnost, Homoseksualnost muškaraca i žena, str. 100
42 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, pog. 4 bolesti
43 American Journal of Public Health, „The relationship between suicide risk and sexual orientation: results of a population-based study“, 1998., Risk Factors for Attempted Suicide in Gay and Bisexual Youth objavljeno u američkom časopisu PEDIATRICS Vol. 87 No. 6 June 1991.
44 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, pog. 4
45 Centar for Disease Control and Prevention, http://www.cdc.gov/
46 Isto
47 Isto
48 Isto
49 Isto
50 Isto
51 Isto
52 http://www.centar-zdravlja.net/zanimlji ... je-hiv-om/
53 http://www.iskorak.org/files/flash/brosura00.html
54 http://www.cdc.gov/std/hpv/stdfact-hpv-and-men.htm
55 http://articles.latimes.com/2007/apr/11/local/me-meth11
56 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, Grand Rapidis, MI 1996, pog.4
57 J.M. Bailey, Homosexuality and Mental Illness, vol.56, 883-884
58 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, Grand Rapidis, MI 1996, pog.4
59 Nacional, tiskano izdanje, br. 481[/FONT]

 

[100Dinara]

Ja se ne gnušam tvojih stavova, i mogu da razumem zašto tako razmišljaš. Slažem se da ne možemo jedan drugog ubediti u svoje stavove, ali mislim da je ipak bilo zanimljivo voditi ovakvu raspravu.

Što se tiče dotičnog gospodina Peruška, ovaj rad samo dokazuje da možeš imati 3 fakulteta ali i dalje biti glup

E da, još jedna stvar. Osvrnuo bih se na onaj stav da homoseksualizam ne ispunjava prirodne zakone razmnožavanja. Ovo što ću sada reći moja je lična teorija i možda će zvučati smešno ali mislim da ima smisla. Ljudska civilizacija suočava se sa jednim ogromnim i, za sada, nerešivim problemom - prenaseljenost i sve veći nedostatak resursa. Još će se za našeg života verovatno voditi ratovi za vodu i plodne ravnice. Možda je homoseksualizam prirodni odgovor na ovaj problem. Ako se uveća postotak homoseksualaca u opštoj populaciji doći će do smanjenja novih rađanja i usporavanja rasta ukupnog stanovništva. Zar to ne zvuči kao prirodna regulacija koja će, zapravo, omogućiti opstanak i razvoj vrste?

 

[rollmilan]

Ja se ne gnušam tvojih stavova, i mogu da razumem zašto tako razmišljaš. Slažem se da ne možemo jedan drugog ubediti u svoje stavove, ali mislim da je ipak bilo zanimljivo voditi ovakvu raspravu.

Što se tiče dotičnog gospodina Peruška, ovaj rad samo dokazuje da možeš imati 3 fakulteta ali i dalje biti glup

Ne radi se o gluposti već o religioznom kompleksu , i sam tekst je skinut sa katoličkog sajta Homoseksualnost sa znanstvenog gledišta Moguće da je ranije objavljen na nekom drugom religioznom sajtu, uglavnom poreklo je jasno.

Dodato posle 12 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

E da, još jedna stvar. Osvrnuo bih se na onaj stav da homoseksualizam ne ispunjava prirodne zakone razmnožavanja. Ovo što ću sada reći moja je lična teorija i možda će zvučati smešno ali mislim da ima smisla. Ljudska civilizacija suočava se sa jednim ogromnim i, za sada, nerešivim problemom - prenaseljenost i sve veći nedostatak resursa. Još će se za našeg života verovatno voditi ratovi za vodu i plodne ravnice. Možda je homoseksualizam prirodni odgovor na ovaj problem. Ako se uveća postotak homoseksualaca u opštoj populaciji doći će do smanjenja novih rađanja i usporavanja rasta ukupnog stanovništva. Zar to ne zvuči kao prirodna regulacija koja će, zapravo, omogućiti opstanak i razvoj vrste?

100Dinara ovim stavom si pokvario dosadašnje pisanje , nemoj ovakve stvari pisati jer su potpuno pogrešne , povećanje procenta homoseksualnih u opštoj populaciji nikada se neće desiti. Zapravo desiće se do onog momenta kada će takvi ljudi bez straha i kulturološkog pritiska moći drugima priznati da su homoseksualci a to je nekih 10 % (ili nešto više) ukupnog broja stanovništva . Posle toga bilo kakvo povećanje nije moguće jer ko može heteroseksualca naterati da postane homoseksualac.

 

[Jurivaka]

Ja se ne gnušam tvojih stavova, i mogu da razumem zašto tako razmišljaš. Slažem se da ne možemo jedan drugog ubediti u svoje stavove, ali mislim da je ipak bilo zanimljivo voditi ovakvu raspravu.

Što se tiče dotičnog gospodina Peruška, ovaj rad samo dokazuje da možeš imati 3 fakulteta ali i dalje biti glup

E da, još jedna stvar. Osvrnuo bih se na onaj stav da homoseksualizam ne ispunjava prirodne zakone razmnožavanja. Ovo što ću sada reći moja je lična teorija i možda će zvučati smešno ali mislim da ima smisla. Ljudska civilizacija suočava se sa jednim ogromnim i, za sada, nerešivim problemom - prenaseljenost i sve veći nedostatak resursa. Još će se za našeg života verovatno voditi ratovi za vodu i plodne ravnice. Možda je homoseksualizam prirodni odgovor na ovaj problem. Ako se uveća postotak homoseksualaca u opštoj populaciji doći će do smanjenja novih rađanja i usporavanja rasta ukupnog stanovništva. Zar to ne zvuči kao prirodna regulacija koja će, zapravo, omogućiti opstanak i razvoj vrste?

Znači, homoseksualci bi mogli spasiti svijet?! Stvar stoji posve obrnuto. U ovim diskusijama je nekoliko puta naglašavano kako oni nisu nikakva opasnost za društvo. Pa, ja mislim da su upravo opasnost za društvo. Ako se povedemo ovom naopakom logikom - da bi homoseksualizam mogao biti izlaz iz problema koji će nastati usled nedostatka životnih redursa (da sada zanemarimo besmislicu teze o mogućem nedostatku resursa), onda ćemo lako doći do zaključka: Ako bi od ukupnog broja stanovnika na Zemlji neka kritična masa postala homoseksualno orjentisana, čovječanstvu bi zaprijetilo izumiranje!

 

[100Dinara]

Očekivao sam ovakve reakcije na moju teoriju. Kao što rekoh, to je samo teorija i ja ne moram biti u pravu. Nisam mislio da će heteroseksualci preći "u drugi tim" nego da će jedan veći deo (od onog sada) biti homoseksualan; naravno, ne verujem da će ikada preći kritičnu brojku potrebnu za kontinuirani razvoj ljudske vrste. Iskreno verujem da priroda ima najveću sposobnost da reguliše sve u njoj, uključujući tu i ljude.

Ako smatraš da je teza o nedostatku resursa besmislena onda nemam šta da dodam u vezi toga. Očigledno ne živiš na istoj Zemlji kao i ja.

O. T. Rollmilane, ne videh te mesecima ovde, gde si se sakrio?

 

[rollmilan]

Znači, homoseksualci bi mogli spasiti svijet?! Stvar stoji posve obrnuto. U ovim diskusijama je nekoliko puta naglašavano kako oni nisu nikakva opasnost za društvo. Pa, ja mislim da su upravo opasnost za društvo. Ako se povedemo ovom naopakom logikom - da bi homoseksualizam mogao biti izlaz iz problema koji će nastati usled nedostatka životnih redursa (da sada zanemarimo besmislicu teze o mogućem nedostatku resursa), onda ćemo lako doći do zaključka: Ako bi od ukupnog broja stanovnika na Zemlji neka kritična masa postala homoseksualno orjentisana, čovječanstvu bi zaprijetilo izumiranje!

Sve to je jedno veliko zastrašivaje, nema nikakavih šansi da homoseksualci postanu većina , kao što nepostoji načini da se suzbije seksualni nagon prema suprotnom polu . Uostalom praksa je pokazala da homoseksualizam nije bilo moguće suzbiti uprkos najradikalnijim merama "lečenja", kako će se tek moći suzbiti heteroseksualizam - smešno .
Što se tiče prenaseljenosti i nedostatka životnih resursa (hrane, vode itd) taj problem se rešava na mnoge načine , homoseksualizam nije rešenje ali nije ni prepreka.