Član
- Učlanjen(a)
- 28.02.2010
- Poruka
- 11
nauka je kao i sve delo istog tvorca.setite se i tesla je dobijao slike svega sto je napravi.dobijao
Odnos religije i nauke
- Začetnik teme kalista
- Datum pokretanja
Član
- Učlanjen(a)
- 19.01.2010
- Poruka
- 684
Baš tako nije kom je suđeno nego kome je dato...
odnos religije i nauke u stvarnost je veoma komplikovan.ima puno istaknutih naucnika koji su ateisti i to je njihovo pravo, i poricu boga , a nemaju odgovore na sva pitanja.to bi nazvao ljuckom sujetom kojom smo svi mi okruzeni i koja nije karakteristicna samo za nauku.umest da priznamo da je bog stvorio sve sto se nalazi na zemlji . zasto bezimo od te istine !
Član
- Učlanjen(a)
- 04.01.2010
- Poruka
- 579
Pre 1000 godina su ljudi za mnoge stvari mogli da misle da su od Boga stvorene ali danas nauka pokazuje da nisu. To sto danasnji naucnici neke stvari ne mogu da objasne, moze da znaci da sama tehnika i naucna dostignuca nisu dovoljno napredovali ali ne i da je to stvoreno od Boga.
Imamo dva stvaraoca: Prvi najveci stvaralac je priroda (mozes je zvati i priroda stvari, ono sto jeste ili jednostavno proces). Drugi najveci inteligentni stvaralac je covek. Ali imamo samo jednog velikog unistitelja svega postojeceg, a to je covek.
Član
- Učlanjen(a)
- 28.03.2010
- Poruka
- 119
evo u vezi teme Religije i Nauke
Činjenice iz Astronomije
Allah (swt) nam je jasno kazao da je Njegova Knjiga, Kur’an, objavljena kao opominjač i podsjetnik čitavom svijetu. Allah (swt) kaže:
Kur’an je doista svijetu cijelome opomena! - i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!
(Prevod značenja Kur’ana 38:87-88)
Dakle, Kur’an je podsjetnik čitavom ljudskom rodu sve do Sudnjeg Dana. On sadrži informacije koje je čovjek saznavao kroz historiju ali i one koje čovjek saznaje i u današnje vrijeme. S obzirom da je svaki kur’anski ajet objavljen iz Allahovog znanja, Allah (swt) je rekao:
Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što On jedini zna…
(Prevod značenja Kur’ana 4:166)
Svi ajeti u sebi sadrže božansko znanje, a ljudski rod je taj koje se vremenom razvija i unapređuje. Dolazeći do viših stepena razumijevanja prirodnih nauka, čovječanstvo uspijeva dokučiti značenje Allahovih riječi u određenim ajetima. Dakle, kroz spoznaju da je određeni ajet objavljen od strane Allaha (swt), te uz konstantan proces progresa i razvoja ljudskog roda, čovjek će uspjeti doći do novih otkrića koji će mu omogućiti da razumije neki novi ajet, itd. Na ovaj način, čovječanstvo će nastaviti saznavati značenja sve više i više kur’anskih ajeta. Ovo je jedna od čudnovatih karakteristika Kur’ana.
Profesor Armstrong je poznati naučnik koji radi za NASA-u (puni naziv National Aeronautics and Space Administration) tj. američku državnu agenciju za istraživanje svemira. Susreli smo se s njim i postavili mu brojna pitanja koja se odnose na kur’anske ajete koji govore o astronomiji tj. oblasti njegove uže specijalnosti. Pitali smo ga o željezu i kako dolazi do njegovog nastanka. On nam je za uzvrat pojasnio kako na Zemlji dolazi do formiranja svih hemijskih elemenata. Kazao nam je da su naučnici tek nedavno otkrili relevantne činjenice po pitanju procesa formiranja tih elemenata. Također nam je rekao da energija ranog sunčevog sistema nije bila dovoljno velika da bi došlo do formiranja željeza.
Izračunavajući energiju koja je neophodna za nastanak jednog atoma željeza, otkriveno je da je ta energija četiri puta veća od energije čitavog sunčevog sistema. Drugim riječima, energija čitave planete Zemlje, ili pak Mjeseca, ili Marsa, ili bilo koje druge planete, nije dovoljna da bi došlo do formiranja jednog novog atoma željeza. Čak ni energija čitaov sunčevog sistema za to ne bi bila dovoljna. Iz tog razloga, rekao nam je profesor Armstrong, naučnici vjeruju da je željezo vanzemaljski element koje je nekako dospio na našu planetu tj. da nije na njoj oformljen. Potom smo mi citirali kur’anski ajet koji kaže:
…spustili smo gvožđe - u njemu je sila žestoka i koristi za ljude…
(Prevod značenja Kur’ana 57:25)
Potom smo profesora Armstronga upitali o nebesima i da li u njima ima kakvih otvora ili pukotina. On je opovrgnuo naše tvrdnje i kazao da je ono o čemu mi govorimo grana astronomije koja se zove “Integrirani Kosmos” što je u stvari naučna oblast u kojoj su naučnici tek nedavno počeli dolaziti do određenih otrkića. Na primjer, ukoliko bismo pustili neko tijelo da u svemiru pređe određeni put u bilo kojem pravcu, a zatim ga pustili da pređe isto toliko dug put u nekom drugom pravcu, vidjeli bismo da je težina* tog tijela ista bez obzira kojim putem se tijelo kretalo. Ovo je slučaj zbog činjenice da tijelo ima svoj vlastiti ekvilibrium (ravnotežu) te je pritisak na njega isti sa svih strana. Bez ovog ekvilibriuma, čitav svemir bi se raspao. Ja sam se (kaže šejh Az-Zindani) odnah prijsetio kur’anskog ajeta koji kaže:
A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? - kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!
(Prevod značenja Kur’ana 50:6)
Nakon ovoga smo sa profesorom Armstrongom razgovarali o pokušajima naučnika da dokuče granice svemira te smo ga upitali da li je po ovom pitanju bilo kakvih uspjeha. Njegov odgovor je bio da naučnici trenutno vode ljutu bitku u nastojanju da dođu to ivice univerzuma te da se neprekidno radi na izradi opreme sa većim mogućnostima. Ova oprema se koristi za istraživanje svemira, međutim, sve što se uspijeva otkriti su nove zvijezde koje se nalaze u okviru naše galaksije, a kraj svemira još nije ni na vidiku. Allah (swt) u Kur’anu kaže:
Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i učinili da vatra iz njih pogađa šejtane…
(Prevod značenja Kur’ana 67:5)
Sve ove zvijezde su zbilja ukrasi za nama najbliže nebo. Profesor Armstrong je također dodao da naučnici nisu uspjeli dosegnuti do kraja svemira. Naglasio je da zbog ovoga trenutno postoje nastojanja da se u svemiru (recimo na satelitima op.p) postave dodatni teleskopi kako bi naučnici mogli proučavati svemir bez da im prašina i ostale zapreke iz atmosfere budu na putu. Optički teleskopi nisu u stanju doseći do željenih daljina te stoga bivaju zamijenjeni teleskopima koji koriste radio talase i koji omogućavaju posmatranje svemira na većim udaljenostima. Međutim, rekao je profesor Amstrong, naučnici i dalje ostaju ograničeni. Mi smo ga potom podsjetili na ovaj ajet:
… pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak, zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran.
(Prevod značenja Kur’ana 67:3-4)
Svaki puta kada je profesor Armstrong spomenuo neku naučnu činjenicu, mi smo mu donosili relevantan kur’anski ajet sa kojim bi se on složio. Potom smo mu kazali: “Vi ste uspjeli vidjeti i otkriti istinu o prirodi, odnosno, astronomiji i to koristeći se modernom opremom, raketama i svemirskim brodovima koje je sve čovjek izumio. Također ste vidjeli da su iste te činjenice spomenute i u Kur’anu prije 14 stoljeća. Šta je stoga vaše mišljenje o njima?”
Njegov odgovor je glasio: “To je jako teško pitanje koje evo sam sebi postavljam od kako smo ovdje započeli ovu našu diskusiju. Impresioniran sam činjenicom da se stari zapisi tako izvanredno slažu sa modernom astronomijom i njenim skorim otkrićima. Ja nisam dovoljno dobar stručnjak iz oblasti historije čovječanstva da sam u potpunosti i sa sigurnošću predpostavim okolnosti koje su vladale prije 1400 godina. Međutim, svakako želim istaći da je ovo što smo vidjeli u najmanju ruku impozantno, s tim da može a i da ne mora postojati naučno (tj. historijsko) objašnjenje. Mora da postoji nešto što je iznad našeg običnog ljudskog razumijevanja što bi pojasnilo (kur’anske) navode koje smo vidjeli. Međutim, nemam namjeru niti smatram da sam u poziciji da dajem odgovor na ovo pitanje. Već sam kazao puno toga ali bez eksplicitnog izjavljivanja onoga što, vjerujem, vi želite da kažem. Moj posao kao naučnika je ipak da ostanem nepristrasan (tj. neizjašnjen) po određenim pitanjima. Stoga smatram da je najbolje da se ovdje zaustavim ne dajući vam kompletan odgovor kojeg vi, moguće je, očekujete.”
I zaista, jako je teško zamisliti da su ove informacije koje su prije 1400 godina poslaniku Muhammedu (saws) objavljenje u Allahvoj Knjizi potekle iz ljudskog izvora. Dakle, mora postojati neki dodatni izvor znanja, a Allah (swt) je Onaj koji poznaje tajne nebesa i zemlje. Kao što smo vidjeli kroz ove sastanke sa raznim naučnicima, na pragu smo nove ere.
Ovo novo doba koje je pred nama je doba u kojem istinska religija i istinska nauka imaju mnogo toga zajedničkog te prihvataju jedna drugu. Stoga, između njih ne može postojati kontradikcija niti među njima može stojati bilo kakva prepreka. Ovo je zaključak do kojeg su muslimanski naučnici stizali kroz protekle vijekove: ne postoji mogućnost da provjerena i dokazana naučna činjenica može protivriječiti božijoj objavi koja je sasvim jasna. Kada se kaže da smo trenutno u dobu istraživanja svemira to je tačno: nalazimo se u eri u kojoj se naučne činjenice i religija slažu. Međutim, to je slučaj samo između dokazanih naučnih spoznaja i din-i-Islama kojeg je Allah (swt) sačuvao od svih krivotvorenja i izmjena.
Činjenice o morima i okeanima
Predstavljamo vam Dr. William W. Hay-a, profesora geoloških nauka na Colorado Univerzitetu smještenom u gradu Boulder, u američkoj državi Kolorado. Profesor Hay je ranije bio dekan na Rosentiel Fakultetu Nautičkih i Atmosferskih Nauka na Miami Univerzitetu, Miami, Florida, SAD. Sa Dr. Hayom smo otišli na morsku ekspediciju koja nam je trebala omogućiti da ispitamo određene fenomene koji su bili povezani sa našom studijom naučnih čuda u Kur’anu i Sunnetu. Postavili smo mnogo pitanja o morskoj površini, o podjeljenosti između gornjeg i donjeg dijela mora, o okeanskom dnu, te o morskoj geologiji. Također smo željeli znati o dijelovima vodenih prostora u kojima dolazi do mješanja raznih morskih voda, kao i o mjestima gdje dolazi do mješanja morske vode sa slatkim vodama koje pristižu iz rijeka. Profesor Hay je bio ljubazan i do u detalje odgovorio na sva naša pitanja.
Što se tiče ‘pregrada’ koje nalazimo između različitih mora, Dr. Hay nam je objasnio da ova ‘vodena tijela’ (ili pak vodene mase) nisu jedno veliko homogeno more kako se to nama čini. Naprotiv, mi nalazimo različita mora koja se razlikuju po stepenima slanosti, temperaturi i gustini. Godine 1942. su naučnici po prvi puta, nakon uspostavljanja velikog broja istraživačkih stanica, uspjeli doći do slike (vidi 13.1) na kojoj je lakho uočiti razdvojenost dva mora (Mediterana i Atlanskog Okeana) koja se razlikuju po temperaturi, slanosti, gustini, sposobnosti rastvaranja oksigena, te biljnim i životinjskim vrstama koje u njima žive.
Slika 13.1 Izvor: Marine Geology, Kuenen, strana 43.
Na ovoj slici vidimo obojeni trougao koji se nalazi kod Gibraltara. Tu se jasno vidi linija razdvajanja između dvije vodene mase iako golo ljudsko oko u prirodi to ne može primjetiti.
Ova slika je načinjena uz pomoć satelitskih kamera i metoda za detekciju sa distance. Prikazana fotografija je snimljena satelitom koji je koristio specifične termalne karakteristike raznih vodenih masa te su iz tog razloga mora prikazana u različitim bojama (stvarna fotografija ponovo nije prikazana ali pogledaj sliku 13.2 za sličan prikaz). Na primjer, vidimo svjetlo plavu, tamno plavu i crnu boju. Ostale vodene mase su prikazane zelenkasto. Ove različite boje predstavljaju razlike u temperaturama morskih površina. Međutim, kao što svi znamo, svi ovi okeani i mora će našim očima izgledati plavi. Dakle, stvarne linije razdvajanja se mogu uočiti jedino putem naučnih istraživanja i moderne tehnologije.
Slika 13.2 Slika predstavlja globus na kojem su naznačene temperature vode (u stepenima Fahrenheita).
Allah (swt) nam je u Kur’anu rekao:
Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i oni se ne miješaju.
(Prevod značenja Kur’ana 55:19-20)
Do sada su bila usvojena dva tumačenja ovih ajeta. Prvo mišljenje navodi da, prema lingvističkom značenju riječi maraja, dolazi do doticanja i mješanja mora jednog sa drugim. Međutim, činjenica da Kur’an nastavlja i kaže da između njih postoji pregrada jednostavno znači da ova pregrada onemogućuje ta dva mora da uznemiravaju jedno drugo ili da se pak prelivaju jedno preko drugog.
Zagovornici drugog mišljenja se pitaju kako može postojati pregrada između mora koja bi sprečavla da ona prelaze jedno u drugo kada ajet naznačava da se mora dodiruju. Oni su zaključili da u stvari ne dolazi do stvarnog dodirivanja te dvije vodene mase te su pokušali dosegnuti drugo značenje riječi maraja. Međutim, danas nam moderna nauka pruža dovoljno informacija koje nam omogućuju da razjasnimo ovo pitanje. Mora se zaista dodiruju, kao što smo vidjeli na primjeru Mediterana i Atlanskog okeana. Iako među njima postoji nakrivljena (ne potpuno uspravna/vertikalna) vodena prepreka, sada nam je poznato da voda iz ovih mora prelazi iz jednog u drugo. Međutim, prilikom prelaska vode iz jednog mora u drugo, ta voda izgubi svoje jasno uočljive karakteristike te se izjednači sa vodenom masom u koju je ušla
(vidi sliku 13.3). Na ovaj način, pregrada u stvari vrši funkciju prelaznog područja u kojem dolazi do homogenizacije.
Slika 13.3 Izvor: Introductory Oceanography, Thurman, strana 301.
Ovo je odličan primjer modernog islamskog naučnog istraživanja. Savremene tehnike nam, dakle, mogu pomoći u dokazivanju da je Kur’an nemoguće imitirati. Sa profesorom Hay smo podugo razgovarali o ovom i o još nekim ajetima te smo ga potom upitali: “Šta je vaše mišljenje po pitanju ovog fenomena tj. da pred sobom imate tekst objavljen prije 1400 godina a koji do u najmanje detalje opisuje tajne kosmosa koje čovjek toga vremena nije moga znati jednostavno iz razloga što oprema i metode nepohodne za takva otkrića tada nisu bile dostupne?”
Profesor Hay je odgovorio: “Jako mi je interesantno da se takve informacije nalaze u tako starim zapisima Svetog Kur’ana i nemam načina da odgonetnem odake su te informacije došle. Međutim, smatram jako interesantnom činjenicu da se tu nalaze te da ova otkrića pojašnjavaju neke navode.”
Potom je upitan: “Vi, dakle, jednostavno poričete mogućnost da je to moglo doći samo iz nekog ljudskog izvora. Šta mislite ko je onda originalni izvor informacija koje nalazimo u Kur’anu?”
Profesor Hay: “Pa, mislim da to mora biti Božansko Biće!”
Ovo nedvojbeno jeste božansko znanje koje je Allah (swt) poslao kako bi pomogao poslanstvo Muhammeda (saws) koje je rekao:
Svakom poslaniku je dato nešto na osnovu čega bi ljudi povjerovali u njega. Međutim, meni je data objava od Allaha i ja se nadam da ću ja na Sudnjem Danu imati najveći broj sljedbenika. (Hadis prenosi Buhari)
Ova objava u sebi sadrži jedinstveno čudo (mu’džizu) koje do Posljednje Časa čitavom čovječanstvu ostaje kao dokaz (postojanja Allaha i poslanstva Muhammeda s.a.w.s. - op.p.)!
$ Sve slike čije je objašnjenje označeno ovim znakom ( $ ) su preuzete iz knjige koja nosi nasov “A Brief Illustrated Guide to Understanding Islam” grupe autora. Čitava ova knjiga se može pogledati
Faze u razvoju embria
Predstavljamo vam Dr. G. C. Goeringer-a, predavača na predmetu medicinske embriologije na katedri za ćelijsku biologiju Medicinskog Fakulteta na Georgetown Univerzitetu u Washington-u, D.C.. Imali smo priliku sastati se sa Dr. Goeringerom i tom prilikom smo ga pitali da li je historija embriologije zabilježila bilo koga ko je spominjao različite stadije u toku razovoja embria, te da li je u vrijeme poslanika Muhammeda (saws) ili u vijekovima poslije njega postojala ikakva literatura iz oblasti embriologije koja je isticala te stadije, ili se pak do spoznaje činjenice da se razvitak embria odvija u fazama došlo tek polovinom 19. Stoljeća. Odgovor koji smo dobili je bio da su još stari Grci pokazivali interes za izučavanje emgriologije te da su mnogi od njih pokušali opisati šta se to dešava sa fetusom i kako se on razvija.
Mi smo se složili sa profesorom Goeringerom da je Aristotel, pored ostalih, nastojao iznijeti teorije o detaljima ovog pitanja, međutim, šta je bilo sa spomenom o fazama razvoja?
Nama je poznato da o ovim fazama nije bilo govora sve do polovine 19. stoljeća, a njihovo postojanje naučno nije bilo dokazano sve do pocetka 20. stoljeća. Nakon duge diskusije, profesor Goeringer je potvrdio da prije ovoga otkrića od prije oko 100 godina nije bilo pomena ni o kakvim fazama u razvoju embria. Mi smo ga potom upitali da li postoji specifična terminologija koja se veže za ove faze slično terminologiji koja se nalazi u Kur'anu. Njegov odgovor je bio negativan. Nase sljedeće pitanje je glasilo: "Koje je vaše mišljenje o terminima koje Kur'an koristi prilikom opisivanja stadija kroz koje fetus prolazi?". Povno je uslijedila duža diskusija da bi nakon toga Dr. Goeringer na Osmoj Saudijskoj Medicinskoj Konferenciji održao predavanje na tu temu. U svom predavanju je istakao činjenicu da naučnici do nedavno upošte nisu bili svjesni postojanja ovih faza te je ukazao na sveobuhvatnost i preciznost spomenutih kur'anskih izraza korištenih za opis razvoja fetusa, izraza koji jasno ukazuju na potpunu istinu. Poslušajmo riječi profesora Goeringera kojima on izražava svoje mišljenje:
"U relativno malom broju ajeta, Kur'an sadrži sveobuhvatan opis ljudskog razvoja od momenta spajanja polnih ćelija pa sve do formiranja organa. Ovakav zapis, uključujući klasifikaciju, terminologiju, opis, kompletnost i jasnost, predhodno nije postojao. U većini slučajeva, ako ne i u svim slučajevima, ovaj opis je na vijekove stariji od onoga što na ovu temu nalazimo u tradicionalnoj naučnoj literaturi."
Začetak bez oca - mašta ili stvarnost?
Dijalog sa profesorom Goeringerom nas je doveo to rasprave o činjenici koja je tek nedavno otkrivena i koja bi trebala eliminisati svaku kontraverziju po pitanju na koje se odnosi ovaj podnaslov. Iako je rođenje Isaa (as) od strane djevice dio kršćanskih vjerovanja, neki među njima insistiraju da je Isa (as) morao imati oca jer je rođenje djeteta od strane djevice "načno nemoguća stvar". Oni na ovome insistiraju a izgleda ne znaju da do začeća zbilja može doci i bez intervencije oca (bez polnog odnosa op.p). Kur'an im odgovara i navodi primjer stvaranje Adema (as):
Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi!" - i on bi.
(Prevod značenja Kur'ana 3:59)
Postoje tri primjera koja ukazuju na tri različita načina nastanka zivota:
1. Adem, koji je stvoren i bez majke i bez oca;
2. Hava, koja je stvorena bez majke;
3. Isa, koji je stvoren bez oca.
Dakle, onaj koji je bio sposoban da Adema (as) stvori i bez majke i bez oca je, također, bio sposoban stvoriti Isaa (as) samo od majke a bez oca. Uprkos ovome, kršćani i dalje nastavljaju insistirati na svojoj teoriji iako im je Allah (swt) poslao mnoge dokaze koji ukazuju na njihovu pogrešku. Kada su upitani zašto ustrajavaju na svome stavu po ovom kontraverznom pitanju, odgovaraju da nikada nisu vidjeli niti čuli da je iko ikada došao na ovaj svijet bez oca ili majke. Međutim, moderna nauka nam danas kazuje kako mnoge životinje i stvorenja ovog svijeta bivaju rođeni bez oplodnje od strane mužjaka date vrste. Na primjer, mužjak pčele nije ništa drugo do jaje koje nije oplođeno od strane mužjaka, dok od jajeta koje mužjak oplodi nastaje ženak ose. Čak šta više, mužjaci pčele nastaju od jaja pčele matice i, kao što smo već naveli, bez oplodnje mužjaka. Životinjski svijet je prepun ovakvih primjera. Nauka danas, također, ima mogućnost proizvesti određene stimulanse koji djeluju na jaja ženke nekih organizama tako da do razvoja dođe bez oplodnje od strane mužjaka.
Pogledajmo izjavu profesora Goeringera: "Gledajući na ovaj problem s jedne druge tačke gledišta, bitno je istaći da neoplođena jaja mnogih vrsta vodozemaca i nižih oblika sisara mogu biti aktivirana mehaničkim putem (npr. probadanjem iglom), ili fizičkim putem (recimo toplotom), ili hemijskih putem (koristeći razne hemijske supstance) te na taj način nastaviti svoj razvoj. Kod nekih vrsta, ovakav oblik obnavljanja je normalan."
Allah (swt) nam je ponudio definitivan odgovor i iskoristio Adema (as), u kojeg i sami kršćani vjeruju, kao primjer ljudskog bića koje nema ni oca ni majke. Međutim, krišćani smatraju nemogućom činjenicu da čovjek moze biti rođen bez oca uprkos navedenoj analogiji koju im Allah (swt) u Kur'anu pruža na primjeru Adema (as):
Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi!" - i on bi.
(Prevod značenja Kur'ana 3:59)
Allahova je volja da smo došli do takvih naučnih saznanja i otkrića koja jedno za drugim potvrđuju istinu koja je objavljena u Kur'anu. Značenje pojedinih ajeta uspjevaju spoznati jedino prvaci među učenjacima i naučnicima što ukazuje da čuda koja Kur'an nudi nikada neće izgubiti na vrijednosti niti će biti iscrpljena.
Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi na put Silnoga i Hvaljenoga.
(Prevod značenja Kur'ana 34:6)
Allah, slavljen i uzvišen neka je On, je u Kur'anu rekao:
A sigurno ćete saznati vijest njegovu nakon (izvjesnog) vremena.
(Prevod značenja Kur'ana 38:88)
Allah (swt) je, također, rekao
Svaki nagovještaj (predskazanje) ima svoje vrijeme, i vi ćete znati!
(Prevod značenja Kur'ana 6:67)
Kao što je i rekao:
Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?
(Prevod značenja Kur'ana 41:53)
Dodato posle 24 minuta:
--------------------------------------------------------------------------
Fenomen mora između naučnih otkrića i kur’anskih ajeta
Predstavljamo vam profesora Shroeder-a iz zapadnje Njemačke, stručnjaka u oblasti istraživanja mora. Susreli smo ga na senimaru naučnika koji se bave izučavanjem fenomena morskih prostranstava koji se održao na King Abdul-Aziz Univerzitetu u Džeddi, Saudijska Arabija.
Ja sam (odnosi se na šejha Az-Zindanija op.p.) na tom seminaru održao predavanje na temu “Fenomen mora između naučnih otkrića i kur’anskih ajeta”. Dan nakon mog predavanja, profesor Shroeder je na jednom od naših skupova ustao i prokomentarisao ono što sam ja izložio u svom predavanju. Otpočeo je sledećim riječima:
“Želio bih komentirati na predavanje koje nam je juče održao šejh Az-Zindani, te bih također želio istaći da jako cijenim uključivanje tog predavalja u okvir jednog ovakvog naučnog skupa. Bitno je da svaka osoba, bila ona musliman ili krišćan kao što sam ja, ne treba posmatrati nauku samu za sebe (kao jedinku odvojenu od ostalih stvari), nego je treba posmatrati u jednom širem okviru. Na taj način će se, kada dođe do usporedbe nauke sa religijom, vidjeti i njeno mjesto u tom okviru.”
Nakon ovoga, profesor Shroeder je nastavio diskutovati vezu između nauke i religije. Ukazao je na ogromno razilaženje na koje se nailazi posmatrajući nauku i neke od religija zbog netrpeljivosti (odbojnosti) koja postoji između religijskih lidera i velikih umovima prirodnih nauka. Međutim, profesor Shroeder je bio zapanjen kada je upoznat sa istinitim navodima sadržanim u raznim kur’anskim ajetima. Njegov komentar je bio:
“U mnogim religijama nalazimo da njihovi predstavnici (predvodnici) misle da nauka može nešto oduzeti od religije. Ukoliko nauka napreduje, religija mora činiti korake nazad i od nje se bespravno i nasilno prisvaja. Međutim, ovdje vidimo jedan potpuno drugačiji pristup stvarima. Šejh Az-Zindani nam je pokazao da nauka u stvari potvrđuje ono sto Kur’an govori, tj. ono što je prije puno, puno godina rečeno u Kur’anu. U stvari, mislim da je bitno naglasiti na naučnici u stvari tek sada otkrivaju ono što je već ranije rečeno. Za naučnike iz svih država je na simpozijima bitno učestvovati, diskutovati i složiti se (doći do zajedničkih zaključaka), i ja sam siguran da svi mi odavde idemo kući razmisljajući više o vezi između religije i nauke o morima.”
Postaje nam jasno da ono što nam je Kur’an učinio dostupnim prije 1400, naučnici otkrivaju danas. Na nama ostaje da se zapitamo: “Ko je poslanika Muhammeda informisao o svemu ovome? Ko mu je kroz Kur’an i Sunnet objavio ovo znanje koje istinitim potvrđuju naučnici današnjice ma ko oni bili: astronomi, istraživači morskih prostanstava, geolozi ili specijalisti u bilo kojoj drugoj naučnoj oblasti?” Nakon što je saslušao sve što smo mi imali reći, profesor Shroeder je sa punom pouzdanošću izjavio slijedeće:
“Ne postoji nešto što se zove ‘nauka na jednoj strani, a religija na drugoj’. Ljudi ne razgovaraju jedni sa drugima ali ipak idu u istom pravcu. U duhu riječi šejha Az-Zindanija, svi govore iste stvari samo drugim jezicima: jedni govore jezikom nauke a drugi jezikom Svete Knjige.”
Profesor Shroeder dakle jasno zahtijeva da se ove činjenice predstave svima u svijetu, pogotovo naučnicima u njihovim istraživačkim centrima, i na svim jezicima, kako bi ih oni jednostavnim mogli razumjeti te kako bi bila pojašnjena istinita veza između nauke i religije. U slučaju Islama, riječ je o religiji koja je ostala čista, sačuvana od iskrivljenja i falsifikovanja. Kao rezultat, istinska saznanja (spoznaje) se moraju složiti sa ovom istinitom religijom. Kur’an kaže:
"…Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju…”
(Prevod značenja Kur’ana 39:9)
“Znaj da nema boga osim Allaha…”
(Prevod značenja Kur’ana 47:19)
“…Posmatrajte ono što je na nebesima i na Zemlji!…”
(Prevod značenja Kur’ana 10:101)
Na nebesima i na Zemlji, zaista, postoje dokazi za one koji vjeruju;
i stvaranje vas i životinja koje je razasuo dokazi su za ljude koji su čvrsto ubijeđeni;
i smjena noći i dana i kiša, koju Allah s neba spušta da pomoću nje zemlju, nakon mrtvila njezina, oživi i promjena vjetrova - dokazi su za ljude koji imaju pameti. To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo pa u koje će - ako ne u Allahove riječi i dokaze Njegove oni vjerovati?
(Prevod značenja Kur’ana 47:19)
Dakle, religija nas podstiče da stičemo znanje te nam naređuje da duboko razmišljamo o univerzumu u svjetlu naučnih dostignuća vremena u kojem živimo.
Islam i nauka
Zapadna misao je danas u sred ljute bitke između vjere i nauke. Skoro je nemoguće za savremenog zapadnog mislioca prihvatiti činjenicu da postoji mogućnost da religija i nauka imaju nešto zajedničko. Biblija, u koju vjeruju kršćani, kaže da je drvo čiji su plodovi bili zabranjeni vjerovjesniku Ademu (as) bilo drvo znanja, te je on, nakon što je pojeo nešto s tog drveta, dobio određeno znanje koje ranije nije posjedovao.
Iz ovog razloga je Evropa provela dva stoljeća raspravljajući na temu da li ili ne prihvatiti naučna saznanja koja su dolazila od muslimana.
Crkva je donije stav da je težnja ka takvom naučnon znanju uzrok originalnog grijeha (kršćansto propovijeda da se čovijek rađa sa urođenim 'originalnim grijehom' op.p). Biskupi su potporu svom stavu našli u Starom Zavjetu gdje se spominje da Allah (swt) nije bio zadovoljan Ademom (as) kada je ovaj pojeo plod s drveta i ovladao određenim znanjem, te mu je zbog toga bila uskracena Allahova milost. Naučno znanje je stoga bilo potpuno odbačeno od strane crkve kao nešto o čemu je zabranjeno diskutovati.
Kada su slobodni mislioci i naučnici konačno bili u stanju nadvladati moć ckrve, krenuli su u osvetu time što su zauzeli kontra stav i gušili svaki utjecaj religije. Ponijeli su se veoma ekstremno, a sve u cilju savladavanja moći crkve i svođenja njenog utjecaja na usko i ograničeno područje.
Dakle, ako sa zapadnjakom uđete u diskusiju oko religije i nauke, on se odmah nađe potpuno zaprepašten. Međutim, oni ne poznaju Islam. Oni ne znaju da Islam daje vrlo visok status znanju i znanstvenicima, te ih, pored meleka, smatra svjedocima da nema drugog boga osim Allaha, kao što nam je i sam Allah (swt) rekao u Kur'anu:
Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega - a i meleki i učeni...
(Prevod značenja Kur'ana 3:18)
Allah, slavljen i hvaljen neka je On, nam je također rekao:
Znaj da nema boga osim Allaha...
(Prevod značenja Kur'ana 47:19)
Iz Kur'ana nam je poznato da je Ademu (as) data prednost nad melekima zbog posjedovanja znanja koje mu je Allah (swt) podario. Kur'anska priča je u kontradikciji sa biblijskom za koju muslimani smatraju da je izvitoperena. Prema Kur'anu, činjenica da je Adamu (as) podareno znanje je znak počasti a ne uzrok izgona iz Dženneta. Dakle, kada čovjek uđe u razgovor o Islamu i nauci s misliocima sa zapada, oni očekuju argumente slične onima na koje nailze u svojoj religiji i kulturi. Iz tog razloga reaguju s iznenađenjem kada im se predstave kristalno jasne činjenice iz Kur'ana i Sunneta.
Među onima koji su se našli iznenađeni je i Dr. Joe Leigh Simpson, šef katedre za akušerstvo i ginekologiju, i ujedno profesor molekularne i ljudske genetike na Medicinskom Fakultetu Baylor u Houstonu (Texas, USA). Kada smo se prvi puta susreli s njim, profesor Simpson je insistirao na provjeravanju istinitosti navoda u Kur'anu i Sunnetu. Mi smo, međutim, uspjeli otkloniti njegovu sumnju. Prezentovali smo mu tekst koji nactrno opisuje razvoj embrija. Pokazali smo mu da nas Kur'an informiše o tome da nasljedne i hromosomske karakteristike novog bića nastaju tek nakon uspješnog spajanja spermatozoida i jajne ćelije. Kao što znamo, ovi hromosomi sadrže sve buduće karakteristike novog ljudskog bića kao što su boja očiju, kože, kose itd.
Dakle, mnogi detalji čovjekovog oblikovanja su određeni u njegovim hromosomima. Ovi hromosomi se počnu formirati u ranoj nutfah fazi razvoja embriona (više o terminu nutfah u narednom poglavlju op.p). Drugim riječima, karakteristike novog ljudskog bića su određene još na samom početku nutfah faze. Uzvišeni Allah u Kur'anu ističe ovu činjenicu:
Proklet neka je čovjek! Koliko je on samo nezahvalan! Od čega ga On stvara? Od kapi sjemena ga stvori pa mu odgovarajuće karakteristike odredi.
(Prevod značenja Kur'ana 80:17-19)
U toku prvih 40 dana trudnoće, jedan za drugim, svi organi i dijelovi tijela se u potpunosti formiraju. Na slici 2.1 možemo primijetiti da organi počinju da se oblikuju i zauzimaju svoja mjesta, i zametak se čini uvijenim. Vjerovjesnik Muhammed (saws) nas je u jednom hadisu informisao:
"U svakom od vas, svi dijelovi vašeg bića su sakupljeni u utrobama vaših majki u roku od 40 dana." (Hadis prenose Buhari i Muslim)
U drugom hadisu vjerovjesnika Muhammeda (saws) stoji:
"Nakon što nad zametkom (nutfah) prođu 42 noći, Allah pošalje meleka koji novom biću da oblik i napravi mu uši, oči, kožu, meso i kosti. Potom melek upita: 'Gospodaru, je li muško ili žensko?' i tvoj Gospodar odluči kako želi." (Hadis prenosi Muslim)
Profesor Simpson je detaljno studirao ova dva hadisa i zapazio da prvih 40 dana čini jasno uočljivu zasebnu fazu u formiranju zametka. Naročito je bio impresioniran apsolutnom preciznošću i tačnošću ta dva hadisa. Nakon toga, profesor Simpson je prilikom prisustvovanja na jednoj konferenciji izrazio sljedece mišljenje: "... tako da nam pomenuti hadisi daju specifičan vremenski okvir za osnovni razvoj zametka u prvih 40 dana. Još jednom ću ponoviti ono što je nekoliko izlagača jutros već naglasilo a to je da se do spomentuih hadisa nije moglo doći na osnovu naučnih saznanja koja su bila dostupna u vrijeme zabilježavanja tih hadisa."
Profesor Simpson dalje kaže da religija može biti uspiješan vodič u sticanju znanja. Zapad je, kao što smo već rekli, odbio ovu tvrdnju. Međutim, sada imamo američkog naučnika koji kaže da religija, konkretno Islam, to može s uspjehom postići. Analogno ovome, ako odete u fabriku i sa sobom imate priručnik o radu fabričkog pogona, zahvaljujući tom priručniku sastavljenom od strane dizajnera i graditelja biti ćete u stanju s lahkoćom saznati koje se operacije tamo vrše. Ako pak ne posjedujete ovaj priručnik, sanse za razumijevanje brojnih procesa koje se u fabrici odvijaju su puno manje.
Profesor Simpson je također izjavio: "Po mom mišljenju, iz ovoga proizilazi da ne samo da ne postoji nesuglasje između genetike i religije, nego religija u stvari može predvoditi nauku dodajući objavu nekim tradicionalnim naučnim pristupima. U Kur'anu postoje tvrdnje za koje je nauka pokazala da su tačne, što potvrđuje da su kur'anska saznanja došla od Allaha."
Ovo je istina. Muslimani, zaista, mogu biti predvodnici u sticanju znanja i otkrivanju činjenica o svijetu oko nas. Oni, također, znaju kako iskoristiti to znanje kao dokaz postojanja Allaha, uzvišen i slavljen neka je On, i kao potvrdu poslanstva Muhammeda (saws). Allah (swt) u Kur'anu kaže:
Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina.
A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?
(Prevod značenja Kur'ana 41:53)
Nakon što smo upoznati s primjerima zapanjujućih naučnih činjenica spomenutih u Kur'anu, i nakon što smo čuli komentare objektivnih naučnika o ovim činjenicama, postavimo sebi sledeća pitanja:
a.) Da li je moguće da je samo slučajnost to što su sva ova novootkrivena naučna saznanja iz raznih oblasti nauke spomenuta u Kur'anu koji je objavljen prije 14 stoljeća?
b.) Da li je moguće da je Muhammed (saws) ili neko drugo ljudsko biće autor Kur'ana?
Jedini mogući odgovor jeste da Kur'an mora biti doslovna riječ Boga (Allaha) objavljena od Njega. Kur'an i jeste doslovna Allahova riječ koju je On objavio Svom vjerovjesniku Muhammedu (saws) preko meleka Džibrila. Muhammed (saws) je memorisao Kur'an te ga zatim diktirao svojim ashabima. Oni su ga također memorisali a zatim zapisali da bi vjerovjesnik Muhammed (saws) potom potvrdio tačnost njegovih citata.
Pored ovoga, vjerovjesnik Muhammed (saws) je zajedno sa melekom Džibrilom jedanput u toku svakog mjeseca Ramazana ponovno provjeravao Kur'an, a u posljednjoj godini svoga života je to učinio dva puta. Od samog objavljivanja Kur'ana pa do današnjeg dana, uvijek je postojao ogroman broj muslimana koji su doslovno znali čitav Kur'an napamet. Neki su od njih čak uspijevali memorizirati Kur'an do svoje 10. godine života. Stoga, nije iznenađenje da ni jedno slovo u Kur'anu nije promjenjeno u proteklim vijekovima.
Kur'an koji je objavljen prije 14 stoljeća spominje činjenice koje su tek nedavno otkrivene od strane dokazanih naučnika. Ovo bez sumnje potvđuje da Kur'an mora biti doslovna riječ Allaha, objavljena od Njega Muhammedu (saws), te dokazuje da je Muhammed (saws) zaista poslanik i vjerovjesnik poslan od Allaha. Nemoguće je zamisliti da je bilo ko prije 1400 godina mogao imati znanje o činjenicama otkrivenim ili dokazanim tek nedavno i to uz pomoć savremene opreme i složenih naučnih metoda.
Kur’an o oblacima
Oblaci su već dugo vremena predmet proučavanja naučnika širom svijeta. Dosadašnja saznanja kazuju da do formiranja kišnih oblaka dolazi kroz jasno prepoznatljiv proces koji je direktno povezan sa tipom vjetrova uključenih u ovaj proces te tipom oblaka koji se formiraju.
Jedan od tipova kišnih oblaka jeste “cumulonimbus”* oblak koji donosi oluje sa grmljavinom (slika 18.1). Metereolozi su proučavali ovu vrstu oblaka nastojeći da dođu do činjenica o načinu na koji se oni formiraju te o načinu na koji oni prouzrokuju kišu, grad i grmljavinu. Njihova otkrića mogu biti sažeta u sledeće tri tačke koje opisuju proces nastajanja padavina u “cumulonimbus” oblacima:
1.) Nošenje vjetrom: “Cumulonimbus” oblaci se počnu formirati time što vjetar donese manje oblake (cumulus)* do zona u kojima ovi oblaci počnu da se spajaju.
2.) Spajanje: Potom dolazi do spajanja manjih oblaka i formiranja jednog velikog oblaka.
3.) Gomilanje: Nakon što dođe do spajanja manjih oblaka, unutrašnja strujanja prema gore se povaćaju u tom novonastalom oblaku. Strujanja u sredini oblaka su veća nego u blizini njegovih ivica tako da oblak počne rasti vertikalno i dobija izgled ‘naslagane’ mase. Ovaj vertikalni rast oblaka dovodi do njegovog izdužavanja tako da on dođe do visokih i hladnih dijelova atmosfere. U ovim predjelima dolazi do kondenzacije i nastanka sve veće i veće količine vode. Nakon što sve ove kapljice postanu preteške da bi bile podržane unutarnjim strujanjem uslijedi izručavanje padavina u vidu kiše, leda, itd.
Allah (swt) u Kur’anu kaže:
Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada…
(Prevod značenja Kur’ana 24:43)
Metereolozi su do ovih saznanja o formiranju, strukturi i ponašanju oblaka došli tek nedavno i to uz pomoć napredne opreme kao što su avioni, sateliti, računari, baloni, itd. Sve ovo je korišteno za proučavanje vjetrova, njihovih pravaca kretanja, zatim za mjerenje vlažnosti i promjena u vlažnosti vazduha, kao i u svrhu određivanja nivoa i promjena u nivoima vazdušnog pritiska.
Slika 18.1 Satelitski snimak “cumulonimbus” oblaka.
Gore navedeni ajet, nakon spominjanja oblaka i kiše, govori o gradu i grmljavinama:
…On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi - blijesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.
(Prevod značenja Kur’ana 24:43)
Metereolozi su došli do saznanja da ovi “cumulonimbus” oblaci koji donose grad dosežu visinu od 25000 do 30000 stopa (od 7.4 do 9.4 km) što je ogromno kao i planine, kao što Kur’an i navodi: …On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad… (Prevod značenja Kur’ana 24:43)
Detaljnijom analizom ovog ajeta se može doći do sljedećeg pitanja: Zašto ajet kaže “…munje Njegove…” gdje se zamjenica ‘njegove’ odnosi na grad?**
Da li ovo znači da je grad glavni faktor koji doprinosi nastanku grmljavine? Pogledajmo šta knjiga naslovljena Meteorology Today (čiji je autor C. Donald Ahrens - op.p) veli po ovom pitanju. Knjiga kaže (a Mustafa Mlivo u svom komentaru navedenog ajeta prenosi - op.p) “da se oblaci naelektrišu kada kroz njih pada grad, kroz prostor sa ohlađenim kapljicama i ledenim kristalima. Kada se tečne kapljice sudare sa gradom one se u tom kontaktu smrzavaju i oslobađaju latentnu toplotu. Ovo održava površinu grada toplijom od površine okolnih ledenih kristala. Kad grad dođe u kontakt sa ledenim kristalom događa se fenomen. Elektroni poteku sa hladnijeg na topliji objekt. Otud grad postaje negativno naelektrisan.”*** Knjiga dalje navodi da se prilikom kontakta između grada i hladnih kapljica kiše također dolazi od odlomljivanja pozitivno naelektrisanih sićušnih krhotina leda. Ovi lahki, pozitivno naelektrisani komadići unutarnjim strujanjem bivaju odnešeni u više predjele oblaka. Grad koji je ostao negativno naelektrisan prelazi u donji dio oblaka (zbog svoje težine) te time čitav taj donji dio postane negativno naelektrisan. Ovo negativno naelektrisanje se potom isprazni na zemlju putem munje. Dakle, iz ovog zaključujemo da grad igra veoma važnu ulogu u procesu proizvodnje munja.
Slika 18.2
Ove gore navedene informaciju su tek nedavno otkrivene. Sve do 1600-tih godina nove ere Aristotelova ideja o metereologiji je bila dominantna. Na primjer, njegova tvrdnja je bila da atmosfera sadrži dvije vrste padavina - vlažne i suhe. Na osnovu ovoga, Aristotel je tvrdio, grmljavina u stvari predstavlja zvuk koji se proizvede prilikom sudara njegovih teoretskih suhih ‘padavina’ koje dođu iz dva susjedna oblaka. Aristotel je dalje tvrdio da je munja u stvari proizvod do kojeg dođe kada se ove suhe ‘padavine’ zapale i gore tankim, blijedim plamenom. Ovo su dakle bile ideje o metereologiji koje su kružile naučnim krugovima u vrijeme objavljivanja Kur’ana.
* Pridjev cumulonimbus dolazi od rijeci cumulus koja označava gust, bijel, razbarušen oblak koji se obično formira na ivicama termalno nestabilnih vazdušnih masa. Mustafa Mlivo ove oblake naziva cirusnim oblacima (vidi napomenu **). - op.p
** Besim Korkut je u svom prevodu značenja Kur’ana ovu zamjenicu interpretirao kao da se ona odnosi na Allaha (swt). - op.p.
Kur'anski opis unutarnjeg i vanjskog izgleda fetusa
U ovom poglavlju vam predstavljamo Dr. Marshall Johnson-a, umirovljenog profesora anatomije i biologije razvoja sa Thomas Jefferson Univerziteta u Filadelfiji (Pennsylvania, USA). U toku 22 godine koliko je tamo proveo, Dr. Johnson je obavljao dužnosti redovnog profesora anatomije, šefa katedre za anatomiju, te direktora Daniel Daugh Instituta. Profesor Johnson je također bio predsjednik Teratološkog Udruženja*. Autor je preko 200 objavljenih naučnih radova. Prvu priliku da se sastanemo sa Dr. Johnsonom smo imali za vrijeme Sedme Saudijske Medicinske Konferencije na kojoj je oformljen specijanli odbor sa zadatkom istraživanja naučnih aspekata Kur'ana i Sunneta.
Na prvom sastanku ovog odbora, profesor Johnson je upitao šta je to na čemu odbor radi. Kazali smo mu da je predmet našeg izučavanja povezanost 1400 godina starih navoda iz Kur'ana i Sunneta sa činjenicama koje nam donose moderni naučnici. Nakon što je upitao za primjer onoga o čemu govorimo mi smo mu naveli činjenice o kojima smo već govorili u predhodnih par poglavlja a to su naučna saznanja koja nam govore da se razvoj čovjeka u utrobi majke odvija u nekoliko zasebnih stadija - nešto o čemu nam je Kur'an govorio još prije 1400 godina.
Čuvsi ovo, profesor Johnson je bio zaprepašten te je svoja osjećanja izrazio sledećim riječima: "Ne, ne, ne! Da li vi uopšte znate o čemu pričate?".
Mi smo razumjeli njegovu ovakvu reakciju znajući da je on jedan od vodećih naučnika u SAD. On je, naravno, znao da su nakon otkrića mikroskopa u 16. stoljeću, ljekari tokom čitavog 17. stoljeća smatrali da je svako ljudsko biće začeto u spermi muškarca. Ova slika (koja zbog njene nedostupnosti ovdje nije prikazana) je od strane naučnika u 17. i početkom 18. stoljeća bila korištena kao 'dokaz' ove tvrdnje. Nakon otkrivanja ženske jajne ćelije i utvrđivanja činjenice da je ona veća od spermatozoida, uloga muškarca u začetku novih ljudskih bića je u 18. stoleću bila potpuno zapostavljena, baš na način na koji je i uloga žene bila zapostavljena u 17. stoljeću.
Tek sredinom 19. stoljeća su naučnici počeli shvatati da se razvoj embria odvija u nekoliko uzastopnih stadija. Iz ovog razloga je profesor Johnson ustao i uzviknuo "Ne, ne…!?" kada mu je rečeno da su ove informacije sadržane u Kur'anu već 1400 godina. Nakon ove njegove reakcije mi smo mu u ruke dali primjerak Kur'ana te mu pokazali ovaj ajet koji je on procitao na svom maternjem jeziku:
Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?!
(Prevod značenja Kur'ana 71:13-14)
Potom smo mu pokazali ovaj ajet:
...On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove (oblike), jedan za drugim, u tri tmine...
(Prevod značenja Kur'ana 39:6)
Pročitavši ovo, profesor Johnson je sjeo te rekao: "Ovo može biti objašnjeno jednom od sledeće tri mogućnosti. Prva mogućnost je da su ovi navodi rezultat puke slučajnosti."
Kao dokaz apsurdnosti ove mogućnosti smo prikupili više od 25 kur'anskih navoda, prezentovali ih Dr. Johnsonu te ga potom upitali: "Je li moguće da su svi ovi navodi puka slučajnost?" Kur'an, čak šta više, kao što smo to već ranije u knjizi spomenuli, navodi i imena za svaku od faza u toku ljudskog razvoja: prva faza je nazvana Nutfah, ili kapljica vode, druga faza je nazvana 'alaqah, ili nešto nalik na pijavicu, treća je nazvana mudghah, ili sažvakana substanca, četvrta je opisana riječju kosti, a peta je okarakterisana odjevanjem kostiju mesom. Može li sve ovo biti slučajnost? Odgovor Dr. Johnsona je bez oklijevanja bio: "Ne!".
Mi smo zatim željeli znati koje su preostale mogućnosti na koje je profesor Johnson ranije aludirao na što je on rekao: "Sledeća mogućnost jeste da je Muhammed raspolagao moćnim mikroskopom."
Naš odgovor je glasio: "Vi ste svjesni da se do ovako tačnih i specificnih informacija o kojima govori Kur'an može doći samo putem veoma jakog mikroskopa. Onaj ko bi na raspolaganju imao jedan takav mikroskop bi također morao imati pristup veoma razvijenoj tehnologiji koja se mora odraziti na njegov svakodnevi život uključujući kuću, hranu, vođenje rata itd. Također znate da je napredak tehnologije proces u kojem učestvuju čitave zajednice ljudi te da se tehnologija prenosi sa koljena na koljeno."
Slika 6.1 Embrio u 'alaqah fazi, zakačen za unutrašnji zid materice.
Profesor Johnson se nasmijao i rekao: "Imao sam priliku vidjeti kako je izgledao prvi mikroskop na svijetu. Nije uvećavao više od 10 puta i upšte nije davao jasnu sliku.".
Poslanik Muhammed (saws) nikada nije imao pristup nikakvoj naučnoj opremi niti mikroskopu. Dakle, jedini zaključak koji možemo iz svega izvesti jeste jedina preostala mogućnost a to je da je on bio Allahov poslanik. Nakon ovoga, profesor Johnson je postao zainteresovan za izučavanje kur'anskih navoda vezanih za nauku koncetrišući se na navode o fazama u razvolju ljudskog organizma u utrobi majke jer je to oblast njegovog istraživanja. Dok su Dr. Moore i ostali naučnici koje smo već naveli diskutovali o vanjskom izgledu fetusa i onome što Kur'an o tome kaže, profesor Johnson se usmjerio ka kur'anskim detaljima koji navode pojedinsoti ne samo vanjskog izgleda fetusa neko i onoga što se događa u njegovoj unutrašnjosti.
Slika 6.2 Mikroskopska fotografija koja prikazuje 15 dana star embrio (označen slovom B) zakačen za zid materice.
Ukratko, prema riječima profesora Johnsona, Kur'an opisuje ne samo razvoj vanjskog oblika embria nego ističe i stadije nastajanja i razvoja embria, odnosno funkcije koje se odvijaju u njegovoj unutrašnjosti te pri tome ukazuje na sve bitne činjenice do kojih je nauka uspjela doći.
Na primjer, ovaj crtež mudghah-e ili sažvakane substance (slika 6.3) je samo jedna od stvari koje je profesor Johnson koristio kao dokaz u svojoj prezentaciji nakon studiranja spomenutih ajeta.
Slika 6.3 Izgled embria starog mjesec dana.
Ova slika pokazuje vanjski izgled embria: uvijen ublik sa vidljivim izbočinama i brazdama koje podsjećaju na otiske zuba, zatim malo veće brazde u gornjem dijelu te obla površina zametka. Sve ovo embriu daje lahko raspoznatljive karakteristike iako je u ovoj fazi njegova dužina samo jedan centimetar.
Ukoliko bismo rasjekli ombrio i pogledali unutarnje organe, našli bismo većinu njih već potpuno oformljenih kao što se to i ovdje vidi. Takđer se iz ove slike može vidjeti da su neki od dijelova tijela isto tako već oformljeni dok neki još uvjek nisu.
Kako bismo onda opisali ovakav embrio? Kako bismo ga nazvali? Može li se reći da ovo već predstavlja oformljen organizam? Vidimo, kao što rekosmo, da su neki dijelovi već oformljeni a neki nisu. Da li ovo onda zovemo oformljen zametak ili ne? Ne postoji bolji opis ovog stadija u razvoju embria od onoga datog u Kur'anu: ...mudghah (substanca koja kao da je sažvakana) djelimično oformljena a djelimično neoformljena... (vidi Kur'an 22:5).
Slika 6.4 Fotografija embria starog 28 dana.
Pogledajmo riječi profesora Marshal Johnsona kojima on iznosi zaključke svog istraživanja: "Kao naučnik, ja se bavim samo stvarima koje mogu fizički vidjeti. Jedna od stavri koje mogu vidjeti i razumjeti su riječi koje su mi prevedene iz Kur'ana. Kao što sam vam već navodio primjer, ukoliko bih se ja sada mogao vratiti u to vrijeme, znajući ono što znam danas, ne bih bio u stanju dati opis embria onako dobro kako je on dat u Kur'anu. Ne vidim ni jedan dokaz koji bi išao u prilog onima koji kažu da je ova osoba, Muhammed, sam došao do ovakvih zaključaka. Stoga, ne vidim ništa što bi bilo protiv tvrdnje da je prilikom pisanja Kur'ana moralo doći do božanske intervencije!".
Slika 6.5 Diagram primitivnog kardiovaskularnog sistema embria za vrijeme 'alaqah stadija. Embrio ima izgled ugruška krvi zbog relativno velike količine krvi koja se u njemu nalazi.
I zaista, Kur'an jeste Objava. Jedino što preostaje ljudskom rodu jeste da slijede primjere ovih velikih naučnika i priznaju da je Allah (swt) onaj koji je u ovoj Svetoj Knjizi Muhammedu (saws) objavio dio od Svog sveobuhvatnog znanja. To je knjiga u kojoj je Allah (swt) obećao da će ljudski rod vremenom otkrivati znakove (dokaze) koji potvrđuju da je Kur'an zbilja Allahov govor.
Uzvišeni i Slavljeni Allah je u Kur'anu rekao:
A sigurno ćete saznati vijest (značenje) njegovu (Kur'ana) nakon (izvjesnog) vremena.
(Prevod značenja Kur'ana 38:88)
Allah je također rekao:
Svaki nagovještaj ima svoje vrijeme, i vi ćete znati!"
(Prevod značenja Kur'ana 38:88)
Te je rekao:
Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?
(Prevod značenja Kur'ana 38:88)
Morske i okeanske dubine
Kur’an je vječna mu’džiza i koja neće zastariti sve do Sudnjeg Dana i koja je dostupna svim ljudima bez obzira na njihove kulturne i obrazovne nivoe te vrijeme u kojem su živjeli. Beduin u pustinji kao i univerzitetski profesor će obojica u Kur’anu naći nešto što će za njih biti dovoljno (kao dokaz istinitosti svih kur’anskih navoda op.p.).
U ovom poglavlju vam predstavljamo profesora Dorja Rao koji je specijalista na polju okeanske geologije i koji trenutno predaje na King Abdul-Aziz Univerzitetu u Džeddi, Saudijska Arabija. Sastali smo se sa njim i prezetovali mu brojne ajete iz Kur’ana koji sadrze naučne dokaze njegove istinitosti. Profesor Rao je bio zapanjen onim što je vidio i čuo. Čitajuci interpretacije nekih kur’anskih ajeta kroz knjige iz određenih naučnih oblasti, naišao je na diskusiju sledećeg ajeta:
Ili su (djela nevjernika op.p.) kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih, prst se pred okom ne vidi - a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.
(Prevod značenja Kur’ana 24:40)
Profesor Rao je potvrdio da su naučnici danas upoznati sa tminama okeana za koje su saznali putem podmornica koje su im omogućile da zarone u okeanske dubine. Sama ljudska bića (dakle, bez ikakve opreme) nisu bila u mogućnosti stići do više od 20 do 30 metara dubine. Oni koji su ronili u potrazi za biserima su to činili u plitkim vodama i ni oni nisu imali načina dostići dubine veće od navedenih. Čovjek, dakle, nije sposoban preživjeti u dubokim i tamnim predjelima okeana (recimo na 200 ispod površine vode). Međutim, ovaj ajet govori o fenomenu kojeg nalazimo samo na jako velikim dubinama.
Iz ovoga proizilazi da se Allahova izjava o mraku u dubokim prostranstvima mora ne odnosi na bilo koje more iz razloga što ne svako more može biti opisano kao more u kome su se tmine nakupile jedna iznad druge. Do ove vrste ‘naslaganog’ mraka u dubinama okeana dolazi iz dva razloga. Krajnji rezultat jeste postepeni nestanak boja do kojeg dolazi prelaskom svjetlosnih zraka iz jedne tmine (tamnog sloja) u drugu. Sunčeve zrake su sačinjene od sedam različitih boja i prilikom udara svjetlosti na vodu dolazi do disperzije (rasipanja) zraka od kojeg nastane ovih sedam zasebnih boja.
Na ovoj slici (14.1) vidimo svjetlosnu zraku kako prolazi kroz dubine okeana. Gornji dio (najbliži površini) je absorbovao crvenu boju u prvih 10 metara. Dakle, ukoliko bi ronioc stigao do 30 metara dubine i tamo bio ranjen, ne bi bio u stanju vidjeti svoju krv jer se crvena boja ne može vidjeti na ovoj dubini. Na isti nacin, kao što se vidi na slici, slijedi absorpcija narandžastih zraka. Potom slijedi absorpcija žutih zraka na dubini od 50 metara. Na 100 metera dubine nestaje i zelenih zraka, zatim na 200 više ne vidimo ni plave zrake itd. Dakle, iz ovoga vidimo da okeanske vode postepeno postaju sve tamnije i tamnije tj. da do zatamljena dolazi u svjetlosnim slojevima.
Slika 14.1 Između 3% i 30% sunčevih zraka se odbije od morsku površinu. Potom dolazi do postepene absorpcije zraka (Izvor: Oceans, Elder i Pernetta, strana 27)$.
Što se tiče drugog razloga zbog kojeg dolazi do pojave tmina na velikim dubinama on leži u postojanju mnogih prepreka koje zaklanjaju svjetlost (recimo morske stijene ili pak oblaci, kao što ćemo sada vidjeti op.p.).
Slika 14.2 Prikaz unutarnjih valova (Izvor: Oceanography, Gross, strana 204)$.
Svetlosne zrake o kojima govorimo dolaze od Sunca i absorbovane su od strane oblaka koji za uzvrat rasprsnu neke od njih. Kao posljedica ovoga, ispod oblaka dolazi do stvaranje jednog djelimično zatamljenog sloja (atmosfere op.p.). Ovo je (koristeći terminologiju koju upotrebljava Kur’an op.p) prva tmina. Potom ove zrake dolaze do površine okeana gdje je jedan ljihov dio odbijen što morskim valovima daje blještav izgled. Iz ovog razloga, u slučajevima kada je more zatalasano, dolazi do različitog intenziteta ovog blještavila zbog različitih uglova pod kojim se valovi i zrake susreću. Valovi, dakle, odbijaju dio svjetlosti i time prouzrokuju zatamljenje. Neodbijeni svjetlosni zraci prodru prema dubinama okeana te stoga vodu okeana i dijelimo na dva glavna sloja: gornji i dubinski. Gornji sloj je karakteristican po svojoj osvjetljenosti i toploti, a dubinski po tmini.
Ova dva dijela okeana imaju različita svojstva i čak i oni su razdvojeni valovima (ili strujama). Ovi unutarnji valovi su otkriveni tek 1900. godine. Naučnici su tek nedavno saznali da postoje i unutarnji valovi koji se formiraju između slojeva (koji imaju različitu gustinu) na zbijenim mjestima njihovog spajanja. Ovi unutarnji valovi pokrivaju duboke vode mora i okeana jer one imaju veću gustoću nego vode koje se nalaze iznad njih. I ovi valovi se mogu remetiti (razbijati) isto kao što se to može činiti sa valovima na površini. Međutim, unutarnji valove se ne mogu vidjeti golim okom nego se oni moraju detektovati putem ispitivanja promjene u temperaturi i slanosti vode na nekoj određenoj lokaciji.
Ispod ovih valova koji razdvajaju gornji i donji dio okeana dolazi do stvarnog potomljenja. Ribe na ovim dubinama ne vide jer su jedini ozvor svjetla u stvari njihova tijela. Dakle, ova tmina koja se nalazi ispod pokrivača koji se prostiru jedan iznad drugog jeste tmina o kojoj Kur’an govori kada kaže: “…tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim…” (Prevod značenja Kur’ana 24:40)
Drugim riječima, iznad ovih valova (pokrivača) postoji još prepreka (ili slojeva) koje su u obliku valova. Ovo se naravno odnosi na valove koje nalazimo na površini vode. Kur’an nam potom o tminama o kojima je riječ kaže: “…iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih…” (Prevod značenja Kur’ana 24:40)
Dakle, do tmine na velikim dubinama mora i okeana dolazi zbog svih spomenituh prepreka na koje svjetlos nailazi, te zbog absorpcije do koje dolazi.
Kur’an dalje u istom ajetu kaže: “…prst se pred okom ne vidi - a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.” (Prevod značenja Kur’ana 24:40)
Dole vlada potpuna tama te čak i podmornice sa sobom moraju ponijeti izvore svjetlosi. Kako su ove informacije onda bile dostupne poslaniku Muhammedu (saws)?
Profesoru Rao smo prezentovali mnoge ajete koji govore o njegovoj užoj specijalnosti te smo ga upitali: “Šta vi mislite o postojanju ovih naučnih informacija u Kur’anu? Kako je poslanik Muhammed mogao znati sve ove podatke prije 14 stoljeća?”
Profesor Rao je odgovorio: “Jako je teško zamisliti da su ovakve vrste spoznaja postojale prije 1400 godina. Moguće je da su o nekim stvarima ljudi imali površno razumijevanje, međutim, opisati ove stvari ovako detaljno je jako teško. Stoga, ovo definitivno nije ljudsko znanje. Obično ljudsko biće nije bilo u mogućnosti opisati ovaj fenomen sa toliko detalja. Smatram da su ove informacije morale doći iz nadprirodnog izvora.”
Da, izvor ovog znanja mora biti neko ko je iznad nivoa čovjeka. Ni priroda sama po sebi ne može biti njegov izvor jer je ovo daleko iznad nivoa same prirode kao što je i daleko iznad ljudskih sposobnosti. Kao što smo vidjeli iz riječi profesora Rao, ovo je nešto što se ne može pripisati nekom prirodnom biću jer ovo je zbilja govor onoga koji poznaje prirodu, univerzium i njihove tajne, kao što nam Kur’an govori:
Reci: "Objavljuje ih Onaj kome su poznate tajne nebesa i Zemlje…"
(Prevod značenja Kur’ana 25:6)
Kur’an je, dakle, došao od Allaha. Sva ova svjedočenja naučnika jedno za drugim nam dokazuju da ova uputa i svjetlo (tj. Kur’an) u sebi sadrži neosporne dokaze svoje istinitosti, jer Kur’an je izvor upute sve do Sudnjeg Dana
*** Preuzeto sa web stranice koja također nudi jako puno informacija o naučnom aspektu Kur’ana - http://quranm.hypermart.net/bosanski.htm
$ Sve slike čije je objašnjenje označeno ovim znakom ( $ ) su preuzete iz knjige koja nosi nasov “A Brief Illustrated Guide to Understanding Islam” grupe autora. Čitava ova knjiga se može pogledati
ovo je pisalo, ali link ne radi .. ja sam nasao i .doc formatu...
Činjenice iz Astronomije
Allah (swt) nam je jasno kazao da je Njegova Knjiga, Kur’an, objavljena kao opominjač i podsjetnik čitavom svijetu. Allah (swt) kaže:
Kur’an je doista svijetu cijelome opomena! - i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!
(Prevod značenja Kur’ana 38:87-88)
Dakle, Kur’an je podsjetnik čitavom ljudskom rodu sve do Sudnjeg Dana. On sadrži informacije koje je čovjek saznavao kroz historiju ali i one koje čovjek saznaje i u današnje vrijeme. S obzirom da je svaki kur’anski ajet objavljen iz Allahovog znanja, Allah (swt) je rekao:
Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što On jedini zna…
(Prevod značenja Kur’ana 4:166)
Svi ajeti u sebi sadrže božansko znanje, a ljudski rod je taj koje se vremenom razvija i unapređuje. Dolazeći do viših stepena razumijevanja prirodnih nauka, čovječanstvo uspijeva dokučiti značenje Allahovih riječi u određenim ajetima. Dakle, kroz spoznaju da je određeni ajet objavljen od strane Allaha (swt), te uz konstantan proces progresa i razvoja ljudskog roda, čovjek će uspjeti doći do novih otkrića koji će mu omogućiti da razumije neki novi ajet, itd. Na ovaj način, čovječanstvo će nastaviti saznavati značenja sve više i više kur’anskih ajeta. Ovo je jedna od čudnovatih karakteristika Kur’ana.
Profesor Armstrong je poznati naučnik koji radi za NASA-u (puni naziv National Aeronautics and Space Administration) tj. američku državnu agenciju za istraživanje svemira. Susreli smo se s njim i postavili mu brojna pitanja koja se odnose na kur’anske ajete koji govore o astronomiji tj. oblasti njegove uže specijalnosti. Pitali smo ga o željezu i kako dolazi do njegovog nastanka. On nam je za uzvrat pojasnio kako na Zemlji dolazi do formiranja svih hemijskih elemenata. Kazao nam je da su naučnici tek nedavno otkrili relevantne činjenice po pitanju procesa formiranja tih elemenata. Također nam je rekao da energija ranog sunčevog sistema nije bila dovoljno velika da bi došlo do formiranja željeza.
Izračunavajući energiju koja je neophodna za nastanak jednog atoma željeza, otkriveno je da je ta energija četiri puta veća od energije čitavog sunčevog sistema. Drugim riječima, energija čitave planete Zemlje, ili pak Mjeseca, ili Marsa, ili bilo koje druge planete, nije dovoljna da bi došlo do formiranja jednog novog atoma željeza. Čak ni energija čitaov sunčevog sistema za to ne bi bila dovoljna. Iz tog razloga, rekao nam je profesor Armstrong, naučnici vjeruju da je željezo vanzemaljski element koje je nekako dospio na našu planetu tj. da nije na njoj oformljen. Potom smo mi citirali kur’anski ajet koji kaže:
…spustili smo gvožđe - u njemu je sila žestoka i koristi za ljude…
(Prevod značenja Kur’ana 57:25)
Potom smo profesora Armstronga upitali o nebesima i da li u njima ima kakvih otvora ili pukotina. On je opovrgnuo naše tvrdnje i kazao da je ono o čemu mi govorimo grana astronomije koja se zove “Integrirani Kosmos” što je u stvari naučna oblast u kojoj su naučnici tek nedavno počeli dolaziti do određenih otrkića. Na primjer, ukoliko bismo pustili neko tijelo da u svemiru pređe određeni put u bilo kojem pravcu, a zatim ga pustili da pređe isto toliko dug put u nekom drugom pravcu, vidjeli bismo da je težina* tog tijela ista bez obzira kojim putem se tijelo kretalo. Ovo je slučaj zbog činjenice da tijelo ima svoj vlastiti ekvilibrium (ravnotežu) te je pritisak na njega isti sa svih strana. Bez ovog ekvilibriuma, čitav svemir bi se raspao. Ja sam se (kaže šejh Az-Zindani) odnah prijsetio kur’anskog ajeta koji kaže:
A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? - kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!
(Prevod značenja Kur’ana 50:6)
Nakon ovoga smo sa profesorom Armstrongom razgovarali o pokušajima naučnika da dokuče granice svemira te smo ga upitali da li je po ovom pitanju bilo kakvih uspjeha. Njegov odgovor je bio da naučnici trenutno vode ljutu bitku u nastojanju da dođu to ivice univerzuma te da se neprekidno radi na izradi opreme sa većim mogućnostima. Ova oprema se koristi za istraživanje svemira, međutim, sve što se uspijeva otkriti su nove zvijezde koje se nalaze u okviru naše galaksije, a kraj svemira još nije ni na vidiku. Allah (swt) u Kur’anu kaže:
Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i učinili da vatra iz njih pogađa šejtane…
(Prevod značenja Kur’ana 67:5)
Sve ove zvijezde su zbilja ukrasi za nama najbliže nebo. Profesor Armstrong je također dodao da naučnici nisu uspjeli dosegnuti do kraja svemira. Naglasio je da zbog ovoga trenutno postoje nastojanja da se u svemiru (recimo na satelitima op.p) postave dodatni teleskopi kako bi naučnici mogli proučavati svemir bez da im prašina i ostale zapreke iz atmosfere budu na putu. Optički teleskopi nisu u stanju doseći do željenih daljina te stoga bivaju zamijenjeni teleskopima koji koriste radio talase i koji omogućavaju posmatranje svemira na većim udaljenostima. Međutim, rekao je profesor Amstrong, naučnici i dalje ostaju ograničeni. Mi smo ga potom podsjetili na ovaj ajet:
… pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak, zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran.
(Prevod značenja Kur’ana 67:3-4)
Svaki puta kada je profesor Armstrong spomenuo neku naučnu činjenicu, mi smo mu donosili relevantan kur’anski ajet sa kojim bi se on složio. Potom smo mu kazali: “Vi ste uspjeli vidjeti i otkriti istinu o prirodi, odnosno, astronomiji i to koristeći se modernom opremom, raketama i svemirskim brodovima koje je sve čovjek izumio. Također ste vidjeli da su iste te činjenice spomenute i u Kur’anu prije 14 stoljeća. Šta je stoga vaše mišljenje o njima?”
Njegov odgovor je glasio: “To je jako teško pitanje koje evo sam sebi postavljam od kako smo ovdje započeli ovu našu diskusiju. Impresioniran sam činjenicom da se stari zapisi tako izvanredno slažu sa modernom astronomijom i njenim skorim otkrićima. Ja nisam dovoljno dobar stručnjak iz oblasti historije čovječanstva da sam u potpunosti i sa sigurnošću predpostavim okolnosti koje su vladale prije 1400 godina. Međutim, svakako želim istaći da je ovo što smo vidjeli u najmanju ruku impozantno, s tim da može a i da ne mora postojati naučno (tj. historijsko) objašnjenje. Mora da postoji nešto što je iznad našeg običnog ljudskog razumijevanja što bi pojasnilo (kur’anske) navode koje smo vidjeli. Međutim, nemam namjeru niti smatram da sam u poziciji da dajem odgovor na ovo pitanje. Već sam kazao puno toga ali bez eksplicitnog izjavljivanja onoga što, vjerujem, vi želite da kažem. Moj posao kao naučnika je ipak da ostanem nepristrasan (tj. neizjašnjen) po određenim pitanjima. Stoga smatram da je najbolje da se ovdje zaustavim ne dajući vam kompletan odgovor kojeg vi, moguće je, očekujete.”
I zaista, jako je teško zamisliti da su ove informacije koje su prije 1400 godina poslaniku Muhammedu (saws) objavljenje u Allahvoj Knjizi potekle iz ljudskog izvora. Dakle, mora postojati neki dodatni izvor znanja, a Allah (swt) je Onaj koji poznaje tajne nebesa i zemlje. Kao što smo vidjeli kroz ove sastanke sa raznim naučnicima, na pragu smo nove ere.
Ovo novo doba koje je pred nama je doba u kojem istinska religija i istinska nauka imaju mnogo toga zajedničkog te prihvataju jedna drugu. Stoga, između njih ne može postojati kontradikcija niti među njima može stojati bilo kakva prepreka. Ovo je zaključak do kojeg su muslimanski naučnici stizali kroz protekle vijekove: ne postoji mogućnost da provjerena i dokazana naučna činjenica može protivriječiti božijoj objavi koja je sasvim jasna. Kada se kaže da smo trenutno u dobu istraživanja svemira to je tačno: nalazimo se u eri u kojoj se naučne činjenice i religija slažu. Međutim, to je slučaj samo između dokazanih naučnih spoznaja i din-i-Islama kojeg je Allah (swt) sačuvao od svih krivotvorenja i izmjena.
Činjenice o morima i okeanima
Predstavljamo vam Dr. William W. Hay-a, profesora geoloških nauka na Colorado Univerzitetu smještenom u gradu Boulder, u američkoj državi Kolorado. Profesor Hay je ranije bio dekan na Rosentiel Fakultetu Nautičkih i Atmosferskih Nauka na Miami Univerzitetu, Miami, Florida, SAD. Sa Dr. Hayom smo otišli na morsku ekspediciju koja nam je trebala omogućiti da ispitamo određene fenomene koji su bili povezani sa našom studijom naučnih čuda u Kur’anu i Sunnetu. Postavili smo mnogo pitanja o morskoj površini, o podjeljenosti između gornjeg i donjeg dijela mora, o okeanskom dnu, te o morskoj geologiji. Također smo željeli znati o dijelovima vodenih prostora u kojima dolazi do mješanja raznih morskih voda, kao i o mjestima gdje dolazi do mješanja morske vode sa slatkim vodama koje pristižu iz rijeka. Profesor Hay je bio ljubazan i do u detalje odgovorio na sva naša pitanja.
Što se tiče ‘pregrada’ koje nalazimo između različitih mora, Dr. Hay nam je objasnio da ova ‘vodena tijela’ (ili pak vodene mase) nisu jedno veliko homogeno more kako se to nama čini. Naprotiv, mi nalazimo različita mora koja se razlikuju po stepenima slanosti, temperaturi i gustini. Godine 1942. su naučnici po prvi puta, nakon uspostavljanja velikog broja istraživačkih stanica, uspjeli doći do slike (vidi 13.1) na kojoj je lakho uočiti razdvojenost dva mora (Mediterana i Atlanskog Okeana) koja se razlikuju po temperaturi, slanosti, gustini, sposobnosti rastvaranja oksigena, te biljnim i životinjskim vrstama koje u njima žive.
Slika 13.1 Izvor: Marine Geology, Kuenen, strana 43.
Na ovoj slici vidimo obojeni trougao koji se nalazi kod Gibraltara. Tu se jasno vidi linija razdvajanja između dvije vodene mase iako golo ljudsko oko u prirodi to ne može primjetiti.
Ova slika je načinjena uz pomoć satelitskih kamera i metoda za detekciju sa distance. Prikazana fotografija je snimljena satelitom koji je koristio specifične termalne karakteristike raznih vodenih masa te su iz tog razloga mora prikazana u različitim bojama (stvarna fotografija ponovo nije prikazana ali pogledaj sliku 13.2 za sličan prikaz). Na primjer, vidimo svjetlo plavu, tamno plavu i crnu boju. Ostale vodene mase su prikazane zelenkasto. Ove različite boje predstavljaju razlike u temperaturama morskih površina. Međutim, kao što svi znamo, svi ovi okeani i mora će našim očima izgledati plavi. Dakle, stvarne linije razdvajanja se mogu uočiti jedino putem naučnih istraživanja i moderne tehnologije.
Slika 13.2 Slika predstavlja globus na kojem su naznačene temperature vode (u stepenima Fahrenheita).
Allah (swt) nam je u Kur’anu rekao:
Pustio je dva mora da se dodiruju, između njih je pregrada i oni se ne miješaju.
(Prevod značenja Kur’ana 55:19-20)
Do sada su bila usvojena dva tumačenja ovih ajeta. Prvo mišljenje navodi da, prema lingvističkom značenju riječi maraja, dolazi do doticanja i mješanja mora jednog sa drugim. Međutim, činjenica da Kur’an nastavlja i kaže da između njih postoji pregrada jednostavno znači da ova pregrada onemogućuje ta dva mora da uznemiravaju jedno drugo ili da se pak prelivaju jedno preko drugog.
Zagovornici drugog mišljenja se pitaju kako može postojati pregrada između mora koja bi sprečavla da ona prelaze jedno u drugo kada ajet naznačava da se mora dodiruju. Oni su zaključili da u stvari ne dolazi do stvarnog dodirivanja te dvije vodene mase te su pokušali dosegnuti drugo značenje riječi maraja. Međutim, danas nam moderna nauka pruža dovoljno informacija koje nam omogućuju da razjasnimo ovo pitanje. Mora se zaista dodiruju, kao što smo vidjeli na primjeru Mediterana i Atlanskog okeana. Iako među njima postoji nakrivljena (ne potpuno uspravna/vertikalna) vodena prepreka, sada nam je poznato da voda iz ovih mora prelazi iz jednog u drugo. Međutim, prilikom prelaska vode iz jednog mora u drugo, ta voda izgubi svoje jasno uočljive karakteristike te se izjednači sa vodenom masom u koju je ušla
(vidi sliku 13.3). Na ovaj način, pregrada u stvari vrši funkciju prelaznog područja u kojem dolazi do homogenizacije.
Slika 13.3 Izvor: Introductory Oceanography, Thurman, strana 301.
Ovo je odličan primjer modernog islamskog naučnog istraživanja. Savremene tehnike nam, dakle, mogu pomoći u dokazivanju da je Kur’an nemoguće imitirati. Sa profesorom Hay smo podugo razgovarali o ovom i o još nekim ajetima te smo ga potom upitali: “Šta je vaše mišljenje po pitanju ovog fenomena tj. da pred sobom imate tekst objavljen prije 1400 godina a koji do u najmanje detalje opisuje tajne kosmosa koje čovjek toga vremena nije moga znati jednostavno iz razloga što oprema i metode nepohodne za takva otkrića tada nisu bile dostupne?”
Profesor Hay je odgovorio: “Jako mi je interesantno da se takve informacije nalaze u tako starim zapisima Svetog Kur’ana i nemam načina da odgonetnem odake su te informacije došle. Međutim, smatram jako interesantnom činjenicu da se tu nalaze te da ova otkrića pojašnjavaju neke navode.”
Potom je upitan: “Vi, dakle, jednostavno poričete mogućnost da je to moglo doći samo iz nekog ljudskog izvora. Šta mislite ko je onda originalni izvor informacija koje nalazimo u Kur’anu?”
Profesor Hay: “Pa, mislim da to mora biti Božansko Biće!”
Ovo nedvojbeno jeste božansko znanje koje je Allah (swt) poslao kako bi pomogao poslanstvo Muhammeda (saws) koje je rekao:
Svakom poslaniku je dato nešto na osnovu čega bi ljudi povjerovali u njega. Međutim, meni je data objava od Allaha i ja se nadam da ću ja na Sudnjem Danu imati najveći broj sljedbenika. (Hadis prenosi Buhari)
Ova objava u sebi sadrži jedinstveno čudo (mu’džizu) koje do Posljednje Časa čitavom čovječanstvu ostaje kao dokaz (postojanja Allaha i poslanstva Muhammeda s.a.w.s. - op.p.)!
$ Sve slike čije je objašnjenje označeno ovim znakom ( $ ) su preuzete iz knjige koja nosi nasov “A Brief Illustrated Guide to Understanding Islam” grupe autora. Čitava ova knjiga se može pogledati
Faze u razvoju embria
Predstavljamo vam Dr. G. C. Goeringer-a, predavača na predmetu medicinske embriologije na katedri za ćelijsku biologiju Medicinskog Fakulteta na Georgetown Univerzitetu u Washington-u, D.C.. Imali smo priliku sastati se sa Dr. Goeringerom i tom prilikom smo ga pitali da li je historija embriologije zabilježila bilo koga ko je spominjao različite stadije u toku razovoja embria, te da li je u vrijeme poslanika Muhammeda (saws) ili u vijekovima poslije njega postojala ikakva literatura iz oblasti embriologije koja je isticala te stadije, ili se pak do spoznaje činjenice da se razvitak embria odvija u fazama došlo tek polovinom 19. Stoljeća. Odgovor koji smo dobili je bio da su još stari Grci pokazivali interes za izučavanje emgriologije te da su mnogi od njih pokušali opisati šta se to dešava sa fetusom i kako se on razvija.
Mi smo se složili sa profesorom Goeringerom da je Aristotel, pored ostalih, nastojao iznijeti teorije o detaljima ovog pitanja, međutim, šta je bilo sa spomenom o fazama razvoja?
Nama je poznato da o ovim fazama nije bilo govora sve do polovine 19. stoljeća, a njihovo postojanje naučno nije bilo dokazano sve do pocetka 20. stoljeća. Nakon duge diskusije, profesor Goeringer je potvrdio da prije ovoga otkrića od prije oko 100 godina nije bilo pomena ni o kakvim fazama u razvoju embria. Mi smo ga potom upitali da li postoji specifična terminologija koja se veže za ove faze slično terminologiji koja se nalazi u Kur'anu. Njegov odgovor je bio negativan. Nase sljedeće pitanje je glasilo: "Koje je vaše mišljenje o terminima koje Kur'an koristi prilikom opisivanja stadija kroz koje fetus prolazi?". Povno je uslijedila duža diskusija da bi nakon toga Dr. Goeringer na Osmoj Saudijskoj Medicinskoj Konferenciji održao predavanje na tu temu. U svom predavanju je istakao činjenicu da naučnici do nedavno upošte nisu bili svjesni postojanja ovih faza te je ukazao na sveobuhvatnost i preciznost spomenutih kur'anskih izraza korištenih za opis razvoja fetusa, izraza koji jasno ukazuju na potpunu istinu. Poslušajmo riječi profesora Goeringera kojima on izražava svoje mišljenje:
"U relativno malom broju ajeta, Kur'an sadrži sveobuhvatan opis ljudskog razvoja od momenta spajanja polnih ćelija pa sve do formiranja organa. Ovakav zapis, uključujući klasifikaciju, terminologiju, opis, kompletnost i jasnost, predhodno nije postojao. U većini slučajeva, ako ne i u svim slučajevima, ovaj opis je na vijekove stariji od onoga što na ovu temu nalazimo u tradicionalnoj naučnoj literaturi."
Začetak bez oca - mašta ili stvarnost?
Dijalog sa profesorom Goeringerom nas je doveo to rasprave o činjenici koja je tek nedavno otkrivena i koja bi trebala eliminisati svaku kontraverziju po pitanju na koje se odnosi ovaj podnaslov. Iako je rođenje Isaa (as) od strane djevice dio kršćanskih vjerovanja, neki među njima insistiraju da je Isa (as) morao imati oca jer je rođenje djeteta od strane djevice "načno nemoguća stvar". Oni na ovome insistiraju a izgleda ne znaju da do začeća zbilja može doci i bez intervencije oca (bez polnog odnosa op.p). Kur'an im odgovara i navodi primjer stvaranje Adema (as):
Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi!" - i on bi.
(Prevod značenja Kur'ana 3:59)
Postoje tri primjera koja ukazuju na tri različita načina nastanka zivota:
1. Adem, koji je stvoren i bez majke i bez oca;
2. Hava, koja je stvorena bez majke;
3. Isa, koji je stvoren bez oca.
Dakle, onaj koji je bio sposoban da Adema (as) stvori i bez majke i bez oca je, također, bio sposoban stvoriti Isaa (as) samo od majke a bez oca. Uprkos ovome, kršćani i dalje nastavljaju insistirati na svojoj teoriji iako im je Allah (swt) poslao mnoge dokaze koji ukazuju na njihovu pogrešku. Kada su upitani zašto ustrajavaju na svome stavu po ovom kontraverznom pitanju, odgovaraju da nikada nisu vidjeli niti čuli da je iko ikada došao na ovaj svijet bez oca ili majke. Međutim, moderna nauka nam danas kazuje kako mnoge životinje i stvorenja ovog svijeta bivaju rođeni bez oplodnje od strane mužjaka date vrste. Na primjer, mužjak pčele nije ništa drugo do jaje koje nije oplođeno od strane mužjaka, dok od jajeta koje mužjak oplodi nastaje ženak ose. Čak šta više, mužjaci pčele nastaju od jaja pčele matice i, kao što smo već naveli, bez oplodnje mužjaka. Životinjski svijet je prepun ovakvih primjera. Nauka danas, također, ima mogućnost proizvesti određene stimulanse koji djeluju na jaja ženke nekih organizama tako da do razvoja dođe bez oplodnje od strane mužjaka.
Pogledajmo izjavu profesora Goeringera: "Gledajući na ovaj problem s jedne druge tačke gledišta, bitno je istaći da neoplođena jaja mnogih vrsta vodozemaca i nižih oblika sisara mogu biti aktivirana mehaničkim putem (npr. probadanjem iglom), ili fizičkim putem (recimo toplotom), ili hemijskih putem (koristeći razne hemijske supstance) te na taj način nastaviti svoj razvoj. Kod nekih vrsta, ovakav oblik obnavljanja je normalan."
Allah (swt) nam je ponudio definitivan odgovor i iskoristio Adema (as), u kojeg i sami kršćani vjeruju, kao primjer ljudskog bića koje nema ni oca ni majke. Međutim, krišćani smatraju nemogućom činjenicu da čovjek moze biti rođen bez oca uprkos navedenoj analogiji koju im Allah (swt) u Kur'anu pruža na primjeru Adema (as):
Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi!" - i on bi.
(Prevod značenja Kur'ana 3:59)
Allahova je volja da smo došli do takvih naučnih saznanja i otkrića koja jedno za drugim potvrđuju istinu koja je objavljena u Kur'anu. Značenje pojedinih ajeta uspjevaju spoznati jedino prvaci među učenjacima i naučnicima što ukazuje da čuda koja Kur'an nudi nikada neće izgubiti na vrijednosti niti će biti iscrpljena.
Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi na put Silnoga i Hvaljenoga.
(Prevod značenja Kur'ana 34:6)
Allah, slavljen i uzvišen neka je On, je u Kur'anu rekao:
A sigurno ćete saznati vijest njegovu nakon (izvjesnog) vremena.
(Prevod značenja Kur'ana 38:88)
Allah (swt) je, također, rekao
Svaki nagovještaj (predskazanje) ima svoje vrijeme, i vi ćete znati!
(Prevod značenja Kur'ana 6:67)
Kao što je i rekao:
Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?
(Prevod značenja Kur'ana 41:53)
Dodato posle 24 minuta:
--------------------------------------------------------------------------
Fenomen mora između naučnih otkrića i kur’anskih ajeta
Predstavljamo vam profesora Shroeder-a iz zapadnje Njemačke, stručnjaka u oblasti istraživanja mora. Susreli smo ga na senimaru naučnika koji se bave izučavanjem fenomena morskih prostranstava koji se održao na King Abdul-Aziz Univerzitetu u Džeddi, Saudijska Arabija.
Ja sam (odnosi se na šejha Az-Zindanija op.p.) na tom seminaru održao predavanje na temu “Fenomen mora između naučnih otkrića i kur’anskih ajeta”. Dan nakon mog predavanja, profesor Shroeder je na jednom od naših skupova ustao i prokomentarisao ono što sam ja izložio u svom predavanju. Otpočeo je sledećim riječima:
“Želio bih komentirati na predavanje koje nam je juče održao šejh Az-Zindani, te bih također želio istaći da jako cijenim uključivanje tog predavalja u okvir jednog ovakvog naučnog skupa. Bitno je da svaka osoba, bila ona musliman ili krišćan kao što sam ja, ne treba posmatrati nauku samu za sebe (kao jedinku odvojenu od ostalih stvari), nego je treba posmatrati u jednom širem okviru. Na taj način će se, kada dođe do usporedbe nauke sa religijom, vidjeti i njeno mjesto u tom okviru.”
Nakon ovoga, profesor Shroeder je nastavio diskutovati vezu između nauke i religije. Ukazao je na ogromno razilaženje na koje se nailazi posmatrajući nauku i neke od religija zbog netrpeljivosti (odbojnosti) koja postoji između religijskih lidera i velikih umovima prirodnih nauka. Međutim, profesor Shroeder je bio zapanjen kada je upoznat sa istinitim navodima sadržanim u raznim kur’anskim ajetima. Njegov komentar je bio:
“U mnogim religijama nalazimo da njihovi predstavnici (predvodnici) misle da nauka može nešto oduzeti od religije. Ukoliko nauka napreduje, religija mora činiti korake nazad i od nje se bespravno i nasilno prisvaja. Međutim, ovdje vidimo jedan potpuno drugačiji pristup stvarima. Šejh Az-Zindani nam je pokazao da nauka u stvari potvrđuje ono sto Kur’an govori, tj. ono što je prije puno, puno godina rečeno u Kur’anu. U stvari, mislim da je bitno naglasiti na naučnici u stvari tek sada otkrivaju ono što je već ranije rečeno. Za naučnike iz svih država je na simpozijima bitno učestvovati, diskutovati i složiti se (doći do zajedničkih zaključaka), i ja sam siguran da svi mi odavde idemo kući razmisljajući više o vezi između religije i nauke o morima.”
Postaje nam jasno da ono što nam je Kur’an učinio dostupnim prije 1400, naučnici otkrivaju danas. Na nama ostaje da se zapitamo: “Ko je poslanika Muhammeda informisao o svemu ovome? Ko mu je kroz Kur’an i Sunnet objavio ovo znanje koje istinitim potvrđuju naučnici današnjice ma ko oni bili: astronomi, istraživači morskih prostanstava, geolozi ili specijalisti u bilo kojoj drugoj naučnoj oblasti?” Nakon što je saslušao sve što smo mi imali reći, profesor Shroeder je sa punom pouzdanošću izjavio slijedeće:
“Ne postoji nešto što se zove ‘nauka na jednoj strani, a religija na drugoj’. Ljudi ne razgovaraju jedni sa drugima ali ipak idu u istom pravcu. U duhu riječi šejha Az-Zindanija, svi govore iste stvari samo drugim jezicima: jedni govore jezikom nauke a drugi jezikom Svete Knjige.”
Profesor Shroeder dakle jasno zahtijeva da se ove činjenice predstave svima u svijetu, pogotovo naučnicima u njihovim istraživačkim centrima, i na svim jezicima, kako bi ih oni jednostavnim mogli razumjeti te kako bi bila pojašnjena istinita veza između nauke i religije. U slučaju Islama, riječ je o religiji koja je ostala čista, sačuvana od iskrivljenja i falsifikovanja. Kao rezultat, istinska saznanja (spoznaje) se moraju složiti sa ovom istinitom religijom. Kur’an kaže:
"…Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju…”
(Prevod značenja Kur’ana 39:9)
“Znaj da nema boga osim Allaha…”
(Prevod značenja Kur’ana 47:19)
“…Posmatrajte ono što je na nebesima i na Zemlji!…”
(Prevod značenja Kur’ana 10:101)
Na nebesima i na Zemlji, zaista, postoje dokazi za one koji vjeruju;
i stvaranje vas i životinja koje je razasuo dokazi su za ljude koji su čvrsto ubijeđeni;
i smjena noći i dana i kiša, koju Allah s neba spušta da pomoću nje zemlju, nakon mrtvila njezina, oživi i promjena vjetrova - dokazi su za ljude koji imaju pameti. To su Allahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo pa u koje će - ako ne u Allahove riječi i dokaze Njegove oni vjerovati?
(Prevod značenja Kur’ana 47:19)
Dakle, religija nas podstiče da stičemo znanje te nam naređuje da duboko razmišljamo o univerzumu u svjetlu naučnih dostignuća vremena u kojem živimo.
Islam i nauka
Zapadna misao je danas u sred ljute bitke između vjere i nauke. Skoro je nemoguće za savremenog zapadnog mislioca prihvatiti činjenicu da postoji mogućnost da religija i nauka imaju nešto zajedničko. Biblija, u koju vjeruju kršćani, kaže da je drvo čiji su plodovi bili zabranjeni vjerovjesniku Ademu (as) bilo drvo znanja, te je on, nakon što je pojeo nešto s tog drveta, dobio određeno znanje koje ranije nije posjedovao.
Iz ovog razloga je Evropa provela dva stoljeća raspravljajući na temu da li ili ne prihvatiti naučna saznanja koja su dolazila od muslimana.
Crkva je donije stav da je težnja ka takvom naučnon znanju uzrok originalnog grijeha (kršćansto propovijeda da se čovijek rađa sa urođenim 'originalnim grijehom' op.p). Biskupi su potporu svom stavu našli u Starom Zavjetu gdje se spominje da Allah (swt) nije bio zadovoljan Ademom (as) kada je ovaj pojeo plod s drveta i ovladao određenim znanjem, te mu je zbog toga bila uskracena Allahova milost. Naučno znanje je stoga bilo potpuno odbačeno od strane crkve kao nešto o čemu je zabranjeno diskutovati.
Kada su slobodni mislioci i naučnici konačno bili u stanju nadvladati moć ckrve, krenuli su u osvetu time što su zauzeli kontra stav i gušili svaki utjecaj religije. Ponijeli su se veoma ekstremno, a sve u cilju savladavanja moći crkve i svođenja njenog utjecaja na usko i ograničeno područje.
Dakle, ako sa zapadnjakom uđete u diskusiju oko religije i nauke, on se odmah nađe potpuno zaprepašten. Međutim, oni ne poznaju Islam. Oni ne znaju da Islam daje vrlo visok status znanju i znanstvenicima, te ih, pored meleka, smatra svjedocima da nema drugog boga osim Allaha, kao što nam je i sam Allah (swt) rekao u Kur'anu:
Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega - a i meleki i učeni...
(Prevod značenja Kur'ana 3:18)
Allah, slavljen i hvaljen neka je On, nam je također rekao:
Znaj da nema boga osim Allaha...
(Prevod značenja Kur'ana 47:19)
Iz Kur'ana nam je poznato da je Ademu (as) data prednost nad melekima zbog posjedovanja znanja koje mu je Allah (swt) podario. Kur'anska priča je u kontradikciji sa biblijskom za koju muslimani smatraju da je izvitoperena. Prema Kur'anu, činjenica da je Adamu (as) podareno znanje je znak počasti a ne uzrok izgona iz Dženneta. Dakle, kada čovjek uđe u razgovor o Islamu i nauci s misliocima sa zapada, oni očekuju argumente slične onima na koje nailze u svojoj religiji i kulturi. Iz tog razloga reaguju s iznenađenjem kada im se predstave kristalno jasne činjenice iz Kur'ana i Sunneta.
Među onima koji su se našli iznenađeni je i Dr. Joe Leigh Simpson, šef katedre za akušerstvo i ginekologiju, i ujedno profesor molekularne i ljudske genetike na Medicinskom Fakultetu Baylor u Houstonu (Texas, USA). Kada smo se prvi puta susreli s njim, profesor Simpson je insistirao na provjeravanju istinitosti navoda u Kur'anu i Sunnetu. Mi smo, međutim, uspjeli otkloniti njegovu sumnju. Prezentovali smo mu tekst koji nactrno opisuje razvoj embrija. Pokazali smo mu da nas Kur'an informiše o tome da nasljedne i hromosomske karakteristike novog bića nastaju tek nakon uspješnog spajanja spermatozoida i jajne ćelije. Kao što znamo, ovi hromosomi sadrže sve buduće karakteristike novog ljudskog bića kao što su boja očiju, kože, kose itd.
Dakle, mnogi detalji čovjekovog oblikovanja su određeni u njegovim hromosomima. Ovi hromosomi se počnu formirati u ranoj nutfah fazi razvoja embriona (više o terminu nutfah u narednom poglavlju op.p). Drugim riječima, karakteristike novog ljudskog bića su određene još na samom početku nutfah faze. Uzvišeni Allah u Kur'anu ističe ovu činjenicu:
Proklet neka je čovjek! Koliko je on samo nezahvalan! Od čega ga On stvara? Od kapi sjemena ga stvori pa mu odgovarajuće karakteristike odredi.
(Prevod značenja Kur'ana 80:17-19)
U toku prvih 40 dana trudnoće, jedan za drugim, svi organi i dijelovi tijela se u potpunosti formiraju. Na slici 2.1 možemo primijetiti da organi počinju da se oblikuju i zauzimaju svoja mjesta, i zametak se čini uvijenim. Vjerovjesnik Muhammed (saws) nas je u jednom hadisu informisao:
"U svakom od vas, svi dijelovi vašeg bića su sakupljeni u utrobama vaših majki u roku od 40 dana." (Hadis prenose Buhari i Muslim)
U drugom hadisu vjerovjesnika Muhammeda (saws) stoji:
"Nakon što nad zametkom (nutfah) prođu 42 noći, Allah pošalje meleka koji novom biću da oblik i napravi mu uši, oči, kožu, meso i kosti. Potom melek upita: 'Gospodaru, je li muško ili žensko?' i tvoj Gospodar odluči kako želi." (Hadis prenosi Muslim)
Profesor Simpson je detaljno studirao ova dva hadisa i zapazio da prvih 40 dana čini jasno uočljivu zasebnu fazu u formiranju zametka. Naročito je bio impresioniran apsolutnom preciznošću i tačnošću ta dva hadisa. Nakon toga, profesor Simpson je prilikom prisustvovanja na jednoj konferenciji izrazio sljedece mišljenje: "... tako da nam pomenuti hadisi daju specifičan vremenski okvir za osnovni razvoj zametka u prvih 40 dana. Još jednom ću ponoviti ono što je nekoliko izlagača jutros već naglasilo a to je da se do spomentuih hadisa nije moglo doći na osnovu naučnih saznanja koja su bila dostupna u vrijeme zabilježavanja tih hadisa."
Profesor Simpson dalje kaže da religija može biti uspiješan vodič u sticanju znanja. Zapad je, kao što smo već rekli, odbio ovu tvrdnju. Međutim, sada imamo američkog naučnika koji kaže da religija, konkretno Islam, to može s uspjehom postići. Analogno ovome, ako odete u fabriku i sa sobom imate priručnik o radu fabričkog pogona, zahvaljujući tom priručniku sastavljenom od strane dizajnera i graditelja biti ćete u stanju s lahkoćom saznati koje se operacije tamo vrše. Ako pak ne posjedujete ovaj priručnik, sanse za razumijevanje brojnih procesa koje se u fabrici odvijaju su puno manje.
Profesor Simpson je također izjavio: "Po mom mišljenju, iz ovoga proizilazi da ne samo da ne postoji nesuglasje između genetike i religije, nego religija u stvari može predvoditi nauku dodajući objavu nekim tradicionalnim naučnim pristupima. U Kur'anu postoje tvrdnje za koje je nauka pokazala da su tačne, što potvrđuje da su kur'anska saznanja došla od Allaha."
Ovo je istina. Muslimani, zaista, mogu biti predvodnici u sticanju znanja i otkrivanju činjenica o svijetu oko nas. Oni, također, znaju kako iskoristiti to znanje kao dokaz postojanja Allaha, uzvišen i slavljen neka je On, i kao potvrdu poslanstva Muhammeda (saws). Allah (swt) u Kur'anu kaže:
Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina.
A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?
(Prevod značenja Kur'ana 41:53)
Nakon što smo upoznati s primjerima zapanjujućih naučnih činjenica spomenutih u Kur'anu, i nakon što smo čuli komentare objektivnih naučnika o ovim činjenicama, postavimo sebi sledeća pitanja:
a.) Da li je moguće da je samo slučajnost to što su sva ova novootkrivena naučna saznanja iz raznih oblasti nauke spomenuta u Kur'anu koji je objavljen prije 14 stoljeća?
b.) Da li je moguće da je Muhammed (saws) ili neko drugo ljudsko biće autor Kur'ana?
Jedini mogući odgovor jeste da Kur'an mora biti doslovna riječ Boga (Allaha) objavljena od Njega. Kur'an i jeste doslovna Allahova riječ koju je On objavio Svom vjerovjesniku Muhammedu (saws) preko meleka Džibrila. Muhammed (saws) je memorisao Kur'an te ga zatim diktirao svojim ashabima. Oni su ga također memorisali a zatim zapisali da bi vjerovjesnik Muhammed (saws) potom potvrdio tačnost njegovih citata.
Pored ovoga, vjerovjesnik Muhammed (saws) je zajedno sa melekom Džibrilom jedanput u toku svakog mjeseca Ramazana ponovno provjeravao Kur'an, a u posljednjoj godini svoga života je to učinio dva puta. Od samog objavljivanja Kur'ana pa do današnjeg dana, uvijek je postojao ogroman broj muslimana koji su doslovno znali čitav Kur'an napamet. Neki su od njih čak uspijevali memorizirati Kur'an do svoje 10. godine života. Stoga, nije iznenađenje da ni jedno slovo u Kur'anu nije promjenjeno u proteklim vijekovima.
Kur'an koji je objavljen prije 14 stoljeća spominje činjenice koje su tek nedavno otkrivene od strane dokazanih naučnika. Ovo bez sumnje potvđuje da Kur'an mora biti doslovna riječ Allaha, objavljena od Njega Muhammedu (saws), te dokazuje da je Muhammed (saws) zaista poslanik i vjerovjesnik poslan od Allaha. Nemoguće je zamisliti da je bilo ko prije 1400 godina mogao imati znanje o činjenicama otkrivenim ili dokazanim tek nedavno i to uz pomoć savremene opreme i složenih naučnih metoda.
Kur’an o oblacima
Oblaci su već dugo vremena predmet proučavanja naučnika širom svijeta. Dosadašnja saznanja kazuju da do formiranja kišnih oblaka dolazi kroz jasno prepoznatljiv proces koji je direktno povezan sa tipom vjetrova uključenih u ovaj proces te tipom oblaka koji se formiraju.
Jedan od tipova kišnih oblaka jeste “cumulonimbus”* oblak koji donosi oluje sa grmljavinom (slika 18.1). Metereolozi su proučavali ovu vrstu oblaka nastojeći da dođu do činjenica o načinu na koji se oni formiraju te o načinu na koji oni prouzrokuju kišu, grad i grmljavinu. Njihova otkrića mogu biti sažeta u sledeće tri tačke koje opisuju proces nastajanja padavina u “cumulonimbus” oblacima:
1.) Nošenje vjetrom: “Cumulonimbus” oblaci se počnu formirati time što vjetar donese manje oblake (cumulus)* do zona u kojima ovi oblaci počnu da se spajaju.
2.) Spajanje: Potom dolazi do spajanja manjih oblaka i formiranja jednog velikog oblaka.
3.) Gomilanje: Nakon što dođe do spajanja manjih oblaka, unutrašnja strujanja prema gore se povaćaju u tom novonastalom oblaku. Strujanja u sredini oblaka su veća nego u blizini njegovih ivica tako da oblak počne rasti vertikalno i dobija izgled ‘naslagane’ mase. Ovaj vertikalni rast oblaka dovodi do njegovog izdužavanja tako da on dođe do visokih i hladnih dijelova atmosfere. U ovim predjelima dolazi do kondenzacije i nastanka sve veće i veće količine vode. Nakon što sve ove kapljice postanu preteške da bi bile podržane unutarnjim strujanjem uslijedi izručavanje padavina u vidu kiše, leda, itd.
Allah (swt) u Kur’anu kaže:
Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada…
(Prevod značenja Kur’ana 24:43)
Metereolozi su do ovih saznanja o formiranju, strukturi i ponašanju oblaka došli tek nedavno i to uz pomoć napredne opreme kao što su avioni, sateliti, računari, baloni, itd. Sve ovo je korišteno za proučavanje vjetrova, njihovih pravaca kretanja, zatim za mjerenje vlažnosti i promjena u vlažnosti vazduha, kao i u svrhu određivanja nivoa i promjena u nivoima vazdušnog pritiska.
Slika 18.1 Satelitski snimak “cumulonimbus” oblaka.
Gore navedeni ajet, nakon spominjanja oblaka i kiše, govori o gradu i grmljavinama:
…On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi - blijesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.
(Prevod značenja Kur’ana 24:43)
Metereolozi su došli do saznanja da ovi “cumulonimbus” oblaci koji donose grad dosežu visinu od 25000 do 30000 stopa (od 7.4 do 9.4 km) što je ogromno kao i planine, kao što Kur’an i navodi: …On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad… (Prevod značenja Kur’ana 24:43)
Detaljnijom analizom ovog ajeta se može doći do sljedećeg pitanja: Zašto ajet kaže “…munje Njegove…” gdje se zamjenica ‘njegove’ odnosi na grad?**
Da li ovo znači da je grad glavni faktor koji doprinosi nastanku grmljavine? Pogledajmo šta knjiga naslovljena Meteorology Today (čiji je autor C. Donald Ahrens - op.p) veli po ovom pitanju. Knjiga kaže (a Mustafa Mlivo u svom komentaru navedenog ajeta prenosi - op.p) “da se oblaci naelektrišu kada kroz njih pada grad, kroz prostor sa ohlađenim kapljicama i ledenim kristalima. Kada se tečne kapljice sudare sa gradom one se u tom kontaktu smrzavaju i oslobađaju latentnu toplotu. Ovo održava površinu grada toplijom od površine okolnih ledenih kristala. Kad grad dođe u kontakt sa ledenim kristalom događa se fenomen. Elektroni poteku sa hladnijeg na topliji objekt. Otud grad postaje negativno naelektrisan.”*** Knjiga dalje navodi da se prilikom kontakta između grada i hladnih kapljica kiše također dolazi od odlomljivanja pozitivno naelektrisanih sićušnih krhotina leda. Ovi lahki, pozitivno naelektrisani komadići unutarnjim strujanjem bivaju odnešeni u više predjele oblaka. Grad koji je ostao negativno naelektrisan prelazi u donji dio oblaka (zbog svoje težine) te time čitav taj donji dio postane negativno naelektrisan. Ovo negativno naelektrisanje se potom isprazni na zemlju putem munje. Dakle, iz ovog zaključujemo da grad igra veoma važnu ulogu u procesu proizvodnje munja.
Slika 18.2
Ove gore navedene informaciju su tek nedavno otkrivene. Sve do 1600-tih godina nove ere Aristotelova ideja o metereologiji je bila dominantna. Na primjer, njegova tvrdnja je bila da atmosfera sadrži dvije vrste padavina - vlažne i suhe. Na osnovu ovoga, Aristotel je tvrdio, grmljavina u stvari predstavlja zvuk koji se proizvede prilikom sudara njegovih teoretskih suhih ‘padavina’ koje dođu iz dva susjedna oblaka. Aristotel je dalje tvrdio da je munja u stvari proizvod do kojeg dođe kada se ove suhe ‘padavine’ zapale i gore tankim, blijedim plamenom. Ovo su dakle bile ideje o metereologiji koje su kružile naučnim krugovima u vrijeme objavljivanja Kur’ana.
* Pridjev cumulonimbus dolazi od rijeci cumulus koja označava gust, bijel, razbarušen oblak koji se obično formira na ivicama termalno nestabilnih vazdušnih masa. Mustafa Mlivo ove oblake naziva cirusnim oblacima (vidi napomenu **). - op.p
** Besim Korkut je u svom prevodu značenja Kur’ana ovu zamjenicu interpretirao kao da se ona odnosi na Allaha (swt). - op.p.
Kur'anski opis unutarnjeg i vanjskog izgleda fetusa
U ovom poglavlju vam predstavljamo Dr. Marshall Johnson-a, umirovljenog profesora anatomije i biologije razvoja sa Thomas Jefferson Univerziteta u Filadelfiji (Pennsylvania, USA). U toku 22 godine koliko je tamo proveo, Dr. Johnson je obavljao dužnosti redovnog profesora anatomije, šefa katedre za anatomiju, te direktora Daniel Daugh Instituta. Profesor Johnson je također bio predsjednik Teratološkog Udruženja*. Autor je preko 200 objavljenih naučnih radova. Prvu priliku da se sastanemo sa Dr. Johnsonom smo imali za vrijeme Sedme Saudijske Medicinske Konferencije na kojoj je oformljen specijanli odbor sa zadatkom istraživanja naučnih aspekata Kur'ana i Sunneta.
Na prvom sastanku ovog odbora, profesor Johnson je upitao šta je to na čemu odbor radi. Kazali smo mu da je predmet našeg izučavanja povezanost 1400 godina starih navoda iz Kur'ana i Sunneta sa činjenicama koje nam donose moderni naučnici. Nakon što je upitao za primjer onoga o čemu govorimo mi smo mu naveli činjenice o kojima smo već govorili u predhodnih par poglavlja a to su naučna saznanja koja nam govore da se razvoj čovjeka u utrobi majke odvija u nekoliko zasebnih stadija - nešto o čemu nam je Kur'an govorio još prije 1400 godina.
Čuvsi ovo, profesor Johnson je bio zaprepašten te je svoja osjećanja izrazio sledećim riječima: "Ne, ne, ne! Da li vi uopšte znate o čemu pričate?".
Mi smo razumjeli njegovu ovakvu reakciju znajući da je on jedan od vodećih naučnika u SAD. On je, naravno, znao da su nakon otkrića mikroskopa u 16. stoljeću, ljekari tokom čitavog 17. stoljeća smatrali da je svako ljudsko biće začeto u spermi muškarca. Ova slika (koja zbog njene nedostupnosti ovdje nije prikazana) je od strane naučnika u 17. i početkom 18. stoljeća bila korištena kao 'dokaz' ove tvrdnje. Nakon otkrivanja ženske jajne ćelije i utvrđivanja činjenice da je ona veća od spermatozoida, uloga muškarca u začetku novih ljudskih bića je u 18. stoleću bila potpuno zapostavljena, baš na način na koji je i uloga žene bila zapostavljena u 17. stoljeću.
Tek sredinom 19. stoljeća su naučnici počeli shvatati da se razvoj embria odvija u nekoliko uzastopnih stadija. Iz ovog razloga je profesor Johnson ustao i uzviknuo "Ne, ne…!?" kada mu je rečeno da su ove informacije sadržane u Kur'anu već 1400 godina. Nakon ove njegove reakcije mi smo mu u ruke dali primjerak Kur'ana te mu pokazali ovaj ajet koji je on procitao na svom maternjem jeziku:
Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?!
(Prevod značenja Kur'ana 71:13-14)
Potom smo mu pokazali ovaj ajet:
...On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove (oblike), jedan za drugim, u tri tmine...
(Prevod značenja Kur'ana 39:6)
Pročitavši ovo, profesor Johnson je sjeo te rekao: "Ovo može biti objašnjeno jednom od sledeće tri mogućnosti. Prva mogućnost je da su ovi navodi rezultat puke slučajnosti."
Kao dokaz apsurdnosti ove mogućnosti smo prikupili više od 25 kur'anskih navoda, prezentovali ih Dr. Johnsonu te ga potom upitali: "Je li moguće da su svi ovi navodi puka slučajnost?" Kur'an, čak šta više, kao što smo to već ranije u knjizi spomenuli, navodi i imena za svaku od faza u toku ljudskog razvoja: prva faza je nazvana Nutfah, ili kapljica vode, druga faza je nazvana 'alaqah, ili nešto nalik na pijavicu, treća je nazvana mudghah, ili sažvakana substanca, četvrta je opisana riječju kosti, a peta je okarakterisana odjevanjem kostiju mesom. Može li sve ovo biti slučajnost? Odgovor Dr. Johnsona je bez oklijevanja bio: "Ne!".
Mi smo zatim željeli znati koje su preostale mogućnosti na koje je profesor Johnson ranije aludirao na što je on rekao: "Sledeća mogućnost jeste da je Muhammed raspolagao moćnim mikroskopom."
Naš odgovor je glasio: "Vi ste svjesni da se do ovako tačnih i specificnih informacija o kojima govori Kur'an može doći samo putem veoma jakog mikroskopa. Onaj ko bi na raspolaganju imao jedan takav mikroskop bi također morao imati pristup veoma razvijenoj tehnologiji koja se mora odraziti na njegov svakodnevi život uključujući kuću, hranu, vođenje rata itd. Također znate da je napredak tehnologije proces u kojem učestvuju čitave zajednice ljudi te da se tehnologija prenosi sa koljena na koljeno."
Slika 6.1 Embrio u 'alaqah fazi, zakačen za unutrašnji zid materice.
Profesor Johnson se nasmijao i rekao: "Imao sam priliku vidjeti kako je izgledao prvi mikroskop na svijetu. Nije uvećavao više od 10 puta i upšte nije davao jasnu sliku.".
Poslanik Muhammed (saws) nikada nije imao pristup nikakvoj naučnoj opremi niti mikroskopu. Dakle, jedini zaključak koji možemo iz svega izvesti jeste jedina preostala mogućnost a to je da je on bio Allahov poslanik. Nakon ovoga, profesor Johnson je postao zainteresovan za izučavanje kur'anskih navoda vezanih za nauku koncetrišući se na navode o fazama u razvolju ljudskog organizma u utrobi majke jer je to oblast njegovog istraživanja. Dok su Dr. Moore i ostali naučnici koje smo već naveli diskutovali o vanjskom izgledu fetusa i onome što Kur'an o tome kaže, profesor Johnson se usmjerio ka kur'anskim detaljima koji navode pojedinsoti ne samo vanjskog izgleda fetusa neko i onoga što se događa u njegovoj unutrašnjosti.
Slika 6.2 Mikroskopska fotografija koja prikazuje 15 dana star embrio (označen slovom B) zakačen za zid materice.
Ukratko, prema riječima profesora Johnsona, Kur'an opisuje ne samo razvoj vanjskog oblika embria nego ističe i stadije nastajanja i razvoja embria, odnosno funkcije koje se odvijaju u njegovoj unutrašnjosti te pri tome ukazuje na sve bitne činjenice do kojih je nauka uspjela doći.
Na primjer, ovaj crtež mudghah-e ili sažvakane substance (slika 6.3) je samo jedna od stvari koje je profesor Johnson koristio kao dokaz u svojoj prezentaciji nakon studiranja spomenutih ajeta.
Slika 6.3 Izgled embria starog mjesec dana.
Ova slika pokazuje vanjski izgled embria: uvijen ublik sa vidljivim izbočinama i brazdama koje podsjećaju na otiske zuba, zatim malo veće brazde u gornjem dijelu te obla površina zametka. Sve ovo embriu daje lahko raspoznatljive karakteristike iako je u ovoj fazi njegova dužina samo jedan centimetar.
Ukoliko bismo rasjekli ombrio i pogledali unutarnje organe, našli bismo većinu njih već potpuno oformljenih kao što se to i ovdje vidi. Takđer se iz ove slike može vidjeti da su neki od dijelova tijela isto tako već oformljeni dok neki još uvjek nisu.
Kako bismo onda opisali ovakav embrio? Kako bismo ga nazvali? Može li se reći da ovo već predstavlja oformljen organizam? Vidimo, kao što rekosmo, da su neki dijelovi već oformljeni a neki nisu. Da li ovo onda zovemo oformljen zametak ili ne? Ne postoji bolji opis ovog stadija u razvoju embria od onoga datog u Kur'anu: ...mudghah (substanca koja kao da je sažvakana) djelimično oformljena a djelimično neoformljena... (vidi Kur'an 22:5).
Slika 6.4 Fotografija embria starog 28 dana.
Pogledajmo riječi profesora Marshal Johnsona kojima on iznosi zaključke svog istraživanja: "Kao naučnik, ja se bavim samo stvarima koje mogu fizički vidjeti. Jedna od stavri koje mogu vidjeti i razumjeti su riječi koje su mi prevedene iz Kur'ana. Kao što sam vam već navodio primjer, ukoliko bih se ja sada mogao vratiti u to vrijeme, znajući ono što znam danas, ne bih bio u stanju dati opis embria onako dobro kako je on dat u Kur'anu. Ne vidim ni jedan dokaz koji bi išao u prilog onima koji kažu da je ova osoba, Muhammed, sam došao do ovakvih zaključaka. Stoga, ne vidim ništa što bi bilo protiv tvrdnje da je prilikom pisanja Kur'ana moralo doći do božanske intervencije!".
Slika 6.5 Diagram primitivnog kardiovaskularnog sistema embria za vrijeme 'alaqah stadija. Embrio ima izgled ugruška krvi zbog relativno velike količine krvi koja se u njemu nalazi.
I zaista, Kur'an jeste Objava. Jedino što preostaje ljudskom rodu jeste da slijede primjere ovih velikih naučnika i priznaju da je Allah (swt) onaj koji je u ovoj Svetoj Knjizi Muhammedu (saws) objavio dio od Svog sveobuhvatnog znanja. To je knjiga u kojoj je Allah (swt) obećao da će ljudski rod vremenom otkrivati znakove (dokaze) koji potvrđuju da je Kur'an zbilja Allahov govor.
Uzvišeni i Slavljeni Allah je u Kur'anu rekao:
A sigurno ćete saznati vijest (značenje) njegovu (Kur'ana) nakon (izvjesnog) vremena.
(Prevod značenja Kur'ana 38:88)
Allah je također rekao:
Svaki nagovještaj ima svoje vrijeme, i vi ćete znati!"
(Prevod značenja Kur'ana 38:88)
Te je rekao:
Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?
(Prevod značenja Kur'ana 38:88)
Morske i okeanske dubine
Kur’an je vječna mu’džiza i koja neće zastariti sve do Sudnjeg Dana i koja je dostupna svim ljudima bez obzira na njihove kulturne i obrazovne nivoe te vrijeme u kojem su živjeli. Beduin u pustinji kao i univerzitetski profesor će obojica u Kur’anu naći nešto što će za njih biti dovoljno (kao dokaz istinitosti svih kur’anskih navoda op.p.).
U ovom poglavlju vam predstavljamo profesora Dorja Rao koji je specijalista na polju okeanske geologije i koji trenutno predaje na King Abdul-Aziz Univerzitetu u Džeddi, Saudijska Arabija. Sastali smo se sa njim i prezetovali mu brojne ajete iz Kur’ana koji sadrze naučne dokaze njegove istinitosti. Profesor Rao je bio zapanjen onim što je vidio i čuo. Čitajuci interpretacije nekih kur’anskih ajeta kroz knjige iz određenih naučnih oblasti, naišao je na diskusiju sledećeg ajeta:
Ili su (djela nevjernika op.p.) kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih, prst se pred okom ne vidi - a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.
(Prevod značenja Kur’ana 24:40)
Profesor Rao je potvrdio da su naučnici danas upoznati sa tminama okeana za koje su saznali putem podmornica koje su im omogućile da zarone u okeanske dubine. Sama ljudska bića (dakle, bez ikakve opreme) nisu bila u mogućnosti stići do više od 20 do 30 metara dubine. Oni koji su ronili u potrazi za biserima su to činili u plitkim vodama i ni oni nisu imali načina dostići dubine veće od navedenih. Čovjek, dakle, nije sposoban preživjeti u dubokim i tamnim predjelima okeana (recimo na 200 ispod površine vode). Međutim, ovaj ajet govori o fenomenu kojeg nalazimo samo na jako velikim dubinama.
Iz ovoga proizilazi da se Allahova izjava o mraku u dubokim prostranstvima mora ne odnosi na bilo koje more iz razloga što ne svako more može biti opisano kao more u kome su se tmine nakupile jedna iznad druge. Do ove vrste ‘naslaganog’ mraka u dubinama okeana dolazi iz dva razloga. Krajnji rezultat jeste postepeni nestanak boja do kojeg dolazi prelaskom svjetlosnih zraka iz jedne tmine (tamnog sloja) u drugu. Sunčeve zrake su sačinjene od sedam različitih boja i prilikom udara svjetlosti na vodu dolazi do disperzije (rasipanja) zraka od kojeg nastane ovih sedam zasebnih boja.
Na ovoj slici (14.1) vidimo svjetlosnu zraku kako prolazi kroz dubine okeana. Gornji dio (najbliži površini) je absorbovao crvenu boju u prvih 10 metara. Dakle, ukoliko bi ronioc stigao do 30 metara dubine i tamo bio ranjen, ne bi bio u stanju vidjeti svoju krv jer se crvena boja ne može vidjeti na ovoj dubini. Na isti nacin, kao što se vidi na slici, slijedi absorpcija narandžastih zraka. Potom slijedi absorpcija žutih zraka na dubini od 50 metara. Na 100 metera dubine nestaje i zelenih zraka, zatim na 200 više ne vidimo ni plave zrake itd. Dakle, iz ovoga vidimo da okeanske vode postepeno postaju sve tamnije i tamnije tj. da do zatamljena dolazi u svjetlosnim slojevima.
Slika 14.1 Između 3% i 30% sunčevih zraka se odbije od morsku površinu. Potom dolazi do postepene absorpcije zraka (Izvor: Oceans, Elder i Pernetta, strana 27)$.
Što se tiče drugog razloga zbog kojeg dolazi do pojave tmina na velikim dubinama on leži u postojanju mnogih prepreka koje zaklanjaju svjetlost (recimo morske stijene ili pak oblaci, kao što ćemo sada vidjeti op.p.).
Slika 14.2 Prikaz unutarnjih valova (Izvor: Oceanography, Gross, strana 204)$.
Svetlosne zrake o kojima govorimo dolaze od Sunca i absorbovane su od strane oblaka koji za uzvrat rasprsnu neke od njih. Kao posljedica ovoga, ispod oblaka dolazi do stvaranje jednog djelimično zatamljenog sloja (atmosfere op.p.). Ovo je (koristeći terminologiju koju upotrebljava Kur’an op.p) prva tmina. Potom ove zrake dolaze do površine okeana gdje je jedan ljihov dio odbijen što morskim valovima daje blještav izgled. Iz ovog razloga, u slučajevima kada je more zatalasano, dolazi do različitog intenziteta ovog blještavila zbog različitih uglova pod kojim se valovi i zrake susreću. Valovi, dakle, odbijaju dio svjetlosti i time prouzrokuju zatamljenje. Neodbijeni svjetlosni zraci prodru prema dubinama okeana te stoga vodu okeana i dijelimo na dva glavna sloja: gornji i dubinski. Gornji sloj je karakteristican po svojoj osvjetljenosti i toploti, a dubinski po tmini.
Ova dva dijela okeana imaju različita svojstva i čak i oni su razdvojeni valovima (ili strujama). Ovi unutarnji valovi su otkriveni tek 1900. godine. Naučnici su tek nedavno saznali da postoje i unutarnji valovi koji se formiraju između slojeva (koji imaju različitu gustinu) na zbijenim mjestima njihovog spajanja. Ovi unutarnji valovi pokrivaju duboke vode mora i okeana jer one imaju veću gustoću nego vode koje se nalaze iznad njih. I ovi valovi se mogu remetiti (razbijati) isto kao što se to može činiti sa valovima na površini. Međutim, unutarnji valove se ne mogu vidjeti golim okom nego se oni moraju detektovati putem ispitivanja promjene u temperaturi i slanosti vode na nekoj određenoj lokaciji.
Ispod ovih valova koji razdvajaju gornji i donji dio okeana dolazi do stvarnog potomljenja. Ribe na ovim dubinama ne vide jer su jedini ozvor svjetla u stvari njihova tijela. Dakle, ova tmina koja se nalazi ispod pokrivača koji se prostiru jedan iznad drugog jeste tmina o kojoj Kur’an govori kada kaže: “…tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim…” (Prevod značenja Kur’ana 24:40)
Drugim riječima, iznad ovih valova (pokrivača) postoji još prepreka (ili slojeva) koje su u obliku valova. Ovo se naravno odnosi na valove koje nalazimo na površini vode. Kur’an nam potom o tminama o kojima je riječ kaže: “…iznad kojih su oblaci, sve tmine jedna iznad drugih…” (Prevod značenja Kur’ana 24:40)
Dakle, do tmine na velikim dubinama mora i okeana dolazi zbog svih spomenituh prepreka na koje svjetlos nailazi, te zbog absorpcije do koje dolazi.
Kur’an dalje u istom ajetu kaže: “…prst se pred okom ne vidi - a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.” (Prevod značenja Kur’ana 24:40)
Dole vlada potpuna tama te čak i podmornice sa sobom moraju ponijeti izvore svjetlosi. Kako su ove informacije onda bile dostupne poslaniku Muhammedu (saws)?
Profesoru Rao smo prezentovali mnoge ajete koji govore o njegovoj užoj specijalnosti te smo ga upitali: “Šta vi mislite o postojanju ovih naučnih informacija u Kur’anu? Kako je poslanik Muhammed mogao znati sve ove podatke prije 14 stoljeća?”
Profesor Rao je odgovorio: “Jako je teško zamisliti da su ovakve vrste spoznaja postojale prije 1400 godina. Moguće je da su o nekim stvarima ljudi imali površno razumijevanje, međutim, opisati ove stvari ovako detaljno je jako teško. Stoga, ovo definitivno nije ljudsko znanje. Obično ljudsko biće nije bilo u mogućnosti opisati ovaj fenomen sa toliko detalja. Smatram da su ove informacije morale doći iz nadprirodnog izvora.”
Da, izvor ovog znanja mora biti neko ko je iznad nivoa čovjeka. Ni priroda sama po sebi ne može biti njegov izvor jer je ovo daleko iznad nivoa same prirode kao što je i daleko iznad ljudskih sposobnosti. Kao što smo vidjeli iz riječi profesora Rao, ovo je nešto što se ne može pripisati nekom prirodnom biću jer ovo je zbilja govor onoga koji poznaje prirodu, univerzium i njihove tajne, kao što nam Kur’an govori:
Reci: "Objavljuje ih Onaj kome su poznate tajne nebesa i Zemlje…"
(Prevod značenja Kur’ana 25:6)
Kur’an je, dakle, došao od Allaha. Sva ova svjedočenja naučnika jedno za drugim nam dokazuju da ova uputa i svjetlo (tj. Kur’an) u sebi sadrži neosporne dokaze svoje istinitosti, jer Kur’an je izvor upute sve do Sudnjeg Dana
*** Preuzeto sa web stranice koja također nudi jako puno informacija o naučnom aspektu Kur’ana - http://quranm.hypermart.net/bosanski.htm
$ Sve slike čije je objašnjenje označeno ovim znakom ( $ ) su preuzete iz knjige koja nosi nasov “A Brief Illustrated Guide to Understanding Islam” grupe autora. Čitava ova knjiga se može pogledati
ovo je pisalo, ali link ne radi .. ja sam nasao i .doc formatu...
Poslednja izmena:
Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
Некада је наука подржавала стварање, а од Дарвина више не. Истинска наука која се бави поријеклом живота, стијена, космоса доказује религију хришћанство. Требала би и данас ова атистичка наука да подржи учење стварања. Стварање и јесте права наука.
LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.09.2009
- Poruka
- 8.464
Rasčisti neke pojmove. Darvinova teorija evolucije, ne bavi se porijeklom života, nego porijeklom vrsta. Dakle, Teorija evolucije nema veze sa stvaranjem života.
Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
Ма немој молим те, а што теорија еволуције каже да је све настало од прве ћелије и то није о поријеклу живота него је о поријеклу камена. Шта је онда Дарвинова теорија нека друга теорија. Права наука подржава религију хришћанство. Наравно да лаж нема везе са истином.
LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.09.2009
- Poruka
- 8.464
Hej, bre, tripo, Darvinova teorija se zove: Teorija o porijeklu vrsta! I nema šta da me moliš, to je tako. Obavijesti se, čovječe.
Poslednja izmena: