Hajde da ponešto i dodam, radi razjašnjenja ovog puta kojim se zaista ređe ide.
Pod "humanističkim obrazovanjem" smatra se obrazovanje koje obuhvata pored ostalog, i književnost, istoriju i poznavanje umetnosti, i daje im istu težinu kao i naučnim i praktičnim predmetima. Obrazovanje u ovim oblastima pruža nam mogućnost da živimo promišljenije i znamo više, naročito o širokom spektru ljudskog iskustva i osećanja, kakva postoje sada i ovde, i kakva su postojali u prošlosti i negde drugde. To nam, dalje, omogućava da bolje razumemo interesovanja, potrebe i želje i sebe i drugih, ma koliko različite bile odluke koje se donose od dosadašnjih ili nama prihvatljivih ili iskustva koja su nam oblikovala život. Kada nam je poštovanje i razumevanje uzvraćeno, kada je uzajamno, rezultat je taj da jaz koji može da dovede do trvenja među narodima, pa naposletku čak i do rata, biva premošćen ili barem tolerisan.
Humanističko obrazovanje jeste ideal koji iščezava na Zapadu i kod nas. Obrazovanje je većinom ograničeno samo na omladinu, i to više nije humanističko obrazovanje kao takvo, već nešto daleko manje ambiciozno i isključivo prilagođeno određenim potrebama upotrebljivosti-koji su, inače, veoma važni. To je šteta, jer cilj humanističkog obrazovanja jeste da stvori ljude koji će nastaviti da uče i pošto se njihovo formalno obrazovanje završi, koji razmišljaju, dovode u pitanje i znaju gde da pronađu odgovore kada su im potrebni.
Ovo, skupo obrazovanje, na visokom nivou, obećava da da će proizvesti mnogo veći broj ljudi koji nisu samo obični pešadinci u ekonomskoj borbi tako što će im omogućiti da pruže i dobiju više u njihovom društvenom i kulturnom životu, i da imaju mnogo ispunjenije živote i uzmu učešća u blagodetima društvenih odnosa. Iako sam pomenuo reč obrazovanje, škole, kao što rekoh, većinom nisu mesta ovih delatnosti. Postavlja se čak pitanje da li se uopšte radi o obrazovanju ili humanizmu, odnosno, da li sve to ipak ne potpada pod nešto generalnije, i kakve institucije ili oblici organizovanja bi mogli da ostvare ovakav vid ljudskog života.
Na kraju, čini mi se da ovu temu mnogi ljudi izbegavaju. Kao neku vrstu ilustracije i osnove za razmišljanje za ovu situaciju navodim skeč-misao: onaj ko prethodno napisano shvata, shvata ga i bez navedenog teksta, a ko ne shvata, ionako ga ne shvata...