Biblija nam kaže da nitko nikada nije vidio Boga (Ivan 1,18) izuzev Gospodina Isusa Krista. U Izlasku 33,20, Bog obznanjuje: „A ti – doda – moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati“. Čini se kao da se ovi odlomci suprotstavljaju drugim odlomcima iz Biblije, koji opisuju razne ljude koji su „vidjeli“ Boga. Na primjer, Izlazak 33,19-23 opisuje Mojsija kako govori s Bogom „licem k licu“. Kako je Mojsije mogao razgovarati s Bogom „licem k licu“ ako nitko ne može vidjeti Božje lice i preživjeti to? U ovom slučaju, izraz „licem k licu“ govorna je figura koja ukazuje na to da su oni imali jako blisko zajedništvo. Bog i Mojsije razgovarali su jedan s drugim onako kako bi dva ljudska bića imala blizak razgovor.
U Postanku 32,30, Jakov je vidio kako se Bog pojavljuje kao Anđeo; nije zapravo vidio Boga. Samsonovi roditelji bili su prestravljeni kada su shvatili da su vidjeli Boga (Suci 13,22), ali On im se pokazao samo u obličju Anđela. Isus je bio Bog u tijelu (Ivan 1,1. 14), i zato, kada su ga ljudi vidjeli, gledali su Boga. Prema tome, istina je da se Boga može „vidjeti“ i mnogi ljudi „vidjeli su“ Boga. Pa ipak, nitko nikada nije vidio Boga kada se objavio u svoj svojoj slavi. U našem palom ljudskom stanju, kada bi nam Bog u potpunosti objavio sebe, bili bismo progutani i uništeni. Prema tome, Bog se pokriva velom i javlja se u oblicima u kojima ga mi možemo „vidjeti“. Pa ipak, to je drukčije nego kada bismo Boga vidjeli u svoj Njegovoj slavi i svetosti. Ljudi su vidjeli vizije Boga, slike Boga i pojavljivanja Boga, ali nitko nikada nije vidio Boga u svojoj njegovoj punini (Izlazak 33,20).