Znači karakter, ali je tvoj propust što ne poznaješ biblijsko značenje imena, ne samo Boga - već i ljudi.
Svaki od mnogih naziva za Boga opisuje različiti aspekt Njegovog raznovrsnog karaktera.
Ovo su neka od poznatijih Božjih imena u Bibliji:
EL, ELOAH: Bog „moćni, silni, istaknut“ (Postanak 17,1; Izaija 9,6) — etimološki, El znači „moć“, kao što je u stihu: „U vlasti moje ruke je da ti naudim“ (Postanak 31,29). El je povezano s drugim kvalitetama, kao što su poštenje (Brojevi 23,19), ljubomora (Ponovljeni zakon 5,9), te suosjećanje (Nehemija 9,31), ali u korijenu ostaje značenje moći.
ELOHIM: Bog „Stvoritelj, moćni i silni“ (Postanak 17,7; Jeremija 31,33) — to je oblik množine od Eloah, koji je sukladan doktrini Trojstva. Priroda Božje moći u superlativu vidi se u prvoj rečenice Biblije kada Bog (Elohim) stvara svijet svojom riječju (Postanak 1,1).
EL ŠADAJ: „Bog Svemogući“, „moćni Bog Jakovljev“ (Postanak 49,24; Psalam 132,2. 5) — govori o Božjoj apsolutnoj moći nad svime.
ADONAI: „Gospodin“ (Postanak 15,2; Suci 6,15) — koristi se umjesto imena YHWH, koje su Židovi smatrali previše svetim da bi ga izgovarali grešni ljudi. U Starom zavjetu, YHWH se češće koristi u Božjem postupanju s Njegovim narodom, dok se Adonai koristi više kada se Bog bavi s poganima.
YHWH/JAHVE: „GOSPODIN“ (Ponovljeni zakon 6,4; Daniel 9,14) — strogo govoreći, ovo je jedini pravi naziv za Boga. U nekim Biblijama se prevodi „GOSPODIN“ (smanjenim velikim slovima) kako bi se napravila razlika od Adonai, „Gospodin“. Otkrivenje ovog imena prvo je dano Mojsiju: „Ja sam koji jesam“ (Izlazak 3,14). Ovo ime navodi neposrednost, prisutnost. Jahve je prisutan, dostupan, blizu onima koji ga zazivaju za izbavljenje (Psalam 107,13), oprost (Psalam 25,11) i vodstvo (Psalam 31,3).
JIREH: „Bog proviđa“ (Postanak 22,14) — ime koje je ovjekovječio Abraham kada je Bog za žrtvu umjesto Izaka providio ovna.
RAFA: „Bog ozdravlja“ (Izlazak 15,26) — „Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje“, i tijelu i duši. Bog daje zdravlje tijelu - čuvanjem od bolesti i liječenjem bolesti, a duši - opraštanjem grijeha.
NISI: „Bog naš stijeg“ (Izlazak 17,15), pri čemu stijeg podrazumijeva mjesto okupljanja. Ovo ime je spomen na pobjedu u pustinji nad Amalečanima u Izlasku 17.
MEKADEŠ: „Bog posvećuje, čini svetim“ (Levitski zakonik 20,8; Ezekiel 37,28) — Bog daje jasno do znanja da samo On, a ne zakon, može očistiti Njegov narod i učiniti ga svetim.
ŠALOM: „Bog naš mir“ (Suci 6,24) — ime koje je Gideon dao žrtveniku kojeg je izgradio nakon što ga je anđeo Gospodinov uvjerio da neće umrijeti kao što je mislio nakon što ga je vidio.
ELOHIM: „ Bogovi“ (Postanak 2,4; Psalam 59,5) — kombinacija Božjeg jedinstvenog imena YHWH i općenitog „Gospodin“, što znači da je On Gospodin nad vojskama.
SIDKENU: „Bog naša pravednost“ (Jeremija 33,16) — kao i kod YHWH-Mekadeš, samo Bog daje čovjeku pravednost, konačno u osobi Njegovog Sina, Isusa Krista, koji je za nas postao grijehom „da mi postanemo pravednost Božja u njemu“ (2. Korinćanima 5,21).
ROI: „Bog naš pastir“ (Psalam 23,1) — Nakon što je David razmišljao o svom odnosu kao pastiru prema svojim ovcama, shvatio je da je to upravo odnos kakav Bog ima s njim, i zato izjavljuje: „Jahve-Roi je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam“ (Psalam 23,1).
ŠAMA: „Bog je ovdje“ (Ezekiel 48,35) — ime koje je pripisano Jeruzalemu i tamošnjem Hramu, što je ukazivalo na to da se nekadašnja slava Gospodinova (Ezekiel 8—11) vratila (Ezekiel 44,1-4).
SEBAOT: „Bog nad vojskama“ (Izaija 1,24; Psalam 46,7) — vojska znači „horde“, i anđela i ljudi. On je Gospodin nad nebeskom vojskom i stanovnicima zemlje, Židovima i poganima, bogatima i siromašnima, gospodarima i robovima. Ovo ime izražava Božje veličanstvo, moć i vlast, te pokazuje da je On u stanju ispuniti ono što je odredio.
EL ELION: „Bog Svevišnji“ (Ponovljeni zakon 26,19) — izvedeno od hebrejskog korijena „ići gore“ ili „penjati se“, što znači da ima smisao nečega što je najviše. El Elion označava veličanje i govori o apsolutnom pravu gospodstva.
EL ROI: „Bog svevid“ (Postanak 16,13) — ime koje je Bogu pripisala Hagara kada je bila sama i očajna u pustinji nakon što ju je Saraja otjerala (Postanak 16,1-14). Kada je Hagara susrela anđela Gospodinovog, shvatila je da je u viđenju vidjela samog Boga. Također je shvatila da je El Roi vidio nju u njezinoj nevolji i svjedočio joj da je On Bog koji živi i sve vidi.
EL-OLAM: „Bog vječni“ (Psalam 90,1-3) — Božja priroda je bez početka i kraja, bez ikakvih vremenskih ograničenja, te u sebi sadrži uzrok samog vremena; „od vječnosti do vječnosti, ti si Bog“.
EL-GIBOR: „Bog silni“ (Izaija 9,6) — ime koje u ovom proročkom dijelu Izaije opisuje Mesiju, Isusa Krista. Kao snažni i moćni ratnik, Mesija, Bog silni, izvršit će uništenje Božjih neprijatelja i vladati željeznom palicom (Otkrivenje 19,15).
I ime Isus ima svoje značenje.
