Fata i Mujo se bude usred olujne noci, u tri ujutru. Neko jako lupa na
njihova vrata. Mujo otvara vrata kuce, a pred njim stoji pijanac, pijan ko
zemlja, jedva stoji na nogama. Pijanac moli Muju da izadje da ga malo
pogura.
- "Nema teorije", odjebe ga Mujo s vrata: "tri je ujutru, covjece!", i
zalupi mu vrata pred nosom.
- "Ko je bio?", pita Fata.
- "Ma neki pijani, trazi da ga poguram", odgovori Mujo.
- "Jesi li mu pomogo?", opet pita Fata.
- "Nisam lud, tri je ujutru i napolju lije k'o iz kabla!"
- "Sram te bilo", naljepi ga Fata: "Sjecas li se, kad smo se prije dva
mjeseca vracali od Sulje, kad su ti kola crkla po onoj kisurini, da se ona
dvojica frajera nisu zaustavili da te poguraju, nikad se nebi odande
izvukli."
Mujo se malo postidi, i na kraju se obuce, otvori vrata i prodere se u
mrak i kisu:
- "Halo, jesi li jos tu?"
- "Jesam", dere se pijanac.
- "Treba li te jos pogurati?" pita Mujo u mrak.
- "Treba, hvala lijepo!" kaze pijanac.
- "A dje si?" pita opet Mujo.
- "Evo me na ljuljaski."