Mancini i taktičke varijatne Cityja; nazire li se dugoročno rješenj
Mancini i taktičke varijatne Cityja; nazire li se dugoročno rješenje?
Roberto Mancini vjerojatno je negdje na ploči u svom raskošnom uredu na Etihadu velikim slovima napisao, a onda žutom bojom podebljao svoje ciljeve ove sezone - obraniti titulu prvaka Engleske i po prvi puta osvojiti Ligu prvaka. Vjerojatno ista poruka stoji i negdje u svlačionici, pred očima jedne od najskupljih momčadi u povijesti nogometa. Problem je što nigdje ne piše plan kako to uraditi.
Doduše, stil ovog talijanskog stručnjaka nikada nije bio fiksiran. Mancini je, kada je u pitanju taktički pristup i sustav igre, pravi vagabundo. Prošle sezone, u kojoj su nebesko-plavi svojim navijačima u posljednjem kolu priuštili poneki moždani, malo više srčanih udara, ali i titulu prvaka nakon četrdeset i četiri godine čekanja, glavno obilježje Citya bile su česte rotacije i taktičke izmjene, koje su uostalom i donijele oscilacije u rezultatima.
Lutao je Mancini tražeći idealnu formu svoje zamisli - u principu je sve djelovalo kao 4-2-3-1 sustav, ali u varijacama koje su se preklapale sa klasičnim 4-4-2 te najčešće Brazilom insipirisanim 4-2-2-2. Pokušavao je Talijan u isto vrijeme stvoriti sustav u kojem bi napadači djelovali u paru, ali i dati prostor dvojici igrača sličnih predispozicija, igrača koji su u praksi playmakeri, Samiru Nasriju i Davidu Silvi. Na sve je, pogotovo kada bi se našao u problemima, Yayu Tourea pomaknuo više prema naprijed, i dobijao izum kojeg je numerički teško i prikazati. Na njegovu sreću, individualna kvaliteta prevagnla je na Cityjevu stranu i na kraju su slavili titulu, no očigledno je i Mancini zaključio kako nešto ne štima i kako je vrijeme da potraži alternativu.
U isto vrijeme u Mancinijevoj domovini sustav sa trojicom igrača u zadnjem redu doživio je pravu renesansu, koju je predvodio aktualni prvak Juventus, a na svojevrstan način zaokružio nacionalni tim koji je pokazao novo lice Italije na Europskom prvenstvu. Inspiriralo je to Cityevog menadžera, pa smo protiv Chelsea u Community Shiledu i vidjeli, prvi put u kompetetivnoj utakmici, i Manchester City sa trojkom Savić - Kompany - Zabaleta kao obrambenom opcijom. Tri utakmice, dvije pobjede i jedan remi, ali i šest primljenih golova kasnije, nad Mancinijem je novi veliki upitnik ispred koga blješti pitanje – da li je ovo pravi izbor?
Na stranu činjenica da svakoj momčadi treba izvjesni period prilagodbe na novi sustav, jasno je da stvari ne štimaju najbolje kada je u pitanju Mancinijev izbor. Kao što ističe Michael Cox u analizi utakmice s Liverpoolom, nije problem samo u činjenici da se otraga City ne snalazi najbolje u situaciji 3 na 3 i ostaje bez jako važnog čovjeka viška, nego i u gubljenju mjesta za još jednog ofenzivca.
David Silva je proveo 75 minuta na klupi protiv Liverpoola, dok je Nasri sam pokušavao pokriti ono što su zajedno radili prošle sezone. Veliku pomoć nema od potpuno indisponiranog i isključenog Balotellija, ali u ovom slučaju niti od Milnera, Tourea ili (donekle) Kolarova, koji su izgubljeni u međuprostoru, bez "hrabrosti" da pretjerano odu naprijed i tako ostave zadnju trojicu da brine o sebi. Rezultat svega toga je opća konfuzija - zadnja linija je previše izložena, napad u potpunosti odsječen, a igra u neutralnoj trećini potpuno bezidejna i ovisna o greškama kakve im je poklonio Liverpool.
Ono što je isprva trebalo biti Plan B, sustav 3-4-1-2, za Mancinija se pretvorilo u eksperiment koji, kako sada stvari stoje, ne uspjeva. Još u drugom poluvremenu na Anfieldu Talijan je odlučio stvari promijeniti, vratiti Kolarova na lijevog beka, prebaciti Zabaletu na svoje prirodno mjesto, i donekle učvrstiti stvari ispred svog gola, te iskoristiti starog jokera, Yayu Tourea bliže protivničkim vratima, što se u više navrata pokazalo kao pun pogodak.
Ostaje pitanje: koliko je Mancini tvrdoglav? Hoće li nastaviti inzistirati na trojici u obrani? Jeste li gledali neku od utakmica Cityja? Jeste li primjetili neke probleme istaknute na ZonalMarkingu?
S obzirom na kadar, kako bi trebao igrati City? Koji je problem obrane ove sezone? Je li im potrebno koje pojačanje do kraja prijelaznog roka? Možda sve treba ostati isto, ali je potrebno vrijeme. Koje je vaše stajalište?
tribina.hr