LEGEND
		- Učlanjen(a)
- 06.08.2009
- Poruka
- 24.424
[TABLE="width: 100"]
[TR]
[TD="width: 30%"]
		
		
	
	
		        [/TD]
	                         [/TD]
[TD="width: 70%"] Alpski brak-jazavičar FCI Standard br. 254                                                                                                            To je stara rasa koju koriste za lov         u predjelima njemačkih i austrijskih Alpa, te u bavarskim šumama.         Do 1976. godine mislilo se da potiče od jazavičara, što je         pogrešno. Rasa je priznatai 1896. godine u Njemačkoj. Alpskog         brak jazavičara koriste kao krvosljednika za lov na zečeve i         lisice a u našim krajevima najviše u lovu na divlje svinje. Svojeglav         je i agresivan u lovu, a inače je prijazan, srdačan i pitom.                   
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
   
Najčešće zarazne bolesti koje se javljaju kod pasa jesu bjesnilo, štenečak, žutica, tifus, i neke druge rjeđe bolesti. Kao najsigurniji vid zaštite preporučuje se redovno vakcinisanje pasa, koje je u slučaju vakcine protiv bjesnila i zakonska obaveza.
			
			[TR]
[TD="width: 30%"]
 
	[TD="width: 70%"] Alpski brak-jazavičar FCI Standard br. 254
KLASIFIKACIJA         FCI:
Grupa 6………….......Goniči i krvosljednici.
Sekcija: 2. .............Krvosljednici
Podsekcija: 2. ........ Psi srednje veličine
Sa radnim ispitom.
Korištenje: Krvosljednici
ZEMLJA PORIJEKLA: Austrija
OPŠTI IZGLED: Vrlo je aktivan, srednje         velik i snažan pas s jakim kostima i dobro razvijenim mišićima,         kratkih nogu sa proporcijom visine u odnosu na dužinu 2:3. Djeluje         elegantno (predugačko ili prekratko tijelo su eliminacijski         faktori). Na glavi nema bora, gubica je jaka, uši su priležeće i         na krajevima zaokružene. Nos uvijek crn. Mišićav vrat je u skladu s jako razvijenim tijelom,         ne predugačak. Čeljust jaka sa makazastim zubima, podgriz         dozvoljen. Oči tamno smeđe. Noge su mišićave i         ravne, šape čvrste i skupljene. Rep je srednje dug s nešto kraćom         dlakom. Dlaka je čvrsta, tvrda i debela iako ne glatka s dobrom         poddlakom. Idealna je tamno crvena jelenja boja ili crna sa smeđim         pjegama. Bijela boja nije dozvoljena, ali je dozvoljena manja bjelina na         prsima. Visina 34-42, idealno 37-38 cm, ženke 36-37 cm. 
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[TABLE="width: 100"]
[TR]
[TD="width: 30%"]         
		        [/TD]
	                         [/TD]
[TD="width: 70%"] Njemački lovni terijer FCI Standard br. 103                                             Zemlja porijekla:         Njemačka.                           OPŠTI IZGLED: Malen, crn i taman, kompaktan i proporcionalan lovački         pas. Hrabar i istrajan, mišičav i vitalan, temperamentan, pouzdan         pas koji niti je previše agresivan niti stidljiv i koji dobro odgovara         na dresuru i trening. Dužina tijela nešto veća od visine; njuška         nešto kraća od lubanje, obično crna ali ako je boja krzna smeđa,         dozvoljava se i smeđa njuška. Veliki zubi sa normalnim, škarastim         i potpunim zagrizom (42 zuba); sva odstupanja od ovog standarda su         eliminirajući faktor. Uši ne premale; vrat ne smije biti predug,         jak. Rep dobro učvršćen, ako je dozvoljeno, kupiran na 1/3 dužine.         Noge jake, paralelne sa tvrdim i otpornim jastučićima šapa.         Dlaka gusta i tvrda. Osnovne boje su crna, tamno-smeđa ili         pepeljasto siva, sa jasnim crvenkastim dijelovima oko očiju, njušci,         prsima, nogama i korijenu repa (manje bjeline na prsima se tolerišu).         Visina za oba spola 33-40 cm, uz težinu za mužjake 9-10 a ženke         7,5-8,5 kg.                           Nakon I svjetskog rata, grupa         aktivnih lovaca je izstupila iz Fox Terrier kluba u želji da stvore         rasu koja će imati čiste lovačke performanse. Nakon         kinoloških konsultacija ova grupa zaljubljenika je križanjem Fox         terijera i starog engleskog i velškog terijera stvorila ovu rasu koja         od tad poznata pod nazivom Njemački lovni terijer.                  
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
  Psi postaju vrlo rano polno zreli, čak i prije potpunog uzrasta. Kuja počinje da traži partnera za parenje već u osmom mjesecu, ali u tom vrijeme nije preporučljivo dozvoliti parenje. Minimalna starost potrebna za parenje je za kuje između 15-18 mjeseci a kod mužjaka iza navršenih 18 mjeseci. Parenje u srodstvu kao i križanje rasa nije dozvoljeno. Znaci koji su tipični za ženku koja je spremna za parenje jesu uznemirenost, otok stidnice i krvarenje. Kad krvarenje prestane (obično između 9 i 11 dana), ženka pokazuje još veću uznemirenost što je i pravo vrijeme za privođenje odabraqnog mužjaka. Ženka nosi kot 60-63 dana. Čak i u vrijeme poodmaklog nošenja ženki su potrebne blage šetnje ali se nikako ne izvode u lov.   [TR]
[TD="width: 30%"]
 
	[TD="width: 70%"] Njemački lovni terijer FCI Standard br. 103
KLASIFIKACIJA         FCI:
Grupa         3………….......Terijeri
Sekcija:         1. .............Veliki i srednji terijeri
Sa radnim ispitom.
Korištenje: Svestrani         lovački pas, posebno podesan za lov divljači koja nastambe         gradi pod zemljom.
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Najčešće zarazne bolesti koje se javljaju kod pasa jesu bjesnilo, štenečak, žutica, tifus, i neke druge rjeđe bolesti. Kao najsigurniji vid zaštite preporučuje se redovno vakcinisanje pasa, koje je u slučaju vakcine protiv bjesnila i zakonska obaveza.
 
						 
 
		 
	 
	