Lepe i poučne misli sestre Vajt(Elen Vajt)

[SUD NARODIMA]

Utječite na ljude ljubavlju, a ne strogošću

"Kad god vidite i čujete nešto što treba ispraviti, molite Gospoda za mudrost i milost da ne biste, pokušavajući biti vjerni, postali prestrogi.

Svaki se čovjek osjeća poniženim i posramljenim kad mu se ukaže na njegove greške. Nemojte mu to iskustvo još više zagorčavati nepotrebnim prijekorima. Neljubazna kritika obeshrabruje ljude i čini im život mračnim i nesretnim.

Braćo moja, utječite na ljude ljubavlju, a ne strogošću. Kad onaj tko je sagriješio uvidi svoju krivnju, dobro pazite da mu ne uništite samopoštovanje. Ne idite za tim da ga povrijedite, već da mu previjete rane i izliječite ga." - 7. Svjedočanstvo, str. 265.

 

[SUD NARODIMA]

Možemo prepoznati u napisanom božanski duh a možemo i odbaciti sve što je rečeno.

Začuđujuće je kada prepoznamo ljubav, nadahnuće i božanski duh da odbacimo rečeno. A zapravo biste se složili da je iste reči rekla osoba iz crkve kojoj pripadate.

 

[Taramana]

LGBT ustanova promoviše drugi brak i ko koga stigne.
Znaš li ti druže sudija šta je LJUBAV?
To nije ono što ti piskaraš već SMRT UTELOVLJENOG BOGA za nas.
A ti GAZIŠ po svemu tome vičući DOĐITE POD PROKLETSTVO ZAKONA,prevarismo Galaćane pa ćemo i vas,ali ovde su VERUJUĆI tako da tu robu možeš lopatom pokupiti i drugima prodavati takvima kao ti gde ima svega sem vere i razuma.

 

[Laodikeja]

Lepo ja rekoh:

"Neka oni otvore temu na kojoj će pisati isključivo izreke mudrih staraca, ili tome slično u tonu da nikoga ne vređaju i ne napadaju - ja verujem da niko neće ništa negativno napisati na toj temi.. ja bar neću.."

Ovo upravo sada vidimo..

 

[SUD NARODIMA]

Isus nije izbjegavao reći ljudima istinu

Isus nije izbjegavao reći ljudima istinu, ali to je uvijek činio s ljubavlju. U svom ophođenju s ljudima bio je uvijek vrlo obziran, pažljiv i ljubazan. Nikada nije bio grub, nikada nije nepotrebno izgovarao stroge riječi, nikada nije zadao bol osjetljivoj duši. Nije osuđivao ljudske slabosti. Govorio je istinu, ali uvijek s ljubavlju. Razotkrivao je licemjerje, nevjerstvo i nepravdu, no glas mu je drhtao dok je upućivao takve prijekore. Plakao je nad Jeruzalemom, voljenim gradom koji ga nije želio primiti, Njega koji je bio Put, Istina i Život. Odbacili su Ga, Spasitelja svijeta, a On ih je ipak gledao s nježnom samilošću. Život mu je bio ispunjen samoodricanjem i nježnom brigom za bližnje. Svaka je duša bila dragocjena u Njegovim očima. I mada je Isusovo držanje bilo puno božanskog dostojanstva, ipak se s najnježnijim obzirom saginjao do svakog pripadnika Božje obitelji. U svim je ljudima gledao pale duše koje je svojim poslanstvom trebao spasiti.

Put Kristu

 

[SUD NARODIMA]

Anđeli će biti kraj nas

Lakomislenost, popuštanje lošim navikama, nehajnost i ravnodušnost onih koji se nazivaju kršćanima, mnoge je duše odvratila od puta života. Mnogi će kršćani zadrhtati od straha kad se na Božjem sudu susretnu s posljedicama svog utjecaja.

Samo nam Božja milost može pomoći da ispravno koristimo taj dar. U nama samima nema ničega čime bismo mogli utjecati na druge u dobrom smislu. Ako shvatimo koliko smo bespomoćni i koliko nam je potrebna božanska sila, nećemo se uzdati u sebe. Ne znamo kakve će posljedice donijeti jedan dan, jedan sat ili jedan trenutak i stoga ne bismo trebali ni jedan dan započeti a da ne preporučimo svoje putove svom nebeskom Ocu. Njegovi anđeli imaju zadaću bdjeti nad nama; stavimo li se pod njihovu zaštitu, oni će u svakoj opasnosti biti uz nas. Nađemo li se nesvjesno u opasnosti da izvršimo loš utjecaj, anđeli će biti kraj nas i upućivati nas u boljem smjeru, birati za nas riječi i utjecati na naše postupke. Tako će naš utjecaj biti tiha i nesvjesna, ali moćna sila koja će druge privlačiti Kristu i vječnom svijetu.

- Kristove priče, str. 341

 

[SUD NARODIMA]

Gostoljubivost

"Siromaštvo nas ne treba spriječiti da pokažemo gostoljubivost. Moramo dati ono što imamo. Ima ljudi koji se teško bore za svagdanji kruh i koji teško sastavljaju kraj s krajem. Ali oni ljube Isusa u osobi Njegovih svetih i spremni su iskazati gostoljubivost i vjernicima i nevjernicima, trudeći se da od tih posjeta imaju koristi. Gosti su dobrodošli za njihovim stolom i za kućnim oltarom. Molitva ostavlja dojam na one koje ugostimo. Ponekad i samo jedna takva posjeta može spasiti dušu od smrti. Takvo će djelo Gospod nagraditi. On kaže: "Ja ću vam platiti."

Braćo i sestre, pozovite u svoje domove one koji trebaju vašu gostoljubivost i prijateljsku pažnju. Ne pravite iz toga nikakvu posebnu svečanost; kad vidite da su u nuždi, pozovite ih k sebi i iskažite im pravu kršćansku gostoljubivost. U društvenosti i druženju kriju se dragocjene prednosti."

- Svjedočanstva, sv. 6, str. 347.

 

[SUD NARODIMA]

Naša su srca zla

Svojim se vlastitim snagama nipošto ne možemo izvući iz ponora grijeha u koji smo utonuli. Naša su srca zla i mi ih ne možemo promijeniti. “Tko će čisto izvući iz nečista? Nitko!” “Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to može.” (Job 14:4; Rim 8:7)


Odgoj, kultura, vježbanje volje, ljudski napori, sve to ima svoje značenje u određenim okolnostima, ali ovdje je sasvim nemoćno. Time možemo izvana ispraviti greške u svom ponašanju, ali ne možemo promijeniti srce niti ga očistiti od zlih pobuda. Da bi čovjek promijenio svoj život, ostavio grijeh i posvetio se, mora postojati jedna unutrašnja sila, mora primiti nov život “odozgo”. Ta sila je Krist. Samo njegova milost može oživjeti zamrle duševne sposobnosti i privući ih Bogu i svetosti.

Put Kristu

 

[SUD NARODIMA]

Kajanje u biblijskom smislu

Pokajati se znači žaliti zbog učinjenih grijeha i napustiti ih. Ali grijeh ne možemo ostaviti sve dok ne uvidimo njegovu grješnost. U životu neće doći do istinske promjene sve dok se svim srcem ne odreknemo grijeha.

Mnogi ne razumiju pravi smisao pokajanja. Ljudi žale što su sagriješili, pokušavaju se čak i popraviti plašeći se da će im njihovi zli postupci donijeti patnju. No to nije kajanje u biblijskom smislu. Oni jadikuju zato što pate zbog grijeha, umjesto da žale što su sagriješili...

Davidova molitva nakon pada u grijeh primjer je istinskog žaljenja zbog grijeha. Njegovo je kajanje bilo iskreno i duboko. Nije pokušavao prikriti svoju krivnju. Molitva mu nije bila potaknuta željom da izbjegne kaznu koja mu je prijetila. David je uviđao veličinu svog prijestupa, bio je svjestan oskvrnuća svoje duše i osjećao je odvratnost prema svome grijehu. Nije se molio samo za oproštaj, nego i za očišćenje srca. Čeznuo je za radošću svetosti i ponovnim uspostavljanjem suglasja i zajedništva s Bogom.

Put Kristu

 

[SUD NARODIMA]

Krist je izvor svake dobre pobude

Biblija ne naučava da se grješnik mora pokajati prije no što prihvati Kristov poziv: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.” (Matej 11:28) Sila koja dolazi od Krista vodi k istinskom pokajanju. Petar to sljedećim riječima objašnjava Izraelcima: “Njega je Bog desnicom svojom uzvisio za Vođu i Spasitelja, da dadne Izraelu obraćenje i oproštenje grijeha.” (Djela apostolska 5:31) Ne možemo se dakle pokajati bez Kristova Duha koji budi savjest, kao što bez Krista ne možemo dobiti ni oproštaj grijeha.

Krist je izvor svake dobre pobude. On je jedini koji može usaditi u srce odbojnost prema grijehu. Svaka želja za istinskom čistoćom, svaka spoznaja naše grješnosti, dokaz su da Njegov Duh djeluje na naša srca.

Put Kristu