Lekovito bilje

Član
Učlanjen(a)
08.10.2009
Poruka
1.849
Crna jova: plodovi najbogatiji taninima

Svi delovi biljke sadrže tanine, ali su njima najbogatiji plodovi, gde ih ima oko dva odsto. Sadrži i emodin i malo masnog ulja. Koriste se kao adstringent kod stomačnocrevnih bolesti i zaustavljanja krvarenja iz usta i desni. Crna boja koja se dobija od šišarki koristi se za bojenje tkanina.
26012004020347-1.jpg
Crna jova, elfa, jova, jah, jovovina, joškovina (Alnus glutinosa L.) javlja se od nizijskih područja pa sve do 1000 metara nadmorske visine, pored reka, potoka i na plavnim zemljištima. To je listopadno drvo sa stablom visokim 20-25 metara, maljavih grana, pokrivenih korom debelom dva santimetra. Listovi su krupni, objajasti, usečenog vrha, po obodu celi, samo pri osnovi ražnjevito talasasti. Lišće je spiralno raspoređeno, s lica lepljivo i sa crvenkasto-smeđim dlačicama u pazuhu. Cvetovi su jednopolni, a biljka je jednodoma. Muški cvetovi (rese) su sakupljeni po nekoliko na dugačkoj peteljci, dok ženske rese čine šišaricu jajastog oblika koja sazreva u jesen. Cveta od februara do marta plod je orašica dužine dva-četiri milimetra.
Svi delovi biljke sadrže tanine, ali su njima najbogatiji plodovi, gde ih ima oko dva odsto. Sadrži i emodin i malo masnog ulja. Koriste se kao adstringent kod stomačnocrevnih bolesti i zaustavljanja krvarenja iz usta i desni. Crna boja koja se dobija od šišarki koristi se za bojenje tkanina. Jovova kora zbog velikog sadržaja tanina deluje kao adstringent, a za vreme rata upotrebljavala se i protiv groznivce u zameni za koru cinhone (kinakora). Šišarke i kora mogu se upotrebljavati kod poremećaja organa za varenje, za ispiranje usta, kod raznih kožnih obolenja i opekotina. Zahvaljujući antibakterijskim svojstvima, list crne jove stavlja se na rane i čireve.
Plodovi crne jove sakupljaju se od jeseni pa sve do marta, odsecanjem grančica sa plodovima. Zatim se plodovi odvoje i suše na promajnom mestu. Kora se skida u rano proleće ili jesen. Suva droga se pakuje u vreće ili sanduke i čuva na suvom mestu.
Prof. dr Jan Kišgeci

Hrast lužnjak

Kora hrasta služi kao sredstvo koje steže i dezinfikuje, ulazi u sastav raznih mešavina čajeva. Droga služi i kao antiseptik, a po potrebi i kao antidot pri trovanju alkaloidima i teškim metalima. U kožarskoj industriji se koristi kao važna štavna sirovina. Hrastova kora je sastojak čaja za ispiranje. Spolja se primenjuje u obliku dekokta za kupke i obloge protiv reumatizma.
18112003130123-1.jpg
Hrast lužnjak dosta je rasprostranjen u Srbiji. Naročito ga ima u Vojvodini, Mačvi, Pomoravlju i uopšte u nizijama i dolinama većih reka. Dobro uspeva u Evropi u uslovima atlanske, submediteranske i mediteranske klime. Najčešće ga ima na aluvijalno-deluvijalnom zemljištu, kao i na peskovito-glinovitim zemljištima sa visokim nivoom podzemnih voda.
To je listopadno drvo visine 30-50 metara, ispucale kore, mrkosive boje, sa krošnjom nepravilnog oblika. Na istoj biljci cvetovi su jednopolni. Muški cvetovi su na dugačkim visećim resama, a ženski su pojedinačni ili u grupama od po pet, raspoređeni na dugačkoj osovini cvasti. Cveta od aprila do maja. Plod je sinkarpna orašica (žir), izduženo jajastog oblika i na vrhu zaoštrena.
Kora hrasta služi kao sredstvo koje steže i dezinfikuje, ulazi u sastav raznih mešavina čajeva. Droga služi i kao antiseptik, a po potrebi i kao antidot pri trovanju alkaloidima i teškim metalima. U kožarskoj industriji se koristi kao važna štavna sirovina. Hrastova kora je sastojak čaja za ispiranje. Spolja se primenjuje u obliku dekokta za kupke i obloge protiv reumatizma.
Pržen hrastov žir se upotrebljava kao adstigent za lečenje zapaljenja kože i sluznice, blagi antidijaretik i kao dijetetsko sredstvo. Ispržen žir služi kao tonik za jačanje organizma. Prženjem se skrob delimično pretvara u dekstrin, smanjuje količinu tanina, tako da je manje oporog ukusa. Dužim prženjem žira stvara se aktivni ugalj koji deluje kao adsorbent. Smeša samlevenog prženog hrastovog žira, pšeničnog brašna i kakaa služi kao dijetetsko sredstvo i blag antidijaretik.
Rano u proleće pre olistavanja biljaka (mart i april) ili u jesen (oktobar i novembar), nakon opadanja lista, skida se kora sa mladih stabala i grana tako što se nožem naprave dva uzdužna reza na rastojanju 20 santimetara. Suviše dugački komadi se isitne radi bržeg sušenja. Suši se na suncu ili u sušnici na 50 stepeni. Suva droga je srebrnkasto-sive boje, iznutra mrko-crvena, grubog i vlaknastog preloma, bez mirisa, oporog i nagorkog ukusa. Droga se pakuje u vreće do 15 kilograma i čuva na suvom mestu najduže pet godina.
Odnos sveže i suve kore hrasta je 3,5:1.
Prof. dr Jan Kišgeci

Druga berba lišća lijandera

Cveta od juna do oktobra. Lišće se bere dva puta u toku vegetacije: u proleće (april - maj) i u jesen (oktobar - novembar) odsecanjem zelenih grančica sa kojih se skida. Sme da se upotrebljava samo pod lekarskom kontrolom.
30102003122053-1.jpg
Lijander - Nerium aleander L., raste oko Sredozemnog mora, a kod nas se sreće u Crnoj Gori. Za njegov razvoj pogodna su vlažna zemljišta i blaga klima. Često se gaji kao ukrasna biljka.
Lijander je nisko drvo visine tri do pet metara, oblika malog grma. Listovi su pršljenasto raspoređeni, izduženo lancetastog oblika dužine 12 a širine dva do tri santimetra, pri vrhu zašiljeni, tamnozelene boje i nalaze se na kratkim drškama. Cvetovi su crvene, žute ili bele boje, smešteni na vrhovima grančica. Cveta od juna do oktobra. Cela biljka je vrlo gorka i veoma otrovna, tako da može da izazove teška trovanja. Sme da se upotrebljava samo pod lekarskom kontrolom.
U listu lijander sadrži 1 – 1,15 % steroidnih heterozida, od kojih je najvažniji oleandrin. Osim heterozida, listovi sadrže i flavonoide (rutin), organske kiseline, tanine, smole i etarsko ulje.
Deluje kao kardiotonik i diuretik
U obliku infuza i tinktura upotrebljava se kod hroničnih srčanih bolesnika. Za razliku od digitalisa deluje brže, ali su manje izražena kumulativna svojstva. Zbog velike otrovnosti lijander ne sme da se uzme bez lekarske kontrole. Najveće količine koriste se kao sirovina za izdvajanje oleandrozida, koji se dobija u kristalnom stanju i koristi u terapiji.
Lišće se bere dva puta u toku vegetacije: u proleće (april - maj) i u jesen (oktobar - novembar) odsecanjem zelenih grančica sa kojih se skida. Suši se na promajnom mestu ili u sušari na temperature od 40 do 50°C. osušeni listovi su krti, lako lomljivi, gorkog ukusa i bez mirisa. Čuvaju se na suvom mestu.
Prof. dr Jan Kišgeci

Kupina - beru se mladi i zdravi listovi

Kupina je stari lek koji su cenili još Grci i Rimljani. Plodovi kupine deluju blago laksativno u obliku sirupa, a kupinovo vino je dobro sredstvo za jačanje, i preporučuje se malokrvnim osobama. Često se koristi kod prehlada, kašlja, šećerne bolesti. Upotrebljava se kao antiseptik u terapiji angine, faringitisa, gingivitisa, za rane i kožne bolesti, kao i za ispiranje usta u slučaju upale sluzokože.
15082003145633-1.jpg
Kupina, ostruga, kupinjača, muraga, crna jagoda, Rubus cadicans Weihe, javlja se kao česta biljka po brdskim predelima, krčevinama, šumskim proplancima, po zapuštenim i neobrađenim mestima, a sreće se i kao živa ograda. To je višegodišnja žbunasta biljka. Stablo je uspravno, visoko jedan do dva metra, obraslo trnovima i naizmenično raspoređenim listovima, dugačkim do 7 santimetara i sastavljenim od tri do pet ovalnih i nepravilno nazubljenih listića. Liska je sa tri lica tamnozelene boje, dok je naličje svetlije i maljavo. Cvetovi su aktinomorfni, ružičasti ili beli, pojedinačni ili udruženi u grozdaste cvasti. Cveta u junu. Plod je zbirna koštunica crne boje, sastavljena od mnogo sitnih i sraslih koštunica.
Kupina sadrži oko 8 odsto galotanina, inozit, organske kiseline. Plod sadrži izo-limunsku kiselinu. Listovi dok su sveži sadrže oko 125 miligram procenata aksorbinske kiseline.
To je stari lek koji su cenili još Grci i Rimljani. Koristi se kao adstringent, protiv dijareje, hemoroida, raznih ozleda kože i sluzokože. Eksterno, upotrebljava se kao antiseptik u terapiji angine, faringitisa, gingivitisa, za rane i kožne bolesti, kao i za ispiranje usta u slučaju upale sluzokože. Uspešno se koristi kao hemostiptik i fitoncidno sredstvo. Često se koristi kod prehlada, kašlja, šećerne bolesti. Za vreme rata list kupine, sam ili u mešavini sa lišćem maline, služio je kao zamena za ruski čaj. U istu svrhu mogu se koristiti i mladi cvetni pupoljci. Voćni sirup predstavlja dobro sredstvo protiv dijareje, naročito u pedijatriji. Plodovi kupine deluju blago laksativno u obliku sirupa, a kupinovo vino je dobro sredstvo za jačanje, i preporučuje se malokrvnim osobama. Plodovi kupine nalaze primenu i u domaćinstvu, za spravljanje raznih namirnica (slatko, džem, marmelada).
Listovi se beru u toku juna i jula i to samo mladi i zdravi sa vršnih delova grana i odmah suše u tankom sloju pod krovom, na promaji uz češće prevrtanje. Suva droga je zelene boje, bez mirisa i oporog ukusa. Pakuje se u vreće ili slamarice i čuva na suvom mestu najviše godinu i po dana. Odnos svežeg i suvog lista je 4-5:1. Plodovi (Rubi fructus) sakupljaju se kada sazru.
Prof. dr Jan Kišgeci

Metvica se bere u punom cvetu

Destilacijom pomoću vodene pare dobija se etarsko ulje u kojem ima 70-80 % ketona pulegona (pored malo mentola i mentona) koji ulju daju karakterističan miris. Pulegon iz ulja služi kao sirovina za sintezu mentola. Etarsko ulje metvice ima primenu u industriji jeftinih sapuna, uopšte u proizvodnji higijenskih i kozmetičkih preparata.
23072003052406-1.jpg
Metvica, barska nana (Mentha pulegium L.) sreće se oko reka, jezera i močvara, na livadama sve do 500 metara nadmorske visine. Spominju je Hipokrat, Dioskorid, Plinije i drugi antički pisci kao lekovitu biljku važnu za lečenje mnogih bolesti, pre svega organa za disanje i varenje.
To je višegodišnja zeljasta biljka. Stabljika joj je uspravna, visine do 50 cm, veoma razgranata, po površini obrasla maljama. Listovi su joj ovalni ili jajasti, po obodu celi ili slabo nazubljeni, naspramno raspoređeni na kratkim drškama. Cvetovi su bele ili ljubičaste boje, sakupljeni u pršljenaste cvasti postavljene u pazuhu listova. Cveta od juna do septembra. Plod je mezokarp, koji se raspada na četiri okrugle orašice mrke boje.
Herba dobijena od metvice sadrži do dva odsto etarskog ulja, tanin i gorke materije. U obliku čaja koristi se za lečenje organa za disanje i varenje, kao i lek za umirenje, za jačanje kao tonik, protiv astme, velikog i običnog kašlja, protiv nadimanja, histerije i grčeva. Deluje kao stomahik, karminativ, holagog, spazmolitik i antiseptik. Vrlo je cenjena u kozmetici ali i kao medonosna biljka. Ranije se koristila i kao lek protiv reumatizma. Može da se upotrebljava kao obloga na koži kod ujeda, otoka, protiv bolesti desni i zuba, za ispiranje usta. Zimi se koristi kao svakodevni napitak protiv nazeba i gripa. Ulazi u sastav raznih aromatičnih biljnih smeša. Kao začinska biljka može da se koristi i u kulinarstvu.
Destilacijom pomoću vodene pare dobija se etarsko ulje u kojem ima 70-80 % ketona pulegona (pored malo mentola i mentona) koji ulju daju karakterističan miris. Pulegon iz ulja služi kao sirovina za sintezu mentola. Etarsko ulje metvice ima primenu u industriji jeftinih sapuna, uopšte u proizvodnji higijenskih i kozmetičkih preparata.
Herba se skuplja u fazi pung cvetanja odsecanjem vrhova ili gornje polovine cvetnih grančica, koje se vezuju u male kite i suše na promaji. S obzirom da cvetne grančice sadržr malo ulja i drugih korisnih sastojaka, najbolje bi bilo da se nakon sušenja odstrane. Suva droga je prijatnog aromatičnog mirisa i gorkog ukusa. Čuva se upakovana u sanduke ili vreće na suvom ili promajnom mestu.
Prof. dr Jan Kišgeci

Hajdučka trava: cvet i drška za čaj i ulje

Cveta preko celog leta. Koristi se u obliku čaja za poboljšanje apetita, kod želudačnih tegoba, nadimanja i teškog varenja. U narodnoj medicini se koristi za zarašćivanje rana kao hemostiptik i ublažavanje bola. Hajdučka trava ulazi u sastav gorkih čajeva, čajeva za čišćenje, pojačano lučenje žuči, čaja za normalizaciju metabolizma i čaja za umirenje.
03072003063926-1.jpg
Hajdučka trava, hajdučica, sporiš, kunica, belo ivanjsko cveće, kunji rep, mesečina, paprac, petrovsko cveće, ravan, romanika, spor, stolista, tintorova trava (Achilea millefolium L.) je najznačajnija i najrasprostranjenija vrsta roda Achilea. Raste kao korov pored puteva, na kamenjarima, zapuštenim mestima, kserofitnim šumama. Kod nas rastu i neke druge vrste ovog roda koje nemaju široku upotrebu u narodnoj medicini, već samo lokalni značaj.
Kao višegodišnja zeljasta biljka hajdučka trava ima uspravnu maljavu stabljiku visoku do 80 cm, pri vrhu granatu i obraslu listovima izduženolinearnog oblika, koji su dvostruko do trostruko perasto deljeni u režnjeve. Listovi su sa obe strane pokriveni dlačicama. Cvetne glavice su sitne, veličine do 5 mm, bele boje, sakupljene na vrhu stabljike u štitaste cvasti. Cveta preko celog leta. Plod je spljoštena ahenija. Hajdučka trava je polimorfna vrsta koja se u prirodi javlja sa više podvrsta međusobno različitih citogenetski i hemijski.
Nadzemni deo biljke u cvetanju sadrži do jedan odsto etarskog ulja (farmakopeja zahteva najmanje 0,13%), vlavonoide, vitamin K, gorku materiju ahilein, smole, stereole, tanine i dr. Etarsko ulje hajdučke trave dobija se destilacijom pomoću vodene pare, a sadrži pinen, cineol, tujon, kamfor, limonen, borneol.
Hajdučka trava se koristi u obliku čaja za poboljšanje apetita, kod želudačnih tegoba, nadimanja i teškog varenja. Deluje kao amara aromatica, blag hemostatik i kao spazmolitik.
U narodnoj medicini se koristi za zarašćivanje rana kao hemostiptik i ublažavanje bola, te otuda potiče i naziv biljke. Spolja se upotrebljava kao antiflogistik slično kamilici, za ispiranje, kupke, obloge. Hajdučka trava ulazi u sastav gorkih čajeva, čajeva za čišćenje, pojačano lučenje žuči, čaja za normalizaciju metabolizma i čaja za umirenje. Zbog prisustva vitamona C daje se kod krvarenja i hemoroida. Pri upotrebi hajdučke trave treba znati da kod osetljivih osoba može izazvati alergiju. Zato ljudi osetljive kožetreba da koriste samo mlade, tek procvetale biljke, a čaj da piju u manjim količinama.
Herba se skuplja tokom letnjih meseci, od juna do avgusta, odsecanjem vršnih delova biljaka dužine 20-25 santimetara, ili se sakuplja samo cvast dužine samo dva santimetra. Odsečeni delovi se vezuju u kite i suše na promajnom mestu ili sušnici na temperaturi 35-50°C. Suva droga je aromatičnog mirisa, gorkog i malo slanog ukusa. Pošto stabljika ne sadrži lekovite sastojke, bolje je upotreblljavati samo list i cvet. Stoga je droga sa više stabljike manje cenjena. Suva herba pakuje se u jutane vreće ili kartonske kutije i čuva zaštićena od svetlosti godinu i po dana.
Odnos pri sušenju nadzemnog dela hajdučice je 4:1.
Prof dr. Jan Kišgeci

Samo sa specijalnom dozvolom sakupljanje gorke deteline

Ulazi u sastav gorkog čaja, ili čaja za želudac. Deluje kao amarum, stomahik i tonik. Koristi se u obliku tonika za jačanje organizma i protiv glavoljobe. Gostruški smatra da se može koristiti kao jedan od najboljih lekova za nervozne bolesnike s lošim varenjem. Do otkrića kininove kore uspešno je upotrebljavana protiv raznih vrsta groznice.
06062003064552-1.jpg
Gorka detelina – Menyanthes trifoliata L. (grčica, gorki trolist), sreće se po močvarama i vlažnim livadama, od nizija do brdsko-planinskih predela. Kod nas je ima na Vlasini, Kopaoniku, u okolini Ćuprije.
To je višegodišnja zeljasta biljka biljka visine do 30 cm, sa dugačkim i valjkastim rizomom. Listovi su troperi, naizmenično raspoređeni. Liska je eliptičnog oblika, zatupastog vrha i celog oboda. Smeštena je na dugačkoj dršci koja je pri osnovi proširena u rukavac, dužine oko 10 cm i širine pet cm. Bledoružičasti cvetovi sakupljeni su u grozdaste cvasti. Cveta tokom maja i juna. Plod je u obliku loptaste čaure.
List sadrži monoterpenske gorke glikozoide, od kojih je najvažniji loganin, potom flavonoide, tanine i dr. Ulazi u sastav gorkog čaja, ili čaja za želudac koji su oficinalni prema Jugoslovenskoj farmakologiji IV. Deluje kao amarum, stomahik i tonik. Koristi se u obliku tonika za jačanje organizma i protiv glavoljobe. Gostruški smatra da se može koristiti kao jedan od najboljih lekova za nervozne bolesnike s lošim varenjem. Do otkrića kininove kore uspešno je upotrebljavana protiv raznih vrsta groznice.
Lišće se sakuplja u fazi cvetanja, i suši u tankom sloju na promaji il i u sušnici, na temperaturi od 45 do 60°C. Nakon sušenja, odstrane se peteljke i rizom. Suva detelina je zelene boje, lako lomljiva, bez mirisa i gorkog ukusa. Pakuje se u sanduke ili vreće, i čuva na suvom mestu.
Zbog neracionalne eksploatacije, gorka detelina je u prirodi vrlo proređena, zbog čega je zaštićena zakonom, te je za sakupljanje potrebna specijalna dozvola nadležnih organa.
Prof. dr Jan Kišgeci

Dodato posle 2 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

Kleka - ukras u dvorištu i lek u kući

Lekovitost kleke je odavno poznata, a njena svojstva se koriste protiv zastoja mokraće, za denzifekciju mokraćnih organa, poboljšanje varenja, iskašljavanje, protiv bolesti želuca, bubrega... Plodovi kleke beru se od druge polovine leta i početkom jeseni, što zavisi od nadmorske visine na kojoj se nalazi.
12032003085522-1.jpg
Kleka uspeva na kamenitim i kraškim terenima od primorskih do planinskih i brdskih područja. Kod nas se najviše nalazi po brdskim i planinskim suvim krčevinama, pašnjacima, suvatima, zapuštenim i neobrađenim zemljištima.
Osobine
Zimzelen je grm visine od 0,5 do 7 m, s vrlo uskim, zašiljenim, bodljikavim listićima. Cvetovi su sitni i nalaze se u pazuhu listova, odvojeni na pojedinim biljkama (dvodomost). Plod je jajasta bobica, u prvoj godini je zelena, a tek u drugoj sazri, kada je crno-smeđa i okrugla, s plavim pepeljkom. Moguć je i trogodišnji period od cvetanja do sazrevanja. U narodu se koristi kao lek i za proizvodnju rakije klekovače.
Sastav
Kleka sadrži od 0,5 do 2 % etarskog ulja (sa dosta terpena), 4 % šećera, zatim gorke materije (juniperina), 8 % tanina, masti slične vosku, pentozan, pektin, taninski glikozid, grožđani šećer, mravlju i sirćetnu kiselinu, inozit, invertni šećer, kalcijum, kalijum, mangan, a mladi izdanci i iglice i vitamin C (do 260 mg%).
Lekovitost
Lekovitost kleke je odavno poznata, a njena svojstva se koriste protiv zastoja mokraće, za denzifekciju mokraćnih organa, poboljšanje varenja, iskašljavanje, regulisanje menstruacije, protiv bolesti želuca, bubrega, bešike, bronhijalnog katara, astme, gihta, išijasa, reumatizma, šećerne bolesti, tuberkuloze, glavobolje, zadaha iz usta, gorušice, za čišćenje krvi i dr.
Berba i čuvanje
Plodovi kleke beru se od druge polovine leta i početkom jeseni, što zavisi od nadmorske visine na kojoj se nalazi. Branje jeveoma sporo ako se bere rukom, zato se preporučuje da se pod drvo prostre odgovarajuća prostirka i klekinje pažljivo motkom stresu. Suše se kao žito na tavanu, uz češce prevrtanje drvenom lopatom, ili u hladu na promajnom mestu, razastrte u tankom sloju. Posle sušenja treba odstraniti svu nečistoću (iglice, grančice i sl.) i zelene plodove. Čuva se na suvom, čistom i promajnom mestu.
Upotreba kleke u lečenju - receptura
Protiv crevnih grčeva
Dobro izmešati jednake delove kleke, pelina, hajdučke trave i cveta kamilice, pa 2-3 kašičice te mešavine odvojiti, preliti s 2-3 šoljice ključale vode, ostaviti poklopljeno 5-10 minuta, a zatim procediti i piti nezaslađeno.
Protiv glavobolje
Dobro zdrobiti plodove kleke i previti na čelo.
Protiv bolesti jetre, želuca, vodene bolesti, za jačanje živaca
a) Ujutru, na 1 do 2 sata pre doručka, sažvakati i pojesti 3-5 plodova kleke. b) Spremiti čaj prelivanjem šake zdrobljenih plodova kleke 1 litrom ključale vode. Piti 5 do 6 šoljica dnevno.
Za jačanje apetita i bolje varenje hrane
Spremiti kompot od plodova kleke uz dodatak šećera, pa plodove pojesti, a tečnost popiti. To činiti dok se apetit ne popravi.
Protiv šećerne bolesti
a) Koristiti sok od kleke (razređen) ili neslađen čaj spremljen od plodova kleke b) Dobro promešati po 10 g plodova kleke, virka (gospin plašt), lanenog semena, ždraljevine i lista borovnice pa 3 kašike te smeše preliti sa 0,5 l hladne vode, ostaviti da prenoći i sutradan zagrejati i kuvati 5 minuta (pošto voda proključa), prohladiti, procediti i piti pre svakog obroka po 1 čašu (nezaslađeno).
Bogomir M. Mihajlović, dipl. inž.
izvor:poljoprivreda info
 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Lekovita priroda - bagrem

Lekovita priroda - bagrem

Z. O. JOKSOVIĆ | 06. jun 2011. 12:37 | Večernje novosti

U svežim mahunama i semenkama bagrema ima mnogo belančevina, ugljenih hidrata i masnoće, dok sušene mahune mogu da se konzerviraju i upotrebljavaju kao povrće

v.jpg

Beli, ružičasti ili purpurnih boja, duž aleja i parkova, bagrem (Robinia pseudoacacia) svojim mirisom i raskošnom krošnjom privlači pažnju svakoga ko pored njega prođe. Ovo listopadno drvo iz Amerike, odakle potiče, u Evropu je stiglo početkom 17. veka, prvo u Francusku, pa onda dalje i u druge zemlje. Doneo ga je Žan Robin, baštovan na francuskom dvoru, po čijem imenu je i dobio latinski naziv.
Bagrem u narodu ima i druga brojna imena. Akacija, beli bagrem, kraljevo drvo, kapinka, samo su neka.
Prilagođava se svakom tipu zemljišta, zbog čega služi i za pošumljavanje goleti, peščara i terena koje odnosi bujica. Bagrem cveta od aprila do maja ili juna, u zavisnosti od toplog vremena. Cvetovi se formiraju u grupama formirajući viseće grozdaste cvasti dužine i 20 centimetara. Plod je spljoštena mahuna tamnosmeđe boje, čije zrnevlje podseća na sićušan pasulj.
Beli mirišljavi cvetovi izlučuju puno nektara, ukusni su sveži, a predstavljaju pravi specijalitet kada su prženi, prethodno uvaljani u testo za palačinke. Kod naroda koji poznaju vrednosti bagrema, cvet se bere neposredno pre otvaranja, a list dok je sasvim mlad. Narodna medicina, inače, preporučuje čaj od osušenih cvetova, koji je istovremeno ukusan, i lekovit kod prehlada i kašlja. S druge strane, u svežim mahunama i semenkama ima mnogo belančevina, ugljenih hidrata i masnoće. Mahune sušenjem mogu da se konzerviraju i upotrebljavaju kao povrće. Kuvano semenje bagrema može da zameni pasulj, a prženo može da posluži kao zamena za kafu.
Lekoviti delovi bagrema su cvet i kora dok je sasvim mlada. Stara kora je otrovna zbog sastojka toksalbumina robina i ne sme da se koristi. Mlada kora se skida samo sa mladih grana u maju i septembru, a suši se na suncu ili na toplom vazduhu. Za razliku od kore, cvetovi se suše u senci.
Cvetovi sadrže oko 40 miligrama vitamina C, dva miligrama šećera, eterično ulje, smolu, tanin, sirinogin, ali i otrovne belančevine fasin, robin i benzoaldehid. Semenke sadrže oko 38 odsto belančevina, trinaest miligrama masnog ulja, vlakna, ugljene hidrate. Sadrže i vitamine A, B 1, B 2, B 6, kao i minerale magnezijum, fosfor, gvožđe, cink, kalijum, natrijum, kalcijum. Sveže mahune imaju 15 odsto belančevina, šest odsto masti, 22 odsto svarljivih ugljenih hidrata, dok se u korenu krije asparagin.

m.jpg

Pripremljen kao čaj, bagrem suzbija reumatske bolove i zubobolju, a za bolove u stomaku predstavlja savršeni antiseptik. Smanjuje povećano lučenje kiseline i pomaže kod migrene. Efikasno deluje kod gastritisa, gorušice, čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu.
Svoje mesto bagrem je na poseban način našao u homeopatiji. Po mišljenju homeopata ova biljka je izvrsna u lečenju hiperaciditeta (pojačana kiselost želuca), koje izaziva intenzivno pečenje u želucu. Ali i za žgaravicu koja se javlja noću za vreme spavanja. Cvetovi bagrema u homeopatiji predstavljaju lek izbora i za lečenje migrene, kao i neuralgije (upala) nerva lica.
Unutrašnja kora bagrema koristi se za izazivanje jakog povraćanja i čišćenja creva, dok kora korena služi za lečenje mučnine. Komadić mlade kore koji se drži u ustima ublažava zubobolju. Zapadna narodna medicina bagrem koristi za lečenje antivirusnih oboljenja, grčeva, kožnih bolesti, tegoba pri varenju. Koristi ga i za izazivanje povraćanja, za smanjenje visoke temperature, za bolje lučenje mokraće. Iz svežih listova cedi se sok i koristi u lečenju virusnih infekcija.
Ipak, treba biti oprezan i ne zaboravljati kada koji delovi biljke mogu da se upotrebljavaju. Zbog toksičnosti robina, robitina, robinina, fazina, ne smeju da se koriste stara kora, zreo list i sirove semenke. Ukoliko se neko ogluši o preporuke može doći do pojave neželjenih simptoma depresije, slabosti, širenja zenica, povraćanja. Takođe, i krvave dijareje, slabog pulsa, hladnoće ruku i nogu, bledila, pa čak i neke vrste šoka celokupnog organizma.

ČAJ OD BAGREMA
Jednu čajnu kašičicu suvih cvetova bagrema preliti sa dva decilitra ključale vode, poklopiti i ostaviti da odstoji pola sata. Zatim se procedi i pije jedna do tri šoljice dnevno.

MED
Bagrem je veoma značajan za pčelarstvo, jer pčele obožavaju njegov cvet od koga prave rani med. Bagremov med je zlataste boje i blagog ukusa. Zbog svojih svojstava veoma je cenjen u Evropi. Čist je, tečan, lagan, spada u najukusnije vrste, idealan je za decu, ali ne mlađu od godinu dana. Kod odraslih deluje umirujuće na stres, nervozu, nesanicu...
Kristalizacija bagremovog meda je vrlo spora, odnosno traje i do tri godine, a ako posle dugog vremena i dođe do nje, proces dekristalizacije je vrlo jednostavan. Teglu sa medom treba potopiti u toplu vodu, najviše 45 stepeni. Na taj način med će se postepeno vraćati u tečno stanje uz potpunu očuvanost svih karakteristika.

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Isceljujuća snaga lipe

Isceljujuća snaga lipe

RTS 09.06.2011 09:26

1.jpg

Mirisna i medonosna, lipa je lek za mnoge bolesti. Aromatični napitak od cveta lipe nezaobilazno je prirodno sredstvo za smirivanje i opuštanje, jača odbrambene snage organizma, blagotvorno deluje na kardiovaskularni sistem, a koristi se i kod povišene temperature.

Mnogi evropski narodi lipu od vajkada koriste kao lek za razne zdravstvene tegobe. Prema legendi, zraci sunca su „uhvaćeni" u cvetu lipe, pa kada neko popije topao lipov čaj, toplota sunca ulazi u telo, uzrokujući znojenje. Znojenjem se organizam hladi i oslobađa groznice.
Aromatičan napitak spravljen od cvetova lipe poznat je kao odlično prirodno sredstvo za smirivanje i opuštanje nervnog sistema. Reč je i o jednom od biljnih čajeva za koji nema ograničenja u konzumiranju, a mogu da ga piju i deca.
Kada zamenite kafu čajem od lipe, ubrzo ćete osetiti smanjenje nivoa stresa. On je blag relaksant, posebno efikasan kod nervne napetosti.
Opuštajući efekti lipe blagotvorno deluju na kardiovaskularni sistem, posebno u slučajevima ateroskleroze ili hipertenzije.
Vodeći francuski stručnjak za fitoterapiju Anri Leklerk istakao je da napitak od lipe krv blago razređuje na taj način sprečavajući stvaranje ugrušaka. Drugi poznati francuski fitoterapeuti takođe navode da lipa deluje protiv stvaranja plaka na krvnim sudovima, kao i da blagotvrono deluje na koronarnu vazodilataciju, to jes širenje krvnih sudova, smanjujući tako rizik od srčanog udara.

2.jpg

Oprez se savetuje osobama koje već piju lekove za razređivanje krvi, koji se obično daju u terapiji za snižavanje pritiska i nakon moždanog udara, kao i druge lekove za srce, jer lipa može da pojača njihovo dejstvo.
Stoga je za one koji imaju takvu terapiju neophodna konsultacija sa lekarima pre redovnog uživanja u čaju od lipe.

3.jpg

Lipa se preporučuje i za probleme sa jetrom, i to ne cvet, već unutrašnji deo kore, jer podstiče lučenje i protok žuči kroz jetru, na taj način je čisteći i na prirodan način je obnavljajući.

Kora lipe u Francuskoj se u nekim slučajevima koristi i u okviru terapije protiv virusnog hepatitisa (hepatitisa C).
Tegobe koje potiču od akutnih problema sa respiratornim sistemom postepeno nestaju već posle nekoliko šolja toplog čaja sa magičnim dodatkom - kafenom kašičicom meda od lipe.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Ruža - Mnogo više od ukrasa

Ruža - Mnogo više od ukrasa

Bilje i Zdravlje 17.06.2011 08:00

206881.jpg

Osim što ruža lepotom cveta izaziva divljenje, kraljica cveća ima i lekovite osobine, naročito vrste Rosa gallica i Rosa centifolia. Ulje i čuvena ružina vodica dobijaju se iz latica koje sadrže etarska ulja, galni tanin, šećer, karotin, limunsku, jabučnu, vinsku i ćilibarnu kiselinu kao i minerale i soli.

Koristi se:
* da zaustavi razmnožavanje mikroorganizama
* za lečenje zapaljenja kože i sluzokože
* da ublaži oboljenja usta i grla
* za ishranu
Ružin cvet (Rosae flos) se bere od maja do kraja avgusta, po sunčanom vremenu. Dovoljno je da skinete latice i pupoljke, a sa latica da odstranite žućkasti trougao u donjem delu (može da bude gorak). Za pripremanje preparata možete da ih upotrebite odmah ili da ih osušite. Ako odlučite da osušite latice i pupoljke, operite ih, rasporedite po čistom stolnjaku, sušite u hladovini i upakujete u platnene kesice.
Od svežih latica pripremaju se ružin med, sirup i voda za grgljanje, a domaćice na Balkanu spremaju i slatko - poslasticu, ali i lek za ispucale usne.
Predlažemo vam da ne propustite priliku da pripremite nekoliko ružinih preparata po receptima starih majstora.

Ružina vodica
- 2-3 šake očišćenih ružinih latica
- 1/2 kašike glicerina
- 2–3 dl provrele vode
Latice stavite u vatrostalnu posudu (ne metalnu), prelijte vodom i nekoliko puta pritisnite varjačom da sve budu potopljene. Posle šest sati procedite kroz gazu, dobro pritiskajući latice da i iz njih iscedite sav sok. U dobijenu tečnost umešajte glicerin, dobro promešajte i sipajte u flašu. Ružinu vodicu upotrebljavajte kao miris ili dodajte po nekoliko kapi da ukus kolača bude interesantniji.

Slatko
- litar vode
- 60 g crvenih latice majske ruze
- kilogram šećera
- limunov sok ili kesica limontusa
U provrelu vodu dodajte latice i kuvajte 15 minuta na srednjoj temperaturi. Dodajte šećer i limunov sok ili limontus i kuvajte povremeno skidajući penu. Kada gustina bude dovoljna i smesa "staklasta", sklonite slatko s vatre, skinite svu penu, pokrijte vlažnom krpom i tek sutradan naspite u teglice. Dobro zatvorite i čuvajte na tamnom i hladnom mestu.
SAVET PLUS: Kad dodate ruže, provrela voda će najpre da pozeleni, ali čim dodate šećer i limunov sok, smesa dobija boju rubina.

Med
- 200 g meda
- šoljica ružinih latica
Oprane, dobro osušene i očišćene latice sitno iseckajte i umešajte u med. Smesu sipajte u dve tegle i stavite u lonac s vodom. Zagrevajte postepeno da se med rastopi i pomeša s laticama, ali pazite da temperatura vode ne bude viša od 60 stepeni. Otopljen med možete da procedite, mada nije neophodno. Kašičicu meda razmutite u čaši vode, dva-tri puta dnevno, grgljajte i progutajte.

Kupka protiv stresa
- šoljica ružinih latica ili vodice
- šoljica kokosovog mleka
Napunite kadu toplom vodom, dodajte latice ili ružinu vodicu i kokosovo mleko. Opuštajte se 10-15 minuta, a potom se istuširajte običnom vodom.

Očistite krv
- decilitar vode
- 6-7 suvih pupoljaka ruže
Pupoljke prelijte provrelom vodom, poklopite i sačekajte 10 minuta. Procedite, dodatajte kašičicu meda i pijte pola sata pre jela.
SAVET PLUS: Čaj može da se pije i protiv obilnih menstruacija, nesvestica, vrtoglavica i glavobolja.

Smirite upalu desni
- 125 g svežih latica ruže
- litar vinskog sirćeta
Latice stavite u teglu, prelijte sirćetom i zatvorite. Posle devet dana procedite i sirće upotrebljavajte više puta dnevno za ispiranje upaljenih desni.

Tonik za oči
- 0,5 dl ružine vodice
- 2 dl vode
- 7-8 pupoljaka ruže
U emajliran lončić stavite pupoljke ruža i vodu, poklopite i zagrevajte da provri. Smanjite temperaturu, skinite poklopac, ostavite da ključa minut-dva, sklonite s ringle, procedite i stavite u frižider da se ohladi. Pre korišćenja u tečnost dodajte ružinu vodicu. Tonik iskoristite za tri dana, a ova količina je dovoljna za tri do osam ispiranja umornih i iritiranih očiju.
NAPOMENA: U 0,5 dl ružine vodice direktno možete da dodate 2 dl destilovane ili prokuvane vode, bez ružinih pupoljaka. Tečnost čuvajte u flašici bez bojazni da će da se pokvari i koristite kad vam zatreba.



 
Član
Učlanjen(a)
14.04.2010
Poruka
50
Blagotvorna KOPRIVA


Kopriva je jedna od prvih prolecnih biljaka,u nasem podneblju
se pojavljuje vec krajem marta i pocetkom aprila.
Ona je poznat narodni lek,efikasno preventivno sredstvo i veoma
zdrava hrana.Treba je najvise koristiti dok je mlada.
Za jelo se koristi mlado lisce,a za spravljanje lekovitih preparata
cela biljka,ukljucujuci i koren.Da bi se lekoviti sastojci sto potpunije
ocuvali,osusene delove koprive treba pakovati u debele papirne kese.

CAJ
50 grama isitnjenog lisca se kuva u litri vode 15 minuta,
ostavi preko noci i sutradan pije umesto vode,kao sredstvo
za jacanje,protiv malokrvnosti,zutice,kamena u besici i
vodene bolesti.

SOK

kilogram svezeg mladog lisca se samelje masinom za
mlevenje mesa i iscedi sok.Pije se sa medom po 3-4
kasike dnevno za bolesti navedene predhodno,kao i
za grgoljenje i ispiranje usta,protiv angine i upale
desni.

SOK

-36 vrhova mlade koprive
-3 litra vode
-1 limun
-4 kesice limontusa
Limun i koprivu iseckati pa pomesati sa vodom i
limontusom.Ostaviti da odstoji 24 sata.Sutradan
procediti i dodati secer po ukusu.Ako se zeli sok
na rastvaranje dodati secera na litar soka 1 kg.

Ovaj sok je jako zdrav,jaca imunitet i popravlja krvnu sliku,
cesto sam ga pravila kad su mi deca bila mala,ima ukus
kao egzotik,i nije los za pice,samo srcani bolesnici trebaju
biti oprezni jer je za njih jak,pa ga trebaju piti nedelju dana
pa pauza od najmanje nedelju dana,i onda mogu opet.
 
TMF
Član
Učlanjen(a)
09.07.2011
Poruka
1.433
Ehinacea sprečava prehladu

[h=2]Ehinacea sprečava prehladu[/h]Lečenje biljem - Preparati na bazi ehinacee primenjuju se kod prvih simptoma infekcije. Od tri lekovite vrste ove biljke koristi se koren, a sveža herba samo od vrste purpurea

zdr-ehinacea_620x0.jpg


BILJKA ehinacea obuhvata devet vrsta i poreklom je iz SAD i Kanade. Reč je o samonikloj biljnoj vrsti koja se danas gaji za potrebe farmaceutske industrije, mada je koriste i kao hortikulturnu biljku zbog dekorativnog izgleda. Njena lekovita svojstva poznata su još iz vremena tradicionalne medicine severnoameričkih Indijanaca koji su je koristili kod zmijskih ujeda, protiv kašlja, kožnih oboljenja ili kao sredstvo protiv bolova.

- U lekovite svrhe koriste se samo tri vrste - kaže prof. dr Zoran Maksimović, vanredni profesor Katedre za farmakognoziju Farmaceutskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. - To su ehinacea purpurea, pallida i angustifolia. U savremenoj medicini i farmaciji primenu ima koren sve tri vrste, dok se sveža herba koristi samo od vrste purpurea. Ehinacea obiluje poluisaharidima, flavonoidima, derivatima kafene kiseline, polialkenima, polialkinima, alkilamidima i etarskim uljem. Najznačajnije je njeno imunostimulatorno dejstvo, mada deluje i antiflamatorno, antiseptično i antimikrobno.

Najbolje je da se preparati na bazi ehinacee primenjuju kod prvih simptoma prehlade i infekcija gornjih disajnih puteva. Kada je o upotrebi reč još ne postoje jasno definisani režimi doziranja, kao ni preovlađujući stav po pitanju optimalnog biološkog izvora (koju vrstu treba koristiti). Takođe je još otvoreno pitanje podesnog biljnog materijala za proizvodnju lekovitih proizvoda (koren, herba ili cela biljka), preparata droge (ekstrakt ili ceđeni sok) i stepena , odnosno načina standardizacije.

ZA TOP-FORMU

POMEŠAJTE u većoj staklenoj tegli 100 g suvih cvetova ehinacee, 50 g matičnjaka, 50 g propolisa i 500 ml 70 odsto alkohola. Zatvorite teglu i ostavite je na tamnom mestu 14 dana. Procedite sadržaj i čuvajte ga u dobro zatvorenoj flašici. Tri puta na dan uzimajte po trideset kapi.


Naš sagovornik ističe da preparate na bazi ehinacee ne bi trebalo da koriste deca do 12. godine, kao ni trudnice. Isto važi za obolele od autoimunih bolesti, tuberkuloze i side. Ehinacea kod preosetljivih može da pokrene alergijske reakcije, a njena dugotrajna primena (duže od osam nedelja) može imati imunosupresivni efekat, odnosno da izazove pad broja leukocita. Oni koji se odluče za njenu upotrebu, terapiju treba da započnu pri pojavi prvih znakova prehlade i da je sprovode maksimalno 10 dana. Ukoliko se za to vreme stanje ne promeni treba potražiti pomoć lekara.



POPRAVLJA KRVNU SLIKU

ISPITIVANjA su pokazala da ova biljka stimuliše proizvodnju belih krvnih zrnaca direktno u koštanoj srži. Veruje se da bi to moglo da pomogne osobama koje su na hemoterapiji i obolelima od leukopenije, to jest pacijentima koji imaju smanjen broj belih krvnih zrnaca.

V. Novosti
 
TMF
Član
Učlanjen(a)
09.07.2011
Poruka
1.433
Ren je i začin i lek

[h=2]Ren je i začin i lek[/h]Lečenje biljem - ren poboljšava cirkulaciju, otvara apetit, stimuliše rad organa za varenje. Sok rena uništava bakterije dizenterije, salmonele, bacile tuberkuloze...

zdr-ren_310x186.jpg

Ren poboljšava cirkulaciju, otvara apetit...

KAO začin, ren jelu pojačava ukus, može da se upotrebi za pripremanje pikantnog sosa, a često se koristi i kao salata. Osim dobrog ukusa ren je i veoma zdrav, poboljšava cirkulaciju i otvara apetit.


Ren raste po vlažnim mestima, gotovo u svim krajevima sveta. Gaji se zbog korena koji se upotrebljava kao začin. Može dugo da se čuva svež u podrumu zakopan u vlažan pesak.


Ima sinigrina, koji se raspada na alil-izo-sulfocijanid, glikozu i kalijum kiseli sulfat. Ima i šećera, asparagina, glutamina i dr.


- Ren je omiljen narodni lek i zdrav začin - objašnjava Jasmina Stojanović Ristivojević, nutricionista-dijetetičar. - Oštar, ljut ukus rena dolazi od specifičnih eteričnih ulja, sumpornih jedinjenja od kojih proističe i njegovo jako fitoncidno dejstvo. Ovih ulja ima od 115 do 158 mg na 100 grama. Glavni sastojak je glikozid sinigrin, čiji se miris i oseća, a koji se pod dejstvom specifičnog fermenta razlaže na gorušičina ulja, od kojih i zavisi lekovitost rena.


- Ren sadrži značajne minerale, a od vitamina u 100 g rena ima najviše C - 114-129 mg, onda malo A (33 IJ), B1 (0,14 mg), B2 (0,11 mg), B6 (0,18 mg) i PP -0,6 mg - ističe naša sagovornica. - U lišću ima više beta karotina, provitamina A, ali se ono kod nas retko koristi.


Po lekovitosti ren može da se poredi se belim lukom. Isparljiva sumporna ulja imaju jako fitoncidno dejstvo i sprečavaju infekcije ždrela i disajnih puteva. Koristi se uglavnom kao jak začin - nastrugan i začinjen solju, šećerom i sirćetom - uz tople supe, meso, ribu, pečenje.


- U malim dozama sok rena uništava bakterije dizenterije, salmonele, gnojne bakterije, TBC bacile, mnoge gljivice koje parazitiraju u ljudima i biljkama - kaže Jasmina Stojanović Ristivojević. - Ren umanjuje otrovnost hrane zaražene salmonelama, pa se uz dodatak ove biljne terapije takva trovanja brzo i neosetno prebolevaju. Stimuliše rad organa za varenje - izazivanjem pojačane sekrecije želudačnih i crevnih žlezda, žuči i pankreasa. Izaziva povećano lučenje sone kiseline i fermenata.


Pojačava rad jetre i žuči koji luče više sokova i povećavaju svarljivost hrane. Crevne žlezde takođe pojačavaju aktivnost i luče više sekreta, te se i tamo hrana brže i lakše vari, bolje koristi, što u krajnjoj liniji povećava apetit.


Napomena: Ren ne prija bolesnicima kojima smeta i sirov luk. Ako se jede u većim količinama, može da napravi problem i zdravim osobama.


RECEPTI


Ojačava pluća


Sa 200 ml ključale vode preliti 10 g narendanog rena i ostaviti poklopljeno nekoliko minuta. Procediti i piti mlako. Dnevno mogu da se popiju 2-3 manje šolje.


Zimski miks


Izmešati u blenderu usitnjeni koren rena, uz dodatak malo jabukovog sirćeta i meda. Pripremljenu dozu čuvati u dobro zatvorenoj tegli, ali ne duže od 10 dana. Tri puta dnevno uzimati po pola kašičice, najbolje pre glavnog obroka. Može da se koristi i kao dodatak salati ili glavnom jelu.


Inhaliranje sinusa


U posudu staviti narendani ren i malo vode, pa staviti na ringlu da provri. Kad počne da isparava, šerpu skloniti sa izvora toplote. Da bi se udahnula korisna isparenja, poželjno je da se bolesnik sagne iznad posude, glavu pokrije peškirom i tako ušuškan udiše paru najduže deset minuta. Najbolje je da se to uradi pre spavanja.


Sirup


Iseći koren rena na tanke kolutove i poslagati ih na mrežu ili gazu koja je zategnuta preko šire posude. Na kolutiće sipati debeo sloj šećera u prahu. U posudu ispod kapljaće sirup koji se daje bolesniku, 1-2 kašike dnevno pre jela.

Večernje Novosti
 
TMF
Član
Učlanjen(a)
09.07.2011
Poruka
1.433
Žalfija smiruje upale, „bistri“ mozak

[h=2]Žalfija smiruje upale, „bistri“ mozak[/h]Lečenje biljem - Žalfija je jedan od najboljih prirodnih antibiotika i antiseptika. Pomaže protiv groznice, upale bešike, jača nerve, olakšava varenje, čisti jetru

zdr-zalfija_620x0.jpg

Žalfiju su koristili li antički lekari

AROMATIČNA, medonosna i lekovita, žalfija (Salvia officinalis) jedna je od najstarijih medicinskih biljaka. U spisima je pominju svi antički lekari, a u njenu lekovitost i dan-danas se mnogo veruje. Lekovite osobine imaju samo listovi bogati ugljenim hidratima, celulozom, taninima i belančevinama. Osim ovih organskih jedinjenja, sadrže i mnogo gvožđa i kalcijuma, a bogati su i vitaminom A. Ipak, najvažniji lekoviti sastojak ove biljke je njeno etarsko ulje.


Žalfija je nezaobilazan sastojak mnogobrojnih lekova koji se upotrebljavaju za ispiranje usta i grla kad nastanu upale i katari, jer zbog dejstva tanina jača sluzokožu, dok etarsko ulje deluje antiseptično. Štaviše, do otkrića antibiotika žalfija se vekovima koristila protiv upala grla i ždrela i promuklosti, kao i za pripremanje čaja protiv znojenja tuberkuloznih, jer smanjuje lučenje znojnih žlezda. Osim toga, kadulja, kako je još nazivaju: deluje protiv povišene temperature i groznice, uništava zarazne klice, dobar je antioksidant, sprečava grčeve u organima za varenje, pospešuje izlučivanje mokraće, blago pročišćava creva, deluje na površinsko skupljanje tkiva, ublažava i sprečava upale...


U narodnoj medicini, žalfija se koristi i da ojača nerve, a pomaže i protiv svih vrsta prehlade i gripa. Upotrebljava se i za čišćenje krvi, protiv svih zapaljenja, od zapaljenja ždrela i unutrašnjih organa, do bešike i vaginalnih upala. Olakšava tegobe obolelima od reumatizma i antibiotik je širokog spektra dejstva. Travari tvrde da je efikasan lek za čišćenje jetre, protiv bolesti bubrega i noćnog znojenja, a najčešće je preporučuju za održavanje zdravlja desni i zuba. Engleski travari koristili su je za stimulisanje koncentracije i bolje pamćenje, a smatraju i da doprinosi dugovečnosti.


I naučna istraživanja su potvrdila lekovitost žalfije. Lekari i farmaceuti je, kada se radi o unutrašnjoj upotrebi, preporučuju protiv blagih poremećaja varenja i za sprečavanje prekomernog znojenja, a spolja protiv upala sluzokože usta i grla. Istraživanjima je, takođe, potvrđeno da žalfija utiče na smanjenje znojenja u menopauzi. Njeno estrogensko dejstvo može da doprinese regulaciji menstrualnog ciklusa, ublažava bolne menstruacije i smanjuje lučenje mleka dojiljama koje žele da prekinu dojenje.


Ipak, i pored svih lekovitih osobina, žalfija se ne preporučuje trudnicama i epileptičarima, a dugotrajna upotreba bez nadzora lekara ili farmaceuta može da izazove povećanu sklonost ka konvulzijama, to jest iznenadnim napadima snažnog nekontrolisanog grčenja mišića, često praćenog gubitkom svesti.
Danas se, osim za lečenje, žalfija mnogo koristi u prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji, ali i u kulinarstvu naročito za pripremanje pikantnih jela od mesa.

ČAJ

- 3 kašike žalfije
- 1/2 l vode
Proključalom vodom, uveče, prelijte listove žalfije i odmah dobro poklopite. Ujutru procedite i tečnošću ispirajte usta i desni.

RECEPTI

Za bolje varenje
- 40 g žalfije
- 40 g listova belog sleza
- 10 g kamilice
- 10 g matičnjaka
S pola litra hladne vode prelijte tri kašike mešavine. Posle tri sata smesu zagrevajte u poklopljenom sudu i kad provri na tihoj vatri kuvajte pet minuta. Sklonite s vatre i po čašicu mlakog čaja pijte tri-četiri puta dnevno, pola sata pre jela.

Protiv upale mokraćnih puteva


- 50 g žalfije
- 50 g listova breze
- 50 g listova medveđeg grožđa

- 50 g cveta belog sleza
- 50 g rastavića
S pola litra ključale vode prelijte tri kašike mešavine, odmah poklopite i ostavite da prenoći. Ujutro procedite i čaj pijte tokom dana, gutljaj po gutljaj umesto vode.

Večernje Novosti
 
TMF
Član
Učlanjen(a)
09.07.2011
Poruka
1.433
Uz beli bor se lakše diše

[h=2]Uz beli bor se lakše diše[/h]Lečenje biljem - beli bor se koristi protiv upala, povišenog krvnog pritiska, prehlade. Od belog bora u lekovite svrhe upotrebljavaju se katran, iglice, pupoljci i etarsko ulje

dr-bilje_620x0.jpg

Primenjuje se u obliku čajnih mešavina, sirupa i tinktura

U medicinske svrhe od belog bora (pinus silvestris) koriste se katran, iglice i pupoljci, etarsko ulje dobijeno iz iglica i pupoljaka, kao i prečišćeno terpentinsko ulje.


- Katran dobijen iz belog bora ima primenu u dermatologiji i veterinarskoj medicini, priča za „Doktor u kući“ prof. dr Zoran Maksimović sa Katedre za farmakognoziju Farmaceutskog fakulteta u Beogradu. Koristi se protiv upala, za jačanje kože, protiv šugavosti - spolja u obliku lekovitih masti. Iglice i pupoljci belog bora koriste se kod povišenog krvnog pritiska, prehlade, kašlja, bronhitisa, promrzlina, zapaljenja sluzokože usta i ždrela, kao i protiv mišićnog bola.


Primenjuju se u obliku čajnih mešavina, sirupa i tinktura za unutrašnju upotrebu, odnosno alkoholnog ili uljanog ekstrakta za spoljašnju upotrebu - obično kao kupka. Etarsko ulje belog bora koristi se i spolja i iznutra u iste svrhe kao i iglice i pupoljci. Ono veoma često nalazi primenu i u formulacijama kozmetičkih preparata za kupanje, kao što su gelovi za tuširanje i soli za kupanje. Prečišćeno terpentinsko ulje koristi se za slične indikacije kao i etarsko ali isključivo spolja. Primenjuje se u vidu lekovitih masti i gelova, obloga, emulzija, uljanih rastvora ili za inhalaciju.Kada je o primeni etarskog i terpentinskog ulja reč, profesor Maksimović napominje da njihova upotreba nije dozvoljena kod bronhijalne astme i velikog kašlja. Da bi se etarsko ulje pravilno primenilo za inhaliranje naš sagovornik kaže da je dovoljno tri do četiri kapi ulja na jedan litar ključale vode.

MAST ZA GRUDI I LEĐA

S druge strane, masti koje sadrže etarsko ulje belog bora obično se utrljavaju na grudi ili leđa, i posebno su pogodne za primenu kod odojčadi i dece. Rizik pojave neželjenog bronhospazma je zahvaljujući dermalnoj primeni izuzetno nizak. Treba naglasiti da površina u koju se mast utrljava ne treba da bude veća od površine šake.

- Kod inhalacije je važno da se temperatura vode održava na 90 stepeni - priča profesor Zoran Maksimović. - Pojedini preparati dolaze u promet sa posebno konstruisanim inhalatorima od plastičnih materijala, sa ili bez toplotne izolocije. U inhalatorima sa toplotnom izolacijom, temperatura vode ne može da padne ispod 75 stepeni ni posle 10 minuta. Ukoliko inhalator nema toplotnu izolaciju etarsko ulje se primenjuje tako što se najpre sipa polovina odmerene zapremine vrele vode, dodaju kapi, a posle pet minuta i ostatak vrele vode. Inhalacija se može sprovesti i nanošenjem nekoliko kapi etarskog ulja na suvu maramicu, ili uzglavlje kreveta na kojem pacijent miruje.

Večernje Novosti
 
TMF
Član
Učlanjen(a)
09.07.2011
Poruka
1.433
Anis smanjuje apetit, čisti krv, jača nerve

[h=2]Anis smanjuje apetit, čisti krv, jača nerve[/h]Seme anisa deluje protiv nadimanja, umiruje grčeve, jača želudac i pospešuje varenje, a preporučuje se i za čišćenje nakupljene sluzi iz pluća, želuca, bešike i bubrega

16-5_620x0.jpg

Anis se koristi kao začin za kolače, pecivo i hleb

Začinska biljka anis (Pimpinella anisum), kod nas nedovoljno zastupljena, obilato se koristi u Španiji, Italiji, Grčkoj, Bugarskoj i Rusiji. Zbog prijatnog mirisa i ukusa, za anis su znali još drevni Egipćani pre tri i po hiljade godina. U antičko doba u Grčkoj je korišćen za aromatizaciju vina, a potom su ga Rimljani preneli u Toskanu, odakle se dalje širio po Evropi.

Anis se danas najviše koristi kao začin za kolače, pecivo i hleb. U nekim krajevima sa anisom se začinjavaju sosovi, variva i salate. Pekmez i kompot od šljiva takođe dobija posebnu notu ako se začini anisom. Ali, kako anis brzo gubi ukus i miris, treba da se samelje neposredno pre upotrebe.Anis se dosta koristi i u industriji kolača i slatkiša, kozmetičkih proizvoda i kod proizvodnje likera. U svetu postoje likeri i rakije sa mirisom anisa, među kojima su najpoznatiji francuski perno, turski raki, grčki uzo i makedonska mastika. Kao i većina drugih biljaka i anis poseduje lekovita svojstva. Lekoviti delovi biljke su plod, odnosno zrelo seme, koje sadrži eterično i masno ulje, proteine, ugljene hidrate. Dominantni sastojak eteričnog ulja je transanetol od koga i potiče specifična aroma i slatkast ukus. Poseduje vitamine A i C, folnu kiselinu, kao i minerale kalcijum, magnezijum, fosfor, kalijum. Da bi bilo što delotvornije seme se skuplja isključivo po suvom vremenu, u avgustu i septembru kada plod dozreva. Ubrane semenke se raspoređuju na toplom i prozračnom mestu, pri čemu se tokom sušenja obavezno okreću.


PROTIV NADUTOSTI

Za uklanjanje osećaja nadutosti koji se obično stvara posle obilnih obroka ili konzumiranja teško svarljive hrane, potpomognute čašom alkohola više, anis je pravi lek. On istovremeno dezinfikuje i umiruje želudac, reguliše varenje, sprečava grčeve i nadutost.

16-1-m.jpg


Lek se sprema tako što se kašičica samlevenih plodova anisa kuva desetak minuta u dva decilitra mleka. Kada se mleko ohladi doda se kašičica meda, i tako spravljeno pije nekoliko puta u toku dana, dok smetnje ne prestanu. Lekoviti su i suvi plodovi anisa koji se žvaću. Pravi se i čaj, tako što se jedna kašičica usitnjenih plodova prelije sa šoljicom ključale vode, a zatim ostavi da odstoji desetak minuta pre ispijanja.

Seme anisa deluje protiv nadimanja, umiruje grčeve, jača želudac i pospešuje varenje. Da bi eliminisali mučninu nastalu zbog previše masne hrane, jakih začina ili preprženih jela, treba tri do četiri puta dnevno piti anisov čaj. U anisov čaj, spremljen na uobičajen način, doda se pola kašičice meda i svež listić nane.

Zagovornici narodne medicine seme anisa preporučuju kao delotvorno sredstvo koje čisti krv i jača nerve. Preporučuju ga i za čišćenje nakupljene sluzi iz pluća, želuca, mokraćne bešike i bubrega, ali i za regulisanje neredovne menstruacije. Preporučuje se i osobama koje pate od nesanice. "Anis je tvoj jastuk koji te čuva od loših snova", ističu Englezi u osmišljenoj krilatici, naglašavajući da svako može da se uveri u njegovu delotvornost ukoliko popije šoljicu anisovog čaja pre spavanja.

Eterično ulje anisa od davnina je u upotrebi za smanjivanje apetita. Takođe, ulje se pokazalo uspešnim i u pospešivanju cirkulacije i uklanjanju celulita. Međutim, treba voditi računa da se eterično ulje ne drži na svetlosti i vazduhu, jer tako izloženo gubi važan sastojak anetol. Zato, dobri poznavaoci njegovih korisnih sastojaka savetuju da je najbolje koristiti sveže ulje.

UNIVERZALNI ČAJ

16-4-m.jpg


Ovaj čaj ima široku lepezu delovanja, ali ga narodni lekari preporučuju posebno za disajne puteve i organe za varenje. Spravlja se tako što se jedna kašičica semena anisa prelije sa dva decilitra ključale vode, ostavi poklopljeno da odstoji 15 minuta, a zatim procedi. Čaj se, uobičajeno, pije tri puta dnevno posle glavnih obroka, mada je najdelotvorniji ako se uzima između obroka i pre spavanja. Čaj se pije vruć i u gutljajima, zaslađen medom, ako je reč o oboljenjima disajnih organa, dok se za lečenje organa za varenje (želuca i creva) pije bez meda, nezaslađen.

Večernje Novosti
 
Natrag
Top