Govoris o ovom stvaranju coveka
Radjanje coveka
Kada se u Kur'anu ljudi pozivaju u iman, spominju se veoma različite teme. Kao dokaz čovjeku, Allah, subhanehu we te'ala, nekada ističe nebesa, nekada Zemlju, a nekada biljke I zivotinje. Opet, u mnogo ajeta se savjetuje čovjeku da se osvrne na stvaranje, rađanje čovjeka samog. Veoma često se podsjeća na to kako je čovjek došao na svijet, kroz koje je etape prolazio i šta mu je temeljna građa. Ilustracije radi, u jednom ajetu stoji slijedeće: Mi vas stvaramo - pa zašto ne povjerujete? Kazite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to činimo? (sura Al-Waqi'a, 57.-59. ajet)
Stvaranje čovjeka i čudotvorne karakteristike toga su naglašene i u još mnogo ajeta. Međutim, među ovim akcentima postoje takvi podaci i detalji koje nikako nisu mogli znati ljudi koji su zivjeli u VII stoljeću. Neki od tih detalja su slijedeći:
1) čovjek ne nastaje od cijele količine sperme, već, naprotiv, od njenog veoma malog dijela - spermatozoida.
2) Spolnost bebe se određuje od strane muškarca.
3) Ljudski embrio se za maternicu zalijepi gotovo isto kao pijavica.
4) Čovjek se u maternici razvija u tri mračne komore.
Sigurno je da su ljudi u stoljeću objavljivanja Kur'ana znali da je sperma koju u toku spolnog odnosa ispušta muškarac temeljna materija formiranja jedinke. Da se dijete rađa u prosjeku nakon 9 mjeseci je također činjenica koja se mogla jednostavno opaziti, koja nije iziskivala istrazivanja da se do nje dođe. Međutim, činjenice koje smo naprijed naveli su bile daleko iznad dostupnosti čovjeka tog perioda. To je jedino bilo moguće otkriti zahvaljujući tehnologiji XX stoljeća.
Zadrzimo se sada detaljnije nad ovim činjenicama.
Kapljica sperme
U toku spolnog općenja muškarac odjednom izbaci u prosjeku oko 250 miliona spermatozoida. Do dospijevanja do jajeta, spermatozoidi prevale tezak put kroz majčinu utrobu. U toku ovog putovanja, od 250 miliona svega oko 1000 spermatozoida uspije doći do jajeta. Na kraju utrke koja traje 5 minuta, jaje prima samo jedan spermatozoid. Dakle, bit čovjeka ne lezi u cijeloj količini sperme, nego u njenom jednom sićušnom dijelu. Ova činjenica se u Kur'anu objašnjava na slijedeći način: Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koje se ubaci? (sura Al-Qiyama, 36. i 37. ajet)
Ako se obrati paznja, primijetit će se da nam Kur'an saopćava da se čovjek ne začinje od cijele količine sperme, već, naprotiv, od njenog malog dijela - kapi!
Poseban naglasak navedenog ajeta, iznošenje činjenice koju je jedino moderna nauka uspjela otkriti, dokaz je da navedena činjenica ima svoje bozansko izvorište, da dolazi od Onoga koji je Sveznajući.
Smjesa u spermi
Hranljiva tečnost, koju nazivamo spermom i koja nosi spermatozoide, ne sastoji se samo od spermatozoida. Naprotiv, sperma je načinjena od smjese međusobno različtih tečosti. Ove tečosti imaju ulogu, izmeđ ostalog, da raspolazu količnom šećera koji će podmiriti energiju koja je potrebna spermatozoidima, da svojom bazičnom osobenošću neutraliziraju kiseline na ulazu u maternicu, da osiguraju klizavost sredine, što je neophodno za kretanje spermatozoida. Zanimljivo, kada govori o spermi, Kur'an upozorava i na ovu činjenicu, koju je stoljećima poslije otkrila moderna nauka, i spermu definira kao "smjesu sjemena": Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi. (sura Ad-Dahr, 2. ajet)
A, u drugom ajetu se, opet, upozorava da je sperma smjesa i da se čovjek stvara od "srzi" ove smjese: To je Onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi, koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače - a potomstvo njegovo od srzi kapi hude tekućine. (sura As-Sajda, 6.-8. ajet)
Riječ "sulalah", koja se ovdje prevodi kao "srz", pored toga znači i "najbolji dio nečega". Bilo u kojem značenju da se uzme, aktualna riječ predstavlja jedan dio neke cjeline. Navedene činjenice nam jasno stavljaju do znanja da je Kur'an riječ jedne Volje koja stvaranje čovjeka zna do njegovih najsićušnijih detalja. Ova Volja pripada Allahu, Onome koji je i jedini čovjekov Stvoritelj.
Spolnost bebe
Čovjek je do nedavne prošlosti smatrao da se spolnost beba određuje od strane majčinih ćelija. Ili da to, u najmanju ruku, zajedno određuju ćelije koje dolaze i od oca i od majke. Kur'an je, međutim, o ovom pitanju iznio različito stajalište, saopćio je da se spolnost bebe određuje od strane "sperme koja se izlijeva u maternicu": I da On par, muško i zensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci ... (sura An-Najm, 45. i 46. ajet)
Uporedo sa razvojem genetike i mikrobiologije, ispravnost ove kur'anske tvrdnje je, također, i naučno dokazana. Postalo je jasno da se spolnost bebe određuje od strane ćelija sperme koje dolaze od muškarca, a da, u ovom slučaju, zena ne igra nikakvu ulogu.
Prilikom određivanja spolnosti, uticaj imaju hromosomi. Dva od 46 hromosoma koji određuju ljudsku građu imenuju se kao hromosom spolnosti. Ovi hromosomi se za muškarce označavaju kao XY, a za zene kao XX. Razlog tome je taj štoovi hromosomi liče na ova slova. Y hromosomi nose gene muškosti, a X gene zenskosti.
Formiranje ploda počinje sjedinjavanjem ovih hromosoma koji se kod muškarca i zene nalaze u parovima. Oba dijela spolne ćelije, koja se kod formiranja jajeta kod zene odvajanjem rastavlja na dva dijela, podjednako nose X hromosome. Međutim, spolna ćelija kod muškarca, koja se, također, rastavlja na dva dijela, formira dvije različite sperme koje sačinjavaju X ili Y hromosome. Ako se X hromosom, koji se nalazi kod zene, spoji sa spermom, koja sadrzava X hromosom, onda se formira zenski plod. Ako se, pak, spoji sa spermom koja sadrzava Y hromosom, tada se formira muški plod. Dakle, spol bebe je vezan za vrstu hromozoma koja će se spojiti sa jajetom zene. Sasvim je sigurno da su ovo činjenice koje su sve do pojavljivanja genetike, dakle do XX stoljeća bile apsolutno nepoznate. Unatoč tome, u mnogim kulturama je bilo rašireno mišljenje da se spol djeteta odre|uje od strane tijela majke. Čak su, zbog toga, bile prekoravane zene koje rode zensko dijete. Međutim, trinaest stoljeća prije no što će ljudski geni biti otkriveni, Kur'an je iznio jednu činjenicu koja odbija ovo veoma rasprostranjeno sujevjerje. Kur'an je saopćio da korijeni spolnosti nisu kod zene, već u spermi koja dolazi od muškarca.
‘Alaq zakačen za maternicu
Kada nastavimo sa analiziranjem kur'anskih podataka o formiranju bebe, ponovo ćemo se suočiti sa određenim, veoma bitnim naučnim čudima. Spajanjem spermatozoida koji dolazi od muškarca sa jajetom kod zene, biva oformljena i osnovna srz bebe. Ova oplođena jajna stanica, u biologiji poznata pod pojmom "zigota", bez gubljenja vremena, rastavljanjem će se razmnoziti i postupno dobiti oblik malog "komada mesa".
Međutim, ovaj razvoj zigote ne obavlja se u nekakvoj praznini, u slobodnom hodu. Zigota se drzi obješena na zidu maternice, pripija se tamo uz pomoć svojih produzetaka koji su poput korijenja. Uz pomoć ove veze, plodu je omogućeno da iz majčinog tijela siše materije potrebne za razvoj.
Upravo ovdje pojavljuje se jedna vaoma vazna kur'anska mudziza. Govoreći o zigoti koja se počela razvijati u majčinoj utrobi, Allah, subhanehu we te'ala, u Kur'anu spominje riječ "alaq": Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od "alaqa"! čitaj, plemenit je Gospodar tvoj.(sura Al-'Alaq, Ugrušak, 1.-3. ajet)
Značenje riječi "alaq” u arapskom jeziku je "nešto što se zakači” (lijepi, prijanja).Čak se ista riječ koristi i u značenju "pijavice", zivotinje koja se lijepi za tijelo i siše krv. Sasvim je sigurno da u aktualnom kontekstu nije slučajno korištena riječ koja je toliko skladna sa zigotom koja se razvija u majčinoj utrobi. Ovaj slučaj još jednom dokazuje da je Kur'an objavljen od strane Gospodara svjetova, Allaha, subhanehu we te'ala.
Mišićima zaodjenute kosti
Drugi veoma bitan podatak koji se navodi u Kur'anu je podatak o etapama razvoja bebe u maternici. Allah, subhanehu we te'ala, je u Kur'anu saopćio da se u majčinoj utrobi stvara prvo gruda mesa, od nje kosti, a potom se kosti mišićima oblazu: Pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, ozivljujemo, - pa neka je uzvišen Allah, najljepši stvoritelj! (sura Al-Mu'minun, 14. ajet)
Embriologija je naučna grana koja se bavi proučavanjem razvitka zametka u majčinoj utrobi. Do nedavne prošlosti, u embriologiji su tvrdili da se kosti i mišići razvijaju istodobnim nastankom. Iz tog razloga su određeni ljudi dugo vremena tvrdili da je ovaj ajet u koliziji sa naukom. Međutim, zahvaljujući naprednom mikroskopskom istrazivanju, provedenom suvremenom tehnologijom, ispostavilo se da je doslovno tačno sve što je u Kur'anu navedeno. Ove mikroskopske analize su pokazale da se u majčinom stomaku odvija proces baš kao što je to i Kur'an naveo. U embrionu prvo dolazi do okoštavanja hrskavičnog tkiva. Potom, odvajajući se od tkiva koje okruzuje kosti, dolazi do okupljanja mišićnih ćelija koje obavijaju kosti. Ovaj proces se ovako opisuje u jednoj naučnoj ediciji Developing Human: 6. sedmica: kao nastavak hskavičenja, prvo okoštavanje se pojavljuje u ključnoj kosti. Krajem 7. sedmice počinje okoštavanje dugih kostiju. Dok traje formiranje kostiju, odvajanjem od tkiva koja okruzuju kosti, mišićne ćelije obrazuju mišićne mase. Mišićno tkivo se na taj način oko kosti razlaze na prednje i straznje mišićne grupe. Ukratko, etape nastanka čovjeka koje su opisane u Kur'anu su u potpunom skladu sa otkrićima moderne embriologije.
Tri stadija bebe u maternici
U Kur'anu se navodi da se formiranje bebe u majčinoj utrobi odvija u tri etape: On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmećete? (sura Az-Zumar, 6. ajet)
Ako se pazljivo prouči navedeni ajet, sasvim lahko se moze primijetiti da se govori o međusobno različitom i odvojenom troetapnom nastanku čovjeka. Zaista, danas i moderna biologija, također, iznosi da se embriološki razvitak bebe u maternici odvija u tri različite etape. Ovo pitanje se nalazi među temeljnim poglavljima u svim embriološkim knjigama koje se danas na medicinskim fakultetima izučavaju kao nastavni udzbenici. Ova činjenica se na slijedeći način navodi u Basic Human Embryology, jednoj od osnovnih knjiga embriologije:
Zivot u maternici se odvija u tri ETAPE: pre-embrionik - prve dvije i po sedmice, embrionik - do kraja osme sedmice i fetal - od osme sedmice do rođenja.
Ove etape, koje se u medicinskom jeziku označavaju kao "threemaster", odnosno "tri perioda", sačinjavaju različite faze razvoja bebe u maternici. Glavne specifičnosti ova tri nivoa razvoja su ukratko slijedeće:
- Pre-embrionik etapa:
U ovoj prvoj etapi, poznatoj kao "1. trimestar", zigot se rastavljanjem razmnozava, a potom se, nakon što dođe u stanje mase ćelija, ukopava u zid maternice. U procesu razmnozavanja, ćelije se organiziraju u tri sloja.
- Embrionik etapa:
Poznata i kao "2 trimestar", ova druga etapa traje ukupno 5,5 sedmica i tokom ovog perioda zametak se naziva "zivim embriom". U ovom periodu se iz slojeva ćelija pojavljuju temeljni tjelesni organi i sistemi.
- Fetal etapa:
Ulaskom u treću etapu trudnoće, koja se naziva i "3. trimestar", embrio se već označava kao "fetus". Ovaj period počinje u osmoj sedmici trudnoće i traje sve do poroda. Karateristika koja ovu etapu odvaja od prethodnih je ta što, pojavljivanjem lica, ruku i nogu, fetus postaje zivo biće koje vanjskim izgledom već nalikuje čovjeku. Unatoč tome što je u početku ove etape veličine od svega 3 cm, svi organi su se pojavili. Ova etapa traje do 30 sedmica i razvoj se nastavlja do sedmice poroda.
Do saznanja o razvoju bebe u maternici uspjelo se doći tek uz pomoć aparata moderne tehnologije. Međutim, kao što se vidi, ovi podaci su, kao i niz drugih naučnih činjenica, na jedan zapanjujući način izneseni u kur'anskim ajetima.
Iznošenje ovako krajnje ispravnih naučnih činjenica u Kur'anu, koji je objavljen u periodu kada čovječanstvo nije raspolagalo ni sa kakvim detaljnim saznanjima iz oblasti medicine, nesumnjivo je dokaz da to nije djelo čovjeka, već da su to riječi koje pripadaju jedino Sveznajucem, Allahu, subhanehu we te'ala.
Allah dž. š. kaže: “Majke neka doje svoju djecu pune dvije godine onima koji žele da dojenje potpono bude. ”(Al-Baqara, 233)
Danski naučnici iz Instituta za preventivnu medicinu u Kopenhagenu tvrde da produženo dojenje povećava inteligenciju djeteta. Ipak, ne mogu da objasne rezultate svojih ispitivanja i otkriju uzrok ovakvog dejstva dojenja - moguće je da postoje hranljivi sastojci u mleku koji utiču na koeficijent inteligencije, ali je moguće da pozitivno dejstvo ima i sam fizički kontakt deteta sa majkom. U istraživanju koje su sproveli danski naučnici, korišćeni su podaci o 9. 125 beba rođenih u Danskoj između 1959. i 1961. godine, kao i podaci o njihovoj inteligenciji u odrasloj dobi. Deca koja su bila dojena duže od dva meseca natprosečno su inteligentna (koeficijent 101,7), a najveći koeficijent uočen je kod dece koja su bila dojena najmanje sedam meseci (106).
***************************************************************
U vezi stvaranja svijeta za 6.vremenskih razobalja. U Kur`anu se kaze da su nebesa i Zemlja stvoreni za 6 vr. razdobalja, ali ako procitamo suru Fusilet od devetog do dvanaestog ajeta:
Reci: "Zar, zaista, necete da vjerujete u Onoga koji je u dva vremenska razdoblja Zemlju stvorio - i još Mu druge ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!"
On je nepomicna brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je ucinio i proizvode njezine na njoj odredio, sve to u cetiri vremenska razdoblja - ovo je objašnjenje za one koji pitaju,
zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: "Pojavite se milom ili silom!" - "Pojavljujemo se drage volje!" - odgovorili su,
pa ih u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio šta ce se u svakom nebu nalaziti. A nebo najbliže sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nada njim Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznajucega.
Videcemo, tj. pomislicemo da su nebesa i Zemlja stvoreni u osam perioda (dva razdoblja- Zemlja, cetiri razdoblja-brda i ostalo, i dva razdoblja-sedam nebesa)
I, ako poznajemo arapski jezik, pa skontamo da je ovde rijec sume, pogrijesno prevedena kao zatim, umjesto kao za to vrijeme (to joj je drugo znacenje, posto jedna rijec u arapskom ima vise znacenja), skontacemo da se i ovdje govori o stvaranju nebesa i Zemlje u 6 perioda, a ne u 8. i da nema kontardikcije.
(dva perioda-Zemlja, i istovremeno cetiri perioda-brda i ostalo i dva perioda-nebesa)
Ko kad majstori prave prvi sprat zgrade u januar i februar, elektrcne instalacije u mart i april, a nastavak onih elekricnih instalacija i drugi sprat u maj i jun.
Oni ce da daju izvestaj da su prvi sprat izgradili u 2.mjeseca, izolacije elekrticne za 4 i istovremeno drugi sprat za 2 mjeseca.
Vidis kako je sve podkrepljeno konkretnim ajetima a ne brojevima da bi i oni koji nisu upoznati sa Kur'anom mogli da znaju o cemu je rec. A ne kao ti, neupuceni ce to ozbiljno shvatiti i prihvatiti.
wacko2
