Krivotvorena crkvena povijest - Protestantski mitovi

[kainos]

Ja sam samo pročitao ono što si ti ovdje desetine puta ponovio. Evo, ovo:





Evo tvoje vjere i vjere adventista sedmog dana:

1. Ne spašava se vjerovanjem da je Isus Bog.

2. Bog će pred Kristov dolazak pokazati svoj zakon "s posebno istaknutom zapovijedi o Suboti", i spasit će se oni koji prihvate Božju Subotu.

P.S. Poštovani tumaratelji ovim forumom, ako ih sretnete ne vjerujte adventistima sedmog dana i njihovim pričama o Bogu i Isusu. Njima su Ellen White i subota ispred svega, i ispred Boga i ispred Isusa Krista. Uostalom, napravite sami slijedeći test: Pustite adventista da vam "soli pamet". Ako protekne dvadeset minuta, a adventist vam ne priopći, u povjerenju, da je papa promijenio subotu u nedjelju, dođite ovdje i ja ću vam uručiti deset tisuća Eura (ili sto tisuća Kuna).

Je li imaš 10 000 eura u ovoj krizi slape?

 

[stvarnoslap]

Je li imaš 10 000 eura u ovoj krizi slape?

'of course'.

A kako ti objašnjavaš da je vama adventistima Ellen White, pa čak i subota, ispred B(b)oga. Tako vam je svejedno što je Isus, je Bog nije Bog, koga briga, ali bez prihvaćanja subote i u paketu sa subotom Ellen White nema spasenja. Jesi li svjesan da je ovo siguran indikator kulta, sekte? Utemeljitelj sekte je uvijek važniji od Boga, i članove sekte na okupu ne drži vjera u istoga Boga, nego utemeljitelj sekte i njegovo učenje. Vi adventisti sedmog dana ste najdrastičniji primjer kulta (sekte). Naprimjer, mi kršćani u svome "Credu" - Vjerovanju točno navodimo u što vjerujemo, pa ispovjedamo: Vjerujem u Jednoga Boga, Oca Svemogućega .... I u jednoga Gospodina Isusa Krista, ..., a vi adventisti imate svojih 28 temeljnih vjerovanja, od kojih je vjerovanje broj 18. vaše ispovijedanje da vjerujete u Ellen White i u ono što je ona napisala - "duh proroštva". Evo ga dolje:

Adventističko vjerovanje broj 18: Proroštvo je jedan od darova Svetoga Duha. Ovaj dar je znak raspoznavanja Crkve Ostatka i isticalo se u službi Elen G. White. Kao Gospodnji vjesnik, njeni spisi su neprekidni i autoritativni izvor istine koja Crkvi objezbjeđuje utjehu, vodstvo, poučavanje i popravljanje. Oni, također, naglašavaju da je Biblija mjerilo kojim se moraju ispitati sva učenja i iskustva. (Joel 2,28.29; Djela 2,14-21; Hebrejima 1,1-3; Otkrivenje 12,17; 19,10)

 

[Laodikeja]

Tako je.

Ne spasava coveka to da li je Isus Bog ili ne.
Biblija ne insistira na tome.

Biblija izricito insistira na prihvatanju Isusa kao spasitelja, i na potpunom predanju i posvecenju.

Tako je i za Subotu.

Bog ce pokazati svoj zakon koji je srusen pred svetom, i Subotu koju ljudi krse, a Vatikan uvodi antihriscansku nedelju.

I kada papstvo i antihrist uvedu nedelju kao svoj zig otpada, obaveznu za sve ljude - tada ce Bog pokazati da je Subota zajedno sa ostalim zapovestima kao celovitim deset zapovesti - merilo pravde.

Amin!

 

[stvarnoslap]

Ne spasava coveka to da li je Isus Bog ili ne.

Iv 8,24: Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim."

Izl 3,14: "Ja sam koji jesam", reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama."

Dakle, istina je potpuno suprotna ovome što si ti gore ustvrdio - Ne spasava coveka to da li je Isus Bog ili ne. Kao što vidimo iz Jahvinih riječi upućenih Mojsiju i Isusovih riječi upućenih Židovima, jedino i spasava vjerovanje da je Isus Bog. Da je Isus isti onaj Bog koji se Mojsiju objavio u plamtećem grumu - Ja sam JA JESAM.

Tako je i za Subotu.

Bog ce pokazati svoj zakon koji je srusen pred svetom, i Subotu koju ljudi krse, a Vatikan uvodi antihriscansku nedelju.

I kada papstvo i antihrist uvedu nedelju kao svoj zig otpada, obaveznu za sve ljude - tada ce Bog pokazati da je Subota zajedno sa ostalim zapovestima kao celovitim deset zapovesti - merilo pravde.

Amin!

Samuele Bacchiocchi (adventistički profesor teologije i crkvene povijesti),
"Korištenje spisa E. G. Whitea u tumačenju Svetoga pisma"

Vrlo rašireno gledište među adventistima odražava se u sljedećem pitanju koje mi ljudi postavljaju gotovo svaki vikend na satu „pitanja/odgovori“ na mom subotnjem seminaru: “Dr. Bacchiocchi, danas ste nam rekli da je promjena subote na nedjelju započela 135. godine kada je rimski car Hadrijan zabranio prakticiranje judaizma općenito, a posebno subote. Ali, ne uči li Ellen White da su svi kršćani svetkovali subotu u ranim stoljećima i da je svetkovanje nedjelje počelo u četvrtom stoljeću kada je Konstantin donio Zakon o nedjelji? Kako pomiriti razliku između zaključka vašeg istraživanja i učenja Ellen White?”

Iznenađujuće, čak i neki naši adventistički vodeći propovjednici vjeruju, na temelju izjava Ellen White, da je svetkovanje nedjelje započelo u prvom dijelu četvrtog stoljeća kada su crkveni vođe potaknuli Konstantina da 321. objavi poznati „Nedjeljni zakon“. Ovo popularno adventističko gledište izložilo je našu Crkvu mnogim neugodnim kritikama. Neadventistički znanstvenici i crkveni vođe, poput dr. Jamesa Kennedya, optužuju našu crkvu za čisto neznanje, učenjem da je svetkovanje nedjelje započelo u četvrtom stoljeću, kada postoje nepobitni povijesni dokazi koji nastanak svetkovanja nedjelje smještaju dva stoljeća ranije.

Najraniji dokumenti koji govore o nedjeljnom bogoslužju sežu do Barnabe iz 135. godine i Justina Mučenika iz 150. godine. Dakle, očito je da je kršćansko bogoslužje nedjeljom bilo uspostavljeno već sredinom drugog stoljeća. To znači da bi izraz "stoljeća" u gornjoj izjavi, da bi izjava bila povijesno točna, trebalo stajati u jednini – "stoljeće". Kad je moja disertacija OD SUBOTE DO NEDJELJE prvi put izašla, neki zabrinuti adventisti optužili su me da odbacujem autoritet Ellen White stavljajući početak nedjelje ranije u drugo stoljeće. Danas sam suočen s istom optužbom od onih koji smatraju da odbacujem autoritet Ellen White predlažući alternativno tumačenje proročanstva o 1260 dana.

Za mene nije pitanje što Ellen White kaže o podrijetlu nedjelje u četvrtom stoljeću ili o uspostavi papinske vrhovne vlasti 538. godine, nego jesu li takve izjave povijesno točne. Povijesni podaci su sasvim jasni. Ranije smo primijetili da je razvoj papinske nadmoći započeo davno prije 538. Isto vrijedi i za nedjeljno bogoslužje koje je počelo ranije nego što mnogi adventisti vjeruju.

 

[Laodikeja]

Naravno da je Isus Bog.
Ali biblija ne insistira na toj veri u Isusovo bozanstvo niti da je to uslov spasenja, vec na veri u Isusa kao spasitelja, i na prakticnom Hriscanstvu.

Vidis.

Zato ovaj svet i propada u grehu, jer se svestenici, pape, i patrijarsi bave besmislicama koje ne site dusu.

Umesto da propovedaju spasonosnu istinu o spasenju u Isusu Hristu, i na prakticnom zivotu u njemu.
Da pozivaju svet na pokajanje, obracenje, novorodjenje Svetim Duhom, na posvecenje i promenu srca.

Ne, crkve i pomenuti formalno masu pamfletima, i bave se glupostima, da bi iole opravdali svoje postojanje.

A to sve da bi prikrili svoje licemerstvo i bezboznost..

Svestenici, patrijarsi, i pape su unistili ovaj svet.

Svet se nalazi u potpunom duhovnom rasulu, u glibu iz koga nema ko da ga izvuce.
A za to su krivi gore pomenuti, jer ne obavljaju duznost po Hristovom nalogu da objavljuju radosnu vest o spasenju u Isusu Hristu.

A kako bi kad za to nemaju sile, a ponajmanje ljubavi za ovaj svet, vec ga jos tapsu po ramenu.

Sami zive u bezbostvu, prave pedofilske afere, goje se, bogate, zive u raskosi ovozemaljskog zivota sa pozamasnim racunima u banci, skupim kolima, i vilama sa skupocenim namestajem.

Puse duvan, piju alkohol, kurvaju se, i tako daju los primer ovom svetu, jer svet gledajuci njih dobija pogresnu sliku o Bogu.

Blagosiljaju fudbalska, i ostala sportska desavanja.

Kulturnoumetnicke, muzicke, i filmske manifestacije.

Itd..itd..

Da nije Gospoda koji ce se uskoro sam objaviti covecanstvu i pozvati ga na versko probudjenje, na potpuno predanje i obracenje - ceo svet bi otisao u nistavilo.

Ali hvala Bogu na njegovoj milosti sto ne zeli da iko propadne, cak i oni koji ne zasluzuju spasenje i zivot vecni.

 

[tripo 41]

Blagosiljaju fudbalska, i ostala sportska desavanja.

GOLOVI POSTIGNUTI U 5, 53, i 90 MINUTI

5 MINUT ( niz od tri događaja u razmaku od deset godina 2x5 )

- Od 2008 godine kada je Bog odbacio sadašnje rukovodstvo ASD crkve zbog odbacivanja dela reforme i probuđenja, do smrtimoje majke 2013 godine - prošlo je 5 godina.

- Od smrti moje majke 2013 godine, do završetka vremenskog odseka koji je Bog dao za reformu i probuđenje crkve, koji se završava 2018 godine - prošlo je 5 godina.

A šta ti radiš sa golovima? Go u toj i toj minuti.

 

[Laodikeja]

Bog otkriva svoje namere i kroz takve pojedinosti naravno.

 

[tripo 41]

Bog otkriva svoje namere i kroz takve pojedinosti naravno.

Bog ne otkriva kroz besmislice koje nemaju veze sa istinom.

Za razliku od tebe ja dajem objašnjenje koje ima smisla. A ti možeš samo da ponavljaš formalno da ti se otkriva Bog kroz to.

 

[Laodikeja]

Misli tako, to je tvoja stvar.

 

[stvarnoslap]

Branitelji Zapada: Kršćanski heroji koji su se suprotstavili Islamu​

Raymond Ibrahim u knjizi „Branitelji Zapada“ tvrdi da su herojske akcije nekolicine velikih križara spasile Zapad od muslimanskih osvajanja.

Malo je trenutaka u povijesti tako pogrešno shvaćeno i revidirano kao križarski ratovi. Ovaj niz nasilnih sukoba između kršćanske i muslimanske kulture proteže se na tri kontinenta i danas je okarakteriziran kao uzaludan osvajački rat. Prema neznanstvenim tezama većine suvremenih povjesničara, ratoborne, pohlepne i rasističke kršćane u zapadnoj Europi povremeno je vodio krvožedni teokrat iz Rima da usmjere svoju divlju energiju prema borbi protiv suparničke vjere u varljivom uvjerenju da će im to jamčiti ulazak u raj, ali i zemaljsko kraljevstvo kojim će vladati. Ono što je uslijedilo jedva da je bilo nešto više od besmislenog pokolja s obje strane.

Gotovo sve ovo je neistina.

Križarski ratovi bili su obrambeni ratovi u kojima su kršćani pokušavali istjerati strane muslimanske osvajače u zemljama koje su prije bile kršćanske.Daleko od toga da su bili divljaci, križari su bili dobro organizirana sila koja je pomicala granice koliko im je to omogućavalo ratovanje, državni potezi i vjerska praksa. Velike osobne žrtve križara, uz moralne argumente protiv upotrebe nasilja, opovrgavaju ideju da su to činili za osobnu korist.

Nasuprot tome, muslimanski osvajači su uvelike profitirali od svojih osvajanja. Oni su zapravo preuzeli vlasništvo nad imovinom svojih protivnika. Podvrgnuli su stanovnike osvojenih područja masovnom porobljavanju, redovnom progonu i paralizirajućim porezima – a sve to je bilo odobreno Kuranom. I gotovo sve njihove pobjede protiv protivničkih snaga bile su pripisane brojnijoj vojsci i nefunkcionalnosti njihovih protivnika, a ne superiornoj strategiji, logistici ili tehnologiji.

Nažalost, malo je povjesničara koji se usude riskirati profesionalnu karijeru dovodeći u pitanje prevladavajući narativ obrazovnih institucija i govoriti o pravoj povijesti križarskih ratova. Međutim, Raymond Ibrahim odbacuje takve zabrinutosti i nudi zadivljujuće profile osam velikih heroja križarskih ratova u svojoj najnovijoj knjizi Branitelji Zapada: Kršćanski heroji koji su se suprotstavili Islamu.