Crkva je prepoznala "judaiziranje", i na Sinodi u Laodiceji 365. godine donijela je slijedeći kanon:
Kanon 29: Kršćani ne smiju kako čine Židovi odmarati u subotu, u taj dan trebaju raditi, nego u dan Gospodnji, ako mogu, odmarati kao kršćani. Ako se nađe tko bi judaizirao neka bude odijeljen od Krista.
Kristova crkva slijedi apostole i prvu Crkvu. Zato, i dalje te čeka, ili bilo koga drugoga, nagrada od milijun Eura ako u Novom zavjetu nađeš bar jedno mjesto koje opisuje, ili samo spominje, bogoslužje apostola s kršćanima u subotni dan.
Nije Hriscanska apostolska Hristova crkva prepoznala Judaiziranje, i na sinodu u Laodikeji 365 osudila svetkovanje Subote, vec je to ucinila kvazi lazna crkva, ili crkve - koje su otpale od te prve apostolske Hristove crkve polovinom 2 veka - kada je nastalo opste progonstvo Jevreja od strane Rima zbog ustanka Barkohbe protiv Rima 132 godine, koje je zahvatilo i Hriscansku crkvu koja je pre polovine 2 veka svetkovala Subotu.
Da bi se ogradile od svega sto bi ih povezalo sa Jevrejima i izbegle progonstvo - crkve u Rimu i u Aleksandriji se odricu Subote i pojedinih tacaka jevandjeoske istine, i uvode pagansku nedelju posvecenu Bogu sunca Mitri, i dozivljavaju otpad.
Sto se tice Bogosluzenja u Subotu, jasno pise da su apostoli drzali subotu.
Evo sta kaze novi zavet o apostolu Pavlu:
"potom se odluči Pavle od Atine i dođe u Korint,
I nađe jednog Jevrejina, po imenu Akilu, rodom iz Ponta, koji beše skoro došao iz Talijanske sa ženom svojom Priskilom (jer beše zapovedio Klaudije da svi Jevreji idu iz Rima), i dođe k njima.
I budući da beše onog istog zanata, osta kod njih i rađaše, jer behu ćilimarskog zanata.
A prepiraše se u zbornicama svake subote, i nadgovaraše Jevreje i Grke" ( dela apostolska 18. 1 - 4 ).