Kako se izvrću stihovi iz Biblije u cilju dokazivanja lažnih učenja?
- Začetnik teme tripo 41
- Datum pokretanja
Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
> Zakon nikada nije dat crkvi. Pavao propovjeda evandjelje milosti Isusa Krista i dovršeno djelosa križa/krsta.
------------------------------------------------------------------------
A kako će grešnici postati svjesni potrebe za milošću, ako nisu prethodno postali kroz zakon svjesni svoje grešnosti?
Sam apostol Pavle propovjeda zakon i objašnjava da bez zakona nikada ne bi mogao postati svjestan da je grešan:
"Nego ja greha ne poznah osim kroz zakon; jer ne znadoh za želju dok zakon ne kaza: ne zaželi." (Rimljanima 7,7) Svrha zakona je "da bude greh odviše grešan zapovešću." (Rimljanima 7,13) "Jer kroz zakon dolazi poznanje greha." (Rimljanima 3,20)
Bez zakona evanđeoski hrišćani i tradicionalni dolaze Bogu iz grešne želje za užitkom, jer je ne smatraju grijehom, i na njihov vapaj Isusu za užitkom, odgovara im demon sa onim istim emotivnim doživljajima kojima obmanjuje nehrišćanske mistike.
A sa zakonom ukoreni za želju kao grijeh, dolaze pravi hrišćani Isusu i vape za oslobođenjem od želje, a ne njenim zadovoljenjem. Njihove molitve čuje Bog i menja im motive srca, a ne osjećanja kao što to rade demoni.
1
------------------------------------------------------------------------
A kako će grešnici postati svjesni potrebe za milošću, ako nisu prethodno postali kroz zakon svjesni svoje grešnosti?
Sam apostol Pavle propovjeda zakon i objašnjava da bez zakona nikada ne bi mogao postati svjestan da je grešan:
"Nego ja greha ne poznah osim kroz zakon; jer ne znadoh za želju dok zakon ne kaza: ne zaželi." (Rimljanima 7,7) Svrha zakona je "da bude greh odviše grešan zapovešću." (Rimljanima 7,13) "Jer kroz zakon dolazi poznanje greha." (Rimljanima 3,20)
Bez zakona evanđeoski hrišćani i tradicionalni dolaze Bogu iz grešne želje za užitkom, jer je ne smatraju grijehom, i na njihov vapaj Isusu za užitkom, odgovara im demon sa onim istim emotivnim doživljajima kojima obmanjuje nehrišćanske mistike.
A sa zakonom ukoreni za želju kao grijeh, dolaze pravi hrišćani Isusu i vape za oslobođenjem od želje, a ne njenim zadovoljenjem. Njihove molitve čuje Bog i menja im motive srca, a ne osjećanja kao što to rade demoni.
1
VIP
- Učlanjen(a)
- 14.07.2011
- Poruka
- 19.107
Tako je Tripo.
Postavio si stvari na svoje mesto, jer zakon je dat da čovek spozna šta je greh, i da je on sam grešnik i da je taj zakon kršio.
"Nego ja greha ne poznah osim kroz zakon; jer ne znadoh za želju dok zakon ne kaza: ne zaželi.
Jer kroz zakon dolazi poznanje greha." (Rimljanima 3,20)
Iz takvog saznanja čovek neće reći "Ah, Hristos je ispunio zakon, ulkonio ga, i ja više nisam u grehu, i sad ću dalje da nastavim da kršim ove zapovesti"
Ako je tako, čemu onda uopšte to saznanje da je grešnik, i čemu uopšte plan spasenja od greha?
Dakle, po rečima apostola Pavla, čovek kroz zakon spznaje svoje grešno stanje, i potom dolazi Hristu kako bi ga on svojom žrtvom i krvlju prolivenom na krstu opravdao od greha, i učinio da taj čovek više ne bude u grehu.
Da li to znači, da će takav čovek reći "E sad me je Hristos opravdao, i ja ću sada nastaviti da kršim zapovesti?"
To upravo uče oni koji govore protiv Božjih zapovesti, a biblija suprotno, pozivajući čoveka da se obrati Bogu da ga on očisti od greha, i da potom drži zapovesti, jer u suprotnom čovek bi opet postao grešnik.
Postavio si stvari na svoje mesto, jer zakon je dat da čovek spozna šta je greh, i da je on sam grešnik i da je taj zakon kršio.
"Nego ja greha ne poznah osim kroz zakon; jer ne znadoh za želju dok zakon ne kaza: ne zaželi.
Jer kroz zakon dolazi poznanje greha." (Rimljanima 3,20)
Iz takvog saznanja čovek neće reći "Ah, Hristos je ispunio zakon, ulkonio ga, i ja više nisam u grehu, i sad ću dalje da nastavim da kršim ove zapovesti"
Ako je tako, čemu onda uopšte to saznanje da je grešnik, i čemu uopšte plan spasenja od greha?
Dakle, po rečima apostola Pavla, čovek kroz zakon spznaje svoje grešno stanje, i potom dolazi Hristu kako bi ga on svojom žrtvom i krvlju prolivenom na krstu opravdao od greha, i učinio da taj čovek više ne bude u grehu.
Da li to znači, da će takav čovek reći "E sad me je Hristos opravdao, i ja ću sada nastaviti da kršim zapovesti?"
To upravo uče oni koji govore protiv Božjih zapovesti, a biblija suprotno, pozivajući čoveka da se obrati Bogu da ga on očisti od greha, i da potom drži zapovesti, jer u suprotnom čovek bi opet postao grešnik.
Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
To je klasična zloupotreba činjenice da se isključivo vjerom opravadavamo i onda rezonuju ja vejrujem ali i dalje ću nastaviti činiti grijeh. Zato je Jakov napisao da uz vjeru idu djela kao dokaz vjere.
Što je još gore oni uzumaju BIbliju i izvrću stihove, zato sam ovdje i pokrenuo temu.
--------------------------------------------------------------------------------------------
> I nigde mi ustvari nemamo POVEZANOST između Hrišćana i subote, osim u Kološanima 2,16, gde nam opet Pismo jasno govori da je SUBOTA samo sen,
-------------------------------------------------------------------
Ovdje nije citirana cijelina stiha iz kojih se vidi da se govori o simbolima Isusove žrtve:
2:16 Da vas dakle niko ne osuđuje za jelo ili za piće, ili za kakav praznik, ili za mladine, ili za subote;
2:17 Koje je sve bilo sen od onog što htede da dođe, i telo je Hristovo.
Dakle, po njihovoj logici ne treba da jedemo ni jelo ni piće, jer je to ukinuto jer je sen Hristove žrtve.
A onda će oni reći: "Pa tu se ne misli na svo jelo i piće da je ukinuto, već samo na ono koje ukazuje na Isusovu žrtvu, koje su sen Hristov! Možeš Tripo slobodno da jedeš i da piješ, samo ne pretjeruj!"
A ja ti kažem:
"Pa onda se to ne odnosi ni na sve subote, već samo na one koje su sen Hristov, a to nisu subote četvrte Božje zapovjesti, jer na osnovu Dekaloga Jevreji nisu moggli da steknu uvid u to da će Mesija umrijeti za njih na krstu, da bi išta iz Dekaloga bilo sen Njegove žrtve."
Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
IZVRTANJE
> tripo Bog je IZRAELU dao subotu sa posebnim razlogom a razlog je objašnjen u 5.Moj.5.15 gde kaže
AMTIĆEŠ DA SI BIO ROB U ZEMLJI EGIPATSKOJ ,I GOSPOD, BOG TVOJ,ZAPOVEDIO DA SVETKUJEŠ DAN ODMORA
-------------------------------
ODGOVOR
Po tvojoj logici samo Jevreji treba da drže Prvu Božju zapovjest, jer ona kaže:
"Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje misirske, iz doma ropskog. Nemoj imati drugih bogova uza me." (2.Mojsijeva 20,2-3)
Dakle, to što je Bog izbavio Jevreje iz ropstva to je bio njima povod za zahvalnost i odanost Bogu, kao što je nama povod za zahvalnost i odanost što nas je Bog izbavio iz ropstva grijehu.
Iz iste zahvalnosti i odanosti prema Bogu zbog koje su Jevreji držali prve četiri zapovjesti dekaloga, i mi treba da držimo te četiri zapovjesti koje definišu odnos prema Bogu.
Ako bi se držali bukvalne logike da samo oni koji su izbavljeni iz Egipta treba da svetkuju subotu, onda bi to bila samoi prva generacija Izrailjaca koja je izbavljena, jer ostali svakako nisu. Takodje, Bog zapovjeda nejevrejima da svetkuju subotu, a oni nisu izbavljeni iz egipatskog ropstva:
"A tuđine koji pristanu uz Gospoda da Mu služe i da ljube ime Gospodnje, da Mu budu sluge, koji god drže subotu da je ne oskvrne i drže zavet moj, njih ću dovesti na svetu goru svoju i razveseliću ih u domu svom molitvenom; žrtve njihove paljenice i druge žrtve biće ugodne na oltaru mom, jer će se dom moj zvati dom molitve svim narodima." (Isaija 56,6-7)
> tripo Bog je IZRAELU dao subotu sa posebnim razlogom a razlog je objašnjen u 5.Moj.5.15 gde kaže
AMTIĆEŠ DA SI BIO ROB U ZEMLJI EGIPATSKOJ ,I GOSPOD, BOG TVOJ,ZAPOVEDIO DA SVETKUJEŠ DAN ODMORA -------------------------------
ODGOVOR
Po tvojoj logici samo Jevreji treba da drže Prvu Božju zapovjest, jer ona kaže:
"Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje misirske, iz doma ropskog. Nemoj imati drugih bogova uza me." (2.Mojsijeva 20,2-3)
Dakle, to što je Bog izbavio Jevreje iz ropstva to je bio njima povod za zahvalnost i odanost Bogu, kao što je nama povod za zahvalnost i odanost što nas je Bog izbavio iz ropstva grijehu.
Iz iste zahvalnosti i odanosti prema Bogu zbog koje su Jevreji držali prve četiri zapovjesti dekaloga, i mi treba da držimo te četiri zapovjesti koje definišu odnos prema Bogu.
Ako bi se držali bukvalne logike da samo oni koji su izbavljeni iz Egipta treba da svetkuju subotu, onda bi to bila samoi prva generacija Izrailjaca koja je izbavljena, jer ostali svakako nisu. Takodje, Bog zapovjeda nejevrejima da svetkuju subotu, a oni nisu izbavljeni iz egipatskog ropstva:
"A tuđine koji pristanu uz Gospoda da Mu služe i da ljube ime Gospodnje, da Mu budu sluge, koji god drže subotu da je ne oskvrne i drže zavet moj, njih ću dovesti na svetu goru svoju i razveseliću ih u domu svom molitvenom; žrtve njihove paljenice i druge žrtve biće ugodne na oltaru mom, jer će se dom moj zvati dom molitve svim narodima." (Isaija 56,6-7)
Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
Да Господ није светковао суботу говори нам и исцељење слепог у суботу на шта су јевреји рекли: “ није овај човек од Бога, јер не светкује суботу “ (Јн. 9.14-16).
-------------------------------------------------
OSPORAVANJE PAMFLETA Zorana J.
Ovo znači da Zoran J. i pravoslavci vjeruju onima koji su odbacili Isusa i napadali ga.
A da li se Isus složio sa njihovom tvrdnjom da ne svetkuje subotom? Narvno da nije. Znači da je svetkovao.
-------------------------------------------------
OSPORAVANJE PAMFLETA Zorana J.
Ovo znači da Zoran J. i pravoslavci vjeruju onima koji su odbacili Isusa i napadali ga.
A da li se Isus složio sa njihovom tvrdnjom da ne svetkuje subotom? Narvno da nije. Znači da je svetkovao.
Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
Из апостолских посланица се види да су апостоли под вином подразумевали алкохолно пиће, а не сок (Тит. 2.3 ; 1Тим. 3.8).
----------------------------------------------------
OSPORAVANJE
Nije se samo smatralo alkoholono vino nego i sok, pa čak i samo grožđe se smatralo vinom, dakle grozd dok je u vinogradu.
"Kao kad ko nadje vina u grozdu, pa rece: ne kvari ga jer je blagoslov u njemu ..." (Isaija 65,8)
Zapazimo činjenicu:
1) Vino je već u grozdu, što znači da u ovom kontekstu pojam vina označava nefermentisan sok samog grožđa.
----------------------------------------------------
OSPORAVANJE
Nije se samo smatralo alkoholono vino nego i sok, pa čak i samo grožđe se smatralo vinom, dakle grozd dok je u vinogradu.
"Kao kad ko nadje vina u grozdu, pa rece: ne kvari ga jer je blagoslov u njemu ..." (Isaija 65,8)
Zapazimo činjenicu:
1) Vino je već u grozdu, što znači da u ovom kontekstu pojam vina označava nefermentisan sok samog grožđa.
VIP
- Učlanjen(a)
- 14.07.2011
- Poruka
- 19.107
Tripo, očigledno da pišu na osnovu neznanja.
OINOS - vino u bibliji podrazumeva i alkoholno vino, i groždjani sok, svi izazi "DIBOŠ, TIROŠ, KAJIN, itd.. se podrazumevaju pod ovim izrazom.
Ovo je dobar primer gde Bog upućuje na blagoslove čistog grožđanog soka koji se nalazi u grozdu, i prorok upravo kaže "da ko nađe taj sok, da ga ne pretvara u alkoholno vino, već da ga koristi u prirodnom obliku kao sok, jer je nosilac blagoslova.
Ako uz to još uzmemo lekovitost grožđanog soka i blagotvorno delovanje na organizam, stvar je još potpunija.
"Kao kad ko nadje vina u grozdu, pa rece: ne kvari ga jer je blagoslov u njemu ..." (Isaija 65,8)
Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
Kako objasniti da Bog negdje preporučuje vino, a negdje ga osuđuje. Očigledno da se radi o soku i prevrelom vinu.
Izmišljena priča da je minimalna količina alkoh. korisna i minimalna je štetna po najnovijim istraživanjima.
Zamisli malo otrova je ok,a puno nije.
Ми ћемо се држати речи ап. Павла: “ А ја, Боже сачувај, да се чим другим хвалим осим крстом Господа нашега Исуса Христа “ (Гал. 6.14) – јер је за нас Крст Христов и симбол и средство спасења.
------------------------------------------
Evo izgovora za obožavanje predmeta (u ovom slučaju krsta).
Kao to je simbol, a onda obožavanje predmeta. Ponositi se krstom znači ponositi se Njegovom mukom, a ne predmetom.
Evo kako nalaze izgovor za obožavanje predmeta.
Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.301
RIMOKATOLIČKO MANIPULIRANJE STIHOVIMA U SVRHU OPRAVDANJA ŠTOVANJA KIPOVA
U prošlom članku naveli smo problem sa rimokatoličkim štovanjem kipova tj. osoba koje ti kipovi predstavljaju. Premda je Biblija vrlo jasna po tom pitanju i jasno zabranjuje bilo koju vrstu štovanja kipova i osoba tj. svega što nije Bog, rimokatolici se ipak vole pozivati na određene stihove za koje tvrde da opravdavaju štovanje kipova i osoba koje ti kipovi predstavljaju. No, je li zaista tako? Pogledamo na koje se stihove rimokatolici najčešće pozivaju. Radi se o sljedećim stihovima:
„Prebivalište načini od deset zavjesa: od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Na njima neka budu vezeni likovi kerubina - djelo umjetnika.” (Izlazak 26,1).
„Napravi zavjesu od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Neka su na njoj izvezeni kerubini.” (Izlazak 26,31).
Također se vole pozivati na stih u kojem je Bog naredio Mojsiju da napravi kip zmije kako bi spasio svoj narod od otrovnica tako što bi pogledali u taj kip zmije (Br. 21, 4-9).
Opravdavaju li navedeni stihovi gradnju kipova u svrhu štovanja? Nikako! Sagledajmo navedene stihove u kontekstu u kojem se nalaze.
Upute koje je Bog dao za izradu kerubinskih likova bile su striktno ograničene za to vrijeme i prostor hrama.
Bog je točno rekao što, gdje, kako i u koje vrijeme učiniti. Dakle, to nije opća zapovijed ili davanje zelenog svjetla za izradu kipova i slika u budućnosti, kao što katolički teolozi žele sugerirati.
Kad bi katoličko tumačenje bilo točno, tada bi Izraelci na osnovu Božjih uputa za hram počeli u svojim domovima, sinagogama i javnim mjestima držati kerubinske kipove i slike. Oni to nisu činili! Također, nisu bili vođeni katoličkim vjerovanjem da se na osnovu hramskog primjera mogu izrađivati kipovi i slike drugih vjernika. Izraelci nikada nisu u svrhu bogoštovlja izrađivali kipove i slike Abrahama, Mojsija, Jakova, Izaka, Davida i drugih velikana vjere iz svojih redova niti ih častili, a kamoli im se klanjali ili molili poslije njihove smrti ili očekivali da ih zagovaraju u nebu.
Ista situacija je u slučaju gdje Bog naređuje Mojsiju da napravi kip zmije. Bog nije naredio Mojsiju da napravi kip zmije u svrhu štovanja dotičnog kipa ili još gore, u svrhu klanjanja tom kipu. Navoditi stihove iz knjige Brojeva 21, 4-9 kako bi se opravdalo štovanje kipova (osoba koje te kipovi predstavljaju) je tumačenje koje nema nikakve veze s kontekstom u kojem se nalaze.
U pravom biblijskom judaizmu i prvom kršćanstvu nije postojala praksa štovanja kipova ili osoba koje nisu Bog. Naprotiv, apostoli i anđeli su jasno zabranjivali ljudima da ih se štuje.
Kada se satnik Kornelije u Cezariji poklonio pred Petrom, Petar ga je podigao uz riječi da je i on samo čovjek, tj. da mu se ne klanja (Djela 10,25-26). Apostoli su bili svjesni poganskog idolopoklonstva te su se jednom prilikom i sami našli kao „predmet“ štovanja i obožavanja. Njihova reakcija bila je poprilično burna. Pisano je:
„Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima.“ (Djela apostolska 14,15).
Anđeli u Svetom pismu također nisu dozvoljavali štovanje i čašćenje od strane ljudi. U Otkrivenju imamo priliku za vidjeti događaj u kojem se je apostol Ivan poklonio pred anđelom.
„Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. A on će mi: `Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!`“ (Otkrivenje 22, 8-9).
Apostoli i anđeli u Bibliji nikada nisu tražili svoju slavu. Ne samo da nisu tražili svoju slavu, već nisu niti dopuštali da im čovjek iskazuje bilo koju vrstu štovanja i obožavanja. Pa zašto onda Rimokatolička crkva ide protiv toga i uporno uzdiže apostole, razne svoje svece i anđele na razinu koju ne pronalazimo u Bibliji?
Ne dajte se zavesti! Biblija ne dopušta štovanje ničega i nikoga što nije Bog. Rimokatolici se vole opravdavati da ne štuju konkretne kipove već osobe koje ti kipovi predstavljaju. No, je li to validno opravdanje? Nije. Kada su se stari Grci klanjali pred kipom Zeusa, nitko od njih nije vjerovao da je Zeus doslovno u tom kipu.
Vjerovali su da Zeus stanuje na planini Olimp od kuda i vlada. Dakle, oni također nisu štovali konkretan kip već osobu koju je taj kip predstavljao. Jer upravo je to srž idolopoklonstva kada govorimo o kipovima. Rimokatolici se ponovno vole opravdavati kako oni ne štuju poganske bogove preko kipova, već kršćanskog Boga. No, Bog je takvu praksu jasno zabranio. Ne samo da nije dozvoljavao da se prave kipovi poganskih bogova, već je zabranio da se napravi kip koji bi predstavljao njega samog!
„Pazite dobro! Onoga dana kada vam je Jahve, Bog vaš, govorio ispred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika, da se ne biste pokvarili, te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika, kipa muškog ili ženskog obličja … ne daj se zavesti, da padneš pred njima i da im se pokloniš, jer ih Gospod, Bog tvoj, prepusti svima drugim narodima pod cijelim nebom“ (Pnz 4,15-16.19).
Budni kršćanin
U prošlom članku naveli smo problem sa rimokatoličkim štovanjem kipova tj. osoba koje ti kipovi predstavljaju. Premda je Biblija vrlo jasna po tom pitanju i jasno zabranjuje bilo koju vrstu štovanja kipova i osoba tj. svega što nije Bog, rimokatolici se ipak vole pozivati na određene stihove za koje tvrde da opravdavaju štovanje kipova i osoba koje ti kipovi predstavljaju. No, je li zaista tako? Pogledamo na koje se stihove rimokatolici najčešće pozivaju. Radi se o sljedećim stihovima:
„Prebivalište načini od deset zavjesa: od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Na njima neka budu vezeni likovi kerubina - djelo umjetnika.” (Izlazak 26,1).
„Napravi zavjesu od ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Neka su na njoj izvezeni kerubini.” (Izlazak 26,31).
Također se vole pozivati na stih u kojem je Bog naredio Mojsiju da napravi kip zmije kako bi spasio svoj narod od otrovnica tako što bi pogledali u taj kip zmije (Br. 21, 4-9).
Opravdavaju li navedeni stihovi gradnju kipova u svrhu štovanja? Nikako! Sagledajmo navedene stihove u kontekstu u kojem se nalaze.
Upute koje je Bog dao za izradu kerubinskih likova bile su striktno ograničene za to vrijeme i prostor hrama.
Bog je točno rekao što, gdje, kako i u koje vrijeme učiniti. Dakle, to nije opća zapovijed ili davanje zelenog svjetla za izradu kipova i slika u budućnosti, kao što katolički teolozi žele sugerirati.
Kad bi katoličko tumačenje bilo točno, tada bi Izraelci na osnovu Božjih uputa za hram počeli u svojim domovima, sinagogama i javnim mjestima držati kerubinske kipove i slike. Oni to nisu činili! Također, nisu bili vođeni katoličkim vjerovanjem da se na osnovu hramskog primjera mogu izrađivati kipovi i slike drugih vjernika. Izraelci nikada nisu u svrhu bogoštovlja izrađivali kipove i slike Abrahama, Mojsija, Jakova, Izaka, Davida i drugih velikana vjere iz svojih redova niti ih častili, a kamoli im se klanjali ili molili poslije njihove smrti ili očekivali da ih zagovaraju u nebu.
Ista situacija je u slučaju gdje Bog naređuje Mojsiju da napravi kip zmije. Bog nije naredio Mojsiju da napravi kip zmije u svrhu štovanja dotičnog kipa ili još gore, u svrhu klanjanja tom kipu. Navoditi stihove iz knjige Brojeva 21, 4-9 kako bi se opravdalo štovanje kipova (osoba koje te kipovi predstavljaju) je tumačenje koje nema nikakve veze s kontekstom u kojem se nalaze.
U pravom biblijskom judaizmu i prvom kršćanstvu nije postojala praksa štovanja kipova ili osoba koje nisu Bog. Naprotiv, apostoli i anđeli su jasno zabranjivali ljudima da ih se štuje.
Kada se satnik Kornelije u Cezariji poklonio pred Petrom, Petar ga je podigao uz riječi da je i on samo čovjek, tj. da mu se ne klanja (Djela 10,25-26). Apostoli su bili svjesni poganskog idolopoklonstva te su se jednom prilikom i sami našli kao „predmet“ štovanja i obožavanja. Njihova reakcija bila je poprilično burna. Pisano je:
„Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima.“ (Djela apostolska 14,15).
Anđeli u Svetom pismu također nisu dozvoljavali štovanje i čašćenje od strane ljudi. U Otkrivenju imamo priliku za vidjeti događaj u kojem se je apostol Ivan poklonio pred anđelom.
„Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. A on će mi: `Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!`“ (Otkrivenje 22, 8-9).
Apostoli i anđeli u Bibliji nikada nisu tražili svoju slavu. Ne samo da nisu tražili svoju slavu, već nisu niti dopuštali da im čovjek iskazuje bilo koju vrstu štovanja i obožavanja. Pa zašto onda Rimokatolička crkva ide protiv toga i uporno uzdiže apostole, razne svoje svece i anđele na razinu koju ne pronalazimo u Bibliji?
Ne dajte se zavesti! Biblija ne dopušta štovanje ničega i nikoga što nije Bog. Rimokatolici se vole opravdavati da ne štuju konkretne kipove već osobe koje ti kipovi predstavljaju. No, je li to validno opravdanje? Nije. Kada su se stari Grci klanjali pred kipom Zeusa, nitko od njih nije vjerovao da je Zeus doslovno u tom kipu.
Vjerovali su da Zeus stanuje na planini Olimp od kuda i vlada. Dakle, oni također nisu štovali konkretan kip već osobu koju je taj kip predstavljao. Jer upravo je to srž idolopoklonstva kada govorimo o kipovima. Rimokatolici se ponovno vole opravdavati kako oni ne štuju poganske bogove preko kipova, već kršćanskog Boga. No, Bog je takvu praksu jasno zabranio. Ne samo da nije dozvoljavao da se prave kipovi poganskih bogova, već je zabranio da se napravi kip koji bi predstavljao njega samog!
„Pazite dobro! Onoga dana kada vam je Jahve, Bog vaš, govorio ispred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika, da se ne biste pokvarili, te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika, kipa muškog ili ženskog obličja … ne daj se zavesti, da padneš pred njima i da im se pokloniš, jer ih Gospod, Bog tvoj, prepusti svima drugim narodima pod cijelim nebom“ (Pnz 4,15-16.19).
Budni kršćanin