Član
- Učlanjen(a)
- 06.05.2012
- Poruka
- 2.380
E, to je ta caka! Kažeš da je Judino Jevanđelje kriva nauka. Kako to znamo? Kako znamo da ona Jevanđelja koja su nekada davno crkveni oci odlučili da uvrste u Novi zavjet, nisu kriva nauka? Zašto su odabrali baš ta, a tridesetak drugih nisu? Da li je prilikom odabira Jevanđelja koja će ući u Novi zavjet, ikakvu ulogu igrala tadašnja društvena i politička situacija?
Sve su to pitanja na koja se ne može ogovoriti ni sa približnom pouzdanošću, ako ćemo pošteno govoriti. Ali, ako pođemo od stereotipa i predrasude koju smo već usvojili o Judi kao izdajniku, onda se, naravno, ni njegova riječ neće smatrati relevantnom, jer, Bože moj, ko je pokvaren i izdajica, ne može ni istinu govoriti?! No, prvo bi trebalo utvrditi da li je Juda zaista ono što o njemu govori oficijelna crkva./QUOTE]
Judino evanđeje je kriva nauka nastala u IV stoljeću pod utjecajem gnostičkih naučavanja. (O njihovim zabludama mi se sada ne da pisati)
Evanđelja koja su napisali sveti Matej, Luka, Marko i Ivan su autentična. Oni su su bili s Isusom, "jeli i pili s Njim", gledali i slušali svaki dan, na kraju krajeva, oni su izabrani od Isusa za apostole. Izuzetak je sv. Luka koji nije poznavao Isusa, ali u uvodu svog Evanđelja kaže da je pomno ispitao događaje. Osim toga, Lukica je bio s Pavlom, moguće da je upoznao i Mariju, Majku Božju koja mu je mogla ispričati dgađaje iz Isusova djetinjstva, o kojima on piše. Dakle, i njegovo Evanđelje je i više nego pouzdano.
Apokrifnih evanđelja ima mnogo, što uopće nije čudno, no važno je znati da apokrifna evanđelja ne donose ništa novo ni bitno, dapače, više su izraz sentimentalne pobožnosti onih koji su ih pisali.
Što nama znači da je Isus kao dijete pravio ptičice od blata u koje je puhao, a one oživjele i odletjele? Ništa, uopće ne moramo u to vjerovati, sve da se dogodilo tako kako je neka pobožna duša zapisala.
Ono što je važno kad govorimo o Evanđeljima jest slijedeće.
Isus je bio DOGAĐAJ! Njegovo djelovanje, njegov odnos prema ljudima, čudesa, na kraju krajeva Njegova smrt i Uskrsnuće - sve je to bio DOGAĐAJ koji se nikad prije nije dogodio, niti će ova zemlja upoznati nešto slično. On je živio među svojima, živo su osjećali Njegovu prisutnost i bili "jedno srce i jedna duša". Tek kada su počele umirati generacije njegovih suvremenika, osjetila se želja da se zapišu Njegova djela. I zapisala se. To su Evanđelja koja imamo.
Što s Judom?
Neki objašnjavaju da je moguće da je bilo kršćana koji su podlegi kušnji (mukama) Rimljana i zatajili Isusa ili ga se odrekli da spase život. Iz ranokršćanskih vremena imamo geslo: Krv mučenika sjeme je kršćana.
Moguće je da svi nisu ostali vjerni Isusu Takvima je Juda postao blizak, pa su ga pokušali prikazati u drugom svijetlu. Ali, to je pretpostavka. Drugi pak kažu da su Judino evanđelje napisali njegovi sljedbenici.
I tako...svašta se može govoriti, ali nama to nije od koristi.