Član
- Učlanjen(a)
- 16.11.2011
- Poruka
- 188
Prvo rasčisti pojmove fizike i metafizike, pa će ti onda biti jasno ko živi u neuvjerljivim iluzijama i nepostojećim dokazima. Ovako dubiš na glavi!
Malecki I ,oprosti sto se mesam u vas dijalog samo bih nesto da dodam, Tvrdnja da je sve nastalo pukim slučajem doista zvuči neuvjerljivo. Predočimo to jednim primjerom: Arheolog pronađe neobrađeni kamen nepravilnog četvrtastog oblika. Mogao bi zaključiti da taj kamen slučajno ima takav oblik, što je i logično. No potom pronađe kameno poprsje nekog čovjeka na kojem su precizno isklesane crte lica, kosa i drugi sitni detalji. Hoće li zaključiti da je i taj kip nastao sasvim slučajno? Neće. Zdrav razum reći će mu da ga je netko načinio. Slično tome, i Biblija logično kaže: “Svaku je kuću netko sagradio, a Bog je onaj koji je sve sagradio” (Hebrejima 3:4).Prijatelju odavno sam izašao iz mraka dogme. Gde si ti sada ja odavno bejah! Nadam se iskreno da ćeš progledati!
P.S. Zakoni fizike i metafizike imaju Tvorca, naime svetlost se kretala brzinom od 300 hiljada KM u sekundi i pre postojanja zemlje, zatim neko je morao da "smisli" gravitaciju, uspostavi savršen red kako u makro i, ništa manje precizno i zadivljujuće i u mikrokosmosu! Dakle zdrav razum nam govori da je zadivljujući red koji vlada gde god se okrenemo neko inteligentan, mudar i moćan morao da uspostavi, nemoguće je da smo proizvod slepog slučaja! Ja zaista ne mogu da verujem da inteligentno stvorenje-čovek može da veruje da smo proizvod slučajnosti, dok na drugoj strani iz petnih žila pokušava da kreira najednostavniju i najprostiju jedinicu-ćeliju. Teško da će ikada uspeti, ali recimo da uspe, da li bi ta ista ćelija bila proizvod slepog slučaja ili inteligentnog kreatora??? Šta bi taj uspeh pokazao i dokazao???
PROFESOR František Vyskočil s Karlovog sveučilišta u Pragu poznat je u mnogim zemljama po svojim istraživanjima s područja neurofiziologije. Premda je prije bio ateist, danas čvrsto vjeruje u Boga. U intervjuu za Probudite se! profesor Vyskočil objasnio je zašto je promijenio svoje gledište.
Kako ste gledali na religiju prije nego što ste se počeli baviti znanošću?
Bio sam odgajan kao ateist i moj je otac često ismijavao svećenike. Godine 1963. završio sam studij biologije i kemije. Za vrijeme školovanja vjerovao sam da teorija evolucije daje pravi odgovor na pitanje o postanku različitih životnih oblika.
Recite nam nešto o svojoj znanstvenoj karijeri.
Nakon što sam doktorirao, nastavio sam se baviti znanstvenim radom — istraživao sam kemijska i električna svojstva živčanih sinapsi. Proučavao sam i neurone, proteinske pumpe u staničnim membranama, metode presađivanja tkiva te ublažavanja i suzbijanja alergijskih reakcija. Rezultati mnogih mojih istraživanja bili su objavljeni u znanstvenim časopisima, a neki moji radovi mogu se naći u stručnim knjigama i priručnicima. S vremenom sam na preporuku svojih kolega znanstvenika primljen u Znanstveno društvo Češke Republike. Nakon baršunaste revolucije, koja se odigrala krajem 1989, počeo sam raditi kao profesor na Karlovom sveučilištu. Tako mi se pružila prilika da putujem u zapadne zemlje kako bih se sastajao i izmjenjivao iskustva s drugim znanstvenicima, od kojih su neki bili nobelovci.
Jeste li ikad razmišljali o Bogu?
U neku ruku jesam. Ponekad sam se pitao zašto mnoge visokoobrazovane osobe, pa i neki moji profesori, vjeruju u Boga — premda u vrijeme komunizma nisu bili spremni to javno priznati. Ja sam smatrao da su Boga izmislili ljudi. Osim toga, bio sam strašno ogorčen zbog zlodjela počinjenih u ime religije.
Kako to da ste promijenili svoj stav prema evoluciji?
Prve sumnje u vezi s evolucijom javile su mi se kad sam počeo proučavati sinapse. Zadivio sam se kad sam vidio koliko su složene te navodno jednostavne veze između živčanih stanica. Pitao sam se: Kako bi sinapse i genetske upute koje njima upravljaju mogle nastati pukim slučajem? To mi uopće nije imalo smisla.
A onda sam početkom 1970-ih bio na predavanju jednog uglednog ruskog znanstvenika i profesora. On je rekao da živi organizmi nisu mogli nastati spontanim mutacijama i prirodnim odabirom. Netko iz publike upitao ga je gdje onda možemo naći pravi odgovor. Nato je profesor izvadio iz sakoa malu Bibliju na ruskom, podigao je i rekao: “Čitajte Bibliju — naročito izvještaj o stvaranju iz knjige Postanka.”
Kasnije sam u predvorju upitao tog profesora je li ozbiljno mislio ono što je rekao o Bibliji. Njegov odgovor glasio je otprilike ovako: “Jednostavne bakterije mogu se podijeliti svakih dvadesetak minuta i sadrže na stotine različitih proteina. Svaki od tih proteina izgrađen je od 20 vrsta aminokiselina poredanih u dugačke lance, a neki od njih mogu se sastojati od nekoliko stotina aminokiselina. Da bi se bakterije postupno razvile iz niza korisnih mutacija, trebalo bi puno više vremena od tri ili četiri milijarde godina, koliko, po mišljenju mnogih znanstvenika, život postoji na Zemlji.” Profesor je rekao da mu je mnogo logičnije ono što piše u knjizi Postanka.
Kako su riječi tog profesora utjecale na vas?
Zbog onog što je rekao, ali i zbog sumnji koje su me već neko vrijeme mučile, odlučio sam razgovarati o tome s nekim svojim kolegama i prijateljima koji vjeruju u Boga. No njihovi argumenti nisu mi djelovali uvjerljivo. Nakon toga razgovarao sam s jednim farmakologom koji je Jehovin svjedok. On je tri godine pomagao mojoj ženi Emi i meni da bolje upoznamo Bibliju. Kad smo počeli proučavati Bibliju, posebno su nas se dojmile dvije činjenice. Kao prvo, tradicionalno “kršćanstvo” nema gotovo ništa zajedničko s Biblijom. Kao drugo, premda Biblija nije znanstveni priručnik, ono što u njoj piše u skladu je s dokazanim znanstvenim činjenicama.
Je li promjena vašeg svjetonazora negativno utjecala na vaš znanstveno-istraživački rad?
Ni najmanje. Svaki pravi znanstvenik mora se truditi biti što objektivniji, bez obzira na to u što vjeruje. No to što sam počeo vjerovati u Boga utjecalo je na moju osobnost. Naprimjer, nekad sam bio previše samouvjeren, izrazito natjecateljski raspoložen i umišljen zbog svojih znanstvenih postignuća, no sada sam zahvalan Bogu na talentima koje imam. Osim toga, umjesto da zaslugu za zadivljujuću složenost i raznolikost živog svijeta nepravedno pripisujem slijepom slučaju, sada se i ja, poput mnogih drugih znanstvenika, pitam: Kako je Bog sve to stvorio?
Rim:1:20.Jer njegova se nevidljiva svojstva, naime njegova vječna moć i božanstvo, jasno vide još od stvaranja svijeta, budući da se razabiru po onome što je stvoreno, tako da ti ljudi nemaju izgovora.
Da li ti uocavas ovde sam svoju gresku, prvo kazes Pogresno! nije Jehovin zakon , a onda nije Mosijev nego Jehovin zakon.:acute:
osvesti se malo, Pa jasno se vidi kome i kada je dato sabat, to ce i malo dete da razume evo jos jednom pa polako procitaj cak cu podvuci
2. Mojs. 31:16, 17: “Sinovi Izraelovi neka drže dan počinka, svetkujući ga iz naraštaja u naraštaj, kao savez trajan [“vječni savez”, JB]. To neka bude trajan znak između mene i sinova Izraelovih.” (Zapazi da je držanje dana počinka bio znak između Jehove i Izraela, a to ne bi bilo tako da su i drugi narodi bili obavezni držati ga. Hebrejska riječ koja je u JB prevedena s “vječni” glasi olam i u osnovi označava vremensko razdoblje koje je sa stajališta sadašnjosti nedogledno ili nepoznato, ali je u svakom slučaju vrlo dugo. Taj izraz može označavati vječnost, ali to ne mora nužno biti tako. U 4. Mojsijevoj 25:13 ista se hebrejska riječ odnosi na svećeničku službu, koja je naposljetku prestala postojati, na što ukazuju riječi iz Hebrejima 7:12.)
Odakle potječe dan počinka?
Hebrejska riječ “šabat” znači “počinak, odmor, mirovanje”. Iako u biblijskom izvještaju zapisanom u Prvoj knjizi Mojsijevoj stoji da je Jehova Bog sedmi dan “stao počivati” od stvaranja, Božji je narod tek u Mojsijevo vrijeme dobio zapovijed da drži dan počinka, odnosno šabat, koji je trajao 24 sata (1. Mojsijeva 2:2). Nakon što su Izraelci 1513. pr. n. e. izašli iz Egipta, Jehova im je čudom davao manu u pustinji. O sakupljanju mane dobili su sljedeću uputu: “Šest ćete dana skupljati, ali sedmi je dan dan počinka. Tada toga neće biti” (2. Mojsijeva 16:26). Biblijski izvještaj u nastavku kaže da je “narod počivao sedmoga dana”, od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu (2. Mojsijeva 16:30).
Ubrzo nakon što su Izraelci dobili te upute, Jehova im je dao zakon o držanju dana počinka, koji je uvrstio među Deset zapovijedi danih Mojsiju (2. Mojsijeva 19:1). Četvrta je zapovijed djelomično glasila: “Sjećaj se dana počinka i neka ti je svet. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana dan počinka posvećen Jehovi, Bogu tvojemu” (2. Mojsijeva 20:8-10). Tako je držanje dana počinka za Izraelce postalo sastavni dio života (5. Mojsijeva 5:12).
Činiti dobro na sabat
”Ustani, uzmi odar svoj i hodi.“ Isus je ove riječi izrekao čovjeku koji je bio bolestan 38 godina. Izvještaj evanđelja nastavlja: ”I odmah ozdravi čovjek, i uzevši odar svoj hodjaše.“ Začuđujuće je da nisu svi bili zadovoljni ovim razvojem događaja. Izvještaj glasi: ”I za to gonjahu Židovi Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu [”sabat“, NW]“ (Ivan 5:1-9, 16).
Sabat je bio predviđen da za sve bude dan odmora i radosti (2. Mojsijeva 20:8-11). No, do Isusovog je vremena postao zbrka tiranskih pravila koja su načinili ljudi. Izučavatelj Alfred Edersheim je napisao da se u razvučenim odlomcima Talmuda koji govore o zakonu sabata ”ozbiljno raspravlja o tome kao da su te stvari od vitalnog religioznog značaja, no teško se može zamisliti da bi ih zdrav razum ozbiljno prihvatio“ (The Life and Times of Jesus the Messiah). Rabini su bezvrijednim, proizvoljnim pravilima koja su regulirala praktički svaki aspekt židovskog života pridavali značaj kao da se radi o pitanju života i smrti — često hladnokrvno zanemarujući ljudske osjećaje. Jedno je pravilo o sabatu odredilo: ”Ako se na čovjeka sruši neka zgrada i postoji sumnja je li on tamo ili nije, ili je li živ ili mrtav, ili je li neznabožac ili Izraelac, mogu se raščistiti ruševine nad njim. Ako ga pronađu živog mogu raščistiti još više ruševina nad njim; ali ako [je] mrtav, neka ga ostave“ (Traktat Yoma 8:7, Mišna, preveo Herbert Danby).
Kako je Isus gledao na takvo raspravljanje oko sitnica? Kad su ga kritizirali zbog toga što je liječio na sabat, on je rekao: ”Otac moj neprestano radi, zato i ja radim“ (Ivan 5:17, St). Isus nije obavljao svjetovni posao kako bi se obogatio. Umjesto toga, činio je Božju volju. Kao što je Levitima bilo dozvoljeno da svoju svetu službu nastave na sabat, i Isus je kao Mesija opravdano mogao izvršavati od Boga dobivene obaveze, a da ne krši Božji zakon (Matej 12:5).
Isusova izlječenja na sabat također su razotkrivala židovske pismoznalce i farizeje kao ’suviše pravedne‘ — krute i neuravnotežene u svom razmišljanju (Propovjednik 7:16). Sigurno nije bila Božja volja da se dobra djela ograniče na određene dane u tjednu; niti je Bog namjeravao da sabat bude isprazno slijeđenje pravila. Isus je u Marku 2:27 rekao: ”Subota je načinjena čovjeka radi, a nije čovjek subote radi.“ Isus je volio ljude, a ne proizvoljna pravila.
Stoga je dobro da danas kršćani nisu suviše kruti u svom razmišljanju niti okrenuti pravilima. Oni koji imaju autoritet u skupštini ne dozvoljavaju si da opterećuju druge pretjeranim pravilima i stavovima koje su načinili ljudi. Isusov nas primjer također ohrabruje da tražimo prilike da činimo dobro. Naprimjer, kršćanin nikad ne bi trebao razmišljati da će o biblijskim istinama govoriti samo kad se formalno nalazi u službi od kuće do kuće ili kad je na podiju. Apostol Petar kaže da bi kršćanin trebao ’uvijek biti spreman na odgovor svakomu tko ga zatraži razlog nade koja je u njemu‘ (1. Petrova 3:15, St; naglašeno od nas). Za činjenje dobra nema vremenskih ograničenja.
pa vec sam ti napisao samo ti izgleda ne citas , e onda zao mi je. Hebr.4:9,10. Dakle, Božjem narodu preostaje subotnji počinak. 10 Jer tko uđe u Božji počinak, i sam počiva od djela svojih, kao i Bog od svojih.
Što je ”počinak“ o kojem se govori u Hebrejima 4:9-11 i kako se ’ulazi u taj počinak‘?
Hebrejskim kršćanima iz prvog stoljeća apostol Pavao je napisao: ”Ostaje sabatni počinak za Božji narod. Jer tko uđe u Božji počinak, i sam je počinuo od svojih djela, kao i Bog od svojih. Dajmo dakle sve od sebe da uđemo u taj počinak“ (Hebrejima 4:9-11).
Kad je Pavao govorio o tome da Bog počiva od svojih djela, očito je ukazivao na ono o čemu se govori u 1. Mojsijevoj 2:2, gdje čitamo: ”Svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svih djela svojih, koja učini.“ Zašto je Jehova ’počinuo u sedmi dan‘? Svakako ne zato što se morao odmoriti nakon što je ’učinio sva djela svoja‘. Sljedeći redak navodi nas na ispravan zaključak: ”Blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih djela svojih, koja učini“ (1. Mojsijeva 2:3; Izaija 40:26, 28).
”Sedmi dan“ bio je drugačiji od svih prethodnih šest dana u tom smislu što je to bio dan koji je Bog blagoslovio i posvetio, odnosno dan koji je bio odvojen, ili namijenjen posebnom cilju ili naumu. Kojem naumu? Bog je ranije otkrio svoj naum u vezi s čovječanstvom i Zemljom. Prvom čovjeku i njegovoj ženi Bog je rekao: ”Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji“ (1. Mojsijeva 1:28). Iako je Bog ljudima i Zemlji dao savršeni početak, trebalo je proći određeno vrijeme da bi podložili cijelu Zemlju i pretvorili je u raj ispunjen savršenom ljudskom obitelji, kako je to Bog naumio. Stoga je ”sedmoga dana“ Bog počinuo, odnosno prestao je s daljnjim djelima stvaranja na Zemlji kako bi dozvolio da se ono što je već stvorio razvije u skladu s njegovom voljom. Na kraju tog ”dana“ sve što je Bog naumio postat će stvarnost. Koliko će trajati taj počinak?
Ako se vratimo na Pavlovu izjavu iz Hebrejima, uočit ćemo da je rekao da ”ostaje sabatni počinak za Božji narod“ i potaknuo je svoje sukršćane da daju sve od sebe kako bi ’ušli u taj počinak‘. To pokazuje da je ”sedmi dan“ Božjeg počinka još trajao kad je Pavao napisao te riječi, iako je počeo prije oko 4 000 godina. Završit će tek kad Božji naum u vezi s čovječanstvom i Zemljom bude u potpunosti ispunjen, na kraju Tisućugodišnje Vladavine Isusa Krista, koji je ”Gospodar sabata“ (Matej 12:8; Otkrivenje 20:1-6; 21:1-4).
Imajući u izgledu takvu divnu budućnost, Pavao je objasnio što je potrebno da bi netko ušao u Božji počinak. Napisao je: ”Tko uđe u Božji počinak, i sam je počinuo od svojih djela.“ To nam govori da čovječanstvo kao cjelina nije ušlo u Božji počinak, iako je imalo savršeni početak. Bilo je to zato što se Adam i Eva nisu dugo držali Božjeg počinka u ’sedmom danu‘ tako da bi prihvatili ulogu koju im je namijenio. Umjesto toga, pobunili su se i željeli su postati neovisni o Bogu. Ustvari, postupili su u skladu sa Sotoninim zamislima umjesto da su prihvatili Božje vodstvo puno ljubavi (1. Mojsijeva 2:15-17). Zbog toga su izgubili mogućnost vječnog života na rajskoj Zemlji. Otada su svi ljudi postali robovi grijeha i smrti (Rimljanima 5:12, 14).
Ljudska pobuna nije osujetila Božji naum. Njegov dan počinka i dalje traje. Međutim, Jehova je s ljubavlju dao jedan dar — otkupninu — posluživši se svojim Sinom, Isusom Kristom, kako bi svi koji je na temelju vjere prihvate mogli očekivati oslobođenje i počinak od tereta grijeha i smrti (Rimljanima 6:23). Zato je Pavao potaknuo svoje sukršćane da ’počinu od svojih djela‘. Oni su trebali prihvatiti spasenje od Boga, a ne pokušavati oblikovati vlastitu budućnost na neki svoj način, kao što su to učinili Adam i Eva. Isto tako, nisu smjeli vršiti djela kojima bi opravdavali sami sebe.
Doista je okrepljujuće i umirujuće ako u korist vršenja Božje volje potiskujemo svoje sebične ili svjetovne težnje. Isus je uputio ovaj poziv: ”Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite moj jaram na sebe i učite od mene, jer sam blage ćudi i ponizna srca, i naći ćete okrepu za svoje duše. Jer moj je jaram ugodan i moj je teret lak“ (Matej 11:28-30).
Ono što je Pavao govorio o Božjem počinku i o tome kako neka osoba može ući u njega sigurno je bilo izvor ohrabrenja hebrejskim kršćanima u Jeruzalemu, koji su pretrpjeli veliko progonstvo i ismijavanje zbog svoje vjere (Djela apostolska 8:1; 12:1-5). Slično tome, Pavlove riječi mogu biti izvor ohrabrenja današnjim kršćanima. Shvaćajući da je ispunjenje Božjeg obećanja o uspostavljanju rajske Zemlje pod njegovim pravednim Kraljevstvom vrlo blizu, i mi bismo trebali počinuti od svojih djela i dati sve od sebe da uđemo u taj počinak (Matej 6:10, 33; 2. Petrova 3:13).
Pa ja ti to govorim celo vreme ali ti nisi razumeo , Sve je preko Jehove celo pismo, kapito
Poslednja izmena od urednika:
