Jehovini svedoci!

[Mika32]

Lodikejac,
dao si zaista dobro i biblijsko obajsnjenje o Bozjem zakonu.

Hvala

 

[harmagedon 1]

Kakve li papazjanije?
Harmagedonu brate sta ti bi da izvrces i Hristove izjave?

Odakle potječe dan počinka?
Hebrejska riječ “šabat” znači “počinak, odmor, mirovanje”. Iako u biblijskom izvještaju zapisanom u Prvoj knjizi Mojsijevoj stoji da je Jehova Bog sedmi dan “stao počivati” od stvaranja, Božji je narod tek u Mojsijevo vrijeme dobio zapovijed da drži dan počinka, odnosno šabat, koji je trajao 24 sata (1. Mojsijeva 2:2). Nakon što su Izraelci 1513. pr. n. e. izašli iz Egipta, Jehova im je čudom davao manu u pustinji. O sakupljanju mane dobili su sljedeću uputu: “Šest ćete dana skupljati, ali sedmi je dan dan počinka. Tada toga neće biti” (2. Mojsijeva 16:26). Biblijski izvještaj u nastavku kaže da je “narod počivao sedmoga dana”, od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu (2. Mojsijeva 16:30).
Ubrzo nakon što su Izraelci dobili te upute, Jehova im je dao zakon o držanju dana počinka, koji je uvrstio među Deset zapovijedi danih Mojsiju (2. Mojsijeva 19:1). Četvrta je zapovijed djelomično glasila: “Sjećaj se dana počinka i neka ti je svet. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana dan počinka posvećen Jehovi, Bogu tvojemu” (2. Mojsijeva 20:8-10). Tako je držanje dana počinka za Izraelce postalo sastavni dio života (5. Mojsijeva 5:12).
Je li Isus držao tjedni dan počinka?
Da, držao ga je. Biblija o Isusu kaže: “Kad se navršilo vrijeme, Bog je poslao svojega Sina, rođenog od žene i podložnog zakonu” (Galaćanima 4:4). Isus je bio rođen kao Izraelac i stoga je bio pod Mojsijevim zakonom, koji je uključivao i zakon o držanju dana počinka. Savez zakona bio je ukinut tek nakon Isusove smrti (Kološanima 2:13, 14). Ako znamo kad su se ti događaji odigrali, bolje ćemo razumjeti Božje gledište o danu počinka.
Istina, Isus je rekao: “Ne mislite da sam došao obezvrijediti Zakon ili Proroke. Nisam došao obezvrijediti, nego ispuniti!” (Matej 5:17). No što znači izraz “ispuniti”? Prikažimo to jednim primjerom: Građevinski poduzetnik ispunit će ugovor kojim se obavezao da će izgraditi zgradu ako taj objekt dovrši do kraja, a ne ako podere ugovor. No kad obavi posao u skladu s očekivanjima naručitelja, ispunio je obaveze navedene u ugovoru i više nije dužan držati ga se. Slično tome Isus nije ukinuo Zakon, odnosno “poderao ugovor”, nego ga je u potpunosti ispunio. Kad je Zakon bio ispunjen, Božji ga se narod više nije morao držati.
Kršćani i dan počinka
Jesu li kršćani obavezni držati tjedni dan počinka s obzirom na to da je Krist ispunio Zakon? Apostol Pavao je pod nadahnućem odgovorio na to pitanje: “Zato neka vam nitko ne govori što da jedete i pijete i neka vam ne zapovijeda da slavite blagdane ili mlađake ili subote, jer je to tek sjena onoga što dolazi, a sama je stvarnost Krist” (Kološanima 2:16, 17).
Te nadahnute riječi ukazuju na to da se značajno promijenilo ono što Bog traži od svojih slugu. Zašto je došlo do te promjene? Zato što su kršćani pod novim zakonom, “zakonom Kristovim” (Galaćanima 6:2). Savez zakona koji je Jehova preko Mojsija sklopio s Izraelom bio je ukinut kad ga je Isus svojom smrću ispunio (Rimljanima 10:4; Efežanima 2:15). Je li zapovijed o držanju dana počinka također bila ukinuta? Da. Nakon što je rekao da smo “oslobođeni Zakona”, Pavao se osvrnuo na jednu od Deset zapovijedi (Rimljanima 7:6, 7). Dakle Deset zapovijedi, pa tako i zakon o držanju dana počinka, dio su tog Zakona, koji je bio ukinut. Stoga Božji sluge više ne moraju držati tjedni dan počinka.
Kršćani trebaju obožavati Boga na drugačiji način nego stari Izraelci. Tu promjenu možemo prikazati jednim primjerom: Neka država odlučila je promijeniti svoj ustav. Kad novi ustav stupi na snagu, građani više nisu obavezni pridržavati se staroga. Neki zakoni u novom ustavu jednaki su onima u starom, no drugi se razlikuju. Stoga bi građani trebali pažljivo proučiti novi ustav kako bi saznali koji se zakoni sada primjenjuju. Osim toga svaki bi lojalni građanin trebao znati kad je novi ustav stupio na snagu.
Slično tome Jehova Bog dao je izraelskom narodu više od 600 zakona, uključujući i 10 glavnih. Među njima bili su zakoni o moralu, žrtvama, zaštiti zdravlja i danu počinka. No Isus je rekao da će njegovi pomazani sljedbenici sačinjavati novi “narod” (Matej 21:43). Od 33. godine taj narod ima novi “ustav”, koji se temelji na dva osnovna zakona — jedan zahtijeva da ljube Boga, a drugi da ljube svoje bližnje (Matej 22:36-40). Iako “zakon Kristov” sadrži zapovijedi koje su slične onima u Zakonu koji je dobio Izrael, ne bi nas trebalo iznenaditi što se neki zakoni ipak jako razlikuju, a neki više nisu ni potrebni. Zakon o držanju tjednog dana počinka jedan je od zakona koje više nije potrebno držati.
Je li Bog promijenio svoja mjerila?
Znači li ukidanje Mojsijevog zakona i uspostava Kristovog zakona da je Bog promijenio svoja mjerila? Nipošto. Kao što roditelj prilagođava pravila koja postavlja svojoj djeci, ovisno o njihovom uzrastu i različitim okolnostima, tako je i Jehova prilagodio zakone koje njegov narod treba držati. Apostol Pavao to objašnjava na sljedeći način: “Prije nego što je došla vjera, bili smo čuvani pod zakonom, predani u zatočeništvo, čekajući vjeru koja se trebala objaviti. Tako nam je Zakon bio odgajatelj koji nas je vodio do Krista, da budemo proglašeni pravednima zbog vjere. A otkako je došla vjera, više nismo pod odgajateljem” (Galaćanima 3:23-25).
Kako se Pavlovi argumenti mogu primijeniti na dan počinka? Razmislite o sljedećoj usporedbi: Određeni dan u tjednu učenici u školi imaju neki predmet, naprimjer obradu drva. Od njih se očekuje da taj dan uče kako se obrađuje drvo. No kad se zaposle, vještine koje su stekli trebat će koristiti svaki dan, a ne samo određeni dan u tjednu. Slično tome dok su bili pod Zakonom, Izraelci su jedan dan u tjednu morali odvajati za odmor i službu Bogu. S druge strane kršćani moraju služiti Bogu svaki dan, a ne samo jednom tjedno.
Je li dakle pogrešno svaki tjedan odvojiti jedan dan za odmor i službu Bogu? Ne, nije. Božja Riječ odluku o tome prepušta svakom pojedincu. Naime ona kaže: “Netko smatra da je jedan dan važniji od drugoga, a drugi smatra da su svi dani jednaki. Neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje” (Rimljanima 14:5). Iako neki smatraju da je jedan dan važniji od drugih, Biblija jasno pokazuje da Bog ne očekuje od kršćana da drže tjedni dan počinka.
[Istaknuta misao na stranici 12]
“Šest ćete dana skupljati, ali sedmi je dan dan počinka. Tada toga neće biti” (2. MOJSIJEVA 16:26)

Ja ne zastupam misljenje datreba jestri krv, ni ja je nikad nisma jeo niti je jedem, ali ne mozes uzeti samo jedno, a sve ostalo odbaciti,
To je suprotno biblijskom ucenju.





Tvoje tumacenje ovog teksta je pogresno, jer je u suprotnosti ca ostalim biblijskim tekstovima.

--------------------------

Isto tako Isus je potvrdio u Mat.15:11.11 Čovjeka ne onečišćuje ono što ulazi u usta,

oDLICNO HARMAGHEDONU, TO ZNACI DA JEDENJE KRVI NE POGANI COVEKA? Da li sam te dobro razumeo?

Drago nam je sto si javno priznao da ste u zabludi po piutanju jedenja krvi.

Da ti malo poblize objasnim . Upotreba krvi u medicini nije novijeg datuma. Knjiga Flesh and Blood (Tijelo i krv) od spisateljice Reay Tannahill, ističe da je gotovo 2 000 godina u Egiptu i drugdje ”krv smatrana najuspješnijim lijekom protiv gube“. Rimljani su vjerovali da se epilepsija može izliječiti uzimanjem ljudske krvi. Tertullijan je pisao o toj ”medicinskoj“ upotrebi krvi: ”Pogledaj one koji pohlepno prilikom predstave u areni uzimaju svježu krv opakih zločinaca (...) i odnose je da izliječe svoju padavicu.“ To je bilo u potpunoj suprotnosti s onim što su činili kršćani: ”Mi čak nemamo krv životinja u svojim obrocima (...) Na suđenjima kršćanima, nudite im kobasice ispunjene krvlju. Uvjereni ste, dakle, da im [to] nije dopušteno.“ Zapazi dublji smisao: Umjesto da uzmu krv, koja je predstavljala život, prvi kršćani bili su spremni izložiti se smrti. (Usporedi 2. Samuelova 23:15-17.)
10 Naravno, tada krv nije bila transfundirana, jer su eksperimenti sa transfuzijama započeli tek početkom 16. stoljeća. Ipak, u 17. stoljeću jedan profesor anatomije na Univerzitetu u Kopenhagenu je primijetio: ’Oni koji se upetljaju u upotrebu ljudske krvi za sistematsko liječenje izgleda da je zloupotrebljavaju i da rade veliki grijeh. Kanibali su osuđeni. Zašto nam nisu odvratni oni koji mažu svoje grlo ljudskom krvlju? Slično je i s primanjem tuđe krvi iz rezane vene, bilo kroz usta ili instrumentima transfuzije. One koji provode takvu operaciju drži u strahu božanski zakon.‘
11 Da, ljudi su i u prošlim stoljećima razumjeli da se Božji zakon primjenjuje na uzimanje krvi u vene i na uzimanje putem usta. Shvaćanje toga može danas ljudima pomoći razumjeti stav koji zauzimaju Jehovini svjedoci, a koji je u skladu s Božjim zakonom. Iako visoko cijene život i smatraju vrijednom medicinsku njegu, pravi kršćani poštuju život kao Stvoriteljev dar i stoga ne pokušavaju podržavati život uzimajući krv (1. Samuelova 25:29).
Medicinski životospasavajuća?
12 Stručnjaci su godinama tvrdili da krv spašava živote. Liječnici mogu ukazati da su neki koji su naglo izgubili veliku količinu krvi primili transfuziju i da im je bilo bolje. Stoga se ljudi mogu pitati: ’Koliko je kršćansko stanovište s medicinske strane mudro ili nemudro?‘ Prije izlaganja svakom ozbiljnijem medicinskom postupku, razumna osoba će se upoznati s mogućim prednostima i opasnostima. Kako je sa transfuzijama krvi? Činjenica je da su transfuzije krvi krcate opasnostima. Mogu čak biti smrtne.
13 Nedavno su liječnici L. T. Goodnough i J. M. Shuck primijetili: ”Medicinsko društvo dugo je bilo svjesno da je, dok je zaliha krvi sigurna utoliko ukoliko je znamo takvom učiniti, transfuzija krvi uvijek nosila opasnost. Najčešća komplikacija transfuzije krvi nastavlja biti non-A non-B hepatitis (NANBH); druge moguće komplikacije uključuju hepatitis B, izoimunizaciju, transfuzijske reakcije, nedostatak imuniteta i nagomilavanje željeza.“ ’Oprezno‘ procjenjujući samo jednu od tih opasnosti, izvještaj dodaje: ”Predviđeno je da će se godišnje prosječno kod 40 000 ljudi [samo u SAD] razviti NANBH, i da će se zatim kod 10% njih razviti ciroza jetre i/ili hepatom [rak jetre]“ (The American Journal of Surgery, lipanj 1990).
14 Kako je opasnost od bolesti povezane s transfundiranom krvlju postala sve više poznatom, ljudi su preispitivali svoj stav o transfuziji. Primjerice, nakon što je papa ustrijeljen 1981, liječen je u bolnici i otpušten. Kasnije je ponovo vraćen i zadržan dva mjeseca. Bio je tako teško bolestan da je izgledalo da će morati u mirovinu kao invalid. Zašto? Zbog infekcije citomegalovirusom iz krvi koja mu je dana. Neki se možda pitaju: ’Ako je krv koja je dana čak papi nesigurna, kakva je krv koja se daje nama, običnim ljudima?‘
15 ’Ali, zar oni ne mogu provjeriti krv?‘, mogao bi netko pitati. Pa, razmotrimo kao primjer provjeru na hepatitis B. Patient Care (28. veljače 1990) je istakao: ”Pojava posttransfuzijskog hepatitisa opada nakon rutinskog pregleda krvi na hepatitis, no 5-10% slučajeva posttransfuzijskih hepatitisa još je uvijek uzrokovano hepatitisom B.“



Je li biblijska zabrana o krvi uključivala i medicinsku upotrebu, kao što je transfuzija, koja jamačno nije bila poznata u vrijeme Noe, Mojsija ili apostola?
Suvremeno liječenje koje primjenjuje krv nije postojalo u ono vrijeme, no medicinska upotreba krvi nije novog datuma. Pred nekih 2 000 godina, u Egiptu i drugdje, ljudska ”krv smatrana je najuspješnijim lijekom protiv gube“. Jedan je liječnik otkrio terapiju koja je dana sinu kralja Esar-haddona kad je asirska nacija bila na tehnološkom vrhu: ”[Knezu] je mnogo bolje; kralj, moj gospodin, može biti sretan. Počevši sa 22. danom dajem (mu) krv da pije, pit će (je) tri dana. Još 3 dana i dat ću (mu krv) za unutarnju primjenu.“ Esar-haddon je imao posla s Izraelcima. Ipak, budući da su imali Božji zakon, oni nisu nikada pili krv kao lijek.
Da li se u rimsko doba krv koristila kao lijek? Prirodoslovac Plinije (suvremenik apostola) i liječnik iz drugog stoljeća Aretej izvještavaju da se ljudska krv upotrebljavala kao lijek za padavicu. Tertulijan je kasnije zapisao: ”Pogledaj one koji pohlepno prilikom predstave u areni, uzimaju svježu krv opakih zločinaca (...) i odnose je da izliječe svoju padavicu.“ On ih je usporedio s kršćanima koji ”nemaju čak ni krv životinja u [svojim] obrocima (...) Na suđenjima kršćanima, nudite im kobasice ispunjene krvlju. Uvjereni ste, naravno, da im to nije dopušteno“. Tako su prvi kršćani radije riskirali smrt nego da uzmu krv.
”Krv u svojoj svakidašnjijoj formi (...) nije izašla iz mode kao sastojak u medicini i magiji“, izvještava knjiga Flesh and Blood (Tijelo i krv). ”Naprimjer, 1483. g. Luj XI, kralj Francuske, je umirao. ’Svaki mu je dan bilo sve lošije, a lijekovi mu ništa nisu pomagali, iako su bili neobični; jer se vruće nadao da će se oporaviti pomoću ljudske krvi koju je od neke djece uzimao i gutao‘“.
Kako je s transufzijom krvi? Eksperimenti su započeli početkom 16. stoljeća. Thomas Bartholin (1616-80), profesor anatomije na Sveučilištu u Kopenhagenu, primjetio je: ’Oni koji se upetljaju u upotrebu ljudske krvi za sistemsko liječenje bolesti, izgleda da je zloupotrebljavaju i da rade veliki grijeh. Kanibali su osuđeni. Zašto nam nisu odvratni oni koji mažu svoje grlo ljudskom krvlju? Slično je i sa primanjem tuđe krvi iz rezanih vena, bilo kroz usta ili instrumentima transfuzije. One koji provode takvu operaciju drži u strahu božanski zakon, po kojem je jedenje krvi zabranjeno‘.

PRE SVEHA HARMAGEDONU, NEDOSTA JE TI OSNOVNO POZNAVANJE BIBLIJE I ZAKONA.
Cim ti tvrdis da je Mojsijev zakon i Bozji zakon isto, onda se vidi da je to pobrkano u tvojoj glavi.

Pa da ti to malo objasnim.
Mojsijev zakon je pisao Mojsije, a nije Bog.
Mojsijevi zakoa je napisani u knjigu, a ne na kamenu, sto ukasuje na njegovu privremenu vrednnost.
Knjiga Mojsijevog zakona cuvana je pored kovcega zaveta u Svetinji.

Pa hvala ti brate puno na objasnjenju , ali ja ipak ostajem pri svom misljenju. Pomalo dodje smesno da jedan nesavrsen covek bude toliko mudar i napise zakone za Izraelce , izgleda da nisu trebali Stvoritelja koji je najinteligentniji:wink: kod mene mozda drugo pise ne znam da li kod tebe isto molim te proveri.2. Petr. 1:20,21. A najprije znajte ovo: nijedno proročanstvo Pisma ne proizlazi ni iz čijeg osobnog razmišljanja. 21 Jer proročanstvo nikad nije bilo izrečeno ljudskom voljom, nego su ljudi govorili riječi koje su dolazile od Boga kako ih je vodio sveti duh.

2Tim.3:16. Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti,

Dj.Ap: 3:21. kojeg nebo mora zadržati do vremena obnove svega o čemu je Bog govorio preko svojih svetih proroka iz staroga doba!

Hebrejske knjige Biblije mogle su se prihvatiti kao dio nadahnutog Pisma i prije nego što je u petom stoljeću pr. n. e. hebrejski kanon bio završen. Ono što je Mojsije pisao pod vodstvom Božjeg duha Izraelci su od samog početka smatrali nadahnutim spisima čiji je autor Bog. Kad je Petoknjižje bilo dovršeno, ono je tada sačinjavalo cjelokupni biblijski kanon. Daljnje objave koje je Jehova u vezi sa svojim naumima davao ljudima koji su ih pod nadahnućem zapisivali morale su se logično i skladno nadovezivati na prethodne spise i morale su biti u skladu s temeljnim načelima obožavanja pravoga Boga koja su već bila iznesena u Petoknjižju.


Mojsijeva pisana djela
Mojsije je iza sebe ostavio izvanrednu zbirku pisanih djela. Ona uključuju poeziju (Job, Psalam 90), povijesne zapise (1, 2. i 4. Mojsijeva), rodoslovlja (5, 11, 19, 22. i 25. poglavlje 1. Mojsijeve) i ogroman broj zakona koji se zajedno nazivaju Mojsijev zakon (20-40. poglavlje 2. Mojsijeve te 3, 4. i 5. Mojsijeva). Taj Zakon koji potječe od Boga sadrži odredbe, zakone i načela o tome kako treba upravljati narodom, a bili su daleko ispred svog vremena.

 

[veni vidi]

A sta sa onima koji su ateisti? Ja naprimer ne verujem u Boga, jer ne postoji.A sta ce neko u sta verovati,meni svejedno.Ja verujem u svoj zdrav razum.U sustini svi koji veruju u nesto sto ne postoji,mogu se ladno svrstati pod isti sator.,,Verujem jer je apsurdno'',ko ono to rece?Toma Akvinski.?

 

[Jurivaka]

A sta sa onima koji su ateisti? Ja naprimer ne verujem u Boga, jer ne postoji.A sta ce neko u sta verovati,meni svejedno.Ja verujem u svoj zdrav razum.U sustini svi koji veruju u nesto sto ne postoji,mogu se ladno svrstati pod isti sator.,,Verujem jer je apsurdno'',ko ono to rece?Toma Akvinski.?

Dužnost ateista je da mire zavađene teiste!

 

[Malecki I]

Ateistima je mnogo teže jer moraju da uvere sebe da veruju u nepostojanje mudrog i inteligentnog Stvoritelja, dok sve što nas okružuje svedoči o postojanju istog! Divim se i ponekad zavidim ateistima jer je njihova vera jača nego vera onih koji veruju u Kreatora!

Jedina razlika jeste što se vera ateista temelji na neuverljivim iluzijama i nepostojećim dokazima!

 

[Mika32]

Odakle potječe dan počinka?
Hebrejska riječ “šabat” znači “počinak, odmor, mirovanje”. Iako u biblijskom izvještaju zapisanom u Prvoj knjizi Mojsijevoj stoji da je Jehova Bog sedmi dan “stao počivati”

Armagedonu, kakva je potreba bila da iskvarite biblijsku izjavu?

U Bibliji ne pise: "JEHOVA BOG SEDMI DAN STAO POCIVATI", NEGO POCINU BOG U SEDMI DAN.

 

[Jurivaka]

Ateistima je mnogo teže jer moraju da uvere sebe da veruju u nepostojanje mudrog i inteligentnog Stvoritelja, dok sve što nas okružuje svedoči o postojanju istog! Divim se i ponekad zavidim ateistima jer je njihova vera jača nego vera onih koji veruju u Kreatora!

Jedina razlika jeste što se vera ateista temelji na neuverljivim iluzijama i nepostojećim dokazima!

Prvo rasčisti pojmove fizike i metafizike, pa će ti onda biti jasno ko živi u neuvjerljivim iluzijama i nepostojećim dokazima. Ovako dubiš na glavi!

 

[Mika32]

Armagedon:
Jehova im je dao zakon o držanju dana počinka, koji je uvrstio među Deset zapovijedi danih Mojsiju (2. Mojsijeva 19:1). Četvrta je zapovijed djelomično glasila: “Sjećaj se dana počinka i neka ti je svet. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana dan počinka posvećen Jehovi, Bogu tvojemu” (2. Mojsijeva 20:8-10). Tako je držanje dana počinka za Izraelce postalo sastavni dio života (5. Mojsijeva 5:12).

Pogresno! Jehova nije dao ZAKON o praznovanju subote, nego je dao samo jednu zapovest o suboti.
Drugo sto Armagedon ne zeli da naglasi to nije Mojsijev zakon nego Jehovin, on ga je samo predao Mojsiju.

Pa svakako da je Jehova uradio najbolje.
Dobro je da zapamtimo, da sam Jehova tvrdi da je ta Subota ista ona koju je on posvetio i blagoslovio prilikom stvaranja:


Četvrta je zapovijed glasila: “Secaj se dana subotnog da ga svetkujes.. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao,. A sedmoga je dana dan počinka posvećen Jehovi, Bogu tvojemu.JER JE ZA SEST DANA STVORIO GOSPOD NEBO I ZERMLJU, MORE I STO JE GOD U NJIMA, A U SEDMI DAN POCINU ZATO JE BLAGOSLOVIO GOSPOD DAN SUBOTNI I POSVETIO GA.” (2. Mojsijeva 20:8-11).

Armagedonu, koji je razlog da si jednostavno izostavio drugi deo cetvrte Boje zapovesi iz Bozjeg zakona?
Nije lepo, suvise je providno, kako pokusavate da manimulisete cak i sa Jehovinim zakonom da dokazete svoje neverstvo.

Bog je jasno rekao, da Subota postoji od stvaranja, a ne od Sinaja.
Bog je jasno rekao da je to ono subota koju je prilikom stvaranja uspostavio.

Zasto vi JS koji tvrdite da slusate Jehovu i drzite se Biblije izvrcete i jedno i drugo da odbranite svoju jeres?

Steta je velika sto jos nisi naucio da Jehovin zakon nije Mojsijev zakon.

Kada to budes naaucio, pitanje zakona koji je Jehova napisao na kamenu bice ti jasno.

DEKALOG NIJE MOJSIJEV ZAKON, NEGO BOZIJI

Pogresno je otimati od Jehove i pripisivati coveku.

 

[Laodikeja]

U starom zavetu postoji dve vrste zakona, Moralni zakon - deset zapovesti koji je sam Bog napisao svojim prstom, sto pokazuje njegovu trajnu vaznost, a koji je bio stavljen u kovceg zaveta, i obredni ili ceremonijalni zakon, koji je Mojsije napisao u knjigu, a koji je bio stavljen pored kovcega zaveta.
Ovaj obredni zakon je sadrzavao cetiri vrste podzakona: 1 ). zrtveni zakon ili zakon o prinosenju zrtava paljenica, 2 ). praznicne zakone, 3 ). zdravstvene zakone, 4 ). gradjanske zakone.

Kao sto sam vec objasnio nekoliko puta u ranijim komentarima, ovaj obredni zakon je bio vezan za svetinju, i pretstavljao je pravila i propise koji su vazili u odredjenom istorijskom trenutku za Izrailjski narod i tadasnji Teokratski poredak u kome je Izrael ziveo, ocekujuci pojavu Mesije na koga je ovaj zakon u velikoj meri ukazivao, uglavnom kroz principe vezane za prinosenje zrtava i praznike koji su u svojoj formi ukazivali na buduce dogadjaje, i pojavu Mesijanskog spasitelja, zato ovaj obredni zakon ima tipoloski karakter, odnosno u svojim elementima je ukazivao na buducnost, i ostvarenje vizije o dolasku Mesije.
Svojim dolaskom na ovaj svet, Isus je ispunio ovaj obredni zakon, jer je on pronasao ispunjenje u njemu, i prema tome zrtve i praznici koji su ukazivali na Mesiju i dogadjaje koji ce se ispuniti u toku njegovog zivota, nemaju vise svrhe, jer je starozavetna tipologija pronasla ispunjenje u Isusu dugo ocekivanom Mesiji.

Za razliku od toga, moralni zakon deset zapovesti, nema tipoloski karakter, vec pretstavlja skup pravila koja regulisu covekov odnos prema Bogu i bliznjima.
Ukinuti ovaj zakon, znacilo bi ukinuti i samog zakonodavca i njegov poredak koji se zasniva na ljubavi njega kao Boga prema svojim stvorenjima, i samih stvorenih bica jednih prema drugima.

Ako se ovaj zakon - od deset zapovesti sagleda u svetlu vekovne borbe izmedju dobra i zla, i porasti zla i bezakonja od tog prvobitnog greha Lucifera i njegove pobune na nebu, pa preko Adama i Jeve, preko njihovih potomaka, pa kroz istoriju do danas, istoriju nemorala, ubistva, kradje, nepostovanje tudje imovine, ateizma, lazi i prevara, onda se moze zakljuciti zasto je Bog dao ovaj zakon..

Ukinuti zakon takodje znaci i opravdati sva bezakonja koja su se desila u istoriji, krvoprolica, ratove, i sve gore navedeno...JER GDE NEMA ZAKONA NEMA NI PRESTUPA...kaze jedan biblijski tekst..

Bog ipak nece tolerisati bezakonje time sto ce ukloniti svoj zakon, vec ce zlo biti osudjeno kroz prizmu Bozjeg zakona, koji ce biti osnovno merilo pravde na Bozjem sudu na kraju istorije sveta..

`Glavno je svemu što si čuo: Boga se boj, i zapovesti Njegove drži, jer to je sve čoveku.
Jer će svako delo Bog izneti na sud i svaku tajnu, bila dobra ili zla. ( knjiga propovednika 12. 13 - 14 ).

 

[Malecki I]

Prvo rasčisti pojmove fizike i metafizike, pa će ti onda biti jasno ko živi u neuvjerljivim iluzijama i nepostojećim dokazima. Ovako dubiš na glavi!

Prijatelju odavno sam izašao iz mraka dogme. Gde si ti sada ja odavno bejah! Nadam se iskreno da ćeš progledati!



P.S. Zakoni fizike i metafizike imaju Tvorca, naime svetlost se kretala brzinom od 300 hiljada KM u sekundi i pre postojanja zemlje, zatim neko je morao da "smisli" gravitaciju, uspostavi savršen red kako u makro i, ništa manje precizno i zadivljujuće i u mikrokosmosu! Dakle zdrav razum nam govori da je zadivljujući red koji vlada gde god se okrenemo neko inteligentan, mudar i moćan morao da uspostavi, nemoguće je da smo proizvod slepog slučaja! Ja zaista ne mogu da verujem da inteligentno stvorenje-čovek može da veruje da smo proizvod slučajnosti, dok na drugoj strani iz petnih žila pokušava da kreira najednostavniju i najprostiju jedinicu-ćeliju. Teško da će ikada uspeti, ali recimo da uspe, da li bi ta ista ćelija bila proizvod slepog slučaja ili inteligentnog kreatora??? Šta bi taj uspeh pokazao i dokazao???