Član
- Učlanjen(a)
- 06.05.2012
- Poruka
- 2.380
Ne postoje krive interpretacije istorije, svako od nas tumaci istoriju malo drugacije, u skladu sa dokazima koji postoje..
Postoje krive/ lažne interpretacije i to od strane protestanata. Da li to rade namjerno ili ne, to ne znam. Nastojat ću ih opravdati i reći da to rade iz neznanja. Osim toga, velika večina protestanata koja se vrate u Katoličku Crkvu to priznaju...i kažu: nismo znali, jer tako su nas učili.
Drugi problem kod protestanata je što ne poznaju i ne priznaju crkvene oce. Kad bi ih poznavali onda bi znali da je od početka Crkva brižno pazila na krivovjerja i lažna učenja koje se pojavljivala. Nije tajna da je prvi raskol u Rimskoj Crkvi nastao kad se Novicijan 251. odvajioa od rimske Crkve i nazvao «čistim kršćanima» (katharoi). Sekta se održala do 4. st.
To nepoznavanje povijesti Crkve je bilo vidljivo u slučajevima poznatih protestanskih pastora koji su prešli u Katoličku Crkvu, ali promjena je nastala kad su detaljno proučili povijest Crkve i upoznali teologiju i sakramentalni život. Imamo slučaj Scota Hahna, Elfa Ukmana (osnivač pentekostalnog pokreta Riječ života, kod nas je poznat na OTV-u njegov sljedbenik Damir Šićko Alić (haleluja, haleluja) koji i dalje žestoko napada Katoličku Crkvu, govoreći kako katolici nisu kršćani već idolopoklonici, davno otpali od prave vjere...) iste fore kao i Laodikeja.
O obraćenjima protestanata bih mogla nadugačko pisati, spomenut ću slučaj o kojem se mnogo pisalo. U SAD-u je na tisuće protestanskin vjernika prešlo u Pravoslavnu Crkvu. A znaš kako? Sedmorica protestanskih studenata su 70-ih željeli osnovati novu crkvu. Imali su velik broj sljedbenika, jer su bili odlični propovjednici Božje Riječi, ali imali su problem. Nisu znali kako Crkva funkcionira i kako sve to što su oni zamislili bi trebalo izgledati. U njihovoj blizini je bila jedna pravoslavna crkva koju su pohodili i počeli razgovor s pravoslavnim svećenicima. I tako je počelo..., hvala Bogu, dobro je završilo.
Cinjenica je da je prevladao oblik Hriscanstva koji danas imamo, on se ne moze nazvati sektom, otpadom, i po zvanicnoj interpretaciji istorije, ne moze, tu si u pravu.
Ali moze se postaviti pitanje da li je to izvorni oblik hriscanstva, i ja ga isto tako postavljam..
Jurivaku volim jer nije pristran. Osim što posjeduje znanje, realno gleda na stvari i zaključuje... Nema tu mnogo filozofije. Ako nešto hoda kao patka, liči na patku i glasa se kao patka, onda je patka.
Što se tiče tvog pitanja o izvornom obliku kršćanstva. Da li misliš na apostole ili kršćanske zajednice prvih stoljeća? Ne zaboravi, u ono vrijeme nije bilo biblijskih kršćana i onih drugih, jer svi su bili kao braća budući da su živjeli u bratskoj ljubavi. Ljubav je znak Isusovih učenika, nema drugoga. Bili su živi svjedoci Evanđelja kojeg su imali u srcu, ne džepu, jer tada nije ni bilo napisano. Dakle, živjeli su Radosnu vijest po onome što su čuli od apostola i učenika. Usmena predaja. To je još jedna potvrda da samo Pismo nije dovoljno. Protestanti su to svojim diobama pokazali. Svaki Bibliju tumači kako hoće ili kako može, otuda toliko rasulo među njima.
Neki danas pokusavaju da ozive, ono sto oni smatraju izvornim oblikom, i njih nazivamo sektama...
Mire, već sam ti napisala da te cijenim, ali imam dojam da si katkad površan u razmišljanju.
Njih nazivamo sektama jer sami sebe reklamiraju i uzdižu, ne traže slavu Božju nego svoju. Osim toga, ta njihova isljučivost je TEŽAK grijeh protiv Boga i ljubavi. Nikad jedan sektaš neće imati mira ni biti slobodan, jer je rob svojih strasti.
Naravno da među sektašima ima razlike, neki su više, a drugi manje sektaši, ali vjerujem da je večina od njih jednostavno zavedena. Nikada nisu upoznali nešto bolje...
Poslednja izmena: