U Psalmu 83:18 (u nekim prevodima to je stih 19 jer naslov psalma nosi broj 1) i 2. Mojsijevoj (Izlasku) 3:15 upotrebljeno je Božje ime YHWH. Jevrejima 17:26 ne postoji, možda ste mislili na Jeremiju 17:26 gde se takođe koristi ime YHWH. YHWH je najčešće Božje ime u Starom zavetu, pominje se oko 5500 puta samo za sebe i oko 1000 puta u složenicama. YHWH znači "Onaj koji jeste", "Onaj koji uvek postoji", "Onaj koji čini da postoji". To ime označava Boga Stvoritelja.
Tačan izgovor tog svetog Imena je nepoznat. Naime, izvorni jevrejski tekst Starog zaveta sadrži samo suglasnike, ne i samoglasnike. A u želji da spreče kršenje 3. Božje zapovesti, Jevreji nikad nisu izgovarali to ime, pa čak ni prilikom čitanja Starog zaveta: kada bi naišli na ime YHWH, umesto njega bi pročitali "Adonai" ("Gospod", "Gospodar"). Tako je vremenom tačan izgovor tog imena zaboravljen.
Nekoliko vekova posle Hrista, grupa jevrejskih teologa, tzv. Masoreti, napravili su prepis Starog zaveta sa ubačenim samoglasnicima. Ne znajući tačan izgovor imena YHWH, ubacili su u tu reč samoglasnike iz reči "Adonai", sa idejom da podsete jevrejske čitaoce da umesto YHWH treba čitati "Adonai". Na taj način nastala je reč "Yehowah". Međutim, hrišćani su, verovatno ne znajući za taj jevrejski običaj, na osnovu te reči iz masoretskog teksta počeli ime YHWH da izgovaraju "Jehova". Dakle, izgovor "Jehova" ne potiče iz izvornog jezika već je nastao veštački, tako da skoro sigurno nije tačan. Stručnjaci za jezik pretpostavljaju da bi tačan zapis imena YHWH sa samoglasnicima mogao da bude "Yahweh", što se izgovara "Jahve".
Bilo kako bilo, u Starom zavetu imena su imala mnogo dublje značenje nego danas. Jevrejska reč za ime, "shem", može se bolje prevesti kao "osoba", "znak", "oznaka". U to vreme roditelji su često davali deci imena po nekoj osobini koju su videli, želeli ili očekivali da dete ima. Tako i Božja imena označavaju Njegove osobine. U Starom zavetu postoji oko 125 različitih imena za Boga, koja opisuju Njegove različite osobine i treba da pomognu čitaocu da Ga bolje razume. Božje osobine predstavljene Njegovim imenima su mnogo važnije nego slova ili izgovor imena!
Dakle, Božje ime "svetimo", kako piše u Mateju 6,9, ne samo kada Njegovo ime izgovaramo sa strahopoštovanjem, već mnogo više kada prepoznajemo uzvišenost Njegovog karaktera i dozvoljavamo Mu da gradi svoje osobine u nama. Tada Ga možemo predstavljati pred onima koji Ga ne poznaju objavljujući im Njegov sveti karakter, a time i pravi smisao Njegovih imena.
Šta znači da treba da prizovemo Božje ime da bi bili spašeni, kako piše u Rimljanima 10,13? I koje od Njegovih imena treba da prizovemo? U Novom zavetu nijednom nije direktno pomenuto ime YHWH, iako su pisci NZ na dosta mesta koristili transliteraciju jevrejskih i aramejskih reči u grčki jezik (npr. "aliluja", "amin", "mana", "Savaot", "osana", "Ava", "efata", "Maran-ata" itd.) kao i bukvalne prevode jevrejskih i aramejskih izraza na grčki jezik. Osim toga, tačan izgovor imena YHWH je zaboravljen, a Bog nije našao za shodno da ga ponovo otkrije piscima Novog Zaveta niti kasnijim generacijama. Ako je uslov za spasenje da prizivamo ime koje ne znamo kako se izgovara, teško nama!
Kako razumeti reči u Rimljanima 10,13? Na osnovu okolnih stihova! "Ako priznaješ ustima svojima da je Isus Gospod, i veruješ u srcu svom da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen ... Jer koji god prizove ime Gospodnje, spašće se!" (stihovi 9 i 13) Stih 11 je takođe citat iz Starog zaveta koji se nedvosmisleno odnosi na Mesiju - Isusa Hrista (Isaija 28:16).
Na mnogo mesta u NZ je istaknuto da je Isus Hristos Gospod, pomenuo bih samo jedno manje poznato: "On posla reč sinovima Izrailjevim, javljajući mir po Isusu Hristu, koji je Gospod svima." (Dela 10,36 - prevod Bakotića). Čitava poslanica Rimljanima govori o opravdanju verom u Isusa Hrista. Dakle, onaj ko veruje u zasluge Gospoda Isusa Hrista i priziva Ga svojim rečima i srcem, biće spašen.
Pogledajmo i neke druge tekstove u cilju boljeg razumevanja ove tematike. U 1. Korinćanima 1,2 zapisano je da novozavetni vernici "prizivaju ime Gospoda našega Isusa Hrista". Slični su i tekstovi u Delima 9,14 i 22,16.
"Imajte u sebi istu misao koju Hristos Isus ima; on, koji je u obličju Božijem, nije smatrao kao nešto prigrabljeno - to što je jednak Bogu, nego je lišio samoga sebe, kada je uzeo obličje sluge i postao sličan ljudima. I našavši se u liku kao čovek on je unizio samoga sebe i postao poslušan do smrti, do smrti na krstu. Zato ga je i Bog preuzvisio i darovao mu ime koje je nad svakim imenom, da se u ime Isusovo prikloni svako koleno onih koji su na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i da svaki jezik ispovedi da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca. " (Filibljanima 2,5-11, prevod Čarnića)
Vidimo da Novi zavet jasno govori da treba prizivati ime Isusa Hrista, a setimo se da prizivanje pripada samo Bogu!
Neke vernike zbunjuje što se Hristos nije pod tim imenom javljao u Starom zavetu, a u Novom zavetu se na dosta mesta naziv "Bog" koristi za Oca. Razmotrimo zato i sledeće tekstove. Stefan se "moljaše Bogu i govoraše: 'Gospode Isuse! Primi duh moj. ... Gospode! Ne primi im ovo za greh.'" (Dela 7,59.60) Mnoge osobine pripisane Bogu primenjene su na Isusa Hrista, uporedite npr. Jevrejima 13,8 sa Malahijom 3,6.
U Jovanu 1,18 zapisano je: "Boga niko nikad nije video; jedinorodni Bog, koji je u Očevom krilu, on ga objavi." (prevod Čarnića; neki prevodi kažu "jedinorodni Sin", ne menja stvar...) Boga Oca niko nikad nije video, ali npr. u 2. Mojsijevoj 24,10.11 zapisano je da su neki ljudi videli Boga. U 2. Mojsijevoj 33,11 i 5. Mojsijevoj 34,10 stoji da je YHWH razgovarao sa Mojsijem licem k licu! Očigledno ime YHWH obuhvata i Boga Sina - Isusa Hrista.
Dakle, Onaj koji se javljao ljudima i u Starom zavetu je bio Isus Hristos. Izrailjci u Mojsijevo vreme "pijahu od duhovne stene koja iđaše za njima, a stena beše Hristos. ... Niti da kušamo Hrista, kao što neki od njih kušaše..." (1. Korinćanima 10,4.9) Hristos je taj koji je vodio Izrailjce kroz pustinju! On je rekao: "Koji vide mene, vide Oca!" (Jovan 14,9) Isus Hristos je vidljivi Bog, vidljivi YHWH. Prizovite Ga danas svim srcem i budite spašeni, jer On je blizu svakog od nas.
1. EL: ili u množini ELOHIM (ili Elohay): - Bog u hrvatskom prijevodu Biblije. Opisuje Boga kao Boga stvoritelja, onog koji je moćan, snažan i velik. Elohim je prvo ime Boga u Bibliji koje se u Starom Zavjetu nalazi preko 2.500 puta (u knjigama Propovjednika, proroka Danijela i Jone koristi se gotovo isključivo ime Elohim). Korijen toga imena dolazi od hebrejske riječi koja znači snagu ili moć. U Postanku 1:1 kaže Riječ u originalu: „U početku stvori ELOHIM nebo i zemlju.“ Karakteristično je da se javlja u množini - već na početku Riječ ukazuje na trojstvo koristeći riječ u množini opisujući jednog Boga. U Riječi se dalje ime Elohim kombinira sa drugim riječima kako bi se opisale određene Božje karakteristike.
„El“ kao jednina riječi Elohim se u Bibliji pojavljuje preko 200 puta. Ova riječ nosi ideju o Božjoj vjernosti. Također se kombinira sa drugim riječima kako bi se Bog jasnije opisao.
Ovo je prvo Božje otkrivenje, otkrivenje Boga kao svemogućega i vjernoga. Na osnovi ovog otkrivenja možemo biti sigurni da će ispuniti svako obećanje koje daje, da je on naš Nebeski Otac koji nas neće ostaviti i na kojeg se uvijek možemo osloniti.
2. JAHVE: - osim Jahve prevedeno i sa Gospodin u hrvatskom prijevodu Biblije. To je najčešće upotrebljavano Božje ime u Starom Zavjetu (javlja se oko 7.000 puta; Jošua, Suci, Knjige o Samuelu i Kraljevima gotovo isključivo upotrebljavaju ime Jahve). Dolazi od hebrejskog glagola „havah“ što znači „biti“ (slično je i „chavah“što znači „živjeti“). Ime Jahve objavljuje Božje apsolutno postojanje – On je izvor svega, bez početka i bez kraja, samodostatan i vječan.
To je ime kojim se je Bog objavio Mojsiju u gorućem grmu:
„ "JA SAM KOJI JESAM", reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako kaži Izraelcima: 'JA JESAM' posla me k vama." Dalje je Bog Mojsiju rekao: "Kaži Izraelcima ovako: 'Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.' To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena." „(Izl. 3:14-15)
3. EL ŠADAJ : Svesilni, Svemogući, Dostatan da zadovolji sve potrebe svoga naroda. Javlja se oko 50-tak puta u Starom Zavjetu, od toga najviše u Jobu (oko 30-tak puta). Prvi puta se javlja u Postanku 17: 1-2 gdje Bog s Abrahamom sklapa savez i daje mu obećanje da će postati ocem mnogim narodima. Kao El Šadaj Bog se objavljuje i Izaku i Jakovu.
„Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporočan budi. A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno ću te razmnožiti." (Post. 17:1-2)
Spominje se još u Postanku 28:3, 35:11,43:14, 48:3, Izlasku 6:3, Ruti 1:20, Izaiji 60:16, Otkr.16:7.
4. ADONAI: u hrvatskom prijevodu Gospodin, Gospodar, Gospod – otkriva Božje Gospodstvo nad svime što postoji. I ova riječ je u originalu u množini (jednina „adon“ se javlja kada se opisuju ljudski gospodari). Javlja se oko 300 puta u Starom Zavjetu (učestalo u Izaiji i Ezekijelu), a prvi puta u Post. 15:2:
5. EL KANA znači Moćni Revnitelj, pravedan, revnostan, ljubomoran. (2. Mojsijeva 20.5; 34.14) Ovo ime nam govori da će Bog revno sve učiniti da nas spase ako mi to prihvatimo. Bog je dosledan do detalja. Zato ga Agara naziva "El Roi," Moćni koji vidi (1. Mojsijeva 16,13). Bog sve vidi i zna, sve naše nevolje i patnja. Kad bude vreme, iz korena će rešiti sve naše probleme s grehom. Nama je potrebno da steknemo poverenje u Njega, poverenje koje Adam i Eva nisu imali.
6. ATIK znači Pradavni. Daničić je preveo ovu reč sa "starac" u Danilo 7.9,13,22 Naravno da Bog nije star u našem smislu te reči. Bog je preživeo mnogo dana, mnogo vremena, ali na Njega vreme ne utiče u smislu starenja. On je večan i bezgrešan za razliku od nas, pa zato ne stari, nego živi večno.
Hodes Hodesim - Sveti nad Svetima
Cavaot - Bog nad vojskama
....
