To je tipično za početnika u duhovnom životu, da ne kažem ametera.
Ne, nije on amater. Amater čini to što čini iz
ljubavi prema onome što čini.
A Jovan ne voli išta drugo do svoju gnozu. Gnozu koja mu daje iluziju da je superiroran u odnosu na druge.
Uostalom, upravo to, postizanje superiornosti u odnosu na druge, na samog Boga (ako Ga spoznamo, moći ćemo Ga uslovljavati, jer poznamo mu "karakter") i vodi gnostike od iskona.
Nikakva ljubav, nikakva radoznalost.
Volja za moć, za sticanje IMENA.
A to se i te kako vidi i iza besomučnog "naveštanjja" nekakvih "novih istina", novih "tumačenja", novih "svetala".....
Sjeti se šta je Isus rekao Sv.Petru kada ga je postavio za prvog Papu....
""Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi
tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." "
Tijelo i krv koje Isus spominje, označavaju
čovjeka.
Dakle, Šimunu - Petru (a to mu ime Isus daje, isto kao što je Bog Jakovu dao ime Israel) ISTINU nije objavio čovjek (donoseći mu nekakva nova saznanja) nego sam Bog Otac. ***
*** Niti je Sv. Petar iščitavao "proroštava" jer i to je spoznaja preko tijela i krvi.
U ovom delu Matejevog Evanđelja (pazi radi se o evanđelju prepunom aramejskih i hebrejskih izraza, te ovi "židovi koji to nisu" muku muče da nađu "izvor" Mateja sve se nadajući da je u tom izvoru nešto što "potvrđuje" njihovu zamisao.) imamo dakle dve stvari:
1. Samo Bog daje objavu Istine. Dakle nema pretraživanja i istraživanja "proroštava".
2. Ime stičemo samo i isključivo samo ako nam ga Bog da.
Kontekst ovog dela evanđelja je jasan da jasniji ne može biti i kao i sve ostalo u Svetom Pismu, i te kako negira mantre sinova Samaleovih - "židova koji to nisu".