Bila sam sinoć u Bijelom Polju na IV Internacionalnom Jazz Festivalu.Koncert su otvorili mladi muzičari iz Bijelog Polja, koji su odlično izveli Pjesmu „ Burn“ od Deep Purplea. Poslije njih je bio VAce trio ( kombinovani sastav muzičara na čelu sa Vasilom Hadžimanovim ), i koji su izveli nekoliko etno jazz kompozicija, laganijeg ritma, ne baš impresivno, očekivala sam više. Izdvajam odlično izvođenje Vasilove kompozicije „ Ohrid“, koje je uljepšalo opši utisak o njihovom nastupu.Poslije njih je nastupio Big Band iz Beograda ( Jazz orkestar RTS-a ), sa mlaadim dirigentom, koji je uveo modernog zvuka, improvizacije i življeg ritma, u inače, obično ,monotono izvođenje orkestarske muzike. Sa njima je nastupila i Biljana Krstić, naravno, u odličnom izvođenju svojih obrada etno pjesama. Kraj je bio rezervisan za našeg poznatog bubnjara, Dragoljuba Đuričića,koji je nastupio sa prijateljima, kombinovanim muzičarima iz drugih grupa. Dragoljub ko Dragoljub, majstor za bubnjeve i udaraljke , manijak pun energije, ostali smo do pola dva uveče. Napravio je atmosferu za opšte narodne mase, jer je uzeo nekog makedonskog trubača, tako da sam u neki vakat pomislila da sam na Guči, što mi je bilo malo smiješno i degutantno, ali dobro de, već se do tada popilo po dva piva, pa se moglo trpiti opštenastalo muzičko ludilo. Greška koju je napravio, nehotice, bila je njegova želja da izvede neke muzičke numere iz vremena svojih svirki sa grupom „ Leb i sol“, tako da su odsvirali „ Uči me majko“ i „ Jovanu“. On bez greške , bez premca, ali slušati obični Telecaster, a u glavi imati zvuk Vlatkove gipsonke , uz maestralnu upotrebu bustera i hala, za mene je bilo veliki atak na uši. Još jedna zamjerka, Dragoljub je sa svojim prijateljima došao potpuno nepripremljen, neuvježban, mislim da nisu znali ni šta će da sviraju , dogovarali su se „u letu“. U nebranom grožđu se tu našao trubač, koji se o jadu zabavio, kako i kada da se uključi u ritam bubnjarsku sekciju. Zamjerka je jer su sigurno mislili, ajde, nema veze ,idemo na sjever Crne Gore, šta oni seljaci znaju o muzici, da se mi okupimo i odradimo tu svirku kako tako. E, pa imalo je makar nas nekoliko , koji smo vidjeli da to tako ne štima. Ipak, u nedostatku muzičkih događaja i moje velike ljubavi prema jazzu, drago mi je da sam imala priliku da odem na koncert, mada sam se mrštila i durila.
Dodato posle 32 minuta:
--------------------------------------------------------------------------
I da, zaboravila sam da pohvalim mladog bubnjara iz Bijelog Polja, Vukašina Bakića, koji je, iako mlad, ne znam ima li 17,18 g. već dostigao zavidan nivo kao bubnjar.
Dodato posle 6 Sati 40 minuta:
--------------------------------------------------------------------------
Idem ja namćor opet noćas, tj. sad u Bijelo Polje.Noćas je " Zabranjeno pušenje", koje ne volim nikako, mada će me možda nešto iznenaditi. Ja sam uvijek optimista. Tipujem na Montenegro Jazz Connection, neki kolaž jazz muzičara, mislim da to obećava. Idem, pa ću da pišem kad dođem.