Francuska

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Azurna obala - carstvo sjaja i glamura

Azurna obala - carstvo sjaja i glamura

Politika 11.03.2010 11:08



Monako, Nica, Kan. Tu žive ili odsedaju poznati, od prinčeva i princeza, do glumaca i sportista, većinu je nemoguće sresti jer je sve učinjeno da uživaju i ne brinu o svojim bankovnim računim

Monako, poslednja kneževina u Evropi, stešnjena između Primorskih alpa i mora, sa Francuskom u zaleđu, veličine je njujorškog Central parka. Kvartom La Vi dominira palata vladarske porodice Grimaldi. Tu su još kvartovi Kondamon, u kojem se održavaju nadaleko poznate trke Formule jedan, Monogeti, Larvoto i najpoznatiji Monte Karlo, stecište svetskog džet seta. Osnivač Monaka je Frančesko Grimaldi Malicija, koji je, kao pristalica pape pobegao iz Francuske u 13. veku i sklonište našao na jednoj steni na obali Sredozemnog mora, na kojoj je postojalo vojno utvrđenje i oko koje se kasnije formirao grad. Spomenik osnivaču kneževine stoji i danas ispred palate Grimaldijevih na centralnom trgu. Kada se iz podzemne garaže pokretnim stepenicama popenjete na trg, sa leve strane ćete videti pomorski institut, koji nosi ime osnivača Alberta Prvog. Direktor instituta je decenijama bio čuveni istraživač Žak Kusto. U blizini je i crkva Svetog Nikole, u kojoj su krunisani svi vladari Monaka, i u čijim kriptama počivaju. Među njima je i grob princeze Gracije Patricije, odnosno poznate američke glumice Grejs Keli, koja se odrekla filmske karijere udajom za princa Renijea Trećeg. Na njihovim grobovima i danas stoji sveže cveće. Inače, na mnogim mestima u Monaku mogu se videti panoi sa crno-belim fotografijama Grejs Keli. Na nju podseća i ružičnjak posađen u princezinu čast. Sa tvrđave se pruža pogled na marinu u kojoj se u mnoštvu luksuznih jahti veličinom i lepotom izdvaja kneževska nazvana „Kraljica mora”. Na blagoj padini prema moru je vrt Svetog Martina sa 6.000 biljnih vrsta.
Monte Karlo je najluksuzniji i najpoznatiji kvart Monaka. Njime dominira istoimeni kazino, ispred koga su parkirani četvorotočkaši najpoznatijih svetskih marki. U steni na kojoj leži kockarnica postoji marina, tako da klijenti koji žele da izbegnu paparace u kazino mogu da uđu jahtama! Preko puta je luksuzni hotel „Di Pari”, a sa desne strane istoimeni kafić, u koji svraćaju svi oni koji drže do toga da budu viđeni. Za obične smrtnike mnogo je pristupačniji kazino „Di Pari”, u kojem na automatima za uloženih pet evra može da se zaradi desetostruko veća suma. U Monte Karlu svakako bi trebalo posetiti i japanski vrt, koji donekle podseća na onaj u beogradskom Jevremovcu.


eca6eaba6648bd1878188314e022c0bc.jpg


Marina u Monaku

Nica, koju još zovu i kraljica Azurne obale je jedna od najpoznatijih svetskih turističkih destinacija. U 18. veku je bila stecište engleske aristokratije, koja je tu provodila zime, zbog prijatne klime. Zahvaljujući njima, Englezi su masovno počeli da posećuju ovo mesto, i da u njega ulažu, o čemu svedoči i naziv promenade – Englesko šetalište, koje se u zalivu oblika potkovice proteže u dužini od sedam kilometara. Sa jedne strane šetalište je oivičeno morem, a sa druge drvoredom palmi, koji se zove Mala Afrika. U nizu luksuznih hotela izdvaja se hotel „Negresko”, koji nosi ime svog osnivača Rumuna. Koliko je ovo zdanje luksuzno govori i podatak da se njegov vlasnik, kada je zapao u dugove, od bankrota spasao tako što je prodao – luster. Inače, svaka od mnogobrojnih soba, u ovom hotelu, uređena je u drugom stilu. Pored toga što je stecište međunarodnog džet seta, Nica je još poznata i kao grad umetnosti, filma, parfema, dobre hrane i vina. Centrom dominira park kralja Alberta, koji je ovih februarskih dana bio ukrašen u znaku karnevala. Nicu krasi još 300 parkova i 150 fontana. Sa vidikovca se pruža nezaboravna slika na Zaliv anđela i panoramu ovog grada od 400.000 stanovnika.
Jedna od atrakcija je i aerodrom, drugi po veličini u Francuskoj, postavljen na pločama u moru, sa koga se dnevno obavi 45 letova za Pariz. U gradu je i luka sa 550 vezova za jahte. Nica se nalazi na raskrsnici puteva za Alpe, Provansu i Italiju. Ona je i administrativni centar Azurne obale.
Na pola puta između Nice i Kana, na kraju Zaliva anđela, smešten je slikovit gradić Antib. Gradom dominira tvrđava Fort Kare, u čijem podnožju je marina za megajahte. Na ulazu u Antib pada u oči blok stambenih zgrada piramidalnog oblika, postavljenih tako da formiraju oblik talasa. Arhitekte su prilikom projektovanja vodile računa da svaki od stanova ima približno jednak broj sunčanih sati. Ovaj stambeni blok ima svoju marinu, restorane i prodavnice, tako da predstavlja grad u gradu, pa nije čudno što stan od 70 kvadrata košta oko 750.000 evra. Antib je osim toga što je meka džet setera (ovde kuću ima i Roman Abramovič), poznat i po džez festivalu, festivalu podvodne fotografije i starina. Najpoznatiji stanovnik Antiba bio je, svakako Pablo Pikaso, koji je Antibu ostavio 140 dela, od kojih je najpoznatije slika „Radost života”. Sva Pikasova dela nastala u Antibu izložena su u kući u kojoj je veliki slikar živeo.
Poznatiji od Antiba svakako je Kan, najviše zahvaljujući filmskom festivalu. Osnovali su ga u 5. veku monasi na ostrvu Sveta Honorata. Od 15. veka je u sastavu Francuske. Za ovaj grad u Provansi više se čulo početkom 19. veka, kada su u njega najpre zimi počele da dolaze ruske aristokrate. Kasnije su ovde provodili i leta. Danas je to poznato letovalište na Azurnoj obali, koje krasi šetalište Kroazeta, dugo 2,5 kilometara. Zahvaljujući filmskom festivalu, stanovnici ovog grada, barem povremeni, postale su poznate američke filmske zvezde, koje imaju kuće u kvartu La Kaliforni.
Biser Azurne obale svakako je gradić Menton, poznat još i kao grad limuna. Ovo bajkovito mestašce na obali Sredozemnog mora krasi blaga klima (temperatura nikada ne pada ispod 3 stepena pošto je mesto zaštićeno od vetrova) zahvaljujući kojoj dobro uspevaju agrumi. U drugoj polovini februara ovde se održava festival limuna, kada se od pomorandži, mandarina i limuna prave skulpture, za čiju izradu se utroši i do 100 tona agruma. Ovu galeriju pod vedrim nebom poseti i do 250.000 gostiju. Gradom dominira bazilika Svetog Mihovila. A ako zađete u strme i uske ulice Mentona, moći ćete da osetite mirise Provanse: začinskih trava, lavande, ili kuglica natopljenih limunovim uljem.




 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Bordo, Kondom i utvrđena sela Akvitanije

7. januar 2010.

Bordo, Kondom i utvrđena sela Akvitanije


U drevnoj Akvitaniji nalaze se spektakularno prelepa Dordonja i mnoga zaboravljena mesta jugozapadne Francuske, piše australijski Women's Weekly.


6203428664b45449c03fbe152090369_extreme.jpg

Photo: Bert K / Flickr


Dok putujete kroz jugozapadnu Francusku, među vinogradima nižu se dvorci sa mini kulama, mostova, i krovovi sa roze crepovima. To je ruralna idila kojom dominira prošlost, gde se gotske katedrale uzdižu iznad uspavanih trgovačkih gradova, a srednjovekovni dvorci iznad utvrđenih sela. Francuzi ovo područje zovu Aquitaine (Akiten - Akvitanija) – zemlja legendi.

Julije Cezar ju je zvao “zemljom vode”, zbog mreže meandrirajućih reka. I dok je rimski imperator samo povremeno ovamo navraćao, njen najpoznatiji stanovnik, Ričard Lavlje Srce, sin Eleonore od Akvitanije, zvao je ovaj deo Francuske svojom kućom. Kralj Engleske, Ričard, proveo je više vremena u Akvitaniji nego u zemlji kojom je vladao. Tu je na kraju i umro, u naručju svoje majke, nakon opsade 1199.

Turisti se često pitaju kako je srednjovekovna prošlost Akvitanije u tako dobroj kondiciji 700 godina kasnije. Biće da “prazan novčanik najbolje konzervira istoriju”. Kada se Bordo, glavni grad Akvitanije, obogatio zahvaljujući prihodima od vina, ruralna unutrašnjost finansijski je usahnula. Od tada pa sve do danas, život na toj zemlji nastavio je laganim tempom. Vinogradi se potkresuju i beru, a ručno obrađivani proizvodi i dalje se prodaju po pijacama.

Pate de foie gras (guščja pašteta), šumske jagode, dinje, kestenje, i slatki cider su lokalni specijaliteti. Prodaju se i beli asparagus (špargla), ružičasti beli luk, kozji sir, i orasi. Da ne pominjemo čuvenu govedinu iz gradića Bazas (srp. Baza), poznatoj po izuzetnoj mekoći i izvanrednom ukusu, koji Francuzi dopunjuju mastilo crvenim vinom Cahors, nekada omiljenim među ruskim carevima. Tu je i armagnac (armanjak), čuveno žestoko piće slično konjaku.

Akvitanija se prostire od Bordoa, velike atlantske luke na Zapadu, do sunčanog grada Tuluz na jugoistoku, u unutrašnjosti zemlje. Severnu granicu čine hrastove šume i krečnjačke klisure Périgord (Perigor). Ispod se nalazi Dordonja, i srednjovekovni grad Sarlat-la-Canéda, koji je američki pisac Henri Miler opisao kao “mesto najsličnije raju na zemlji”. Dalje ka jugu je departman Gers (Žers) i galo-rimski grad Condom (Kondom), kao i brojna utvrđena sela koje lokalci zovu bastides (bastid).

BORDO


Smešten na estuaru reke Garone, blizu ogromnih plaža Atlantika, Bordo je u Evropi postao nova vikend destinacija. Nakon temeljne dvogodišnje rekonstrukcije grada nestalo je sivilo i bljesnule su atraktivne fasade iz 18. veka. Novi futuristički tramvaj sada vijuga kroz grad, a sa obalskog keja se pruža nezaboravan pogled.

Smeštaj
: La Maison Bordeaux je butik hotel, ušuškan u mirnom dvorištu ((113 Rue Albert Barraud). Sobe su od €140.

Atrakcije
: U srcu grada je kvart Quartier St Pierre sa brojnim kafeima i klubovima. Sa mosta Pont de Pierre bacite pogled na panoramu obale Bordoa. U nedelju posetite morsku pijacu na Quai des Chartrons.

Hrana
: L'Estaquade je sagrađen u drvetu i staklu, u kvartu Quartier Bastide sa druge strane Garone, sa sjajnim pogledom preko reke. Kompletan ručak je oko €20. Musée d'Art Contemporain (Muzej savremene umetnosti), smešten u nekadašnjoj prodavnici začina u Rue Ferrere, idealno je mesto za nedeljni branč (€15) u Café du Musee koji se nalazi na krovu.

Šoping
: Alleés de Tourney je mesto gde se nižu fancy butici, funky zlatare, i antikvarnice, kao i prodavnice čokolade. Tu je i L'Intendant, jedna od najboljih prodavnica vina u gradu.

7800732334b45449ca8a27713371904_extreme.jpg

Photo: ILESH / Flickr


CONDOM (KONDOM)


Glavni grad Armanjaka nalazi se na reci Baise (Bez). To je grad gde su se nekada točili milioni barela pića Armagnac i na baržama prevozili u Bordo.

Smeštaj
: Hotel des Trois Lys, miran hotel s pogledom na dvorište (Rue Gambetta tel: 05 62 28 33 33). Sobe su od €95.

Hrana
: Aux Delices du Roy (Rue du Chateau; tel: 05 53 65 81 12), restoran morske hrane u obližnjem selu Nérac. Služe se i regionalni specijaliteti.

Atrakcije
: Gotska katedrala i njeni klaustri, muzej Armanjaka, i pijaca koja se održava sredom.

OKOLINA CONDOMA


Larressingle


Pet kilometara zapadno od Condoma nalazi se jedno od najočuvanijih utvrđenih sela u Francuskoj. Nekada sklonište za hodočasnike na putu za Santjago de Kompostela na severu Španije, Larressingle je danas okruženo originalnim zidinama, ima crkvu, utvrđenje i jednu malu crêperie (palačinkarnicu).

Chateau de Cassagne


Dvadeset minuta jugozapadno, u srcu Armanjaka, nalazi se ovaj dvorac iz 13. veka. Možete obići podrume, degustirati i kupiti armagnac. Probajte i odličan liker od malina armamboise.

Vianne


Atraktivno utvrđeno selo, sa kapijom, kulama i debelim zidinama, nalazi se na sat vožnje ka severu. Nalazi se na reci Baise i idealno je mesto za ručak pre posete obližnjem Barbaste.

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Šamoni: zimovanje može i bez skijanja

8. januar 2010.

Šamoni: zimovanje može i bez skijanja


Zima nije samo skijanje: šetnja krpljama pod zvezdanim nebom, za večeru izvanredan fondue u drvenoj planinskoj kolibi, ili paraglajding u iznad jednog od najboljih skijališta u Francuskoj, preporučuje World Travel Guide.

Izvor: B92


18885303234b467cd963232012102497_extreme.jpg

Photo: heycountryboy / Flickr


Šamoni (Chamonix) je smešten u podnožju Mon Blana, a okružuje ga pet skijališta: Les Houches, Le Brévent, La Flégère, Grand Montets i Balme. Ogroman broj staza, sijaset aktivnosti nevezanih za skijanje i alternativne aktivnosti na snegu čine ovo mesto sjajnom zimskom destinacijom.

Kao alternativne načine da se doživi Šamoni, World Travel Guide preporučuje paraglajding, skijanje po dubokom snegu izvan staza, i hodanje na krpljama.

Za paraglajding najbolje je popeti se na vrh Auguille du Midi (3.840 m) odakle se pruža spektakularan pogled. U povratku stanite na pola puta, na Plan de L'Aguile (2.317 m) gde možete iznajmiti paraglajder. Dvadeset minuta leta košta oko €90.

Šamoni ima jedan od najizazovnijih terena za skijanje po dubokom snegu izvan regularnih staza, a World Travel Guide preporučuje offoff pistama uz pratnju ski eksperta košta oko €115 ili €75 ukoliko odaberete malu grupu.

Krplje su idealne za tradicionalno trapersko veče: po mrklom mraku idite do planinske kolibe gde ćete jesti nezaboravnu večeru, a zatim se nazad vratite sankama. Ovakva akcija može da bude vrlo iscrpljujuća, ali imajte u vidu da ćete sagoreti makar onoliko kalorija koliko ste uneli na najboljem fondue koji ste do sada probali.

SMEŠTAJ


Šamoni ima odličnu ponudu krajnje raznovrsnog smeštaja, a WTG preporučuje Best Western Premier Le Morgane, hotel izgrađen u tipičnom savojskom stilu, idealno smešten u neposrednoj blizini centra sela, ali i gondole koja vozi na vrh Aiguille de Midi. Hotel ima 4 zvezdice, a dvokrevetne sobe su od €110. Sve sobe imaju balkone sa spektakularnim pogledom, a hotelski restoran je uvršten na spisak Michelin-a. Adresa: 145 avenue de l'Aiguille du Midi, Chamonix Mont-Blanc. Tel: 0033 (0)4 5053 5715.

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Robne kuće u Parizu

23. februar 2010.

Robne kuće u Parizu


Kad čuju „Pariz“, mnogi pomisle na Luvr, muzej impresionista „Že d’Pom“ (Jeu de Paume), Pikasov muzej... drugi na kafanske začarane trouglove poput onog na Monparnasu (Selekt, Dom, Kupola) ili Sen-Žermenu (De Mago, Flor, Lip), treći na romantične šetnje kejovima Sene sa upravo upoznatom devojkom u kafiću... Neki prvo pomisle na kupovine, pre svega parfema, odeće, modnih detalja...

Autor: Zoran M. Cvijić
Izvor: Danas



1198013504b840b0490f09558810222_huge.jpg


A kad već govorimo o kupovini neizbežne su dve najveće robne kuće: „Prentan“ (Au Printemps - u prevodu „Na proleće“) i Galeri Lafajet (Galeries Lafayette), zgodno smeštene skoro jedna uz drugu na bulevaru Osman, odmah iza Opere. „Prentan“ je otvoren još daleke 1865. Zbog blizine železničke stanice Sen-Lazar brzo se širio, tako da je zauzeo tri zgrade, danas spojene mostovima preko ulica koje ih razdvajaju. To je prva robna kuća opremljena liftovima.

Na mestu male prodavnice tkanina i konca nedaleko od „Prentana“, skoro pedeset godina kasnije 1910, podignuta je konkurentna „Galeri Lafajet“. Glavna zgrada, koju je projektovao Ferdinand Šani, označila je sa svojom kupolom, koja bi mogla da krasi najpoznatije katedrale, prekretnicu u arhetekturi robnih kuća. I ova nova robna kuća se širila tako da danas zauzima nekoliko zgrada u kojima možete da nađete sve „od igle do lokomotive“. Naravno, tako se samo kaže, ali lokomotiva ipak nema.

Postoji jedva primetna razlika između ove dve robne kuće. Galeri Lafajet se obraća malo više mlađim, „Prentan“ pre osobama ozbiljnih godina, neki bi rekli „buržoaskoj“ Francuskoj. U zgradi „Brimel“ robne kuće „Prentan“, namenjenoj muškoj modi najpre će naći odela, košulje, mašne, članovi direktorskih kolegijuma i upravnih odbora, u Lafajetu mladi šefovi, kojima je još i te kako stalo kako ih gledaju mlađe koleginice. Ipak, ovo subjektivno viđenje treba primiti sa izvesnom rezervom, jer su meni zanimljivije radnje na bulevaru Sen-Mišel u studentskom Latinskom kvartu.

Dve velike robne kuće su uvek mnogo davale na reklamu. Pred Božićne praznike treba proći ulicama oko njih čak i ako nemate nameru da kupujete. Robne kuće su šampioni reklame. Tako su Galeri Lafajet privukle bukvalno ceo Pariz 19. januara 1919. kako bi posmatrao sletanje na krov robne kuće aviona kojim je pilotirao Žil Vedrin, jedan od pionira avijacije, pobednik aviotrke Pariz -Madrid 1911, heroj Prvog svetskog rata. Bio je to vrlo uspešan, kako bismo mi to danas rekli, marketinški poduhvat.

Ni robna kuća „Prentan“ nije ostala dužna. Pred Zimske olimpijske igre u Grenoblu 1968. na krovu glavne zgrade robne kuće podigli su skijašku stazu na montažnim skelama kako bi podstakli prodaju skijaške opreme. Kako u Parizu retko ima snega, a kad i padne, ubrzo se otopi, skijalo se od kasne jeseni 1967. do kraja zime, na specijalnoj plastičnoj podlozi. Probali su se poslednji modeli skija, vezova, cipela... Iako podloga nije dopuštala brzi spust, bio je nezaboravan osećaj kliziti sa krova ka bulevaru Osman i ulici Avr punim ljudi, automobila, autobusa, pogotovu za mladića koji se pre toga jedino oprobao na stazama Kalemegdana i Košutnjaka. Srećom, staza se završavala ravninom opasanom mrežom. Sigurnost je prevladala, kao što više nije bilo sletanja avionom na Galeri Lafajet, tako je i zauvek nestalo skijanja na krovu „Prentan“. Šteta!

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Zaboravljeni heroji Trijumfalne kapije

25. februar 2010.

Zaboravljeni heroji Trijumfalne kapije


Izvor: B92

Točak vremena baca nas u jedno sunčano letnje popodne 1836. Nekih tridesetak godina nakon što je postavljen kamen temeljac, došao je kraj izgradnji jednom od najpoznatijih francuskih spomenika - Trijumfalnoj kapiji.


4520891114b86a6d2473bf506105539_extreme.jpg

Photo: Al Ianni / Flickr


Parižani iz svih četvrti grada pojurili su da pogledaju građevinu izbliza. I to nije bila samo znatiželja za novoizgrađeni slavoluk koja ih je začačkala da krenu, ono što ih je tamo vuklo bilo je i sećanje na brojne žrtve rata, prenosi Volkskrantreizen.

Trijumfalna kapija - spomenik za sve heroje francuskih ratovanja . Čak 384 imena slavnih boraca iz Napoleonove Velike armije (Grand Armée) večno su urezana na unutrašnjem zidu ovog spomenika.

Na svakom stubu 6 redova sa po 16 imena maršala, generala i drugih vojnih predvodnika. Crta ispod imena značila je da je imenovani svoj život okončao na bojnom polju.

Ali kada su Parižani po prvi put mogli da se pogledaju oči u oči sa Trijumfalnom kapijom, nastala je opšta pometnja, metež i došaptavanje iz kojeg se naslućivalo nezadovoljstvo.

Oči znatiželjnih građana špartale su netremice na sve strane: tragalo se za imenima očeva, dedova, pradedova, za poznanicima ili ljubavnicima kojima su u vojsci bili visoko rangirani.

Međutim, na veliko zaprepašćenje prisutnih, imena mnogih su manjkala. Jedan od furioznih bio je i pisac Viktor Igo koji je kao ličnu reakciju na nastalu situaciju koja je izazvala bunt Parižana, pa i njega samog, napisao sledeće:

Žozefu Leopoldu, grofu Igou, general-pukovniku kraljeve vojske, rođenom 1774, stupio u službu kao dobrovoljac 1791, postao pukovnik 1805, general 1809, guverner 1810, general-pukovnik 1825, umro 1828, izostavljenom na zidu Trijumfalne kapije- njegov zahvalni sin, Viktor Igo.


Kralj Luj Filip bio je pod velikim pritiskom usled novonastale situacije, naročito zbog činjenice da je nekoliko velikih nacionalnih heroja 'zaboravljeno'.


3113549824b86a6d712bf1852137202_extreme.jpg

Photo: ricardo.martins / Flickr


General Luj Deso, koji je pod Napoleonom brzo stekao slavu i koji se između ostalog borio u Engleskoj i Egiptu, nije bio zabeležen na kapiji.

Kako bi izbegao dalji skandal, Luj Filip donosi zvaničnu odluku da se u periodu od godinu dana kapija obogati dodatnim imenima zaslužnih ličnosti.

Kao rezultat velikog truda i angažovanosti ispostavilo se da se na svakom stubu mogu postaviti dodatna 4 reda. Tu i tamo, bilo je mesta za još po koje ime mimo toga.

Tako da se konačan broj imenovanih junaka ispeo na 658. Međutim, ovim se skandalu nije stalo na put.


10115369384b86a6d7a569e877336619_extreme.jpg

Photo: ricardo.martins / Flickr


Kada je 1850. Napoleon III ustoličio svoju vlast, bio je frapiran činjenicom da su imena još dve itekako značajne osobe bila izostavljana sa spiska.

Ispostavilo se da njegovog rođenog oca, Luja Bonaparte, koji je bio kralj Holandije, nema među zabeleženima. Pa onda i njegov deda i kralj Španije, Žosef Bonaparte - nijedan na Trijumfalnoj kapiji.

S teškom mukom pronađeno je parčence praznog kamena na kojem su ćušnuta još dva imena. To su ujedno bila i poslednja dva imena zabeležena na Trijumfalnoj kapiji.

Tako se završila istorija zaboravljenih heroja sa konačnom cifrom od 660 počasnih, zaslužnih junaka. Velika razularena masa ponovo je bila delimično zadovoljna.

Ipak, bitno je napomenuti i naglasiti to 'delimično': sve do dana današnjeg ime oca Viktora Igoa nije se našlo na Trijumfalnoj kapiji.

Opšti podaci


Trijumfalna kapija (Arc de triomphe) u Parizu nalazi se na trgu Šarla de Gola (Place Charles-de-Gaulle), na istočnom kraju avenije Jelisejska polja (Champs-Élysées).

Visoka je 51 i široka 45 metara i predstavlja drugu po veličini trijumfalnu kapiju (slavoluk) na svetu, najveća je Trijumfalna kapija u Pjongjangu, Severna Koreja.

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Banje u Francuskoj

6. mart 2010.

Banje u Francuskoj


Drveće je skoro ozelenelo i pravi je čas da se oprostite od zime i pođete na put koji će vas okrepiti i podmladiti. A kako Francuska ima ogroman izbor banja, seoskog smeštaja, i velikih prostranstava – nema boljeg mesta za proletnje putovanje, piše britanski Times.

6183703084b9290f794e8f516014540_extreme.jpg

Photo: aslakr / Flickr


Da biste saznali koje su banje najbolje, samo razmislite koja flaširana voda iz Francuske se svugde može naći. Evian i Vichy (Viši) su idealne banjske destinacije, uvek savršeno opremljene.

Evian rojal rizor) bio je prvi hotel u francuskoj regiji Rona-Alpi koji je dobio pet zvezdica. Manje skup hotel L'Hermitage (L'Ermitaž) ima sopstvena banjska kupatila, s tim što gosti hotela imaju pravo da koriste i kupatila hotela Royal.

Oni koji ne mare da potroše malo više para, trebalo bi da se odluče za Vichy, banju od 8.000 kvadratnih metara. Banje u Francuskoj oduvek su imale i funkciju lečilišta, tako da nude čitav dijapazon čudnih i predivnih naprava za lakši gubitak kilaže, a Vichy svakako u tome nije izuzetak.

Talasoterapija je takođe popularna u Francuskoj. Duž severne obale Atlantskog okeana nižu se brojna turistička mesta sa hotelima i banjama u kojima postoji terapija morskom vodom. Smatra se da se minerali iz blata i algi upijaju preko kože, kao i da kožu čine hidratantnom i podstiču cirkulaciju.

Najpoznatija destinacija je Term maran d San Malo, a ništa manje popularan je i Bijaric gde postoje ukupno četiri banje.

Čak i ako vam je budžet ograničen, uspećete da pronađete francusku banju u čije cene možete da se uklopite. Mnogi kampovi u Francuskoj zarađuju na činjenici da mame i tate žele da uživaju dok im se deca igraju u akva parku. U Francuskoj takođe postoji program WWOOF gde gosti dolaze da pola radnog vremena volontiraju na farmi, da bi za uzvrat dobili hranu i smeštaj. Gostima je tu najčešće glavni doživljaj boravak u zajednici, jer svi zajedno rade, jedu, i žive. Osim toga, gosti dobijaju sav užitak rada na gazdinstvu, dok pri tom nemaju nikakvu odgovornost.

Ako vam kopanje zvuči previše naporno, a ipak biste da budete na otvorenom, idite u selo Morzin gde se možete okušati u novoj aktivnosti, poznatoj pod nazivom Avganistansko pešačenje. Reč je o primeni specijalne tehnike disanja tokom hodanja koja omogućava telu da se manje umori. Razgovor je zabranjen, a hodanje se pretvara u proces meditacije.

Ali, ako zaista želite da pobegnete od svega i otkrijete stari dobri mir i tišinu, probajte budistički način života u odmaralištu Plam vilidž u Dordonji. Selo je osnovao vijetnamski monah Thich Nhat Hanh 1982. godine i od tada neprekidno gostima obezbeđuje monaški beg od haosa modernog života. Alternativa ovome, je ženska opatija u mestu Charente (Šarent).

Žene su dobrodošle i u opatiji Abbaye Sainte-Marie de maumont, gde mogu da provode vreme u tihoj kontemplaciji.

 
Član
Učlanjen(a)
30.01.2010
Poruka
365
Азурна обала

Азурна обала или Француска ривијера (фр. Côte d’Azur) је део француске обале Средоземног мора. Име је кованица писца Стефана Лиежеара, који је 1887. издао књигу под насловом „Азурна обала“.


Залив близу Гигара
Азурна обала обухвата обалу између места Касис и места Ментон на италијанској граници. У неким изворима се као западна граница обале помиње Тулон или Сен Тропе. Област припада региону Прованса-Алпи-Азурна обала и обухвата и мајушну Кнежевину Монако. Позната туристичка места на Азурној обали су: Сен Тропе, Антиб, Кан, Ница, Монако и Ментон.
Обала је окружена стрмим обронцима Приморских Алпа. Овде је више од 300 дана годишње сунчано, па је небо обично изразито плаве боје. Стене на западу Азурне обале су црвене боје. На западу, Алпи се обрушавају дирекно према мору.
На Азурној обали живи велики број познатих и богатих личности. То је наставак традиције луксузног туризма која траје од 18. века.
У великом земљотресу који је погодио ову регију 23. фебруара 1887. страдало је око 2.000 људи


2hrpzxf.jpg


azurnaObalaNica.jpg


1234796591000_azurna%20obala%204_-1.jpg


Foto.021.jpg

yes3yes3yes3
Izvor: Wikipedija
 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Azurna obala, sjaj i glamur

17. mart 2010.

Azurna obala, sjaj i glamur


Monako, Nica, Kan. Tu žive ili odsedaju poznati, od prinčeva i princeza, do glumaca i sportista, većinu je nemoguće sresti jer je sve učinjeno da uživaju i (ne)brinu o svojim bankovnim računima. Frančesko Grimaldi Malicija je stigao prvi, u 13. veku…

3167319124ba0fc38afd29505995322_extreme.jpg


Monako, poslednja kneževina u Evropi, stešnjena između Primorskih alpa i mora, sa Francuskom u zaleđu, veličine je njujorškog Central parka. Kvartom La Vi dominira palata vladarske porodice Grimaldi. Tu su još kvartovi Kondamon, u kojem se održavaju nadaleko poznate trke Formule jedan, Monogeti, Larvoto i najpoznatiji Monte Karlo, stecište svetskog džet seta. Osnivač Monaka je Frančesko Grimaldi Malicija, koji je, kao pristalica pape pobegao iz Francuske u 13. veku i sklonište našao na jednoj steni na obali Sredozemnog mora, na kojoj je postojalo vojno utvrđenje i oko koje se kasnije formirao grad. Spomenik osnivaču kneževine stoji i danas ispred palate Grimaldijevih na centralnom trgu.

Kada se iz podzemne garaže pokretnim stepenicama popenjete na trg, sa leve strane ćete videti pomorski institut, koji nosi ime osnivača Alberta Prvog. Direktor instituta je decenijama bio čuveni istraživač Žak Kusto. U blizini je i crkva Svetog Nikole, u kojoj su krunisani svi vladari Monaka, i u čijim kriptama počivaju. Među njima je i grob princeze Gracije Patricije, odnosno poznate američke glumice Grejs Keli, koja se odrekla filmske karijere udajom za princa Renijea Trećeg. Na njihovim grobovima i danas stoji sveže cveće. Inače, na mnogim mestima u Monaku mogu se videti panoi sa crno-belim fotografijama Grejs Keli. Na nju podseća i ružičnjak posađen u princezinu čast. Sa tvrđave se pruža pogled na marinu u kojoj se u mnoštvu luksuznih jahti veličinom i lepotom izdvaja kneževska nazvana „Kraljica mora”. Na blagoj padini prema moru je vrt Svetog Martina sa 6.000 biljnih vrsta.

Monte Karlo je najluksuzniji i najpoznatiji kvart Monaka. Njime dominira istoimeni kazino, ispred koga su parkirani četvorotočkaši najpoznatijih svetskih marki. U steni na kojoj leži kockarnica postoji marina, tako da klijenti koji žele da izbegnu paparace u kazino mogu da uđu jahtama! Preko puta je luksuzni hotel „Di Pari”, a sa desne strane istoimeni kafić, u koji svraćaju svi oni koji drže do toga da budu viđeni. Za obične smrtnike mnogo je pristupačniji kazino „Di Pari”, u kojem na automatima za uloženih pet evra može da se zaradi desetostruko veća suma. U Monte Karlu svakako bi trebalo posetiti i japanski vrt, koji donekle podseća na onaj u beogradskom Jevremovcu.

Nica, koju još zovu i kraljica Azurne obale je jedna od najpoznatijih svetskih turističkih destinacija. U 18. veku je bila stecište engleske aristokratije, koja je tu provodila zime, zbog prijatne klime. Zahvaljujući njima, Englezi su masovno počeli da posećuju ovo mesto, i da u njega ulažu, o čemu svedoči i naziv promenade – Englesko šetalište, koje se u zalivu oblika potkovice proteže u dužini od sedam kilometara. Sa jedne strane šetalište je oivičeno morem, a sa druge drvoredom palmi, koji se zove Mala Afrika.

U nizu luksuznih hotela izdvaja se hotel „Negresko”, koji nosi ime svog osnivača Rumuna. Koliko je ovo zdanje luksuzno govori i podatak da se njegov vlasnik, kada je zapao u dugove, od bankrota spasao tako što je prodao – luster. Inače, svaka od mnogobrojnih soba, u ovom hotelu, uređena je u drugom stilu. Pored toga što je stecište međunarodnog džet seta, Nica je još poznata i kao grad umetnosti, filma, parfema, dobre hrane i vina. Centrom dominira park kralja Alberta, koji je ovih februarskih dana bio ukrašen u znaku karnevala. Nicu krasi još 300 parkova i 150 fontana. Sa vidikovca se pruža nezaboravna slika na Zaliv anđela i panoramu ovog grada od 400.000 stanovnika.

Jedna od atrakcija je i aerodrom, drugi po veličini u Francuskoj, postavljen na pločama u moru, sa koga se dnevno obavi 45 letova za Pariz. U gradu je i luka sa 550 vezova za jahte. Nica se nalazi na raskrsnici puteva za Alpe, Provansu i Italiju. Ona je i administrativni centar Azurne obale.

Na pola puta između Nice i Kana, na kraju Zaliva anđela, smešten je slikovit gradić Antib. Gradom dominira tvrđava Fort Kare, u čijem podnožju je marina za megajahte. Na ulazu u Antib pada u oči blok stambenih zgrada piramidalnog oblika, postavljenih tako da formiraju oblik talasa. Arhitekte su prilikom projektovanja vodile računa da svaki od stanova ima približno jednak broj sunčanih sati. Ovaj stambeni blok ima svoju marinu, restorane i prodavnice, tako da predstavlja grad u gradu, pa nije čudno što stan od 70 kvadrata košta oko 750.000 evra. Antib je osim toga što je meka džet setera (ovde kuću ima i Roman Abramovič), poznat i po džez festivalu, festivalu podvodne fotografije i starina. Najpoznatiji stanovnik Antiba bio je, svakako Pablo Pikaso, koji je Antibu ostavio 140 dela, od kojih je najpoznatije slika „Radost života”. Sva Pikasova dela nastala u Antibu izložena su u kući u kojoj je veliki slikar živeo.

Poznatiji od Antiba svakako je Kan, najviše zahvaljujući filmskom festivalu. Osnovali su ga u 5. veku monasi na ostrvu Sveta Honorata. Od 15. veka je u sastavu Francuske. Za ovaj grad u Provansi više se čulo početkom 19. veka, kada su u njega najpre zimi počele da dolaze ruske aristokrate. Kasnije su ovde provodili i leta. Danas je to poznato letovalište na Azurnoj obali, koje krasi šetalište Kroazeta, dugo 2,5 kilometara. Zahvaljujući filmskom festivalu, stanovnici ovog grada, barem povremeni, postale su poznate američke filmske zvezde, koje imaju kuće u kvartu La Kaliforni.

Biser Azurne obale svakako je gradić Menton, poznat još i kao grad limuna. Ovo bajkovito mestašce na obali Sredozemnog mora krasi blaga klima (temperatura nikada ne pada ispod 3 stepena pošto je mesto zaštićeno od vetrova) zahvaljujući kojoj dobro uspevaju agrumi. U drugoj polovini februara ovde se održava festival limuna, kada se od pomorandži, mandarina i limuna prave skulpture, za čiju izradu se utroši i do 100 tona agruma. Ovu galeriju pod vedrim nebom poseti i do 250.000 gostiju. Gradom dominira bazilika Svetog Mihovila. A ako zađete u strme i uske ulice Mentona, moći ćete da osetite mirise Provanse: začinskih trava, lavande, ili kuglica natopljenih limunovim uljem.

Mirjana Milovanović


Izvor: Politika

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Luvr, trka vredna truda

29. mart 2010.

Luvr, trka vredna truda


Dugo smo se muvali na ulazu. Trebalo je sagledati i staklenu piramidu na pročelju muzeja, za koju neki tvrde da je svojevrsna replika one Keopsove, u Egiptu. Nismo se, s druge strane, uprkos Marinom nemačkom i engleskom mlađane kragujevačke gimnazijalke koju je majka (Slavica), zbog dobrog uspeha u školi, nagradila putovanjem u Pariz, najbolje snašli ni sa žetonima, kojima se „odbravljuju“ automatizovani ulazni mehanizmi. Još teže smo posle nekoliko sati izašli. Tri puta smo, i pored nacrtanih putokaza i instrukcija osoblja, mašili izlaz.
13205026774bb09c9bbb14f209820834_extreme.jpg

Nakon dugog i zamornog tabananja i kruženja muzejskim odajama, čemu je prethodila prava trka kraj izloženih eksponata, ne bi li se, za onih nekoliko raspoloživih sati, videlo što više, izašli smo u rano letnje parisko popodne. A tamo nas je dočekala vreva megalopolisa, u čijem metropolitenskom području živi oko 12 miliona ljudi, a koji godišnje poseti više od 30 miliona turista sa svih pet naseljenih kontinenata.

Vredelo je, međutim, pomučiti se. Imalo se šta videti. Luvr je jedan od najvećih i najznačajnijih, po mnogima i najznačajniji muzej na svetu, sa zbirkom od čak 65.300 umetničkih predmeta, istorijskih artefakata i drugih eksponata koji svedoče o razvoju ljudske civilizacije kroz milenijume i vekove, od rane antike naovamo.

Da bi se svo to blago videlo na pravi način potrebno je, prema procenama upućenih, najmanje pet nedelja neprekidnog, to jest svakodnevnog i celodnevnog razgledanja. Neki tvrde i znatno više, čak pet do šest meseci.

Mara i ja, sa našom kragujevačkom grupom, za onih nekoliko sati mogli smo da vidimo tek ono najpoznatije. Pre svega, Mona Lizu Leonarda da Vinčija i druga znamenita dela umetnika italijanske renesanse, antičku skulpturu Miloske Venere, egipatske sarkofage sa mumijama i još ponešto. Pored brojnih eksponata u muzeju, čija su tri krila (Rišelje, Viši i Danon) locirana u zgradi (izgrađenoj u obliku potkovice), koja je dugo bila najduže zdanje u Evropi, jednostavno se protrčava, ukoliko nemate na raspolaganju barem onih pet nedelja. Najveća gužva je, svakako, ispred Mona Lize, za koju istoričari umetnosti tvrde da je najznačajnija slika u istoriji likovne umetnosti. Na desetine, neretko i mnogo više ljudi tiska se ispred Da Vinčijevog remek dela, zaštićenog blindiranim staklo, i kojem, zbog improvizovane ogradice i posebnih čuvara, može da se priđe tek na nekoliko metara razdaljine. Mona Liza je, naime, od druge polovine prošlog veka, kada je u dva navrata bila oštećena vandalskim ispadima posetioca Luvra, pod specijalnim režimom zaštite, koji podrazumeva i zabranu fotografisanja slike. Vodiči nas obaveštavaju da je da Vinči Mona Lizu naslikao između 1503. i 1505. Saznajemo i da su naučnici sa Univerziteta u Hejldelbergu definitivno utvrdili da je Da Vinčijev model bila Liza de Đokonda, treća žena firentinskog trgovca svilom Frančeska del Đokonda. Time su, navodno, okončana sporenja o identitetu Mona Lize, odnosno o tome čiji se lik krije iza njenog imena na Leonardovoj slici.

Stojim i zurim u Mona Lizu, čiji lik što zbog gužve, što zbog daljine i ne razaznajem ponajbolje i nije mi baš najjasnije zašto je ta nevelika da Vinčijeva slika najznačajnije delo u istoriji likovne umetnosti, što je, svakako, eksluzivno moj problem, o kojem tu u Luvru „mudro ćutim“. Impresioniran sam, ipak, činjenicom da stojim ispred slike koja slovi za takvo remek delo. Naspram nje je monumentalna Veronezeova kompozicija, koja se, sa brojnim likovima, raširila preko celog zida, a koja, zbog Mona Lize, ne zavređuje pažnju koju zaslužuje. Ostavljam Mona Lizu i gužvu ispred nje i duže „studiram“ Veronezeovu sliku, koja će mi ostati u trajnom sećanju.

Potom se fotografišem pored Miloske Venere, antičke skulpture, za koju se pretpostavlja da predstavlja grčku boginju lepote i ljubavi Afroditu. U Kragujevcu saznajem da fotografija sa tim antičkim remek delom nije uspela. Nije uspela ni fotografija pored egipatskih sarkofaga sa mumijama. Uspela je jedino ona ispred ulaza u muzej, ispod staklene piramide, čiju je gradnju, 80-tih godina prošloga veka, naručio tadašnji francuski predsednik Fransoa Miteran, i koja je danas jedna od znamenitosti Luvra. Izgradnja palate Luvr, koji je do pred kraj 17. veka bio dvorac, odnosno rezidencija francuskih kraljeva, započeta je 1204, a okončana je, posle brojnih dograđivanja i prerađivanja, 1848 godine. Prva muzejska postavka u Luvru za javnost otvorena je u novembru 1793, u vreme Francuske revolucije.

Zoran Radovanović


Izvor: Danas


 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Katanci ljubavi uništavaju mostove u Parizu

05. 05. 2010. 13:22h| Tanjug

Katanci ljubavi uništavaju mostove u Parizu

Vlasti Pariza, svetske prestonice romantike, proglasile su rat ljubavnim parovima koji su stekli naviku da kače katance za ograde mostova u znak večne ljubavi.


59115_most-umentnosti_f.jpg

Most umetnosti u Parizu

Pariz je dugo sebe predstavljao kao grad ljubavi kako bi privukao što više turista koji tokom cele godine opsedaju njegove kafiće, restorane, muzeje i spomenike.


Gradska vlada, koju vode socijalisti, saopštila je, međutim, da sve učestaliji trend postavljanja "katanaca ljubavi" na ogradu mosta Umetnosti (Pont des Arts), koji spaja Luvr i Francusku akademiju, narušava ovu građevinu i mora prestati.

Od kada je moda postavljanja katanaca krenula, pre oko dve godine, na ogradu ovog mosta, poznatog i kao "most zaljubljenih" prikačeno je blizu 2.000 katanaca raznih oblika, boja i veličina sa porukama neraskidive ljubavi.

"Ovaj običaj ugrožava kulturnu baštinu", kazao je jedan od zvaničnika gradske vlade, navodeći da bi katance trebalo što pre ukloniti, tim pre što je većina zarđala i narušava lepotu mosta. On je, međutim, dodao da se katanci neće skidati sve dok se ne nađe neko "alternativno rešenje".

Običaj postavljanja katanaca kao dokaz večne ljubavi nije svojstven samo Parizu već se može naći i u nekoliko drugih evropskih gradova poput Pečuja, Firence i Moskve. U ruskoj prestonici vlasti su na mostu Lužkov postavili specijalni gvozdeni ram na koji ljubavnici mogu slobodno da postavljaju svoje katance. U Srbiji je običaj da se na mostiću preko Vrnjačke reke u istoimenoj banji, takođe kače katančići, koji se kupuju na obližnjoj tezgi.




 
Natrag
Top