Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice. Trebali biste nadograditi ili koristiti alternativni pregledač.
Pred menom takoder prizori koji obecavaju ljepotu prirode.
Rumunjska strana je, takoder lijepa.
Sve zajedno i Rumunjska i Srpska strana sacinjavaju prekrasan krajolik rijeke.
Ispod vijadukata sa srpske strane uvijek se ugledaju male ribarske kucice. Smještene na lijepim mjestima obecavaju mir i odmor.
Lagano veslajuci i uživajuci u plovidbi zatekoh se iznenaden cinjenicom da je uskoro podne. Vrijeme da se negdje pristane, odmori i nešto prezalogaji. Gledajuci naprijed baš ne vidjeh pogodnoga mjesta za to.
Pred podne doplovih do Lepenskoga vira. Na desnoj, Srpskoj, strani sagraden je prekrasan muzej koji svojim krovom od stakla štiti arheološko nalazište ostataka iz davnih vremena covjekova prisustva i života na ovim podrucjima. Imao sam ga namjeru posjetiti, ali nema se gdje pristati da bi se odozdo došlo do muzeja. Šteta, trebalo je malo poraditi i na tome da se uredi pristup sa vode do muzeja. Ovako ga ne posjetih.
Pristižu i prolaze pored mene i drugi ucesnici regate. Meni se ne žuti i ispracam ih pogledom.
Taman kada sam se zaželio popiti nešto hladno (po mogucnosti pivce) i pojesti nešto što je jace od gladi, ugledah pristanište i puno kajaka regataša. Uputih se tamo.
Pristadoh i ugledah tablu sa natpisom koji mi govori da je tu ribar Cira. Ucesnici regate iz Srbije rekoše da se ovdje može i nešta pojesti.
Svoj upit postavih Ciri koji se odmah prihvatio posla u pripremi hrane.
Uskoro uz Zajecarsko pivce dobismo i peceni sir sa kacamakom. Prihvatismo se jela. Bilo je izuzetno ukusno. Slani sir, kacamak, pivce, kuda ceš bolje u ovakvom prekrasnom okruženju u društvu dragih osoba iz raznih zemalja. Sjedimo za stolom regataši iz Bugarske, Madarske, Srbije i ja iz Hrvatske. I nikome nije na pamet palo da bi nam smetalo to što je netko iz bilo koje zemlje. Naprotiv, osjecamo se kao jedna porodica. Porodica rijekoplovaca.
Nakon jela i odmora podosmo dalje. Najmladi ucesnik regate, Bugarin, Vasko, sa svojim djedom hrabro krenuše putem medu prvima.
Vjetar se opet pojacao, valovi porasli i zahtjevaju pojacani oprez pri plovidbi. Vrijeme brzo prolazi. Opcinjen pogledima na prirodu nisam niti primjetio da se dan bliži kraju. Pogled na rijeku prema Rumunjskoj ne obecava puno. Valovi su dosta visoki., ali ide se polako i oprezno pa nema problema.
Kasno popodne u daljini se vidi Donji Milanovac, mjesto gdje ce se veceras kampovati. Oprezno savladavajuci valove polako doveslah do njega.
Nakon pristajanja, postavljanja šatora, tuširanja na prirucan nacin odoh do kazana po veceru. Domacin, grad Donji Milanovac, pobrinio se da gosti ne idu gladni spavati.
Nakon vecere uputih se malo "ukrasti" scena koje nam je priroda nudila. Vjetar je u meduvremenu prestao, valovi nestali, a Dunav pitomo tece, kao da je ulje u njemu.
U kampu uobicajene predvecernje aktivnosti. Neki popravljaju opremu, drugi pripremaju šator za nocenje, okupljaju se znanci na vecernje razgovore.
Šetajuci kampom uhvatih u kadar i tri stara drugara, veterana dunavskih regata. Ljudi koji imaju toliko prica o Dunavu da ih ne bih godinama mogao napisati.
Šetajuci kampom dodoh i do kolega, regataša iz Madarske. Oni su podjeljeni u dvije ekipe, jedna ide biciklima kopnom, a druga kajacima rijekom. Mnoge od njih poznajem od prošle godine.
Uz razgovore i dobro domace, Madarsko, vino ostasmo budni duboko u noc. Sva je sreca što im je logisticka priprema bila na zavidnoj visini. Dobro opskrbljeni domacim tekucinama stvarali su poseban ugodaj u kampu.
Probudio me jutarnji vjetar i škripa šatora. Hucao je nasrcuci na šator kao da bi ga najradije podigao i odnio. Izadoh van i imam što vidjeti. Oblaci jure nebom, vjetar jak, a Dunav takav da mi se nešto u stomaku stisnulo, vidjevši kako izgleda.
Valovi se digli i nasrcu na obalu. Bespomocno gledam uzvodno, a narocito nizvodno. Svugdje isto. Valovi, vjetar. . . vjetar, valovi.
Razmjenjujem informacije sa Radom, starim regatašem koji je ovuda plovio i po lošijim vremenskim uvjetima. Daje savjet da kroz grad prodemo kopnemim putem i na izlazu iz grada udemo u rijeku. Na taj nacim cemo zaobici krivinu rijeke sa koje nasrcu valovi i doci u podrucje blažih valova.
Ranijih godina je i sam tako išao, a i ove godine mora jer se kod kampa ne može u vodu. Pripremih opremu, stavih kanu na kolica i sa ostalim regatašima polako prodoh gradom vukuci kanu oko kilometar puta.
Na samome izlasku iz grada postoji mali mol pored kojega udoh u rijeku. Tu su valovi nešto blaži. Nezgodno je da mi dolaze malo iza leda s boka pa se mora dobro paziti da mi ne zapljuskaju vode u kanu. Krenuh naprijed. Iza mene plovi na odstojanju od oko pedesetak metara kolegica iz Madarske, Eva, iza nje nekoliko regataša iz Njemacke. Pred nama ima u daljini nekoliko kajaka drugih ucesnika regate.
Dunav kod Donjega Milanovca cini veliku krivinu u obliku slova U. Na dnu slova, odnosno krivine s desne strane rijeke je grad. Oprezno veslajuci, motreci na dolazece valove i manevrima izbjegavajuci vece valove, napredujem polako niz rijeku.
Pogled mi privlace prolaz rijeke kroz udaljene planine. Predivan pogled koji mi stvara jezu niz kicmu pri pogledu na golemo prostranstvo puno visokih valova. Adrenalin mi lupa u ušima.
Polako napredujuci savladujem krivinu. Pri daljnjoj plovidbi držim se desne , srpske, strane Dunava. U slucaju necega neocekivanoga ovdje smijem pristati. Na lijevoj strani rijeke je Rumunjska.
Veslajuci kako okolnosti dozvole, susretoh i Radu, staroga znanca. Veslamo nedaleko jedan od drugoga pazeci na valove. Taman kada se žestoko zamorismo vidjesmo pogodno mjesto za pristajanje i predah. Uputismo se tamo.
Nakon pristajanja, izvukosmo kanue na obalu, van domašaja valova i uputismo se prema društvu koje je tu odmaralo a koje nas pozva. Usput vidjesmo i neobican hladnjak koji je pretrpan sredstvima za osvježenje. Onako iscrpljeni, poludehidrirani cežljivo zavirismo u njega.
Na obali nekoliko šatora, neka stara gradevina, veliki stol, klupe, stolice i odabrano društvo Duška i Žarka, ciji gosti postadosmo. A oni u duhu dobrih domacina dadoše se na posao. Podijeliše caše, napuniše ih rakijicom, upotrijebiše noževe da sasjeku kobasice, slaninicu, rajcicu, papriku ... Nesebicno podjeliše sa nama ono što su imali.
Popricasmo sa njima, razmjenismo price sa Dunava, pogostismo se . . .
. . . malo i zapjevasmo pjesme koje vežu ljude, bude sjecanja . . .
Sve što je dobro kratko traje. Put je pred nama i suocismo se sa stvarnosti. Odmorni, okrepljeni, duhom zadovoljni. Hvala svim domacinima na doceki, gostoprimstvu i rastanku koji nam priredoše.
Poslije nekoliko kilometara puta valovi se malo smiriše. Plovimo lakše i opuštenije.
Uz put susrecemo druge regataše iz podunavskih zemalja. Ulismo im snagu okrijepom koju smo imali. Malo popricasmo i krenusmo dalje. Takvi susreti na rijeci su mi narocito dragi. Malo se okrijepimo, popricamo onoliko koliko se možemo sporazumjeti, predahnemo i idemo dalje.
U meduvremenu oblaci se razidoše, nastade prekrasan suncani dan. I vjetar oslabi, valovi se smanjiše. Ulazimo polako u prelijepe dijelove Đerdapa.
Bez daha gledam predivnu prirodu kojoj se polagano približavam.
Okomite stijene kao da nicu iz vode. Uokolo mir, tišina, samo se cuje pjesma rijeke koju treba znati slušati.
Susresmo i "belu ladu" putnicki kruzer koji krstari Dunavom od ušca do daleko iza Beca. Kada prode prva tri vala su nezgodna za "jahanje" a dalje je lakše. Diže dosta velike snažne valove.
Uskoro dolazimo do lokaliteta Hajduckih pecina. Nalaze se na Rumunjskoj strani Dunava i u jednu od njih se može uploviti kanuom. Isprobah i tu mogucnost.
Pecina je neosvjetljena, tamna, mracna. Polako veslam da mi se oci priviknu na tamu.
Nakon nekoga vremena nalazim se u potpunome mraku. Slikam fotoaparatom i zatece me prizor koji blic osvjetljava. Nisam sam u pecini.
Iskljucujem blic fotoaparata i slikam produženom ekspozicijom kako bih docarao tamu u pecini. Na fotografiji ispod, ako imate malo mašte, nadzrijeti cete konture kolegice Eve koja je ušla za nama u pecinu. Pecina je duga tridesetak metara, hladna i tamna. Predivan je doživljaj uci u nju.
Nakon obilaska pecine podosmo dalje. Obala je strma, okomita, kamena.
Nedaleko prve nalazi se druga pecina. Pristup njoj je ureden i puno je obilazi izletnika u organiziranim izletima izletnickim brodovima koje Rumunji organiziraju.
Posjetio sam i nju prethodno pristavši na uredeno pristanište.
Unutrašnjost pecine je uredena i jako dobro je posjecena tokom dana.
Iz same pecine puca prekrasan vidik preko Dunava na Srbiju.
Priroda je ovdje predivna. Svi usporavamo kretanje prepustivši rijeci da nas nosi svojim tokom. Grupiramo se povremeno medusobno se casteci ili samo razgovarajuci. Ne gleda se tko je iz koje zemlje. bitno je da si druželjubljiv i da si na rijeci.
Osobno mislim da je ovo najljepši dio Đerdapa. Usporio sam plovidbu koliko god sam to mogao i upijao prizore.
Pored su prolazili izletnicki brodovi prevozeci izletnike iz Rumunjske do Hajducke pecine. Bili su krcati izletnicima.
Nižu se prekrasni prizori . . .
Sa lijeve strane rijeke nalazi se mjesto Dubova. Zavuceno u rumunjskim brdima nestvarno izgleda u ovoj rijecnoj divljini.
Nakon širine kod Dubove od oko kilometar i pol, rijeka se suzuje na oko 230 metara.
Ugledah i signalnu kucu koja je balonima regulirala prolaz brodova kroz ovaj tjesnac. Naime, dva teretna broda sa teglenicama, nisu se tu mogla sigurno mimioci. Prolaz kroz tjesnac se regulirao podizanjem i spuštanjem balona. Kada je spušten onda se uzvodno nije smjelo ploviti dok nizvodni brodovi nisu prošli tjesnac. Podizanjem hidrocentrale Đerdap, nivo rijeke se podigao tako da je otpala funkcija ovih "semafora" na rijeci. Takoder i razvoj telekomunikacije je tu doprinuo da stoljecima korištena signalizacija postane nepotrebna.
Rijecni put ide dalje. Scene se nižu jedna za drugom, jedna ljepša od druge.
U suženju, rijeka je valovita i osjeti se rijecna matica.
Na kraju suženja s rumunjske strane izgraden je Manastir Maraconia, kao svojevrsni cuvar klisure.
Nešto dalje nizvodno s rumunjske strane vidi se u živu stijenu uklesana glava kralja Decebala. Neobicno dijelo ljudskih ruku koje se sasvim lijepo uklapa u okolinu.
