Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice. Trebali biste nadograditi ili koristiti alternativni pregledač.
. . . a potom i nešta zalogajismo. Hrana mi je bila ukusna, a porcije obilate. . .
. . . a cijene su umjerene . . .
Nakon odmora krenusmo dalje. Kolege iz Srbije zaveslaše svojim kanuom. Ove godine su prvi puta na regati i pricaju da im se svidjela. Dogodine ce vjerojatno opet negdje da se prikljuce regati.
Veslajuci polagano susrecem kolege koji imaju kajake i njima mogu lakše ici kroz valove. Vjetar se pojacao, valovi postaju sve veci. Dolazim i do poznate Ramske depresije gdje je Dunav širi od 4 kilometra. Ovdje vec postaje ozbiljnije za mene. Valovi mi ugrožavaju sigurnost plovidbe.
Sustiže me i kolegica Eva iz Madarske. zabrinuto gleda širinu rijeke koja je pred nama. Pita me kamo cemo? Vadim kartu i odlucujem se za kanal izmedu Zavojske i Ade Cibuklije. Objašnjavam kolegici da ce nas Ada Cibuklija štititi od bocnih valova, a i od vjetra. Krenusmo u taj prolaz. Ušavši u njega nailazimo na mirniju vodu i zavjetrinu. Susrecemo i jednoga alasa koji je svojim camcem naišao. Zove nas da mu budemo gosti.
Pozivu se odazivam, pozivam i kolegicu Evu iz Madarske, kao i druge regataše koji su bili nedaleko od nas. Oni odbiše poziv. Kolegica se malo neckala ali prihvati ga. Zaputismo se za camcem domacina . . .
Pristavši na obalu ispred njegove vikendice upoznajemo se. Gospodin se zove Slobodan Kostic. Lijepo nas je docekao, pogostio vrlo hladnim sokom domace izrade koji je bio pravi pogodak, te domacom rakijom.
Na kraju našega druženja ponudio nam je ribu koju je ulovio da je ponesemo sa sobom. Zahvalismo mu na tome. Od njega dobih i informacije kako i gdje treba ploviti da se dode do Velikoga Gradišta.
Oprostismo se od ljubaznoga domacina i krenusmo pored ade dalje, zašticeni od vjetra i valova.
I ovdje u kanalu ima vikendica i ljudi uživaju u rijecnome miru.
Izašavši iz prolaza suocismo se sa stvarnosti. Vjetrom i valovima koji su dolatili od strane Banata, nama s boka. U daljini se vidi tvrdava Rama i mjesto Ram.
Što se bliže primicem Ramu, to su valovi sve veci. Koristim sve moguce manevre da se održim bez vode u kanuu, ali i da održim smjer kretanja.
Nakon dosta zahtjevne plovidbe dodoh bliže Ramu. Ulaz u klisuru cuva stara tvrdava koja dominira okolinom.
Ispod tvrdave je samo mjesto Ram sa skelskim pristaništem. Odatle motorna skela prevozi ljude i vozila za Banat. Pristavši na obalu, od regataša iz Srbije, dobih informaciju da je prije moga dolaska ovdje umro regataš iz Njemacke. Jednostavno mu srce nije izdržalo napore da savlada valove Dunava. Na pedesetak metara od pristaništa jednostavno se mrtav izvrnuo iz kajaka.
Takoder dobih informaciju da su mnogi ovdje odustali od daljnje plovidbe i da cekaju prijevoz plovila i osoba do Velikoga Gradišta. Unatoc njima, a pouzdajuci se u savjete staroga znanca Dunava i našega domacina, Slobodana, popih pivce, uskocih u svoj kanu i krenuh dalje. Kolegica iz Madarske prokomentirala je moju odluku priznanjem da nije takav mazohista da nastavi dalje.
Dan je pomalo prestajao. Sunce se približilo svojemu krevetu i pogostilo me lijepime prizorom.
Ocekuje me još 18 kilometara puta. Od toga racunam prvih 8 km biti ce jako žestoki, a kada prodem klisuru da me ocekuje miran Dunav. A rijeka kao da me želi sprijeciti svojim valovima i vjetrom kao pomagacem.
Ulazim u klisuru, vjetar je dosta jak, valovi neugodni s boka mi dolaze. Moram veslati probijajuci iz na 45 stupnjeva ploveci prema sredini rijeke, a zatim u pogodnome trenutku brzi okret i prema obali. Vožnja cik - cak je vrlo teška u ovakvim uvjetima, ali i jedina sigurna.
U dalljini se nadzire kraj mojim naporima. Još dva kilometra i dolazim u mirnu rijeku. sumrak me sustiže, ali i valovi jenjavaju. vjetar se smiruje.
Potom ulazim u dunavsku bajku nocne plovidbe osvjetljen tricetvrtinskim mjesecom. Vjetar se smirio, valovi smanjili, mir, tišina nad rijekom, kanu klizi kroz tamnu površinu rijeke . . .
Sunce je uveliko leglo na spavanje, noc tiha. Polako plovim nastojeci da svojim veslanjem ne narušavam tišinu i car rijeke. Opušta me taj mir.
Pao je potpuni mrak. Samo mjesec i zvijezde osvjetljavaju mi prekrasnu površinu rijeke. Usporavam plovidbu da bih što duže plovio u ovoj nocnoj caroliji. Upijam nocne prizore sa rijeke. Divim im se. Nešta prekrasno, velicanstveno.
U 22.15 sati pristajem u Veliko Gradište. Docekuje me ekipa regataša. Postavljam šator. Do duboko u noc uz pice i veceru, prepricavam im ljepote koje sam doživio od Rama do Velikoga Gradišta. Ljepote koje cu zauvijek zapamtiti.
3. DAN Veliko Gradište 1059. rkm - Dobra 1021. rkm
Noc je brzo prošla. Svitanje dana uvijek me budi kada spavam u šatoru. Ustadoh, uzeh fotoaparat i malo prošetah da ulovim koji kadar. Sunce je tek izašlo iza rumunjskih brda nagovješcujuci lijepo vrijeme. Dunav miran, vjetra za sada nema.
Prodoh privremenim šatorskim naseljem što ga naciniše regataši. Život u njemu se budi. Neki obavljaju jutarnju toaletu, neki kuhaju kavu ili caj . . .
. . . a poneki vec doruckuju .
Doruckovah i ja, spremih šator i opremu u kanu i krenuh prema ?erdapskoj klisuri u koju bih danas trebao uploviti. U meduvremenu pocela je puhati košava dižuci valove. Ispocetka su valovi bili manji, ali s vremenom postaše sve veci i veci.
U plovidbi prodoh i do brodova koji su kopali sa dna rijeke šoder. Snažne pumpe kroz cijev koja doseže do dna, ispumpavaju šoder i vodu koje izbacuju u teretne brodove, teglenice. Neobicno za vidjeti.
Vjetar se pojacava, valovi postaju sve veci. Vjetar i valovi dolaze mi sa pramca. Veslam cik cak izbjegavajuci zapljuskivanje valova u kanu. Svakim zaveslajem sve mi je teže održavati pravac kretanje. Refuli vjetra zanose me u neželjenu stranu otvarajuci bok kanua valovima prijeteci mi izvrtanjem. Borim se protiv takve situacije.
Ponekada imam osjecaj da stojim na mjestu. Veslam sve jace i jace, a ono niti da se pomaknem. Tek kada vjetar na mahove oslabi krecem se naprijed. Dan je vedar, sunce prži, ali vjetar sve jace puše. Sada zahvaljujem sam sebi što sam u teretani nabijao kondiciju do krajnjih granica. Svaka dodatna snaga stecena u teretani dolazi do izražaja.
Nakon tri sata borbe s valovima doplovih do mjesta Vinci. Tu u depresiji iza koje se nalazi ulaz u ?erdap, Dunav je širok 6,5 km. Vjetrometina i valometina. Valovi postali vrlo ozbiljni. Ugrožavaju plovidbu. Zastadoh u jednoj zašticenoj marini. Odlucih malo prošetati mjestom i osvježiti se.
Vjetar je pojacao snagu i valove. Idealno vrijeme za one koji sudjeluju u Golubovackoj regati gdje se plovi jedrilicama. Vjetar im je dobro došao. Prosto glisiraju površinom vode.
Užitak plovidbe jedrenjaka tužno promatramo sa obale. Izvadili smo kajake i kanue iz rijeke i bespomocno cekamo daljnji razvoj situacije nadajuci se da ce se vjetar smiriti.
Cekamo tako satima, ali od smirivanja vjetra nema naznake. Organizator regate kroz Srbiju prihvata naša plovila i opremu i cestom ih odvozi na cilj današnje etape, mjesto Dobra. Mi se snalazimo za prijevoz do današnjega cilja.
Preko Golubovackog jezera gledamo cežljivo prema vratima ?erdapa. Tako blizu, a tako su daleko. Izmedu nas i njih nepregledno more valova i vjetrometine. Sada se tek uvida da smo donesli pametnu odluku i "preskocili" dio puta kopnom. Da to nismo uradili bilo bi izvrtanja i tko zna kakvoga sve zla.
Ulaz u ?erdapske klisure duge oko 120 km "cuva stara utvrda Golubac. Prije nje se Dunav sa širine od 6,5 km suzuje na 230 metara. Dominira nad tim uskim grlom Dunava.
O Golupcu puno toga se ima reci. Ima bogatu prošlost i ne baš svijetlu buducnost, jer kroz tu utvrdu prolazi glavna cesta kroz ?erdap. Povecanje prometa kroz nju vjerojatno tvrdavu ne ostavlja bez tragova i neželjenih posljedica.
Prije nego udoh u ?erdapske klisure bacih pogled prema Golubovackom jezeru, odnosno velikoj dunavskoj širini. Prekrasan pogled kao da me tješi što me vrijeme primoralo da "plovim cestom" umjesto rijekom. Ali što se može, i to je taktika za prolaz dalje.
Na samim "vratima" Đerdapa sa srpske, desne, strane Dunava na pogodnim mjestima ljudi postaviše kamp prikolice i provode odmor. Mjesto je prekrasno za kampiranje. Pogled sa tih mjesta prekrasan je i odmara i dušu i tjelo.
Napokon dodosmo i pred stari grad Golubac. Ugrabih priliku da scene grada "zarobim" u svoj fotoaparat.
Nastavismo dalje cestom. Na jednome pogodnome mjestu zamolih vozaca da stane. Izadoh van da snimim prekrasan pogled na provirivanje sunca kroz Đerdapska vrata. Prizor za pamcenje.
Sa istoga mjesta pogledah nizvodno Dunavom. Ovdje je miran, u zavjetrini i obuzdan klisurama. Sa velikih nizinskih širina sveden na oko 250 metara širine, cini se nemocan, ali nije takav.
S druge strane rijeke lijepo se vidi Rumunjska. U Rumunjsku ne smijemo pristajati.
Nakon krace vožnje dodosmo i do mjesta Dobra. Kroz mjesto protice i istoimena rijeka.
Nogometno igralište smješteno kod ušca rijeke Dobre pretvorismo u grad šatora, plovila, razlicitih šarolikosti. Najednom je igralište neuobicajeno oživjelo.
Poduzetne mještanke postaviše svoj štand pored igrališta nudeci nam kolace, pica i voce. . .
. . . a domacini mjesta Dobra prirediše ucesnicima regate obilnu, vrlo ukusnu veceru. Moram im pohvaliti vrlo ukusno prasece pecenje kojim su nas pucastili. Uz njega i pivca sjede na pravo mjesto.
U meduvremenu nesta vjetra. Dunav se sprema na pocinak, miran, tih i prekrasan.
Ponovo dode noc. Vrijeme da se srede današnji utisci, prepricaju zgode, upoznaju novi ljudi. U obližnjoj kavani trešti muzika. Mnogi umorni od dnevnih napora ranije legoše na pocinak.
Ponovo je osvanuo prelijepi suncani dan. Noc je mirno prošla ako se izuzme treštanje muzike iz obližnje gostione. Kamp se poceo buditi . Potražih koji prizor za sebe.
Poslije jutarnje kavice, rakijice i dorucka plovidba se nastavlja. Valovi su mali, plovi se prema istoku, rijeka mirna, nema cak niti rijecnoga prometa.
Prolazim pored groblja. Smješteno na samoj obali rijeke, jedinim pogodnim mjestu u klisuri, doima mi se cudnim. Naucio sam da su groblja uvijek na povišenim mjestima, a ne ovdje uz obalu rijeke. Poslije kada sam malo promislio to je jedino i logicno. Kako kopati grobne jame na brdu kada je tamo kamen?. Putom sam ih susreo više i sa srpske i sa rumunjske strane.
Valovi postaju sve veci, do neke neugodne visine, pa mi otežavaju praviti dobre fotke. Ipak se tu i tamo mogu "uhvatiti" lijepi prizori. Priroda je carobna.
Pogled malo na Rumunjsku stranu . . .
. . . pa na Srpsku gdje uocih na prekrasnome mjestu malu vikendicu. Mjesto kao iz bajke. Da sam je ranije vidio pristao bih kod nje da malo uživam u pogledu sa mjesta gdje je smještena.
Po valovitom Dunavu rijecni put ide dalje. Plovidba je više nego prekrasna, dinamicna u prelijepome prirodnome ambijentu. Pogled na prirodu koja okružuje rijeku je prekrasan.
Regataši koji dolaze na rijeke dolaze zato da uživaju u plovidbi i druženjima u kampu nakon svakoga dana plovidbe. Tokom plovidbe vecina vole ploviti sami, neometani od ikoga. Razmilimo se kilometrima po rijeci i samo se sakupimo na mjestima koja su pogodna za okrijepe.
Plovidbom kroz ?erdam ima se i te kako što vidjeti, uživati u ambijentu planina i mocne rijeke.
Plovi se i pored okomitih stijena gdje je pristajanje nemoguce.
Na jednome mjestu vidjeh i polupotopljenu plocu sa nekim slovima. Tražio sam podatke da vidim o cemu se radi, ali nisam ih pronašao.
Sa desne, Srpske strane rijeke, probija se put kroz klisuru. Gledajuci ga namece se mišljenje da graditelji puta nisu imali baš lak posao da ga naprave.
Odmaram oci gledajuci okolinu. Prizori kao iz bajke . . .
