Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb stranice. Trebali biste nadograditi ili koristiti alternativni pregledač.
Kao "stari" rijekoplovac oduvjek sam želio svojim kanuom plovoti kroz Đerdapske klisure. Tih oko 120 kilometara rijecnoga puta kroz klisure, kažu znalci , najljepši je dio Dunava od izvora do ušca. Vjerovao sam im mada nisam, do ove godine, nikada tamo bio.
Za ovu godinu sam si odredio rutu plovidbe od Beograda do Brze Palanke. Tih oko 285 kilometara dunavskoga puta planirao sam proci za 8 dana pridruživši se poznatoj dunavskoj regati TID 2011, koja se po 56. put organizira od izvora do ušca Dunava.
Prošle godine sam ucestvujuci na toj regati plovio od Mohaca do Beograda i ova ovogodišnja ruta je logican slijed nastavka plovidbe Dunavom.
Mjesto gdje sam "ušao" u regatu je Beograd, nedaleko od Nebojišine kule na desnoj obali rijeke Save, ili Dunava, ovisi kako se gleda jer se nalazi na samome ušcu rijeke Save u Dunav.
Do toga mjesta došao sam svojime automobilom na kojemu sam prevazao kanu i opremu, a usput i brata koji je trebao vozilo vrati po mome odlasku. Ujedno mu zahvaljujem na velikom trudu koji je uložio da mi omoguci bezbrižnu plovidbu Dunavom.
Milovane, hvala ti velika. Zaista si me zadužio i omogucio mi bezbrižnu plovidbu, plovidbu snova kroz ?erdap.
Dolaskom na odredište vidio sam citavo naselje šatora koje su postavili pristigli regataši. Na slobodnom mjestu postavih i ja svoj i ukrcah stvari u njega.
Taman sam se malo rasteretio obaveza oko "skucavanja" i postavljanja šatora, a ono naide moj stari znanac koji me prošle godine ovdje i docekao. Popricasmo malo i slikasmo se za uspomenu. On živi u BG-u, i sa sinovima rekreativno se vozi biciklom uz rijeke Savu i Dunav.
Šatorsko naselje regataša, budnim okom su pazile oci policije, pazeci da sve protekne u najboljem redu.
Ove godine je na ovoj dionici puta bilo preko sto ucesnika iz petnaestak zemalja svijeta. Pogled na šarenilo šatorskoga naselja me zadivio.
Nakon podizanja šatora dobih i goste iz Beograda, ljude koji su htjeli osjetiti atmosferu regate. Sjedosmo malo i popricasmo, a pridružiše nam se i prijateji iz Bugarske.
Vrijeme u trenu proleti u dobrome društvu. Susreh i prošlogodišnjega prijatelja Vala iz Bugarske i Radu sa suprugom iz Beograda. Pricama nikada kraja.
Svjetla Kalemegdana obasjavala su nas cineci ugodanu atmosferu u polumraku.
Sa mrakom i mi utihosmo i povukosmo se u šatore na odmor. Iduci dan cekaju nas napori veslanja.
U noci zapoce i oluja nad Ušcem. Vjetar je podivljao, gromovi praštali šator gotovo poskakivao. Prošle godine sam imao jedan koji je imao izvrsno dno. nije propuštalo vlagu, ali je krov šatora puštao kišu tako da sam u vodi spavao.
Za ovu godinu sam si nabavio kvalitetniji šator koji je ova oluja nad Beogradom i te kako testirala. Moram ga pohvaliti, niti kap vode nije propustio, niti sa krova a niti odozdo. Ni olujni vjetar mu nije naudio. Ulio mi je sigurnost na samom startu regate.
Ujutro nestrpljivo ustadoh, spremih stvari, raspremih šator, sve ukrcah u kanu i kroz raslinje probih se do vode. Putovanje u dunavske snove zapocelo je . . .
... iz vode Save, uplovljavam polako u dunavsku vodu ...
... pogledah lijevo u smjeru odakle Dunav dolazi, velika širina vode, snaga rijeke naprosto se osjeca sa pogledom na njene širine .
Prodoh i pored SRC 25. maj, mjesta gdje sam prošle godine završio svoje sudjelovanje na TID-u.
... pogled na jednu od luka u Beogradu ...
U daljini se vidi Pancevacki most. onako kroz izmaglicu cinio mi se nestvarnim i krhkim,
... ali kada sam prošao ispod njega vidi se da to nije krhka tvorevina vec grdosija od mosta.
Vidjeh i luku Beograd, mjesto gdje se vrši prekrcaj tereta sa rijecnih brodova.
Iza Pancevackoga mosta uplovih u dunavske širine. U daljini na desnoj obali nadzire se beogradsko naselje Višnjica.
Na rijecnom putu susretoh i regatašicu. Upoznasmo se . Gospoda Eva je iz Madarske, plovi godinama svojim kajakom raznim rijekama, a vrijeme koje je bilo pred nama pokazalo je da je izvrsna kajakašica koja je mnogima mogla biti uzor spretnosti i vještine plovidbe. Nastavismo ploviti jedno iza drugoga sa razmakom od oko 50-tak metara ne ometajuci jedno drugoga u miru plovidbe rijekom.
U daljini kroz izmaglicu nadziru se Bijele stijene. Oveca rijecna ada, poznata kao popularno odredište beogradskih nauticara, sa prekrasnim plažama.
Pristadosmo na Bijele stijene. Za nama doplovio je jedini i prvi ucesnik iz Kine.
Na adi ima vikendica i ugostiteljskih objekata. Sve je pusto i prazno. Potražih neki od otvorenih ugostiteljskih objekata i tu sa ostalim regatašima popih picence.
Sa ade se pruža prekrasan pogled na pješcanu plažu.
Uz obalu nižu se vikendice podignute na stupovima. Za visokoga vodostaja voda ipak poplavi dobrim djelom te vikendice.
Oštro oko, rijecnoga ljubitelja sokova domace proizvodnje, ugledalo je i "sokovnik" na samoj obali. Sudeci po dimu koji se vio oko njega, proces proizvodnje bio je u punome pogonu. Da me barem netko pozvao na degustaciju, sigurno bih se odazvao pozivu.
Pomalo se približavala sredina dana. Vrijeme da se nešto pojede. Doplovih do skele u Grockoj. Pored skelskoga pristaništa lijepa terasa nad samom rijekom. Poceh razmišljati što cu naruciti za jelo.
Mjeso je malo, jedva da se koga vidi, terasa predivna, nasuprot nje gostionica, ali nema se što pojesti. Medutim, ni takva situacija me ne može iznenaditi. Posegoh u svoju smocnicu na kanuu. "Skuhah" rucak iz snova, grah sa kobasicom, uz nezaobilaznoga jelenka-
Nakon rucka i maloga odmora, nastavih rijecnime putem dalje.
Na rijeci nisi nikada sam. Uvijek negdje ima ljudi. Ili na vodi ili uz vodu. Neki se vide, a neke niti ne vidim kada prodem širinom rijeke.
Na obali sve više vikendica, ali i objekata koji bi se prije nazivali vilama nego vikendicama. Pouzdan znak da se približavamo velikome gradu, cilju današnje etape, Smederevu.
Mjesto za kamp nalazi se na 1119. rkm. Danas preveslasmo 50 prekrasnih kilometara Dunavom.
Podigosmo šatore, iskoristismo lijepu noc za druženje najprije u ugostiteljskom objektu ...
... a potom i vani medu šatorima
Nocna druženja, razgovori, medusobno cašcavanje picima koje smo ponijeli sa sobom najljepši su dio regate. Traju do duboko u noc, razgovara se o svemu i svacemu, a kada se razidemo na spavanje, nekako mi se cini da dosta toga nije ispricano. Dosta toga se ostavlja za sljedece vece.
2. DAN Smederevo 1119. rkm - Veliko Gradište 1059. rkm
Osvanuo je prelijepi ljetni dan. Miran, vedar, suncan, sa vrlo polaganim vjetricem. Ustadoh rano da snimim par jutarnjih fotki po okolini.
U kampu je mirno, regataši se postepeno bude, zuje zatvaraci na šatorima, pale se kuhala za kuhanje jutarnjih napitaka, pripremaju dorucki . . .
. . . sa prijateljima se djeli kavica, rakijica, dorucak . . .
. . . nakon dorucka, sprema se šator i oprema i polako polazi na plovidbu. Prije nego zaplovismo osvježismo se muzikom koju nam je odsvirao kolega regataš iz Austrije. Iznenadenje je bilo to vece jer je perfektno odsvirao poznatu pjesmu : "Dunave, Dunave " Nagradismo ga pljeskom.
Nakon toga spuštanje plovila u vodu i polazak. Danas nas ocekuje 60 km. puta i neizvjestan vjetar na putu. Zaplovih . . .
Kamp je bio udaljen nešto više od dva km uzvodno od Smedereva. Pri dolasku gradu vidjeh prekrasne splavove na rijeci . . .
. . . beton grada . . .
. . . ali i prekrasnu, dobro ocuvanu smederevsku tvrdavu.
Prolazim i pored mjesta gdje Velika Morava završava svoj rijecni put predajuci svoje vode velikome mocnome Dunavu. Morava je mutnija od Dunava i svojom vodom zamucuje dunavsku vodu nizvodno još oko kilometar.
Uplovljavam u Dunavske širine, gdje je širi od dva kilometra. Ovdje su i valovi veci što mi i te kako otežava veslanje i prijeti zapljuskivanjem vode u kanu. Moram biti jako oprezan da se ne bih prevrnuo i eto onda velikih problema. Jeste da je oprema dobro pricvršcena i vezana za kanu da u slucaju izvrtanja ne bi otplovila dalje, da je dobro upakovana od vlage, ali opet kada bih se izvrnuo teško bih kanu približio obali i istresao vodu iz njega. Stoga posebnu pažnju posvecujem valovima.
Nailazim i na vikendice na prekrasnim mjestima uz obalu. Negdje je pravi užitak ovdje boraviti.
Malo pomalo, boreci se sa valovima ne osjetih da vreme prode i da se približava podne. Rijecna širina je zadivljujuca. Valovi postaju malo veci sa podnevnim vjetrom.
Rijecni put dovede me do ušca rijeke Mlave. Uz ušce na desnoj i lijevoj strani rijeke Mlave nalazi se veliko vikendaško naselje, a na samome ušcu s desne strane i restoran.
Zajedno sa ostalim regatašima iz Madarske i Srbije odlucih nešta pojesti. Prvo popismo aperitivcice . . .
