Jovan Prezviter:
Upravo to i radi. Zagovara da ljudi u Africi trebaju da imaju ako hoće i 100 dece..tj. koliko hoće ali on sam tako ne bi radio jer sam zna da to nije na kraju krajeva dobro. Na pitanje zašto on ne sledi tu "afričku" agendu on naravno ne može da odgovori jer će sam priznati da to ne bi bilo dobro za samu decu ako bi imao recimo 10...
Uvijek je
dobro kada se dijete rodi, jer jedan novi
život na zemlji jest
čudo Božje ljubavi.
I umjesto da se radujemo i kažemo novorođenome:
"Kako je dobro što si došao..!!!", mi mu zabranjujemo dolazak. Naravno,
to su u prvom redu roditelji, a onda i svi drugi ljudi sa svojim ideologijama i "moderno oblikovanim umovima. Ne damo mu da se pojavi i da dođe k nama na ovaj svijet, borimo se i progonimo u želji da ga ubijemo.
Baš kao Isusa. I nije nam problem ubiti
tisuće druge djece, samo da ostvarimo svoj
cilj. Živimo u svijetu "kulture smrti", iako to nijeništa novo jer je povijest čovječanstva upravo takva.
Kakav bi trebao biti stav pojedinca prema naprednim tehnologijama i ideologijama. Prihvatiti ih, naravno, osim,
osim ako se protive Božjem zakonu. Savjest pojedinca je ovdje najvažnija. Svi nemamo jednako formirane savjesti, niti kršćanstvo ima jednak stav prema npr. abortusu. Znamo da se razlikuju stavovi Katoličke, Pravoslavne i protestanskih crkava, druge da ni ne spominjem. Znači, ostaje samo
vlastita savjest pojedinca i tu prestaje svaka polemika.
U ovom konkretnom slučaju, ostavit ću Slapa po strani i reći ću ti nešto iz vlastitog iskustva.
Još u osmom razdredu osnovne škole, na koricama bilježnice sam zapisala
10 imena za svojih 10. djece koje sam željela imati. Aaaah...mladenački snovi, no, stvarnost je drugačija: nemam ni jedno dijete, jer nemam ni muža. Tako se posložilo u mom životu, ideš tako putem imajući velike planove, a onda se nešto prepriječi, ukrsti, prekriži ti put -
križ! I Gospodin koji ti kaže:
"Uzmi svoj križ i slijedi me..."
Da ne pričam o trpljenjima i križevima koje imamo u životu, znaš i sam: bilo da se radi o smrti zaručnika, prometnoj nesreći u kojoj netko ostane trajni invalid, bolesti, bolest muškarca ili žene u kojoj ostanu onesposobljeni za roditeljstvo ili neki drugi veliki razlog koji poremeti naše planove.
S ovim hoću reći da
nije licemjerstvo ako zagovaramo jedan ideal, a sami ga
nismo odjelotvorili u svom životu, upravo zato jer je dio
naše savjesti.
Što se tiče
materijalnih uvjeta, oni su u drugom planu. Bila sam još vrlo mala, ali se sjećam jednog obiteljskog ručka kada sam rekla kako sam sretna što imam mamu i tatu i tako puuuno sestara, a moja sestra ( s njom sam se jedinom tukla) rekla je: "Ja bih, umjesto tebe, više voljela imati
klavir..." haha, a ja se rasplakala.
Edukacija, da... i odgoj savjesti. Ali, ako su napori naprednog zapada u Africi usmjereni samo na planiranje obitelji s kontraceptivnim sredstvima,
to nije napredak, niti će donijeti blagostanje, još manje blagoslov Božji. Obrazovanje - da,
ali u formiranju cjelokupne ličnosti, odgovornosti i odgoja savjesti. To je vrlo opsežna tema. U svakom slučaju, nerazvijeni dio čovječanstva mora proći svoje faze. Nisu oni glupi, već nevoljni i u svojoj nevolji seksualni užitak im je, možda jedino što imaju. Ali, njima, " nerazvijenima" strah Božji je urođen i u tom smislu nije im urođen pojam abortusa i sl., prihvaćaju ga jer im se tako servira. Pričao je jedan misionar iz Kameruna da mu je jedan mladić (nakon primljenih sakramenata u Katoličkoj crkvi), prišao i pitao ima li kondome, jer u drugom mjestu protestanti ih dijele dečkima.
Ili onaj vic kad je biskup došao u pohode jednoj župi u kojoj je djelovao crnački katolički svećenik za kojeg je čuo da ima troje djece u okolnim selima. Pozvao ga je i ukorio, a ovaj je šutio i na kraju rekao: "Ali, sva su djeca krštena..." Mentalitet je različit, nekima će trebati puno vremena da bi prihvatili zahtjevnost i ozbiljnost vjerničkog života i da bi ostali postojani.
Evo, toliko. Mislim da je tema preozbiljna da bi se moglo olako govoriti, tako da ovi, Bil Gates i ostali, rade nešto...ali, što točno rade i koje će biti posljedice, vidjet će se kasnije.
Ja ne pratim njegovo djelovanje, niti ga osuđujem niti mu se divim. On samo svojim novcem rješava. Nije on Majka Terezija iz Kalkute koja je imala
božansko poslanje služenja i kojoj je pristup siromašnima bio -kao Isusov.
Vjerujem da je kršćanski misionarski rad daleko vredniji, a čitala sam da ima i dobrih protestanskih misionara.
Znaš da Izrael sad već broji oko 9 milijuna stanovnika. Oni imaju brojne obitelji, dobro...neki imaju, drugi ne.
Ali, samo sam tamo vidjele slike ( kao iz filma) kad roditelji hodaju po cesti, otac u onom svom ogrtaču s prugama gura kolica, majka nosi dijete u naručju, a peterero hodaju uz njih.
P. s. Jovane, znaš što je Megido? I da li poznaš jednu članicu
megido s bgdacafe-a?