Duhovni razgovori

[Isabeleta]

Meni su njeni spisi baš lijepi... da, zaista nismo svi isti, u redu je ako ne mislimo isto. Mislim, to ne znači da ću postati adventista, nije mala stvar promijeniti vjeru. Isto sam kao i ti katoličke vjere s obje strane obitelji. Lijep pozdrav tebi i svako dobro!

Drago mi je što si na forumu, pa iako si bez_imena, srcu si mi draga.
Ako ćete spisi Ellen White potaknuti da više ljubiš Isusa i da budeš bolja osoba, onda čitaj.
Postoje faze u životu čovjeka, možda je to jedna faza. Ti najbolje znaš koje si katoličke svece i pisce čitala da bi mogla usporediti s Ellen.
I ja sam nekada čitala Mariju Valtorte, danas sigurno ne bih...Ne zato što ona ne piše dobro, (ona je sasvim u skladu s doktrinom Katoličke Crkve), već zato što imam svoje vlastito iskustvo i ne treba mi više.
Duhovni život i rast se upravo sastoji u tome da u jednom trenutku ne trebamo učitelje, osim božanskog Učitelja i njegovih riječi u Evanđelju. Možemo čitati lijepu duhovnu knjigu u kojoj autor iznosi duhovna razmišljanja i iskustva ali mi ih prepoznajemo kao svoje jer smo ih proživjeli. Znači da trebamo neku drugu hranu.
Thomas Merton, obraćenik, poznati američki trapist i vrlo plodan pisac posjetio je jednom prilikom Dalaj Lamu. Razgovarali su o duhovnim stvarima i Dalaj Lama ga je pitao: "Da li si čitao spise sv. Augustina i Nasljeduj Krista od Tome Kempenca? Thomas Merton je rekao da nije, a Dalaj Lama mu je odgovorio kako se čudi da ljudi sa zapada dolaze k njemu, iako imaju tako velike ljude, "bisere" u svojoj duhovnosti.

Dobro je biti prijateljski raspoložen i otvoren za sve ljude, čitati pisce koji su pripadnici drugih religija, ne zaboravljajući pritom ono što smo i tko smo. Drugim riječima, biti utvrđen u svojoj vjeri i duhovnosti svoje Crkve, a Katolička Crkva ima pravu riznicu. Nažalost često puta neiskorištenu. Ja se nedavno posramila kad mi je prijateljica pričala o svetom kar. d. Newman-u ili kad sam čula kako postoji grupa mladih koja proučava i promiče lik Gilberta K. Chersterton-a. Samo sam čula za njih, ali pojma nisam imala koliko su veliki umovi i vrijedni da se pročitaju. Drugim riječima: tuđe poštuj, ljubi svoje.

Jako je važno imati kriterij i ne povoditi se za osjećajima. Taj prag -iz osjećaja na vjeru- mora priječi svaki vjernik.
Vidim da prilično poznaš povijest adventizma, imaš prijateljicu adventiskinju, sviđaju ti se spisi Ellen White-sve je to O.K.
Nadam se da ćeš rasti i "procvjetati" kao katolkinja do punine Kristove. Promjena vjere bio bi korak unazad, najblaže rečeno.
Ima dosta tema na forumu o bivšim adventistima: Kako sam izašao iz pakla adventizma i slično. čini mi se da sam i sama ostavila jedan video o bivšim adventistima koji su se vratili u Katoličku Crkvu i žene koje su plakale kad su ponovno mogle pristupiti svetoj Pričesti, (za koju naš brat Laodikeja kaže da je čips...)
Postoje razlike, i to velike, i s tim se mora računati.

​

​

 

[stvarnoslap]

Spomenula si svetog J.H. Newmana, pa evo nešto od njega

“Svatko od nas mora doći do konca svog života. Svatko od nas mora ući u vječnost. Svatko od nas mora doći u ono tiho, strašno vrijeme, kada ćemo izaći pred Gospodara vinograda i odgovarati za djela učinjena u tijelu, bila ona dobra ili loša.

To ćete, draga moja braćo, morati proći. Bit će to strašni trenutak iščekivanja kada će vaša sudbina za vječnost biti na vagi i kada ćete biti poslani naprijed- prateći bilo svetce bilo đavle, bez mogućnosti promjene. Ne može biti promjene; ne može doći do preokreta. Kako taj sud odluči, tako će biti u vijeke vjekova.

Takav je poseban sud… kada se nađemo sami, jedan na jedan, u Njegovoj prisutnosti i kada su pred nama iznesene sve misli, riječi i djela našeg prošlog života. Tko će moći podnijeti pogled na sebe? A ipak ćemo biti prisiljeni neprestano se suočavati sami sa sobom i sagledavati sami sebe.

U ovom životu izbjegavamo spoznati svoje pravo ja. Ne volimo znati koliko smo grešni. Volimo one koji nam proriču lijepe stvari i ljuti smo na one koji nam govore o našim greškama. Ali toga dana će jasno izaći na vidjelo ne samo jedna mana nego sve skrivene, kao i evidentne mane našeg karaktera. Vidjet ćemo ono čega smo se bojali vidjeti i mnogo više. A onda, kada dobijemo potpuni pogled na sebe, tko neće poželjeti da je na vrijeme upoznao više sebe, nego ostaviti da mu se sve otkrije tek na dan od kojeg ne može pobjeći! Možemo vjerovati u ono što izaberemo. Odgovorni smo za ono u što odlučimo vjerovati.”

— Sveti John Henry Newman

Evo i jedna sitnica od Chestertona:

U modernim se raspravama pojavio priglup običaj govoriti kako se neko uvjerenje može održati u jednom vremenu, ali ne može u drugome. Rečeno nam je kako se nekoj dogmi moglo vjerovati u XII. stoljeću, ali joj se ne može vjerovati u XX. stoljeću. Mogli bi isto tako kazati da se nekoj filozofiji može vjerovati ponedjeljkom, ali da joj se ne može vjerovati utorkom. Isto bi se moglo reći, za neku predodžbu svijeta, da je prikladna u tri popodne, ali nije prikladna u četiri.

 

[bez_imena]

Drago mi je što si na forumu, pa iako si bez_imena, srcu si mi draga.
Ako ćete spisi Ellen White potaknuti da više ljubiš Isusa i da budeš bolja osoba, onda čitaj.
Postoje faze u životu čovjeka, možda je to jedna faza. Ti najbolje znaš koje si katoličke svece i pisce čitala da bi mogla usporediti s Ellen.
I ja sam nekada čitala Mariju Valtorte, danas sigurno ne bih...Ne zato što ona ne piše dobro, (ona je sasvim u skladu s doktrinom Katoličke Crkve), već zato što imam svoje vlastito iskustvo i ne treba mi više.
Duhovni život i rast se upravo sastoji u tome da u jednom trenutku ne trebamo učitelje, osim božanskog Učitelja i njegovih riječi u Evanđelju. Možemo čitati lijepu duhovnu knjigu u kojoj autor iznosi duhovna razmišljanja i iskustva ali mi ih prepoznajemo kao svoje jer smo ih proživjeli. Znači da trebamo neku drugu hranu.
Thomas Merton, obraćenik, poznati američki trapist i vrlo plodan pisac posjetio je jednom prilikom Dalaj Lamu. Razgovarali su o duhovnim stvarima i Dalaj Lama ga je pitao: "Da li si čitao spise sv. Augustina i Nasljeduj Krista od Tome Kempenca? Thomas Merton je rekao da nije, a Dalaj Lama mu je odgovorio kako se čudi da ljudi sa zapada dolaze k njemu, iako imaju tako velike ljude, "bisere" u svojoj duhovnosti.

Dobro je biti prijateljski raspoložen i otvoren za sve ljude, čitati pisce koji su pripadnici drugih religija, ne zaboravljajući pritom ono što smo i tko smo. Drugim riječima, biti utvrđen u svojoj vjeri i duhovnosti svoje Crkve, a Katolička Crkva ima pravu riznicu. Nažalost često puta neiskorištenu. Ja se nedavno posramila kad mi je prijateljica pričala o svetom kar. d. Newman-u ili kad sam čula kako postoji grupa mladih koja proučava i promiče lik Gilberta K. Chersterton-a. Samo sam čula za njih, ali pojma nisam imala koliko su veliki umovi i vrijedni da se pročitaju. Drugim riječima: tuđe poštuj, ljubi svoje.

Jako je važno imati kriterij i ne povoditi se za osjećajima. Taj prag -iz osjećaja na vjeru- mora priječi svaki vjernik.
Vidim da prilično poznaš povijest adventizma, imaš prijateljicu adventiskinju, sviđaju ti se spisi Ellen White-sve je to O.K.
Nadam se da ćeš rasti i "procvjetati" kao katolkinja do punine Kristove. Promjena vjere bio bi korak unazad, najblaže rečeno.
Ima dosta tema na forumu o bivšim adventistima: Kako sam izašao iz pakla adventizma i slično. čini mi se da sam i sama ostavila jedan video o bivšim adventistima koji su se vratili u Katoličku Crkvu i žene koje su plakale kad su ponovno mogle pristupiti svetoj Pričesti, (za koju naš brat Laodikeja kaže da je čips...)
Postoje razlike, i to velike, i s tim se mora računati.

​

​

Hvala draga Isabeleta na posvećenom postu, jeste tuđe poštuj, ljubi svoje slažem se s tobom
Svako dobro ti želim

 

[kainos]

 

[mire000]

Odlicno peva s obzirom da je nasuvo


Evo jedna katolicka --->

 

[kainos]

Odlicno peva s obzirom da je nasuvo

Nažalost Fredi je umro. Imao je i super propovijedi.

 

[Isabeleta]

Evo jedna katolicka --->

Evo još jedna katolička u pravoslavnom duhu.

Harpa Dei čine tri rođene sestre i brat, porijeklom su Nijemci, a odrasli u Južnoj Americi. Vrlo su aktivni, pjevaju na raznim jezicima i sredinama i ne samo u katoličkim. Žive i rade zajedno i imaju nekakav svoj stil pustinjačkog života.

 

[mire000]

Nažalost Fredi je umro. Imao je i super propovijedi.

Stvarno? Ja mislim da sam cuo jos neke njegove pesme

 

[kainos]

Stvarno? Ja mislim da sam cuo jos neke njegove pesme

Imao je leukemiju ili tako nešto. Prvo se bolest povukla, ali se poslije vratila. Evo jedna njegova propovijed, ali slabo se čuje, moraš uzeti slušalice

 

[Isabeleta]

Laodikeja: Opravdanje vjerom...
U celom ovom procesu saradnje između Boga i čoveka na ličnom spasenju, najbitnija je pored vere, naša lična volja i odluka da učinimo konkretne korake, da se obratimo i predamo Bogu, i da potom ne kidamo zajednicu sa njim, već da svakodnevno iz trenutka u trenutak sebe predajemo njemu, da predajemo svoju volju u njegove ruke, i da očima vere stalno gledamo u Hrista, a to se postiže neprekidnom molitvom

Mire: Da li verujes da covek moze biti potpuno promenjen,

Bezimena: Ljudi mogu pobijediti grijeh kad čine Božju volju, kad pomažu drugima i ne preopterećuju se drugima i tuđim ljudskim životima

Mire: znam da nakon nekog vremena Hriscanin vise ne oseca potrebu za grehom, greh ga vise ne privlaci. A sve ovo je proces preobrazenja, o kojem Pavle i govori, da se ceo covek preobrazava i menja u Hristovo oblicje.

Slap: Isus nas svojom žrtvom nije učinio bezgrešnima, nego nam je grešnima kakvi jesmo darovao spasenje.

Mire: Ja jos nisam dostigao taj stepen duhovnosti, ali znam da Bog na to poziva..

Bezimena: Istina je da vjerujem da molitvom treba tražiti Boga kao i David da se promjeni srce...
znači treba postojati izmjena ali spasenje je dar od Boga


Dobra tema za razgovor. Svi ste lijepo napisali, pa ću i ja pokušati nešto reći.
Trebalo bi uvijek imati na umu one Ivanove riječi o tri neprijatelja čovjeka: đavao, svijet i tijelo i da "požuda tijela, požuda očiju i oholost života...nije od Oca, nego od svijeta. S obzirom da smo ljudi, a ne anđeli, po istočnom grijehu imamo sklonost na grijeh.
Ali po krštenju i sakramentima dana nam je milost da pobjeđujemo grijeh i napasti.

I Pavao nam kaže: "Zato uzmite i na se stavite bojnu opremu Božju ... Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite..."

Ali, unatoč svemu ovome, čovjek griješi i ne može si pomoći, ne može svojim snagama dosegnuti svetost. Volja je važan čimbenik, Laodikeja je dobro rekao, to je motor, ali svi smo bar ponekad iskusili bezvoljnost, zasićenost i umor u duhovnom životu.

Ono što se meni čini važnim u duh. životu je samospoznaja. Različiti smo i različite smo darove dobili, svatko za sebe zna na čemu treba raditi. I ne očekuje Bog od svih isto, osim da odgovorimo na Njegovu ljubav.
I u tome je sve: ljubav Božja! Koliko je posvješćujemo i Bogu zahvaljujemo za sve što nam je dao, koliko Ga trebamo i vremena posvećujemo, da li čeznemo za Njim ili smo zaljubljeni u svijet...sve to utječe na naš nutarnji život.

Mala Terezija je napisala kako je oduvijek željela biti svetica, pa je (svladavajući se) činila male stvari da ugodi Isusu, ali je svejedno padala u pogreške. Onda je napisala zgodnu sliku malog djeteta koje se želi popeti po stepenicama, ali ne može, ima male noge i pada.
Ona kaže kako Bog vidi naše nastojanje i u jednom trenutku On će nas posvetiti, baš kao što otac uzima u naručje svoga sina koji k njemu ne može doći sam po stepenicama.

Kad čovjek shvati koliko je ljubljen od Boga i kad ga zahvati taj plamen Božje ljubavi, naravno da mu je grijeh mrzak i ne privlači ga, kao ni sve drugo materijalno i ovozemaljsko. On traži samo ono što je Božje, Njegovu blizinu i slavu. "Biti pohvala Njegove slave."
Patnja i trpljenje su jako važni, pročišćuju dušu. I molitva, naravno.
Ipak mislim da je presudna Božja ljubav, koliko u njoj budemo rasli, porast će i ljubav prema bližnjima svakako, ali naš život će biti radosniji. Što kaže Merton: "Sve dok savršeno ne budemo ljubili Boga, sve stvari na ovome svijetu moći će nas ranjavati i žalostiti."
A Bog je sama radost, zato je i duhovni život izvor istinske sreće.

U 16. stoljeću Ivan od Križa je napisao jedan aksiom kojeg nazivaju sumom savršenstva:

Zaboravom stvorenoga,
Spominji se Stvoritelja,
Budno pazi na nutrinu,
Trajno ljubi Ljubljenoga.



Ako detaljnije promotrite ove riječi, vidjet ćete da je u ovome sve rečeno.