- Učlanjen(a)
- 01.05.2019
- Poruka
- 668
„Pravoslavni pogled na čovjeka je duboko biblijski, čovjek je naime jedinstveno biće, sastavljeno od duše i tijela. Jedno i drugo je podjednako važno, i ne može biti govora o tome da je duša viši ili nezavisni entitet od tijela, ili da je tijelo neki usputni „teret“ duše. Čovjek upravo po tome i jest čovjek, što je spoj duha i materije, što stoji jednom nogom u duhovnom, a drugom u materijalnom svijetu, i baš to ga čini vrhuncem Božjeg stvorenja. Nijedan anđeo ne može mirisati cvijet, ni pojesti jabuku, niti uživati tjelesnu ljubav, kao što nijedna životinja ne može sudjelovati u anđeoskom životu. Čovjek može oboje, on je zato viši i od anđela i od materijalnog svijeta. Na početku, kod stvaranja, čovjek je bio određen za besmrtnost. Smrt i raspadanje za čovjeka nisu prirodni, oni su posljedica istočnog grijeha, i zato je uskrsnuće tijela ona konačna pobjeda nad zlom, a ne samo spasenje duše u zagrobnom životu. Čovjek bez tijela nije potpun, nije čovjek, jednako kao što leš bez duše ne možemo nazvati čovjekom, tako i dušu bez tijela ne možemo nazvati čovjekom. Ona je samo sjena od čovjeka, osuđena na stanje smrti za koje nije stvorena, za patnju nasilne razdvojenosti u srži svoga bića, razdvojenosti od svoga tijela. Zato je već smrt sama po sebi promašaj postojanja, a ne tek pakao. I najveći svetac na nebu nalazi se u stanju, uvjetno rečeno, “patnje” i iščekivanja ponovne obnove sebe kao potpunog čovjeka, onakvog kakvim ga je Bog zamislio.
Ne može biti Kraljevstva Nebeskog prije Posljednjeg Suda i uskrsnuća tijela, jer duša u stanju smrti, a smrt je posljedica grijeha, ne može uživati potpuno i konačno blaženstvo. Ako je tako, što se onda zbiva s pravednicima? Oni se, kao duhovi, nalaze u raju, svijetu duhova, druže se s anđelima, i način života im je gotovo anđeoski, blaženi su, i posreduju za nas ljude pred Bogom. Ali to rajsko stanje nije ono konačno Kraljevstvo Nebesko, koje će nastupiti nakon uskrsnuća, gdje će cjeloviti, preobraženi besmrtnici u svojim tijelima zasjesti na vječna prijestolja s Kristom, i postati „bogovi po milosti“. Sadašnje stanje tih pravednih duša možemo samo uvjetno nazvati „blaženim“. Jednako tako, nema Pakla prije Sudnjeg Dana. Svi grešni ljudi nalaze se u onome što je Stari Zavjet nazvao Šeol, Grci Had, a mi obično prevodimo kao Podzemlje.“
Ne može biti Kraljevstva Nebeskog prije Posljednjeg Suda i uskrsnuća tijela, jer duša u stanju smrti, a smrt je posljedica grijeha, ne može uživati potpuno i konačno blaženstvo. Ako je tako, što se onda zbiva s pravednicima? Oni se, kao duhovi, nalaze u raju, svijetu duhova, druže se s anđelima, i način života im je gotovo anđeoski, blaženi su, i posreduju za nas ljude pred Bogom. Ali to rajsko stanje nije ono konačno Kraljevstvo Nebesko, koje će nastupiti nakon uskrsnuća, gdje će cjeloviti, preobraženi besmrtnici u svojim tijelima zasjesti na vječna prijestolja s Kristom, i postati „bogovi po milosti“. Sadašnje stanje tih pravednih duša možemo samo uvjetno nazvati „blaženim“. Jednako tako, nema Pakla prije Sudnjeg Dana. Svi grešni ljudi nalaze se u onome što je Stari Zavjet nazvao Šeol, Grci Had, a mi obično prevodimo kao Podzemlje.“
