- Učlanjen(a)
- 07.07.2014
- Poruka
- 18.400
Što je to besmrtna duša?
Obično se kaže da je čovjek sastavljen od dva elementa: duhovnog i materijalnog, odnosno da je on jedinstvo duše i tijela.
Za tijelo je jasno o čemu se radi, ali u vezi s dušom ne misle svi ljudi isto. Istu riječ upotrebljavaju, a na različite stvari misle. Jedni misle da je duša samo psiha, odnosno „cjelina svjesno-nesvjesnih sadržaja”. A budući da je i psiha nematerijalni element u čovjeku, onda i za psihu mnogi upotrebljavaju izraz „duša”, ali ne misle na besmrtnu dušu, nego na svijest i podsvijest i na sve životne funkcije, koje osim čovjeka posjeduju i životinje. Ta vrsta životinjske „duše”, ili bolje rečeno psihe umire skupa s tijelom i nestaje. To nije ona besmrtna duša, o kojoj mi ovdje govorimo.
Kad govorimo o besmrtnoj duši mi ne mislimo na psihu, niti na onaj sadržaj života po kojemu smo slični životinjama. Jer, čovjek nije životinja! On jest živo biće, ali se bitno razlikuje od životinje. Po čemu? – Upravo po svojoj besmrtnoj duši, po kojoj smo slični Bogu, koji nas je stvorio na svoju sliku i priliku (usp. Post 1, 27).
Čovjek je, dakle, jedinstvo duha, duše i tijela, pri čemu je samo duh besmrtan. Ili, prema tradicionalnom načinu izražavanja: čovjek je jedinstvo besmrtne duše, psihe i tijela. Prema ovom načinu izražavanja duša je besmrtni i neprolazni element u čovjeku, dok su psiha i tijelo smrtni i prolazni.
Samo je Bog vječan (aeternus), tj. nema ni početka, ni svršetka, nego samo vječito postojanje. To je smisao i Božjeg imena, kojim se Bog objavio Mojsiju: JAHVE – JA JESAM (usp. Izl 3, 14-16). Dakle, Bog je vječno postojanje, vječna egzistencija, apsolutni bitak. On jednostavno vječito JEST. Sve drugo su vremenita stvorenja: neka smrtna i prolazna (ona materijalna), a druga besmrtna (ona duhovna). Ova duhovna imaju svoj početak u stvaranju, ali nemaju svršetka, jer su besmrtna (sempiterna).
fra Lovro Gavran
Obično se kaže da je čovjek sastavljen od dva elementa: duhovnog i materijalnog, odnosno da je on jedinstvo duše i tijela.
Za tijelo je jasno o čemu se radi, ali u vezi s dušom ne misle svi ljudi isto. Istu riječ upotrebljavaju, a na različite stvari misle. Jedni misle da je duša samo psiha, odnosno „cjelina svjesno-nesvjesnih sadržaja”. A budući da je i psiha nematerijalni element u čovjeku, onda i za psihu mnogi upotrebljavaju izraz „duša”, ali ne misle na besmrtnu dušu, nego na svijest i podsvijest i na sve životne funkcije, koje osim čovjeka posjeduju i životinje. Ta vrsta životinjske „duše”, ili bolje rečeno psihe umire skupa s tijelom i nestaje. To nije ona besmrtna duša, o kojoj mi ovdje govorimo.
Kad govorimo o besmrtnoj duši mi ne mislimo na psihu, niti na onaj sadržaj života po kojemu smo slični životinjama. Jer, čovjek nije životinja! On jest živo biće, ali se bitno razlikuje od životinje. Po čemu? – Upravo po svojoj besmrtnoj duši, po kojoj smo slični Bogu, koji nas je stvorio na svoju sliku i priliku (usp. Post 1, 27).
Čovjek je, dakle, jedinstvo duha, duše i tijela, pri čemu je samo duh besmrtan. Ili, prema tradicionalnom načinu izražavanja: čovjek je jedinstvo besmrtne duše, psihe i tijela. Prema ovom načinu izražavanja duša je besmrtni i neprolazni element u čovjeku, dok su psiha i tijelo smrtni i prolazni.
Samo je Bog vječan (aeternus), tj. nema ni početka, ni svršetka, nego samo vječito postojanje. To je smisao i Božjeg imena, kojim se Bog objavio Mojsiju: JAHVE – JA JESAM (usp. Izl 3, 14-16). Dakle, Bog je vječno postojanje, vječna egzistencija, apsolutni bitak. On jednostavno vječito JEST. Sve drugo su vremenita stvorenja: neka smrtna i prolazna (ona materijalna), a druga besmrtna (ona duhovna). Ova duhovna imaju svoj početak u stvaranju, ali nemaju svršetka, jer su besmrtna (sempiterna).
fra Lovro Gavran
