Celestin Tomić: Život poslije smrti
Ako je smrt besmislena tragedija, kraljica užasa, beznadno uništenje svega, tada je i ovozemni život besmislena tragedija. Ali ako u smrti nastaje nešto novo, neka nova punina našeg postojanja, tada i ovozemni život ima svoj smisao. Isus Krist nas jasno uči da se život produljuje poslije smrti. Zato nas poziva da sakupljamo u ovom životu sebi „blago“ na nebesima (Mt 6,19). Poziva da uđemo na uska vrata. „Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast, i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život, i malo ih je koji ga nalaze!“ (Mt 7,13 ). I jednom će se zatvoriti „vrata“ i neće se više otvoriti. To je trenutak u kojem svatko mora položiti račun te oni koji su dobro činili ulaze u Kraljevstvo, u blaženstvo, u vječni život, a oni koji su činili zlo, ulaze u vječnu tamu, u propast, u vječne muke.
Postoji pakao, i to vječni pakao, druga smrt. Iako se danas malo govori možda čak i s propovjedaonica, time se „ne može učiniti da on ne postoji“ (J. Green). Nije Pakao ni mjesto Tantalovih muka žeđu i glađu, niti Sizifovog bezuspješnog rada, niti Danaidinih košara ludog posla, niti Šeol Semita, niti Had Grka niti Gehena. Isus se služi slikama uzetim iz apokaliptičke književnosti svoga vremena i govori o „ognjenoj peći, gdje će biti plač i škrgut zubi“ (Mt 23, 42), o „paklu, gdje njihov crv ne umire i oganj se ne gasi“ (Mt 9, 43-48), gdje će biti i „duša i tijelo uništeno“ (Mt 10,28), o „vječnom ognju“, o tami (Mt 25,41). To je stanje promašaja života, udaljenosti od Boga, koje „grešnika vječno ukotvljuje na njegovo ja“, na vlastito ništavilo. „Tko je htio ništavilo, imat će ga“ (Blondel). U pakao, u vječne muke baca se svaki osuđenik svojom konačnom odlukom. I budući da je ta odluka u smrti konačna, ostaje vječna. Ostaje nam to tajna, i vječnost i muka i pakao. Ali to nam je objavila Riječ Boga koji je Istina. Istina je da „vijek“ ne označuje na svakom mjestu „vječnost“, ali na ovim mjestima to označuje. Isus kaže: osuđeni, prokleti otići će „u muku vječnu, a pravednici u život vječni“ (Mt 25,46). Ako nema vječne muke, nema ni vječnog života. Neshvatljivo. Tajna. Duboka. Da, sve je to istina, ali ona nam otkriva donekle i dobrotu Božju i tajnu grijeha. „Pakao je izgubljeni Bog!“ I u nj pada onaj tko nije sposoban za ljubav, egoist, jer „Bog je ljubav“.
Uskrsnuće tijela
Uskrsnuće tijela je bitna istina vjere. Saduceji ne vjeruju u uskrsnuće. Grčki mudraci vjeruju u besmrtnost duše i u oslobođenje duše od tijela u kojem se nalazi duša kao zarobljena u tamnici. Kršćanstvo propovijeda uskrsnuće tijela pa makar se tome izrugivali materijalisti i spiritualisti prvih i svih vremena. Istina je: „ Platonova nauka, po kojoj je tijelo samo nužno zlo, zatvor za dušu, strana je kršćanstvu“. Isus govori o uskrsnuću. „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu“ (Mt 28). Čovjek, duša i tijelo, spašava se ili upropaštava. Smrt i uskrsnuće nisu posvemašnje uništenje i novo stvaranje ni iz čega, niti povratak u život raspadljivosti kao uskrsnuće Lazarovo, već „otkupljenje našeg tijela“ (Rm 8,23), »oslobođenje ropstva raspadljivosti« (Rm 8,21), novo postojanje „kao anđeli“ (ne anđeli nego „kao“ anđeli, Mk 12,25). Znači biti lišen zemaljske, stvorene uvjetovanosti tijela i sudbine smrti i spona tjelesnosti.
Svjestan da govori samo slikovito, u svjetlu Kristova uskrsnuća Pavao nam pokušava bar donekle približiti ovu tajnu, koja ostaje i dalje tajna. „Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti (što je najveće poniženje, otuđenje čovjeka), uskrsava u neraspadljivosti (smrt zauvijek uklonjena); sije se u sramoti (sramota groba), uskrsava se u slavi (zajedništvo s božanskim životom); sije se u slabosti (posvemašnja klonulost), uskrsava u snazi (božanskom moći zaodjeven); sije se tijelo naravno (fizičko, smrtno), uskrsava tijelo duhovno (Duhom Božjim zahvaćeno)“ (1 Kor 15,41-44). Dakle, ista osoba koja je bila prije u bijedi sada uskrisuje u slavi, prije pokretana dahom života, sada božanskim duhom, „životvornim Duhom“.
Između smrti i uskrsnuća
Po gledanju na čovjeka u smislu grčke misli, koja dijeli u čovjeku dušu i tijelo, i duša je nešto samostalno, neovisno o tijelu, besmrtna, ne pravi problem čovjekovo stanje poslije smrti pa do uskrsnuća. Ali takvo poimanje protivno je biblijskom gledanju čovjeka. To nam se otkriva već u prvom sukobu apostola Pavla s grčkim filozofskim svijetom u Ateni na Areopagu (Dj 17,16-32). Da je apostol govorio njihovim rječnikom, ne bi nastala zabuna. No on naglašuje jasno „uskrsnuće tijela“. To pravi problem i među vjernicima. Što je s mrtvima? Gnostici prvih vremena govore o duhovnom uskrsnuću. Neki idu u drugu skrajnost, pa govore da mrtvi čekaju u grobu drugi Kristov dolazak.
A ipak Pismo nam jasno govori da vjernik započinje život blaženstva odmah nakon smrti. U prispodobi o bezumnom bogatašu kaže Gospodin: „Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe!“ (Lk 12, 16-21). Jednako i u prispodobi o bogatašu i Lazaru. Bogataš je pokopan u teškim mukama u paklu, a siromah Lazar je u krilu Abrahama, u nebu (Lk 16, 19-31). Raskajanom razbojniku kaže: „Zaista, tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!“ (Lk 23,43).
Pavao žudi za životom u Gospodinovoj blizini. „Najradije bi se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. Zato se trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni« (2 Kor 5, 6-8). Čvrsto vjeruje da će Isus Krist „snagom kojom ima moć sve sebi podložiti preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnome“ (Fil 3,20 ), ali u istoj poslanici govori o razdoblju između smrti i konačnog uskrsnuća: „Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti, jer to je mnogo bolje; ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas“ (Fil 1,23).
Ovo se temelji na kršćanskom temeljnom uvjerenju: kršćanin po krštenju živi životom Krista. S njime je umro i uskrsnuo. Pokopan s Kristom i suuskrsnuo (Kol 2, 12), već sjedi s Kristom na nebesima (Ef 2, 6). Uskrsnuće će se konačno ostvariti istom u punini u konačnom uskrsnuću tijela.
Koje vi iluzije imate pa to je strasno!
