Duh,dusa i sveti duh

[tripo 41]

Tvrdiš, dakle, da je treća Božanska osoba Lucifer?

Budi pošten pa me citiraj gde sam to rekao? Naravno da nije, ali ko slavi, moli se trećoj osobi taj se moli Liciferu.

Ali 3. osoba nije Lucifer. Žao mi je ko ti je kriv što imaš formalno razm. pa ne shvataš smisao mojih reči.

A to je zato što razm. u jednoj dimenziji.

 

[Zaokret]

Ja i jesam objasnio da Otac i Sin nisu nikakva imena Božanstva. To je nešto drugo, da ne idemo od teme. No, kažem...imamo na dva mesta u Bibliji spojnice "tri entiteta" na ovakav način gde je i Duh Sveti izjednačen po značaju i gde je nešto zasebno a ne deo ova dva.

Šta misliš o ovim tekstovima?

Da li mislis na 1.Jovanovu 5K prevod?
7 Jer je troje što svedoči na nebu: Otac, Reč, i Sveti Duh; i ovo je troje jedno.
8 I troje je što svedoči na zemlji: duh, i voda, i krv; i troje je zajedno.
Ovo su super stihovi za potvrdu trojstva,samo da nisu krivotvoreni....
Evo na grckom kako pise i jos neki prevodi
BGT 1 John 5:7 ὅτι τρεῖς εἰσιν οἱ μαρτυροῦντες,
BGT 1 John 5:8 τὸ πνεῦμα καὶ τὸ ὕδωρ καὶ τὸ αἷμα, καὶ οἱ τρεῖς εἰς τὸ ἕν εἰσιν.
BYZ 1 John 5:7 Ὅτι τρεῖς εἰσὶν οἱ μαρτυροῦντες,
BYZ 1 John 5:8 τὸ πνεῦμα, καὶ τὸ ὕδωρ, καὶ τὸ αἷμα· καὶ οἱ τρεῖς εἰς τὸ ἕν εἰσιν.
VUC 1 John 5:7 Quoniam tres sunt, qui testimonium dant in caelo: Pater, Verbum, et Spiritus Sanctus: et hi tres unum sunt.
VUC 1 John 5:8 Et tres sunt, qui testimonium dant in terra: spiritus, et aqua, et sanguis: et hi tres unum sunt.
CRO 1 John 5:7 Jer troje je što svjedoči:
CRO 1 John 5:8 Duh, voda i krv; i to je troje jedno.

Dakle jasno se vidi cak i na grckom da je DK prevod krivotvoren,,
ali je najsimpaticnije u DK prevodu 8 stih koji aludira na trojstvo duha,vode i krvi,to je vrh vrhova....
Jesi li bese mislio na ovaj stih ili neki drugi? (1.Jovanova 5:7,8)???

 

[Zaokret]

Da li mislis na 1.Jovanovu 5K prevod?
7 Jer je troje što svedoči na nebu: Otac, Reč, i Sveti Duh; i ovo je troje jedno.
8 I troje je što svedoči na zemlji: duh, i voda, i krv; i troje je zajedno.
CRO 1 John 5:7 Jer troje je što svjedoči:
CRO 1 John 5:8 Duh, voda i krv; i to je troje jedno.
Sta mislite o ovom stihu ? sta ucite iz njega?

 

[Isabeleta]

Naravno da je reinkarnacija nespojiva sa Hriscanstvom, zato sam ovo i pomenuo, da pojasnim sta zapravo dozivljavaju oni koji misle da su reinkarnirani..

Dobro. Onda je to već riješeno.
Još mi samo pojasni zašto misliš da su duh i tijelo dvije različite stvari?
Mislim da je to stari grčki pristup/ filozofija, ali ne biblijski. Jer kad bi tako bilo, onda bi sve trans osobe imale pravo promijeniti spol da se ne bi osjećale zarobljene u krivom tijelu.
Ne, postoje razlike između ženske i muške duše kao što postoje razlike u tijelu.
I upravo stoga što smo stvoreni na sliku Božju i što je svatko od nas unikat u očima Božjim.
Ne znam što bih još mogli reći, osim zahvaliti Bogu što me/nas je stvorio ovakve kakvi jesmo.

Ne znam sta podrazumevas pod metamorfozom, preobrazenje recimo?

Da, metamorfoza u duhovnom smislu je korjenita preobrazba i preobraženje duše. Mislim da ima jače značenje od obraćenja jer se govori o metamorfozi i u Crkvi kao o razvoju i zrelosti u vjeri. Možda se baš tu može primjeniti pojam "nanovo rođeni" po vodi krštenja i Duhu koji je u nama i koji nas potiče i vuče u zajedništvo s Presvetim Trojstvom. Teško je o tome pisati, ali čovjek to osjeti/iskusi na način da ostavlja nešto staro i otvara se novom životu.


Dva jednostavna primjera:
Jedan poznati španjolski muzičar, katolik po krštenju i bezbožnik po životu, jednoga dana sjedeći na obali Sene u Parizu, zagledan u vodu koja teče, "čuje" glas u sebi: "Što radiš?". I toga časa u njegovoj nutrini nešto se je pomaklo. Počeo je sebi ponavljati pitanje: Doista, što ja radim, što želim, kuda me sve ovo vodi..., da bi tada ustao i potražio crkvu i svećenika, ostao s njim u razgovoru tri sata i nakon nekog vremena pričestio se po prvi put u životu. Jednostavno, vratio se Bogu.

Jedna starija gospođa mi je ispričala nešto slično. Gledala je TV i na ekranu je bio sat. Zagledana u kazaljku koja je odbrojavala sekunde, osjetila je nešto neobično, jednu duboku istinu o prolaznosti života i trenutaka koji se ne vraćaju. Kaže da je bila pod velikim dojmom pa je sutradan potražila jednu svoju bivšu prijateljicu da se pomiri s njom, jer su bile u svađi. Uglavnom, zadobila je jaku svijest da iskoristi svaki trenutak svog života za dobro.

Imaš i onaj poznati primjer francuskog ateiste ( katolika po krštenju) koji je čekajući prijatelja slučajno ušao u crkvu i sjedio u klupi gledajući svijeće i cvijeće pored izloženog Presvetog Sakramenta. On kaže da je bio zagledan u plamen svijeće kad mu je Istina "pogodila" um i srce i Svijetlo toliko obuzelo dušu da je iz Crkve izišao govoreći " Bog postoji, ja sam ga susreo"

*Jos nesgo bih primetio, ako je Isusov zivot sa neba prenesen u telo, da li je onda svest coveka samo telesna, ili postoji nesto sto "naseljava telo"? Ovo je dobra tema za adventiste da razmisle, jer oni tvrde da je svest telesna i da ne postoji odvojeno od tela.

Ne znam. Moram razmisliti.
Ali ono što mi sada prvo pada na pamet: bili smo u Božjoj misli i naumu od vječnosti. Dok je stvarao svemir i dok je sadio cvijeće, haha, mislim na stvaranje svega što postoji na zemlji jer po istom Duhu nam je dao život.
Ovaj život i tijelo koje imamo u vremenu, to je trenutak između dvije vječnosti.
E sad...kako je to bilo s Isusom i kako je On živio u svojoj božanskoj i ljudskoj naravi, e pa ne znam. Pitat ćemo Ga u nebu.

Na ovaj nacin je i reinkarnaciju lako razumeti. Kod tkz. reinkarnacije dolazi do greske, jer Duh pomesa genetiku deteta sa genetikom neke osobe koja je davno zivela. A posto su u Duhu i informacije nasih predaka, odnosno njihova iskustva, dete se seca dogadjaja koje je neka osoba davno dozivela, zna da govori strani jezik. Kasnije se uvek ispostavi da je ta osoba za koju dete tvrdi da je njen prethodni zivot, u stvari neki dalji rodjak, ili je genetski identicna toj osobi, lik joj je isti kao na slici te osobe, ima iste mladeze, cak i iste rane gde je osoba ubodena i sl..

To je greska, Duh pomisli da je dete osoba koja je davno zivela i ne zeli se povuci u podsvest, pa onda stalno ostaje to secanje. Greska se desava i nakon klinicke smrti, ljudi odjednom steknu sposobnosti za slikanje umetnost itd.. A to je zato sto nakon oporavka tela i vracanja Duha u telo, Duh se zbuni, jer promeni se i genetika tela, jer trebalo bi da je mrtvo a Bog ga je oziveo, pa Duh ne zna sta se desilo, i onda pobrka neke stvari.

Ovo sve ne treba da nas cudi, greske se deasvaju i u genetici ali se desavaju i na nivou Duha...

O ovom bi se dalo razmišljati, ali par puta si napisao da se Duh zbuni, pobrka neke stvari itd. To ne može biti. Duh Sveti?

Dali si nekada dozivela osecaj da ce se nesto lose dogoditi, ili si sanjala nesto pa se dogodilo? Ovo Duh komunicira sa tvojom svescu.. On ti pomaze i uci kako da u budnom stanju savladas opasnost. Obraca ti se slikama i simbolima, jer Duh ne moze da govori recima. On ne komunicira kao covek, vec komunicira telepatski. Mislim da crkva takodje kaze da Duhovi komuniciraju telepatijom...

Za telepatiju ne znam, ali smatram da je točno da Duh Božji govori ili bolje komunicira s našim (ljudskim) duhom na različite načine.

Imala sam jedno takvo iskustvo kad mi se u duhu pojavila misao (koja mi je promijenila život) koju sam sprovela u djelo. I dan danas me drži da ne potonem. Bez sumnje, bila je od Boga nadahnuta misao. Tek kasnije sam kod nekih duhovnih pisaca pročitala o tome i shvatila da mi je Bog "progovorio", ne na uši, jer ništa nisam čula, ne ni sami osjećaji već se nešto utisnulo u moj duh (ili razum, dušu, volju..?) i to iskustvo mi je i danas jednako živo, ne mogu ga zaboraviti, iako je prošlo puno godina. Mislim da mnogi od nas imaju slična iskustva jer to je obraćenje i vraćanje k punijem životu s Bogom.

Cesto ono sto sam ja iz iskustva primetio, kasnije saznam da je ucio i neki crkveni otac.

To znači da si zreo u vjeri. Imaš određeno duhovno iskustvo koje si stekao u Duhu i budući da Duh Božji nadahnjuje mnoge duše, logično je da imamo slična iskustva i misli. I meni se kad-kad to dogodi, nešto slušam ili čitam i pomislim: pa to već znam, već sam to proživjela.

 

[Isabeleta]

Jeste tvoj duh je druga osoba! Prema psihologiji postoji svest i podsvest. Zato se i zove podsvest, sto nije razumski vodjeno, nego ima svoju volju i svoju licnost! Ti kada razmisljas ti pitas npr. "sta cu danas jesti".. Pa "sa kime to razgovaras i koga pitas"

Kako misliš druga osoba? Sv. Augustin već govori o čovjeku kao duši, duhu i tijelu koji su međusobno isprepleteni u jednu cjelinu.
I baš zbog toga je svaka duša jedinstvena, cjelovita i neprenosiva.


P. S. Ovo je napisao jedan forumaš i čini mi da je dobro i jasno rečeno:

Duša je nematerijalno biće koje se sjedinjuje s materijalnim supstratom sto je naše tijelo i čini ga živim (animira ga). Ona čini nas svjesnim i daje nam osjećaj jastva, tj. osjećaj da sam ja stvarno ja, a ne netko drugi. Dušu imaju u biti sva živa bića, jer je ona taj princip koji ih čini živima. Bez tog životnog principa materija sama po sebi ne bi mogla biti živa. Duša je besmrtna, kod propadanja našeg materijalnog tijela ona nastavlja egzistirati, u stanju je misliti, osjećati i "primati informacije iz okoline". U biti mi smo sposobni misliti, osjećati i primati informacije iz okoline upravo jer je duša u nama, pa kad nas ona napusti u trenutku smrti, naše tijelo vise nema te sposobnosti.

Duh je pak ono Božje u nama, onaj "komadić" Boga sto nam ga je On dao na dar i koji nas stavlja u direktnu vezu s Njim. Kad nam je Bog udahnuo duh, to nas je učinilo bitno različitim od drugih živih bića na zemlji. Ako sam dobro razumio, životinje npr. imaju dušu, ali nemaju duh, tj. nemaju ono posebno božansko u sebi. Kad se na onoj drugoj temi o hominidima raspravlja da li su oni imali dušu, misli se u biti na duh, a ne da li je hominid dobio ono "božansko" u sebi. Posto je duh kod čovjeka i samo kod čovjeka osnovna karakteristika duše, duh i duša se mogu poistovjetiti samo kod čovjeka.

 

[Laodikeja]

Čovek je po bibliji sastavljen od tri konstitutivna elementa.
Odnosno, od dva od kojih je nastao treći.

Od tela koje je po bibliji sačinjeno od praha zemaljskog.

Od duha životnog, koji predstavlja Božju oživljujuću univerzalnu silu - koja dolazi iz Božjeg bića kao nosioca života.

Od ova dva elementa nastala je duša živa, ili živo biće.
Jer izraz "duša živa" označava manifestaciju života koja je nastala spajanjem tela ili praha zemaljskog, i duha životnog.

Kad telo umre ono se pretvara u prah od koga je stvoreno.

Duh životni se vraća u nutrinu Boga.

A duša živa ili izraz života - prestaje da postoji.

 

[mire000]

Još mi samo pojasni zašto misliš da su duh i tijelo dvije različite stvari?

Zar ne pise da postoji DUH, DUSA I TELO?

Pavle kaze: "I celi vas Duh, Dusa i telo da se sacuva bez krivice, za dolazak Gospoda nasega Isusa Hrista".

Isus kada umire kaze: "Oce u ruke tvoje PREDAJEM DUH SVOJ"

Apostol Stefan kaze: "Gospode Isuse PRIMI DUH MOJ"

---> Ne predaje mu DUSU vec DUH. Ovo je bitno zapaziti.

DUH i DUSA nisu iste komponente, iako se zbog lakseg razumevanja cesto poistovecuju kod crkvenih otaca, ali i oni dobro znaju da postoji ogromna razlika izmedju ova dva pojma, i oni koliko sam razumeo pisu da se DUH vraca a ne DUSA.

da je to stari grčki pristup/ filozofija, ali ne biblijski. Jer kad bi tako bilo, onda bi sve trans osobe imale pravo promijeniti spol da se ne bi osjećale zarobljene u krivom tijelu

To kako se oni osecaju nema veze, jer postoji i duh homoseksualizma, demonski duh koji opseda coveka.

A na formiranje licnosti (DUSE) utice i telo, tako da ne mozes nikako biti zarobljen u pogresnom telu, jer ne mozes formirati osecaj da si zensko ako nisi u zenskom telu, to je najobicnija glupost!

Ne, postoje razlike između ženske i muške duše kao što postoje razlike u tijelu.

Pa ne postoje muske i zenske duse. Rekao sam, na formiranje DUSE utice telo, i ako je telo zensko imaces osecaj da si zensko, a ako ne, onda si musko!

Ne mozes ti nikako biti zenskog tela a osecati se kao musko, i ne mozes biti "zarobljen u pogresnom telu"! Mozes jedino imati demona koji te zlostavlja i utice na tvoje misli, ili imati bolesno telo!

Nikako taj osecaj ne moze doci od same Duse nezavisno!

O ovom bi se dalo razmišljati, ali par puta si napisao da se Duh zbuni, pobrka neke stvari itd. To ne može biti. Duh Sveti?

Ne pogresno si me razumela..

Postoji DUH COVECJI i njega nasledjujemo od Adama. A postoji i DUH SVETI njega nasledjujemo od Hrista! To nije isto!

DUH COVECJI je stvoren da obitava u savrsenom telu. A kada je telo postalo nesavrseno, on vise nije bio u stanju da pravilno vrsi svoju funkciju. Kao sto kaze poslovica: "u zdravom telu je zdrav duh"! Nije u bolesnom!

Zato uticaj Duha na telo i um mogu oslabiti, to je kada savest otupi, i Duh vise ne utice i ne vrsi funkciju..

Bas zato sto postoji taj disbalans izmedju Duha i tela, i sto Duh vise nije u stanju da zauzda nase telo, zato je Bog je poslao Svetoga Duha, da taj nedostatak ispravi...

Za telepatiju ne znam, ali smatram da je točno da Duh Božji govori ili bolje komunicira s našim (ljudskim) duhom na različite načine.

Postoji "Duh Covecji" i "Duh Sveti". I jedan i drugi govore na isti nacin, preko savesti i uz pomoc znakova i simbola. Ako pitas crkvu, duhovi komuniciraju telepatski..

pojavila misao (koja mi je promijenila život) koju sam sprovela u djelo. I dan danas me drži da ne potonem. Bez sumnje, bila je od Boga nadahnuta misao. Tek kasnije sam kod nekih duhovnih pisaca pročitala o tome i shvatila da mi je Bog "progovorio", ne na uši, jer ništa nisam čula, ne ni sami osjećaji već se nešto utisnulo u moj duh (ili razum, dušu, volju..?) i to iskustvo mi je i danas jednako živo, ne mogu ga zaboraviti, iako je prošlo puno godina. Mislim da mnogi od nas imaju slična iskustva jer to je obraćenje i vraćanje k punijem životu s Bogom

To je upravo ono o cemu pricam. Duh Sveti govori nasoj Dusi..

Kako misliš druga osoba?

"Duh covecji" je Bozanska iskra u nama, on nas poducava, on nam govori kroz savest, i zato to nije nasa licnost - (DUSA), to nismo mi! Duh i Dusa su razlicite stvari.

Sv. Augustin već govori o čovjeku kao duši, duhu i tijelu koji su međusobno isprepleteni u jednu cjelinu.

Jesu isprepleteni, dobro kaze Augustin. Duh je nastanjen u telu, on stvara Dusu (LICNOST - tj. INDUVIDUALNU SVEST). Nakon sto je Dusa formirana Duh se povlaci u podsvest, ali nastavlja da deluje tokom celog zivota, poducavajuci Dusu, posebno tokom sna.

Telo takodje ima svoju volju. Telo se protivi Duhu, a Duh se protivi telu, jer je covekovo telo oslabljeno i palo, Duh vise ne moze pravilno da vrsi svoju funkciju i zauzdava telesne zelje, jer vlada nesklad, pa nam je potrebna pomoc Svetoga Duha.

Kada covek umre, rastavlja se DUH, DUSA I TELO. Telo odlazi u prah a DUSA (INDUVIDUALNA SVEST) se gasi . To da se induvidualna svest gasi, mozes shvatiti ako procitas iskustva ljudi, koji pricaju da nakon smrti vise nemaju osecaj induvidalne svesti, vec su im ljudi i okolina svi stopljeni i povezani u jedno.. To je zato sto se DUSA (INDUVIDUALNA SVEST) gasi.. A to je taj osecaj blazenstva, ti si svestan, ali si stopljen sa svime u jedno..

Ono sto se zapravo desava, jeste da DUH pokupi sve informacije i sva iskustva koje je DUSA tokom zivota stekla (to se opaza kao "premotavanje zivota"), i onda nasa svest bude pohranjena u DUHU. A taj DUH se potom vraca k Bogu.

Znaci, covek nastavlja da egzistira u DUHU, ali nije vise DUSA - tj. nije INDUVIDUALNA SVEST, ne poseduje vise ego, vec je stopljen u jedno sa svim umrlima i svom okolinom. To je taj osecaj blzenstva.

Lljudima je ovo malo teze objasniti (i tesko se shvata), pa se cesto pribegava poistovecivanju DUSE I DUHA, i kaze se da Dusa prezivljava, iako je zapravo DUH TAJ KOJI PREZIVLJAVA. A to ces naci i od crkvenih otaca, oni pisu o DUHU KOJI PREZIVLJAVA, ne o Dusi, oni dobro tazumeju razliku.

Duša.. . Ona čini nas svjesnim i daje nam osjećaj jastva, tj. osjećaj da sam ja stvarno ja, a ne netko drugi

Dusa je tvoja INDUVIDUA, tvoja LICNOST.

Duša je besmrtna, kod propadanja našeg materijalnog tijela ona nastavlja egzistirati, u stanju je misliti, osjećati i "primati informacije iz okoline".

Pogresno, DUSA SE GASI nakon smrti, i to je taj osecaj kada se stapas u jedno sa okolinom i sa drugim zivim bicima, cak i sa umrlima postajes JEDNO. Tvoj osecaj induvidualnosti se gubi! A ti osecas mir i blazenstvo, bivas rasterecen. Dok ti se premotavaju svi dogadjaji, i to se pohranjuje u DUHU. Ti nastavljas da egzistiras kao DUH ne vise kao DUSA. Jer nemas ego i nemas osecaj induvidualnosti. Objasnio sam to..

Najlakse je reci "dusa prezivljava", da izbegnemo suvoparna objasnjenja i definicije, i to mnogi rade, ali onda ljudi mesaju stvari, i ne razumeju bibliju koja kaze da "dusa umire".

Evo proveri kod crkvenih otaca da li pisu da DUSA PREZIVLJAVA ili DUH PREZIVLJAVA? Ako su to neki od njih i napisali, napisali su zbog jednostavnosti, ali i sami znaju razliku.

Duh je pak ono Božje u nama, onaj "komadić" Boga sto nam ga je On dao na dar i koji nas stavlja u direktnu vezu s Njim.

Duh covecji jeste Bozanska iskra u nama, i zato to nije nasa licnost - (DUSA). Zato sam i rekao da je to "druga osoba" da nam on govori i poducava nas da cinimo ono sto je Bozja volja. To nisi ti!

životinje npr. imaju dušu, ali nemaju duh, tj. nemaju ono posebno božansko u sebi.

Pogresno! Zivotinje takodje poseduju DUH, ali nakon smrti njihov duh "odlazi pod zemlju" dok se covecji "vraca k Bogu". I to je ta razlika, sto zivotinje ne nastavljaju egzistenciju, a covek nastavlja. Njegova svest se ne gasi nakon smrti, jer covek je predvidjen da nastavi zivot u novom telu, a zivotinje nisu.

To je sve kako ja shvatam, pa sad vidi da li tako pisu crkveni oci, mozda sam u necemu i pogresio.

 

[Isabeleta]

Mire, hvala na iscrpnom odgovoru. Dobro si sve napisao i slažem se s tobom.
Neću te posebno citirati, ali htjela bih da razjasnimo još par stvarčica.
Kad kažem " ženska" duša. To je izraz koji sam pročitala kod Edith Stein u njezinom djelu Žena. Ona jako lijepo razrađuje ulogu i poslanju žene u društvu, Crkvi i obitelji. Govori o Božjem planu kada je stvarao čovjeka i ženu, stvorio ih je jednako na svoju sliku, jednaki su u dostojanstvu, slobodi i vrijednosti, ali su različiti i različite su im uloge i poslanje. Da ne duljim previše, žena je ta koja je nositeljica novog života i u sklopu njezinog poslanja i tjelesne građe, njezina duša drugačije doživljava i proživljava život. Kaže se da ženska duša drugačije živi svoju vjeru, otvorenija je i lakše se predaje Gospodinu.
S tim samo želim reći da trans osobe i to devijantno ponašanje koje proizlazi iz novih ideologija nemaju nikakvo opravdanje jer im je po određenom tijelu vezana i duša. Znam to njima nije argument, jer se osjećaju da su im duše zarobljene u tijelu. Ok.

Što se tiče životinja, mislim da sveti Toma kaže da životinje i biljke imaju dušu. Ne duh nego dušu. I to životinjsku, ne duhovnu.

https://www.bitno.net/academicus/znanost/7-dokaza-o-besmrtnosti-ljudske-duse/

Koliko se sjećam, u skolastici se govorilo o duši kao cjelini koju sačinjava pamćenje, razum i volja (s emocijama)
Duh bi bio taj "vrh" duše ili nešto što je najveće u nama jer nam je darovano od Boga.
I slažem se, naš duh ide k Bogu, iako najčešće govorimo da duše idu k Bogu.
Nije jednostavno za izreći, ali Bog nas razumije i kad pogriješimo.
Marija je, vođena Duhom, to lijepo znala izreći:

"Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju.."

 

[mire000]

S tim samo želim reći da trans osobe i to devijantno ponašanje koje proizlazi iz novih ideologija nemaju nikakvo opravdanje jer im je po određenom tijelu vezana i duša. Znam to njima nije argument, jer se osjećaju da su im duše zarobljene u tijelu. Ok.

Da, isto mislim. Telo odredjuje i definise Dusu. Ne mozes ti biti muskarac u muskom telu a osecati i prozivljavati ono sto zena dozivljava, to je apsolutno nemoguce.

Što se tiče životinja, mislim da sveti Toma kaže da životinje i biljke imaju dušu. Ne duh nego dušu. I to životinjsku, ne duhovnu

Imaju zivotinje i Dusu i Duh. Dusa je licnost a Duh je nosioc licnosti. S tim sto njihov Duh odlazi pod zemlju nakon smrti, ne vraca se Gospodu kao ljudski Duh. Zato sto zivotinje nece vaskrsnuti.

Koliko se sjećam, u skolastici se govorilo o duši kao cjelini koju sačinjava pamćenje, razum i volja (s emocijama)

Zato sto je Dusa licnost, to je tvoja induvidua, iskustva, osecaji, znanje koje si ti stekao. To se zove Dusa.

Duh bi bio taj "vrh" duše ili nešto što je najveće u nama jer nam je darovano od Boga.

Duh prozima sva ziva bica, sve ljude, on je Bozansko u ljudima (Bozja licnost), on nam govori i poducava nasu Dusu. On je nasa "savest" i nas vodic kroz zivot. Bez njega Dusa ne bi mogla pravilno da se razvija.

Sva iskustva Duse su preslikana u Duhu, i tamo se cuvaju. Kada covek umre, on nije zaista umro, buduci da se Duh vraca k Bogu i u njemu egzistira.

Kad umremo mi se zapravo vracamo kuci, vracamo se Bogu. Nismo nestali.

Bog kaze: "Nece Duh moj doveka ostati u ljudima.." - on se nakon smrti vraca ka Bogu.

I slažem se, naš duh ide k Bogu, iako najčešće govorimo da duše idu k Bogu.

Cesto se Dusa i Duh poistovecuju, jer su povezane. A coveku je tesko razumeti kako se sve ovo sastavlja i rastavlja. Kako je skladno povezano..

Pavle kaze: "Bozja Rec je ziva i prodire... tja do rastavljanja Duse i Duha".. To je kada nas Bozja Rec toliko dirne, da prodre duboko, pa se Dusa uskoleba i razdvoji od Duha za trenutak. To je osecaj kada srce zatreperi, pa osecas kao da ces da umres od srece

Zato Pavle tako i pise, a protestanti ne razumeju..

Marija je, vođena Duhom, to lijepo znala izreći:

"Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju.."

Srce joj je zaigralo od srece. To je ono sto Marija opisuje. Duh i Dusa se razdvoje pri samoj pomisli o velicini Bozjoj. Duh zeli otici k Bogu . To je kao kada covek ugleda Boga, "ne osta ni dihanja u meni" kaze Danilo.

 

[Isabeleta]

Imaju zivotinje i Dusu i Duh. Dusa je licnost a Duh je nosioc licnosti. S tim sto njihov Duh odlazi pod zemlju nakon smrti, ne vraca se Gospodu kao ljudski Duh. Zato sto zivotinje nece vaskrsnuti.

Ovo prihvaćam s rezervom. Životinje imaju malo pameti, pamćenja, osjećaju nešto, ali prvenstveno se ravnaju po nagonima. I nemaju svijest o sebi, a to je najvažnije.

Pavle kaze: "Bozja Rec je ziva i prodire... tja do rastavljanja Duse i Duha".. To je kada nas Bozja Rec toliko dirne, da prodre duboko, pa se Dusa uskoleba i razdvoji od Duha za trenutak. To je osecaj kada srce zatreperi, pa osecas kao da ces da umres od srece

Zato Pavle tako i pise, a protestanti ne razumeju..

Hvala ti. Znaš da do sada nisam razumjela tu misao sv. Pavla, ali sad kad si mi protumačio iz iskustva znam da je istina.

Srce joj je zaigralo od srece. To je ono sto Marija opisuje. Duh i Dusa se razdvoje pri samoj pomisli o velicini Bozjoj. Duh zeli otici k Bogu . To je kao kada covek ugleda Boga, "ne osta ni dihanja u meni" kaze Danilo.

Jako lijepo. To djelovanje Duha vidimo i kod susreta Marije i Elizabete. Elizabeta u Duhu kaže: "Blagoslovljena ti među ženama i blegoslovljen plod utrobe tvoje..." i Marija joj u Duhu odgovara: "Veliča duša moja Gospodina..."...