Druga zapovest se odnosi na pravljenje kipova i slika biblijskog Boga, ali se odnosi i na druge Bogove koje bi čovek mogao izmisliti, pa i na samu tvorevinu - sunce, mesec, zvezde, životinje, itd, što je bila odlika mnogih mnogobožačkih filozofija u prošlosti, ali i danas.
Ova zapovest se i te kako može odnositi i na ateizam, jer ateistička filozofija slavi prirodu kao uzrok postojanja svega - dakle tvorevinu a ne tvorca.
Religijski ateizam ide i dalje, i čoveka stavlja na nivo Boga, a ovu filozofiju je posebno isticao poznati Nemački filozof Fridrih Niče.
Prema tome, pravljenje stvarnih kipova ili slika, ili različitih ideologija koje slave tvorevinu na raznim nivoima i u različitim oblicima, naspram tvorca - pretstavlja idolopoklonstvo.
"Ne gradi sebi lik rezani niti kakvu sliku od onog što je gore na nebu, ili dole na zemlji, ili u vodi, ispod zemlje.
Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grehe otačke na sinovima do trećeg i do četvrtog koljena, onih koji mrze na mene;
A činim milost na hiljadama onih koji me ljube i čuvaju zapovesti moje" ( 2 knjiga Mojsijeva 20. 4 - 6 )