Ja sam pročitao Bibliju (doduše, samo pročitao, nisam je izučavao kao ti), pa te pitam: spominjeli se negdje u Bibliji, osim subote i nedelja?
S kakvom god temom s adventistima sedmog dana započeli ovo vam je sigurno, završit ćete na priči o suboti i nedjelji. Adventistička "copy-paste" metoda dokazivanja da kršćani trebaju svetkovati subotu, upravo je adventističko "mantranje" kako su Djela apostolska prepuna mjesta na kojima se vidi da je sveti Pavao s okupljenim kršćanima svetkovao subotu, a to onda znači da su i ostali apostoli s kršćanima svetkovali subotu, što dalje znači da Biblija dokazuje da kršćani svetkuju i da trebaju svetkovati subotu. Da, upravo ovako izgleda adventistička apologija kršćanske subote. A je li tako? Odmah ću vam reći,
nije. Svi ovi argumenti s citatima iz Djela apostolskih, kako je sveti Pavao s kršćanima svetkovao subotu,
najdrskija su podvala i pokušaj adventista sedmog dana
da vas prevare, zavedu i obmane. Sva mjesta iz Djela apostolskih gdje se spominje subota
detaljno sam provjerio (to može svatko od vas, i učinite to) i došao do kristalno jasnog zaključka (i sami ćete doći do njega provjerom). A stvari stoje ovako.
Niti jedno Pavlovo propovijedanje okupljenom mnoštvu subotom, koje spominju Djela apostolska,
nema nikakve veze s okupljanjem kršćana. Takva okupljanja proglasiti
okupljanjima kršćana s Pavlom na slavljenje subote, što čine adventisti,
drsko je i bogohulno. Zar zaista netko može zamisliti da su Pavlova naviještanja Evanđelja kršćanima izgledala tako da bi najprije
Pavao govorio o Kristu, a nakon toga okupljeni kršćani bi se
protivili onome što je Pavao govorio i hulili bi. Još strašnije. Zar zaista netko može zamisliti da bi na tim okupljanjima kršćana, nakon Pavlova govora o Kristu, nasrnula grupa kršćana i
natamburali ga. Zar zaista netko može ovakvo što zamisliti? Zar i adventisti mogu ovakvo što zamisliti? A Djela apostolska nam svjedoče da se upravo događalo ovo što sam gore iznio.
Interesantno je vidjeti i ispratiti događaj kada se subota
zadnji put spominje u Djelima apostolskim, evo:
Dj 18,4-6:
Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Riječi svjedočeći Židovima da Isus jest Krist. Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reče im: "Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima."
Primjetite, nakon Pavlove rečenice, "
Od sada idem k poganima.",
nema više u Djelima apostolskim
ni spomena subote. Zašto? Neka adventisti probaju odgovoriti.
Vidjeli smo gore kako izgleda adventistička apologetika subote. Za nedjelju kažu kako se gotovo ne spominje, a i ona mjesta na kojima se nedjelja spominje zapravo su beznačajna. Pogledajmo jesu li baš beznačajna mjesta na kojima se spominje nedjelja (prvi dan).
- Krist uskrisava od mrtvih
u prvi dan
- Uskrsli Krist susreće žene
u prvi dan
- Uskrsli Krist susreće dvojicu učenika na putu u Emaus
u prvi dan
- Uskrsli Krist susreće okupljene učenike
u prvi dan
- Uskrsli Krist ponovo susreće okupljene učenike
u prvi dan, kad je s njima i Toma
- Na okupljene apostole silazi Duh Sveti
u prvi dan (Pedesetnica - Duhovi - dan rođenja Crkve)
Dj 1,3:
Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem.
Ne nalazimo u Svetom Pismu točan broj koliko se puta Uskrsli Krist ukazao svojim učenicima, međutim, nalazimo nešto drugo. Od svih ukazanja i susreta Krista sa svojim učenicima,
jedini susreti za koje znamo i dan u koji su se dogodili, bili su oni u prvi dan (nedjelju). Kad bi bilo moguće da se netko vrati u ono vrijeme, i kad bi želio susresti Uskrslog Krista, ja bih mu savjetovao
da u prvi dan bude u blizini okupljenih Isusovih učenika. Nakon Kristova uskrsnuća
interesantno je nešto drugo, nemamo u Novom zavjetu zapisan
niti jedan događaj koji bi bio okupljanje
kršćana u subotu. Gore smo vidjeli da oni "tamburaši" zacijelo nisu bili kršćani. Međutim, imamo nešto drugo, imamo
okupljanje kršćana u prvi dan, i to okupljanje na
lomljenje kruha baš kako je Isus tražio od apostola, pogledajmo:
Dj 20,7:
U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći.
Vrlo interesantno je ovo uočiti:
Dj 2,1:
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu.
Na dan Pedesetnice (
prvi je dan u tjednu), židovski
hodočasnički blagdan koji obvezuje sve Židove, kada u Jeruzalem hodočaste Židovi sa svih strana,
apostoli nisu u Hramu sa svojim sunarodnjacima, nego su
okupljeni na istom mjestu na kojem ih je Isus susretao i prije Uzašašća. I onda, na tako
okupljenu zajednicu apostola, čitamo odmah u nastavku na gornju rečenicu:
Dj 2,2-4:
I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao nekiognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.
Ako bismo najkraće karakterizirali prvi dan u tjednu (nedjelju) u Novom zavjetu onda bi to izgledalo ovako:
- Isusovo uskrsnuće
- okupljeni apostoli u molitvi i Isusov susret s njima
- silazak Duha Svetoga
Što je onda danas, a i kroz čitava dva tisućljeća, Kristova Crkva i kako je prepoznati? To su svi oni koji se u prvi dan tjedna (nedjelju) okupljaju na molitvu kako bi slavili i zahvaljivali Bogu, i koje onda pohodi Uskrsli Krist baš kako je pohodio svoje učenike.
Evo jos jednog istoriskog teksta:
Cuveni istorivsar Neander, proferod Crkve istorije tvrdi:
"Svetkovanje nedelje kao i svi ostali crkveni praznici, LJUDSKA JE USTANOVA,
apostoli nisu u tome pravcu izdali nikakvu zapovest, a ni Apostolska crkva nikada nije ni pomisljala da svetkovanje Subote premesti na nedelju,"
Neander, Historie de la religion chretienne, p, 339.
Ovdje se krije pokušaj da se podvali ljudima koji nisu najbolje upućeni u ovu tematiku. Kaže se, "
apostoli nisu u tome pravcu izdali nikakvu zapovest", misleći vjerojatno kako se u Bibliji ne nalazi
izričita zapovijed da se kršćani okupljaju u nedjelju. Pa što onda ako ne postoji izričita zapovijed? Imamo zato zabilježenu praksu Pavlova okupljanja s kršćanima u prvi dan tjedna na lomljenje kruha (Dj 20,7), i mnoštvo ranokršćanskih spisa (neka datirana u 1. stoljeće) koja svjedoče o praksi okupljanja kršćana u prvi dan tjedna. Drugi pokušaj podvale sastoji se u tome da se sugerira kako kršćanima također nije nigdje "svetkovanje subote prebačeno na nedjelju". Zašto bi kršćanima bilo potrebno "prebacivanje svetkovanja subote"? Onima koji su u kršćanstvo dolazili izvan židovskog naroda, subotni odmor
nikada nije ni zapovjeđen. Kako možete nekoga "oslobađati" od neke zapovijedi, koju im nikada niste ni zapovjedili?
Da su adventisti bar principjelni, čovjek bi s njima mogao normalno diskutirati. Adventisti kažu, "gdje je zapovijed da se ukida subota", i još pri tome kao papagaji citiraju "ni slovce neće nestati", a kada ih upitate - zašto vi ne pogubite onoga tko radi kakav posao u subotu, zašto ne plaćate hramski porez, zašto ne prinosite prvorođence u hramu, ...., onda vam pokušavaju izmigoljiti k'o jegulja. Nije li Bog zapovjedio da se pogubi onoga tko radi kakav posao u subotu, nije li Bog zapovjedio hramski porez, nije li Bog zapovjedio da se prikaže prvorođence u Hramu? Sve je ovo Bog zapovjedio i nigdje u Svetom Pismu ove zapovijedi nisu ukinute, ali "dosljedni"adventisti "jaše" samo na suboti. Zašto to adventisti rade? Zato što oni ne brane Sveto Pismo, nego svoju proročicu i njena naučavanja.
Posto je Stvarnoslip trazio da mu navedemo koji mnogobosci su slavili boga Sunca kome su i dan posvetili da navedemo neke zanimljive izjave.
"Na pojavu nedelje kao praznika u cast Hristovog vaskrsenja najjaci uticaj imao je KULT SUNCA, i to Tzv MITRAIZAM koji je u prvom i drugom veku bio DOMINIRAJUCA RELIGIJA RIMSKE IMPERIJE, Poznato jer da su od najranijih vremena mnogi narodi obozavali Sunce kao svoje bozanstvo. Perzianci su ga nazvali MITROM. Asirci su ga postovali pod imenom Bel, Haldeji pod imenom Sadaja, Fenicani i Sirci pod imenom Bal, Egipcani pod imenom Amun-Ra, Grci pod imenom Apolon.
Slavili su pogani i druge svoje bogove. Slavili su i boga Saturna, po kojemu su subotu nazvali. Osim toga, ti ovdje baš ništa interesantno ili nešto što nije poznato nisi naveo. Ja sam tražio da navedeš koji su to pogani koji su nedjeljom imali bogoštovlja nekom svom božanstvu. Vi adventisti tvrdite da su kršćani praksu okupljanja nedjeljom preuzeli od pogana. Ima li išta logičnije od zaključka da se preuzeti od drugoga može samo nešto što taj drugi ima. Gdje su pogani i koji su to pogani koji su imali redovita nedjeljna bogoštovlja prije kršćana? Ništa od toga nemate.
Tom bozanstvu su bili podizani velicanstveni hramovi. U Rimskoj imperiji je bog sunce ili kako su ga Rimljni zvali "Sol DEUS INVICTUS" bio glavno njihovo bozanstvo.
Datiraj mi taj rimski "Sol DEUS INVICTUS". Datiraj ga i onda ga vremenski usporedi sa kršćanskim okupljanjem u nedjelju koje nalazimo u Barnabinj poslanici, Didachama, kod Ignacija Antiohijskog, Justina Mučenika i drugih. Laodikeji to nikako nije išlo, pa možda tebi krene.
Kod starih Vavilonaca svaki dan sedmice bio je stavljen pod zastitu jednog bozanstva a prvi dan je bio posvecen BOGU SUNCA, koji se kod Rimljana i nazivao DIES SOLIS.
U 4. veku je rimski biskup Silvestar I odlucio da se prvi dan sedmice ne zove vise Die Solis, vec DIE DOMINICA sto znaci DAN GOSPODNJI, kao uspomena na Hristovo vaskrsenje." Istorija Crkve, str. 80.
Nikako od tebe dobiti ono što je jedino relevantno. Još nisi našao pogane koji su prije kršćana imali redovita nedjeljna bogoštovlja nekom svom božanstvu. Ako toga nemaš, ruši vam se čitava "adventistička kula". Da te podsjetim. Vi tvrdite da su kršćani praksu nedjeljnog okupljanja preuzeli od pogana. Kako su kršćani od pogana mogli preuzeti nešto što pogani uopće nisu ni imali?
Schaff Herzok pise: "Vec rano su hriscani prihvatili prvi dan sedmice kao dan bogosluzenja. SUNCE KOJE SU RIUMLJANI OBOZAVALI, zamenili su Suncem Pravde. U Novom zavetu nema propisa koji bi se odnosio NA SVETKOVANJE PRVOGA DANA, NITI JE TO SVETKOVANJE IKAD NAREDJENO." A Reliuguous Encyklopedia, 3ed. exp 2250
Tertulijan koji je ziveo na kraju 2, i pocetkom 3, veka, istice: "Da su hriscani primili razne obicaje, kao, trostruko zagnjurivanje pri krstenju, prinosenje zrtava za mrtve, zabrana posta i klecanja na dan Gpspodnji, upotreba znaka krsta i narocito postovanje hleba i vina Svete vecere, zatim iskreno dodaje: "Ako za ove i druge obicaje zelite naci bibisku zapovest, vi je necete naci. Tradicija je izvor ovih pravila; obicaj ih podupire i vera ih drzi." O Kruni, glava 4
Ovim Tertulijan priznaje da su u Crkvu uvedena mnoga verovanja koja se ne nalaze u Svetom pismu i da je to deo tradicije i obicaja.
Euzebije, otac Crkverne istori pri kraju 4. veka pisao je: "Sve sto je trebalo ciniti u Subotu MI SMO PRENELI na dan Gospodnji, kao pogodniji dan koji ima prvenstvo i uziva ugled vise nego jevrejska subota." Komentar o 92 Psalmu - Migne Patrologie and Church, Vol 2, p. 192
Kružiš "k'o kiša oko Kragujevca". Daj konačno argumente i dokaze da su neki pogani prije kršćana nedjeljom imali bogoštovlja nekom od svojih bogova.
